Muslim
HADIS
Preneseno je od Aiše, r.a., da je rekla: - Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.:
Ko se raduje susretu s Allahom, Allah se raduje susretu s njim, a ko prezire taj susret Allah prezire susret s njim. - Ja sam ga upitala: Vjerovjesniče, misli li se na preziranje smrti? Pa, svi mi preziremo smrt. On je rekao: - Nije tako. Vjernik, kada bude obradovan milošću Allahovom, Njegovim oprostom i Džennetom, raduje se susretu s Allahom, pa se i Allah raduje susretu s njim. A kada nevjernik bude obaviješten o Allahovoj kazni i Njegovoj srdžbi, on prezire susret s Allahom, pa i Allah prezire susret s njim.
ARAPSKI
عَنْ عَائِشَةَ – رضى الله عنها– قَالَتْ: "قَالَ رَسُولُ اللهِ – صلى الله عليه و سلم– : "مَنْ أَحَبَّ لِقَاءَ اللهِ، أَحَبَّ اللهُ لِقَاءَهُ، وَ مَنْ كَرِهَ لِقَاءَ اللهِ كَرِهَ اللهُ لِقَاءَهُ."، فَقُلْتُ: "يَا نَبِىَّ اللهِ، أَ كَرَاهِيَّةَ المَوْتِ؟ فَكُلُّنَا نَكْرَهُ المَوْتَ؟"، قَالَ: "لَيْسَ كَذَلِكَ، وَ لَكِنَّ المُؤْمِنَ إِذَا بُشِّرَ بِرَحْمَةِ اللهِ وَ رِضْوَانِهِ وَ جَنَّتِهِ، أَحَبَّ لِقَاءَ اللهِ، فَأَحَبَّ اللهُ لِقَاءَهُ. وَ إِنَّ الكَافِرَ إِذَا بُشِّرَ بِعَذَابِ اللهِ وَ سَخطِهِ، كَرِهَ لِقَاءَ اللهِ، وَ كَرِهَ اللهُ لِقَاءَهُ
En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, kaže da prvi dio hadisa (Ko se raduje susretu s Allahom, Allah se raduje susretu s njim ...) tumači svoj drugi dio i pojašnjava smisao ostatka hadisa. Značenje hadisa je da je važeći prezir onaj koji se ispolji na samrti, u stanju kada se od osobe na samrti ne prima pokajanje niti išta drugo. Tada će svaki čovjek biti obaviješten o onome što je činio i onome što mu je Allah obećao, tako što će mu On to otkriti. Stoga, sretni će se radovati smrti i susretu s Allahom, da bi se susreli s onim što im je On obećao, pa će se i Allah radovati susretu s njima, tj. obilno će ih nagraditi i biti plemenit prema njima.
A nesretni će prezirati susret s Allahom, zato što su saznali kakva ih nesreća očekuje, a kojoj idu u susret, pa i Allah prezire susret s njima, tj. učinit će da oni budu daleko od Njegove milosti i plemenitosti i neće im to htjeti dati. Ovo je značenje Allahovog, dž.š., prezira prema susretu s njima.
Iz hadisa se ne razumije da je uzrok Allahovog preziranje susreta s njima samo njihovo preziranje toga susreta, niti je Njegova ljubav prema drugima zbog njihove ljubavi prema susretu, nego je to njihova osobina.
U dijelu izjave: Kada se pogled ukoči i kada prsa počnu hroptati, i kada se tijelo naježi i kada se prsti zgrče, riječi شَخَص البصر (ukočenost pogleda) imaju značenje: zadizanje očnih kapaka i ukočenost pogleda. Riječ الحشرجة (hroptanje) predstavlja otežano udisanje i izdisanje iz prsa. Riječi اقشعرارالجلد (naježenost tijela) označava naježenost čovjekovih dlaka, a تشنج الأصباع (zgrčenost prstiju) predstavlja njihovo stezanje. A Allah najbolje zna (iz En-Nevevijevog komentara).
Pojašnjenje:
Predaje ovog hadisa (El-Buharijeva u Knjizi o tevhidu i Malikova u Muvetta’u) upućuju na to da se radi o hadisi kudsijuu, zbog toga što se na jasan način njihov govor veže za Uzvišenog Allaha. Ostatak predaja ovog hadisa ne upućuju na to, niti se iz njih zaključuje da se radi o hadisi kudsijama, a mi smo ih naveli kako bi korist bila potpuna. A Allah je Onaj Koji uputu daje!