Muslim

HADIS

Pričao nam je Abdullah b. Abdurrahman b. Behram ed-Darimi, pričao nam je Mervan (b. Muhammed ed-Dimiški), pričao nam je Seid b. Abdulaziz, koji je prenio od Rebia b. Jezida, on od Idrisa el-Havlanija, a on od Ebu Zerra, r.a., koji je prenio od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ono što je rekao Allaha Uzvišeni i Slavni:

Robovi Moji, zaista sam zabranio nasilje Sebi i učinio sam ga među vama zabranjenim! Stoga, ne činite nasilje između sebe! Robovi Moji, svi ste u zabludi, osim onog koga Ja na pravi put izvedem! Stoga, tražite uputu, Ja ću vas uputiti! Robovi Moji, svi ste gladni, osim onog koga Ja nahranim! Stoga, tražite da vas nahranim, Ja ću vas nahraniti! Robovi Moji, svi ste vi goli, osim onog koga Ja odjenem! Stoga, tražite da vas odjenem, Ja ću vas odjenuti! Robovi Moji, vi danonoćno griješite, a Ja opraštam sve grijehe! Stoga, tražite oprost grijeha od Mene, Ja ću vam oprostiti! Robovi Moji, vi Mi ne možete niti kakvu štetu pričiniti niti kakvu korist donijeti! Robovi Moji, kada biste svi vi, i oni prije vas i oni poslije vas, i ljudi i džini, bili kao najbogobojazniji među vama, to ništa ne bi povećalo Moju vlast! Robovi Moji, kada biste svi vi, i oni prije vas i oni poslije vas, i ljudi i džini, bili kao najveći pokvarenjak među vama, to ne bi nimalo umanjilo Moju vlast! Robovi Moji, kada biste se svi vi, i oni prije vas i oni poslije vas, i ljudi i džini, okupili na jednom mjestu i svako od vas tražio od Mene, a Ja dao svakom čovjeku ono što je tražio, to ne bi umanjilo ono što je kod Mene ni koliko bi igla umanjila more kada se u njega potopi. Robovi Moji, to su vaša djela koja bilježim i koja ću vam obračunati. Ko nađe dobro, neka se Allahu zahvali, a ko nađe nešto drugo neka ne kori nikog drugog do sebe!

ARAPSKI

حدثنا عبد الله بن عبد الرحمن بن بهرام الدارمى، حدثنا مروان – يعنى ابن محمد الدمشقى– حدثنان سعيد بن عبد العزيز، عن ربيعة بن يزيد، عن أبى إدريس الخولانى، عَنْ أَبِى ذَرٍّ – رضى الله عنه– عَنِ النَّبِىِّ– صلى الله عليه و سلم– فِيمَا رَوَى عَنِ اللهِ – تَبَارَكَ وَ تَعَالَى– أَنَّهُ قَالَ: "يَا عِبَادِى، ِإنِّى حَرَمْتُ الظُّلْمَ عَلَى نَفْسِى، وَ جَعَلْتُهُ بَيْنَكُمْ مُحَرَّمًا، فَلاَ تَظَالَمُوا! يَا عِبَادِى، كُلُّكُمْ ضَالٌّ إِلاَّ مَنْ هَدَيْتُهُ، فَاسْتَهْدُونِى أَهْدُكُمْ! يَا عِبَادِى، كُلُّكُمْ جَائِعٌ إِلاَّ مَنْ أَطْعَمْتُهُ، فَاسْتَطْعَمُونِى أُطْعِمُكُمْ! يَا عِبَادِى، كُلُّكُمْ عَارٍ، إِلاَّ مَنْ كَسَوْتُهُ، فَاسْتَكْسُونِى أَكْسُكُمْ! يَا عِبَادِى، إِنَّكُمْ تُخْطِئوُنَ بِاللَّيْلِ وَ النَّهَارِ، وَ أَنَا أَغْفِرُ الذُّنوُبَ – جَمِيعًا، فَاسْتَغْفِرُونِى أَغْفِرْ لَكُمْ! يَا عِبَادِى، إِنَّكُمْ لَنْ تَبْلُغُوا ضُرِّى فَتَضُرُّونِى، وَ لَنْ تَبْلُغُوا نَفْعِى فَتَنْفَعُونِى! يَا عِبَادِى، لَوْ أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَ آخِرََكُمْ ، وَ إِنْسَكُمْ وَ جِنَّكُمْ، كَانوُا عَلَى أَتْقَى قَلْبٍ رَجُلٍ وَاحِدٍ مِنْكُمْ، مَا زَادَ ذَلِكَ فِى مُلْكِى شَيْئاً! يَا عِبَادِى، لَوْ أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَ آخِرَكُمْ، وَ إِنْسَكُمْ وَ جِنَّكُمْ، كَانُوا عَلَى أَفْجَرِ قَلْبٍ رَجُلٍ وَاحِدٍ مِنْكُمْ، مَا نَقَصَ ذَلِكَ مِنْ مُلْكِى شَيْئاً! يَا عِبَادِى، لَوْ أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَ آخِرَكُمْ، وَ إِنْسَكُمْ وَ جِنَّكُمْ، قَامُوا فِى صَعِيدٍ وَاحِدٍ، فَسَأَلُونِى، فَأَعْطَيْتُ كُلَّ إِنْسَانٍ مَسْأَلَتَهُ، مَا نَقَصَ ذَلِكَ مِمَّا عِنْدِى، إِلاَّ كَمَا يَنْقُصُ الْمخِيطُ، إِذَا أُدْخِلَ البَحْرَ! يَا عِبَادِى، إِنَّمَا هِىَ أَعْمَالُكُمْ أُحْصِيهَا لَكُمْ، ثُمَّ أُوَفِّيكُمْ إِيَّاهَا، فَمَنْ وَجَدَ خَيْرًا فَلْيَحْمَدِ اللهَ، وَ مَنْ وَجَدَ غَيْرَ ذَلِكَ، فَلاَ يَلُومَنَّ إِلاَّ نَفْسَهُ."

KOMENTAR HADISA

Rekao je Se'id: - Kada bi Ebu Idris el-Havlani citirao ovaj hadis, kleknuo bi na koljena. - A pričali su ga Ebu Bekr b. Ishak, Ebu Musher i Se'id b. 'Abdulaziz, ovim lancem prenosilaca samo što je Mervan prenio potpuniji hadis. Ebu Ishak tvrdi da su ovaj hadis prenijeli El-Hasan i El-Husejn, sinovi Bišra, i Muhammed b. Jahja od Ebu Mushera. Oni su naveli cijeli hadis. A pričao je Ishak b. Ibrahim i Muhammed b. el-Musenna, obojica od 'Abdussameda b. 'Abdulvarisa, kao i Hemmam i Katade, koji je prenio od Ebu Kilaba, a on od Ebu Esmaa, a on od Ebu Zerra.

Komentar hadisa preuzet iz En-Nevevijevog komentara Muslimovog Sahiha, 10. džuz, str. 8 (El-Kastalani)

 

Imam En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao, navodi stav većine islamskih učenjaka da riječi: Zaista sam zabranio nasilje Sebi... znače da je On čist i uzvišen od nasilja. Nasilje je nemoguće vezati za Allaha, zbog toga što ono podrazumijeva prelaženje granice i samovolju u vlasti prema drugom. A kako da Allah prelazi granicu, kada iznad Njega nema nikog kome bi se On pokoravao?! I kako da Allah ima samovolju u vlasti prema drugom, kada je cijeli univerzum pod Njegovom vlašću i kontrolom?!

Osnovno značenje zabrane u jeziku je uskraćivanje. Njegovo ustezanje od nasilja je nazvano zabranom (تحريم), zbog sličnosti s onim što je uskraćeno u osnovi nepostojanja nečega.

Riječ تَظَالَمُوا u dijelu hadisa: i učinio sam ga među vama zabranjenom. Stoga, ne činite nasilje između sebe!, ima značenje لا تتظالموا. Smisao je u imperativu da ljudi ne čine jedni drugima nasilje, što dolazi kao pojačanje za Njegove riječi: I učinio sam ga među vama zabranjenim. Tim dodatkom se ističe žestina zabrane.

El-Mazuri, Allah mu se smilovao, smatra da je smisao dijela hadisa: Svi ste u zabludi osim onog koga sam Ja izveo na pravi put u tome da su ljudi stvoreni da bi bili na stranputici, osim onoga koga Allah Uzvišeni izvede na pravi put. S druge strane, u poznatom hadisu stoji: Svako dijete se rodi u prirodnoj vjeri/fitretu, čime dobivamo kontradiktornost između njih. El-Mazuri veli: - Prvim se misli na njihove odlike koje su posjednovali prije nego je poslan Vjerovjesnik, s.a.v.s. Drugo moguće tumačenje ove kontradiktornosti jeste u pretpostavci da su oni zapostavili svoju urođenu naviku (vjeru) zbog sklonosti prema svojim strastima i rahatluku i napuštanja razboritosti, zbog čega bi zalutali. - Drugi stav je ispravniji.

Za to je dokaz stav ashaba, r.a., i cijelog Ehlu es-sunneta: na pravom putu je onaj koga je Allah Uzvišeni izveo tamo. On je na pravom putu Allahovom uputom i voljom da mu to da. Allah, Uzvišeni i Slavni, želio je dati uputu nekima od Svojih robova, pa su oni na pravom putu, a nije želio uputiti ostale. Da je htio, i oni bi bili na pravom putu. Mu’tezile, pak, kažu da Allah želi svima dati uputu.

Allah je daleko iznad toga da želi ono što se neće desiti, ili da se u Njegovoj vlasti desi nešto što On ne želi. Zbog toga je i bilo ono što je Allah želio, a ono što On nije želio nije ni bilo!

Riječ المِخْيَط, sa značenjem „igla“, upotrijebljena je u dijelu hadisa: Neće to smanjiti ono što je kod Mene ni onoliko koliko bi se smanjilo more kada igla uđe u njega. Islamski učenjaci smatraju da je ovo poređenje izrečeno radi razumijevanja. Njegov smisao je u aksiomu da neće doći ni do kakvog smanjenja, kao što stoji u drugom hadisu: Allahova Ruka je stalno otvorena i ne smanjuje je dijeljenje! Ona se ne smanjuje dijeljenjem, zbog toga što se ono što je kod Allaha ne umanjuje i što smanjenje pogađa nešto što je ograničeno i prolazno. Dočim, Allahovo davanje je proizvod Njegove milosti i Njegove darežljivosti. To su dva Njegova vječna sifata i do njih ne može doprijeti smanjenje. Stoga, primjer umakanja igle u more, kojim se ne može postići nikakavo smanjenje vode, služi kao stilska figura. Tu se poredi nešto što je razumljivo ljudima i ustaljeno među njima. Jer, zaista je more najveća i najočitija vidljiva pojava, a igla je najmanji predmet. Uz to, ona je i glatka i ne može na sebi zadržati vodu kada se umoči u more. A Allah najbolje zna!

U obraćanju: Robovi Moji, zaista vi danonoćno griješite glagol تُخطئون je od glagola أخطأ, a prenesen je i s fethom (ﹷ) na Ta’u (ت) i Ta’u (ط): تَخْطَئون  od glagola خطئ. Kaže se خطِئ,  a u sadašnjem vremenu يخطَئ , kada počini grijeh bez postojanje namjere da griješi, pa je taj prijestupnik خاطئ-. U tom kontekstu su riječi Uzvišenog: O oče naš- rekoše oni - zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili. (sura Jusuf, 97)

En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao, smatra da se za griješenje također upotrebljava riječ أخطئ, a da su oba izraza ispravna.

Riječi u predaji kod Et-Tirmizija i Ibn Madždže: Zbog toga što sam Ja darežljiv i plemenit! Označavaju ova dva sifata, koja obuhvataju svojstva: plemenitosti, darivanja, milosti i dobročinstva, a sva su vječni sifati Allaha Uzvišenog, vezuju se za Njegovo Uzvišeno Biće/Zat i nikada se niti smanjuju niti nestaju.

Dio hadisa: Činim ono što Ja hoću! Moja nagrada je riječ. I Moja kazna je riječ. Zaista je Moja odluka da, kada nešto hoću, Ja kažem: „Budi!“ i ono biva! jeste pojašnjenje za Njegove riječi: Činim ono što Ja hoću!. To je i pojašnjenje brzine ostvarenja onoga što Allah Uzvišeni poželi: On kaže: „Budi!“ i to biva. Svejedno je da li ono što On želi bude nagrada ili kazna. Ne izražava smisao sama riječ الكلام nego je to poređenje i pojašnjenje, kao i približavanje razumijevanju. A Allah najbolje zna!