Tirmizi
HADIS
Preneseno je od Ebu Zerra da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Reći će Allah Uzvišeni: Robovi Moji! Svi ste u zabludi osim onog koga sam izveo na pravi put. Stoga, tražite uputu, Ja ću vas na pravi put uputiti! Svi ste siromašni, osim onoga kome sam bogastvo dao! Stoga, tražite opskrbu, Ja ću vas opskrbiti! Svi ste griješni, osim onog kome sam oprostio i koji zna da samo Ja imam vlast nad oprostom pa ga je tražio. Ja sam mu oprostio i nije Me to nimalo namučilo! A kada bi, i oni prije vas i oni poslije vas, i živi i umrli, i najbolji od vas i najgori od vas, bili kao najpobožniji od Mojih robova, to ne bi uvećalo Moju vlast ni koliko krilce mušice! Kada bi, i oni prije vas i oni poslije vas, i živi i umrli, i najbolji od vas i najgori od vas, bili kao najgori od Mojih robova, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko krilce mušice! Kada bi se, i oni prije vas i oni poslije vas, i živi i umrli, i najbolji i najgori, zajedno skupili na jednom mjestu, pa zatražio svako ono što mu duša zaište i Ja dao svakom od vas ono što zatraži, ne bi to umanjilo Moju vlast ni onoliko koliko bi se more smanjilo kada bi neko od vas, prolazeći pored, umočio iglu u njega, a zatim je izvadio. Zbog toga što sam Ja darežljiv i plemenit, činim ono što hoću. Moja nagrada je riječ i Moja kazna je riječ. Zaista je Moja odluka da, kada nešto zaželim, kažem: Budi!" i ono biva!
ARAPSKI
عَنْ أَبِى ذَرٍّ – رضى الله عنه– قَالَ: " قَالَ رَسُولُ اللهِ– صلى الله عليه و سلم– يَقُولُ اللهُ تَعَالَى: "يَا عِبَادِى، كُلُّكُمْ ضَالٌّ، إِلاَّ مَنْ هَدَيْتُهُ، فَسَلُونِى الْهُدَى أَهْدكُمْ! وَ كُلُّكُمْ فَقِيرٌ، إِلاَّ مَنْ أَغْنَيْتُهُ فَسَلوُنِى أَرْزُقْكُمْ! وَ كُلُّكُمْ مُذْنِبٌ، إِلاَّ مَنْ عَافَيْتُهُ، فَمَنْ عَلِمَ مِنْكُمْ أَنِّى ذُو قُدْرَةٍ عَلَى الْمَغْفِرَةِ، فَاسْتَغْفَرَنِى غَفَرْتُ لَهُ، وَ لاَ أُبَالِى! وَ لَوْ أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَ آخِرَكُمْ، وَ حَيَّكُمْ وَ مَيِّتَكُمْ، وَ رَطْبَكُمْ وَ يَابِسَكُمْ اجْتَمَعُوا عَلَى أَتْقَى قَلْبِ رَجُلٍ مِنْ عِبَادِى، مَا زَادَ ذَلِكَ فِى مُلْكِى جَنَاحَ بَعُوضَةٍ! وَ لَوْ أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَ آخِرَكُمْ، وَ حَيَّكُمْ وَ مَيِّتَكُمْ، وَ رَطْبَكُمْ وَ يَابِسَكُمْ، اجْتَمَعُوا عَلَى أَشْقَى قَلْبِ عَبْدٍ مِنْ عِبَادِى، مَا نَقَصَ ذَلِكَ مِنْ مُلْكِى جَنَاحَ بَعُوضَةٍ! وَ لَوْ أَنَّ أَوَّلَكُمْ وَ آخِرَكُمْ، وَ حَيَّكُمْ وَ مَيِّتَكُمْ، وَ رَطْبَكُمْ وَ يَابِسَكُمْ، اجْتَمَعُوا فِى صَعِيدٍ وَاحِدٍ، فَسَأَلَ كُلُّ إِنْسَان مِنْكُمْ مَا بَلَغَتْ أُمْنِيَّتُهُ، فَأَعْطَيْتُ كُلَّ سَائِلٍ مِنْكُمْ مَا سَأَلَ، مَا نَقَصَ ذَلِكَ مِنْ مُلْكِى إِلاَّ كَمَا لَوْ أَنَّ أَحَدَكُمْ مَرَّ بِالبَحْرِ، فَغَمَسَ فِيهِ إِبْرَةً، ثُمَّ رَفَعَهَا إِلَيْهِ! ذَلِكَ بِأَنِّى جَوَّادٌ مَاجِدٌ، أَفْعَلُ مَا أُرِيدُ، عَطَائِى كَلاَمٌ، وَ عَذَابِى كَلاَمٌ. إِنَّمَا أَمْرِى إِذَا أَرَدْتُهُ أَنْ أَقُولَ لَهُ: "كُنْ!"، فَيَكُونُ."
Navodi ga Ebu ‘Isa et-Tirmizi u svome Sahihu, prenoseći od Ebu Zerra s tekstom različitim od teksta navedenog od Muslima. Rekao je Ebu ‘Isa et-Tirmizi, Uzvišeni Allah mu se smilovao: „Hadis je hasen.“
Komentar hadisa preuzet iz En-Nevevijevog komentara Muslimovog Sahiha, 10. džuz, str. 8 (El-Kastalani)
Imam En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao, navodi stav većine islamskih učenjaka da riječi: Zaista sam zabranio nasilje Sebi... znače da je On čist i uzvišen od nasilja. Nasilje je nemoguće vezati za Allaha, zbog toga što ono podrazumijeva prelaženje granice i samovolju u vlasti prema drugom. A kako da Allah prelazi granicu, kada iznad Njega nema nikog kome bi se On pokoravao?! I kako da Allah ima samovolju u vlasti prema drugom, kada je cijeli univerzum pod Njegovom vlašću i kontrolom?!
Osnovno značenje zabrane u jeziku je uskraćivanje. Njegovo ustezanje od nasilja je nazvano zabranom (تحريم), zbog sličnosti s onim što je uskraćeno u osnovi nepostojanja nečega.
Riječ تَظَالَمُوا u dijelu hadisa: i učinio sam ga među vama zabranjenom. Stoga, ne činite nasilje između sebe!, ima značenje لا تتظالموا. Smisao je u imperativu da ljudi ne čine jedni drugima nasilje, što dolazi kao pojačanje za Njegove riječi: I učinio sam ga među vama zabranjenim. Tim dodatkom se ističe žestina zabrane.
El-Mazuri, Allah mu se smilovao, smatra da je smisao dijela hadisa: Svi ste u zabludi osim onog koga sam Ja izveo na pravi put u tome da su ljudi stvoreni da bi bili na stranputici, osim onoga koga Allah Uzvišeni izvede na pravi put. S druge strane, u poznatom hadisu stoji: Svako dijete se rodi u prirodnoj vjeri/fitretu, čime dobivamo kontradiktornost između njih. El-Mazuri veli: - Prvim se misli na njihove odlike koje su posjednovali prije nego je poslan Vjerovjesnik, s.a.v.s. Drugo moguće tumačenje ove kontradiktornosti jeste u pretpostavci da su oni zapostavili svoju urođenu naviku (vjeru) zbog sklonosti prema svojim strastima i rahatluku i napuštanja razboritosti, zbog čega bi zalutali. - Drugi stav je ispravniji.
Za to je dokaz stav ashaba, r.a., i cijelog Ehlu es-sunneta: na pravom putu je onaj koga je Allah Uzvišeni izveo tamo. On je na pravom putu Allahovom uputom i voljom da mu to da. Allah, Uzvišeni i Slavni, želio je dati uputu nekima od Svojih robova, pa su oni na pravom putu, a nije želio uputiti ostale. Da je htio, i oni bi bili na pravom putu. Mu’tezile, pak, kažu da Allah želi svima dati uputu.
Allah je daleko iznad toga da želi ono što se neće desiti, ili da se u Njegovoj vlasti desi nešto što On ne želi. Zbog toga je i bilo ono što je Allah želio, a ono što On nije želio nije ni bilo!
Riječ المِخْيَط, sa značenjem „igla“, upotrijebljena je u dijelu hadisa: Neće to smanjiti ono što je kod Mene ni onoliko koliko bi se smanjilo more kada igla uđe u njega. Islamski učenjaci smatraju da je ovo poređenje izrečeno radi razumijevanja. Njegov smisao je u aksiomu da neće doći ni do kakvog smanjenja, kao što stoji u drugom hadisu: Allahova Ruka je stalno otvorena i ne smanjuje je dijeljenje! Ona se ne smanjuje dijeljenjem, zbog toga što se ono što je kod Allaha ne umanjuje i što smanjenje pogađa nešto što je ograničeno i prolazno. Dočim, Allahovo davanje je proizvod Njegove milosti i Njegove darežljivosti. To su dva Njegova vječna sifata i do njih ne može doprijeti smanjenje. Stoga, primjer umakanja igle u more, kojim se ne može postići nikakavo smanjenje vode, služi kao stilska figura. Tu se poredi nešto što je razumljivo ljudima i ustaljeno među njima. Jer, zaista je more najveća i najočitija vidljiva pojava, a igla je najmanji predmet. Uz to, ona je i glatka i ne može na sebi zadržati vodu kada se umoči u more. A Allah najbolje zna!
U obraćanju: Robovi Moji, zaista vi danonoćno griješite glagol تُخطئون je od glagola أخطأ, a prenesen je i s fethom (ﹷ) na Ta’u (ت) i Ta’u (ط): تَخْطَئون od glagola خطئ. Kaže se خطِئ, a u sadašnjem vremenu يخطَئ , kada počini grijeh bez postojanje namjere da griješi, pa je taj prijestupnik خاطئ-. U tom kontekstu su riječi Uzvišenog: O oče naš- rekoše oni - zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili. (sura Jusuf, 97)
En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao, smatra da se za griješenje također upotrebljava riječ أخطئ, a da su oba izraza ispravna.
Riječi u predaji kod Et-Tirmizija i Ibn Madždže: Zbog toga što sam Ja darežljiv i plemenit! Označavaju ova dva sifata, koja obuhvataju svojstva: plemenitosti, darivanja, milosti i dobročinstva, a sva su vječni sifati Allaha Uzvišenog, vezuju se za Njegovo Uzvišeno Biće/Zat i nikada se niti smanjuju niti nestaju.
Dio hadisa: Činim ono što Ja hoću! Moja nagrada je riječ. I Moja kazna je riječ. Zaista je Moja odluka da, kada nešto hoću, Ja kažem: „Budi!“ i ono biva! jeste pojašnjenje za Njegove riječi: Činim ono što Ja hoću!. To je i pojašnjenje brzine ostvarenja onoga što Allah Uzvišeni poželi: On kaže: „Budi!“ i to biva. Svejedno je da li ono što On želi bude nagrada ili kazna. Ne izražava smisao sama riječ الكلام nego je to poređenje i pojašnjenje, kao i približavanje razumijevanju. A Allah najbolje zna!