Muslim

Bilježi se od Enesa, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao ovako samo što Ishak nije spomenuo: - Kazao je Allah dž.š.:

- Zaista pripadnici tvog Ummeta.

Muslim ga bilježi s mnogo prenosilaca, a ni u jednoj od verzija nema dijela: - Kazao je Uzvišeni Allah. Među njima je i ona koja se prenosi lancem prenosilaca od Ebu Hurejre.

Hadisi vezani za slikanje

            Ovo su hadisi koji su vezani za slikanje. Odnose se na načine slikanja i svrhu njihova upotrebljavanja. Navest ćemo ih sve, radi koristi, iako neki od njih ne spadaju u hadisi kudsije. Pošto su uzimani iz Dva sahiha, El-Buharijinog i Muslimovog, ograničili smo se samo na navođenje ashaba, oslanjajući se na vjerodostojnost lanaca prenosilaca u ova Dva sahiha, a koje smo već spomenuli tumačenjem mimo broja hadisa navedenih kao hadisi kudsije. Slijede hadisi iz El-Buharijevog Sahiha.

El-Buharijini hadisi iz poglavlja Knjiga o odjeći

Poglavlje o slikama

Ibn ‘Abbas, r.a., prenosi od Ebu Talhe, r.a., da je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: Ne ulaze meleki u kuću u kojoj se nalazi pas, ili slike. El-Buhari navodi napomenu El-Lejsa da je Ibn ‘Abbas čuo Ebu Talhu kako kaže: „Čuo sam to od Vjerovjesnika, s.a.v.s.“

Poglavlje o patnji slikara

Prenosi se od Muslima el-Hemdanija da je rekao:

- Bili smo s Mesrukom u kući Jesara b. Numejra, kada je vidio na sofi kuće neke kipove i rekao:

- ‘Abdullah je rekao da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., da kaže:

- Zaista će najžešće patnje na Sudnjem danu kod Allaha imati slikari.

A prenosi se od Nafi’a da ga je ‘Abdullah b. Omer, r.a., obavijestio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

- Zaista će oni koji su napravili ove slike biti kažnjeni na Sudnjem danu, kada će im biti rečeno: - Oživite ono što ste oblikovali!

Poglavlje o uništenju slika

Prenosi se od ‘Imrana b. Hitana da mu je ‘Aiša, r.a., pričala da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije ostavljao u svojoj kući stalka koji je sličio križu, a da ga nije uništio. Ebu Zerr prenosi predaju od El-Kešmehnija u kojoj je dodato: (...) na kojem su bile slike, a da ga nije uništio.

Pričao nam je Ebu Zur’a: - Ušao sam s Ebu Hurejrom u jednu kuću u Medini i u njoj sam vidio na stropu slikara kako nešto slika.

Ebu Hurejre je tada izjavio da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže (tj. kako prenosi Allahove riječi):

- Ima li većeg nasilnika od onog ko nastoji stvoriti nešto kao što sam Ja stvorio? Pa neka oni stvore sićušnog mrava! I neka oni stvore sjemenku!

Poglavlje o prostirci na kojoj se nalaze slike

Jednom je Sufjan izjavio da je čuo 'Abdurrahmana b. el-Kasima (a u to vrijeme u Medini nije bilo učenijeg od njega) da je čuo svoga oca (El-Kasim b. Muhammed b. Ebi Bekra) kako kaže: - ‘Aiša, r.a., kaže:

- Došao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa puta, a ja sam već bila šarenom zavjesom prekrila vrata svoje bračne sobe. Na toj zavjesi su bili crteži stvorenja. Kada ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio, rastrgao ju je i uzviknuo:

- Ljudi koji će trpjeti najgore patnje na Sudnjem danu su oni koji su oponašali Allahovo stvaranje.

‘Aiša je dodala: - Od te zavjese smo potom napravili jedan ili dva jastuka.

Prenosi se od ‘Aiše, r.a., da je rekla:

- Stigao je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa puta. Ja sam okačila platno (a to je zastor s resama) na kojem su bili crteži stvorenja, pa mi je on naredio da ga skinem. Skinula sam ga, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., i ja smo se kupali iz iste posude.

Poglavlje o pokuđenosti sjedenja među slikama

Prenosi se od ‘Aiše, r.a., da je jednom kupila jastučić, koji je bio naslikan. Poslanik, s.a.v.s., zaustavio se na vratima kada ga je ugledao, a ‘Aiša je rekla:

- Neka mi Allah oprosti ono što sam zgriješila! 

On je upitao:

- Zašto si kupila ovaj jastučić?

Ona je odgovorila:

- Da sjedneš na njega i da ga staviš pod glavu.

- Zaista će oni koji su napravili ove slike biti mučeni na Sudnjem danu. Reći će im se: - Oživite ono što ste stvorili! - Zaista meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalaze slike. 

Prenosi se od Zejda b. Halida el-Džuhenija, r.a., a on od Ebu Talhe el-Ensarija, r.a., ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izjava: - Uistinu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

- Meleki ne ulaze u kuću u kojoj su slike.

Bisr je rekao:

- Razbolio se Zejd (tj. Ibn Halid) i otišli smo da ga obiđemo. Na njegovim vratima smo vidjeli zavjesu na kojoj su bile slike, pa sam pitao Ubejdullaha, tj. Ibn el-Esveda el-Havlanija, očuha Mejmuninog, žene Vjerovjesnikove, s.a.v.s.: Zar nas nije on obavijestio o slikama onaj dan?

‘Ubejdullah je odgovorio:

- Zar nisi čuo kada je rekao: - Osim prugaste šare na tkanini?

3. poglavlje El-Buharijinog Sahiha

Poglavlje o pokuđenosti klanjanja među slikama

 Prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao:

- Imala je ‘Aiša, r.a., zavjesu (na kojoj su se nalazili crteži) kojom je prekrila jednu stranu svoje kuće. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zatražio je od nje:

- Ukloni to od mene! Zaista mi te slike smetaju dok sam u namazu.

Iz El-Buharijinog Sahiha

Poglavlje Ne ulaze meleki u kuću u kojoj se nalazi slika

Prenosi se od ‘Abdullaha b. Omera, r.a., da je rekao: Obećao je Vjerovjesniku, s.a.v.s., Džibril da će ga posjetiti, ali je kasnio (tj. zadržao se) sve dok Vjerovjesniku, s.a.v.s., nije postalo neprijatno. Tada je naišao na njega, a on mu se požalio na ono što je osjetio. Džibril reče:

- Mi ne ulazimo u kuću u kojoj je slika ili pas.

Poglavlje o osobi koja ne ulazi u kuću u kojoj se nalazi slika

Prenosi se od Kasima b. Muhammeda da mu je ‘Aiša, r.a., rekla kako je kupila jastučić na kojem su bile slike. Kada ga je vidio Allahovog Poslanik, s.a.v.s., krenuo je prema vratima. Ona je tada prepoznala nezadovoljstvo na njegovom licu i pitala ga:

- Allahov Poslaniče, kajem se Njemu i Njegovom Poslaniku! Šta sam pogriješila?

On upita:

- Kakva je svrha ovog jastučića?

Ona je odgovorila:

- Kupila sam ga da možeš sjediti na njemu i glavu spustiti.

On reče:

- Zaista će kreatori ove slike biti stavljeni na muke na Sudnjem danu i bit će im rečeno: - Oživite ono što ste stvorili! – Uistinu, u kuću u kojoj se nalazi slika ne ulaze meleki.

Iz El-Buharijinog Sahiha

Poglavlje Ko naslika stvorenje bit će mu naređeno da mu podari život, a on ga neće moći dati

Pričao nam je Se’id: „Čuo sam En-Nadra b. Enesa b. Malika kako pripovijeda od Katade:

- Bio sam kod Ibn ‘Abbasa, r.a. Ljudi su ga pitali, a on nije spominjao Vjerovjesnika, s.a.v.s., sve dok nije bio pitan za njega. Tada je rekao (kod Muslima:  pa je iznio svoje mišljenje):

- Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s. – sve dok  nije bio upitan od čovjeka koji je rekao da je on naslikao sliku. Ibn ‘Abbas tada odgovori: - Priđi! - Čovjek je  prišao, a Ibn ‘Abbas, r.a., reče:

- Čuo sam Muhammeda, s.a.v.s., kako kaže: - Ko naslika sliku na dunjaluku, bit će mu naređeno na Sudnjem danu da joj podari život, a on to neće moći.

Hadisi od Muslima

U Muslimovim predajama ovog posljednjeg hadisa iz El-Buharijine zbirke postoji dodatak, koji ćemo spomenuti radi koristi. Nakon navođenja lanca prenosilaca stoji da je došao čovjek kod Ibn ‘Abbasa, r.a., i rekao mu:

- Ja sam čovjek koji je naslikao ovu sliku. Izloži mi šerijatski stav o tome.

Ibn ‘Abbas mu reče:

- Priđi mi!

Čovjek mu je prišao, a on mu reče:

- Priđi mi!

Čovjek mu je prišao toliko da mu je Ibn ‘Abbas stavio ruku na glavu i rekao:

- Obavijestit ću te o onom što sam čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: - Svaki  slikar će biti u vatri, dat će se svakoj slici koju je naslikao duša i one će ga mučiti u Džehennemu.

A onda je rekao: - Ako moraš to raditi, onda slikaj drvo i ono što nema duše.

Muslim, Allah mu se smilovao, bilježi ovaj hadis s velikim brojem prenosilaca, koji se ne razlikuju mnogo od ovih koje smo naveli.

On bilježi i sve hadise koje je zabilježio El-Buhari (Allah mu se smilovao) i u tome se ne razlikuje mnogo od njega. U jednome hadisu postoji dodatak kojeg je lijepo spomenuti:

Prenosi Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a., od Ebu Talhe el-Ensarija, r.a., da je rekao:

- Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: - Ne ulaze meleki u kuću u kojoj se nalazi pas ili kipovi.

On dalje priča:

- Potom sam otišao do ‘Aiše, r.a., i pitao je da li je čula Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je to rekao.

Ona je odgovorila:

- Nisam, ali ću vas obavijestiti o onome što sam vidjela da je uradio. Kada je otišao u vojni pohod, uzela sam ćilim i zakačila ga na vrata. Kada se on vratio i vidio ćilim, vidjela sam nezadovoljstvo na njegovom licu. Vukao je ćilim dok ga nije strgnuo i rekao: - Zaista nam Allah nije naredio da prekrivamo kamen i zemlju. Pa smo skrojili od njega dva jastučića i napunili ih likom, što mu nije bilo mrsko.

Sve El-Buharijine hadise navodi i Muslim, kao što smo i rekli.

Propisi koji su vezani za slikanje

            Prvo: Izabrano je mišljenje da su meleki koji ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slike meleki milosti i oni koji traže oprosta za roba. Plemeniti pisari čuvari se, pak, ne razdvajaju od vjernika u bilo kojoj prilici, kao što kažu El-Hitabi i dr.

Kuća u koju oni ne ulaze podrazumijeva mjesto u kojem čovjek boravi, svejedno da li to bila kuća, šator i sl. El-Hitabi i dr. su izuzeli pse koji služe za lov, stočarstvo ili zemljoradnju, jer je njihovu upotrebu u te svrhe Zakonodavac dozvolio.

            Drugo: Zabranjene slike su one koje liče živim bićima, na kojima se nalazi lice živog bića i kojima čovjek ne zarađuje, iako se kaže da se zabrana odnosi na sve slike. Razlog zabrane njihovog postojanja je to što one predstavljaju prezren grijeh, jer se oponaša Allahovo stvaranje, i kada se u nekim od njih obožava lik mimo Allaha Uzvišenog. Ta zabrana je ograničena u hadisu riječima: - A ima li većeg nasilnika od onog ko nastoji stvoriti nešto kao što sam Ja stvorio. To su oni koji naslikaju živa bića i učine da im sliče povlačenjem crta, ili formiranjem onoga što je zabrana, koji imaju namjeru da to liči Allahovom stvorenju, zbog čega postaju nevjernicima i zbog čega njihovo ponašanje nije daleko od ponašanja faraonovih potomaka. Onaj, pak, koji nema tu namjeru samo je griješnik.

Rekao je En-Nevevi, Allah mu se smilovao:

- Učenjaci su kazali da je slikanje živih bića strogo zabranjeno i da spada u velike grijehe, zbog toga što im je On zaprijetio ovom kaznom, svejedno da li to bilo potrebno ili ne. Kada su u pitanju slike bez lika živog bića, onda one nisu zabranjene.

Rekli su: - Sve ovo se ne odnosi na dječije igračke i one nisu zabranjene. Kaže El-Kastalani:

- Ukratko kazano, ono što je prethodilo pokuđenosti su slike na plafonu i jastučićima. Dozvoljeno je ako su to zanatski proizvodi, kao što su prostirka ili platno serdžade, i to bez slikanja lica. Ako su uzdignuti, onda su nalik kumirima.

Riječi: Bit će mu naređeno da udahne život u njih znače da slikanje uzrokuje slikarev vječni boravak u vatri. To je kada se radi o onom koji izrađuje slike i kipove da bi ih se obožavalo, dok onaj ko nema te namjere je samo griješnik, osim ako to smatra halalom i dozvoljenim. U tom slučaju hadis ima samo ulogu prijekora. A Allah najbolje zna!

Suncobran na kome su slike ne potpada pod zabranjene stvari, zato što je njegova funkcija pravljenje hlada. A Allah najbolje zna!

S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

O slikama i propisi koji su vezani za njih

            Kažemo, a, pri tome, od Allaha pomoć tražimo, da postoje hadisi koji ukazuju na općenitu zabranu slikanja. Postoje i oni koji od zabrane isključuju žig na platnu, kao i oni koji dozvoljavaju slikanje onda kada je to profesija. Ima i hadisa koji upućuju na zabranu slika kada gledanje u njih onemugaćava skrušenost u ibadetu, a i hadisa na osnovu kojih se zaključuje da je pokazivanje slike, kako bi se identificirao njen vlasnik, dozvoljeno i nije zabranjeno. Tako, naprimjer, stoji u hadisu, u kojem se navodi da je Džibril, a.s., pokazao u snu Vjerovjesniku, s.a.v.s., sliku ‘Aiše, r.a., s namjerom da bi ga upoznao s onom koju mu je Allah Uzvišeni odabrao za ženu.

Svi ovi hadisi identično donose strogu zabranu onome ko namjerava slikati nešto slično Allahovom stvorenju, ili nešto što bi se obožavalo ili veličalo. Na to upućuju Poslanikove, s.a.v.s., riječi: - Ima li većeg nasilnika od onog koji namjerava stvoriti kao što Ja stvaram (tj. nastoji to uraditi). To potvrđuje i dio izjave: - Slikari koji svoje crteže upoređuju s Allahovim stvorenjima... Takvo djelo je zabranjeno samo po sebi, zbog toga što predstavlja širk ili je sasvim blizu širka.

Kada su u pitanju slike velikana i učenjaka, koje se ističu kako bi ih se slijedilo u dobru, u principu su dobre. No, zabranjeno je ako postoji bojazan da će se veličati ili obožavati kasnije, kao što je to bio slučaj s kumirima u početku (i na kraju) ere idolopoklonstva, naročito ako se postave na mjestima na kojima se obavljaju ibadeti, kakva su mesdžidi. Ne treba misliti kako je takvo vrijeme daleko. Vrijeme se promijenilo i neznanje povećalo, pa je šejtan s tim ljudima otvorio vrata zla, kao što je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: - Vi ćete zasigurno slijediti praksu onih prije vas pedalj po pedalj, lakat po lakat. Čak i kada bi se oni zavukli u jazbinu bodljorepog guštera, vi biste ih slijedili!

Sve to se odnosi na slike na kojima se nalaze konture tijela živih bića. Ako su tijela bez glave, ili im je centralni dio zamrljan, ili veći dio nenaslikan, onda nije zabranjeno njihovo korištenje. To je slučaj sa šarama na odjeći i sl, ako su urađene profesionalno (dekorativno). Ako su, pak, takve slike načinjene radi pohvale, onda je njihova upotreba mekruh, i to sve dok pohvala ne preraste u obožavanje, kada ona postaje haram.

S druge strane, dozvoljeno je slikanje s namjerom portretiranja i kasnije identifikacije naslikane osobe, kao što je slučaj s ličnim kartama i sličnim dokumentima. Takvo je i slikanje osumnjičenika za zlodjela i neprijateljskih špijuna, kako bi se spasilo od njihovog zla. Također su dozvoljene i slike štetnih i korisnih životinja, kako bi se upoznalo s njihovim izgledom. Sve to, s namjerom sticanja znanja i upoznavanja s osobinama onog što je naslikano, a onoliko koliko potreba nalaže, kao takvo je neophodno. S obzirom na to da se, iz dana u dan, za tim slikanjem javlja sve veća potreba i da ono postaje nužno, ono je vadžib, jer je i sredstvo u sticanju znanja. A sticanje znanja je potrebno i ono se javlja ili kao vadžib ili kao mustehab. Od pohvalnih (mubah) djela je slikanje očeva i predaka, kako bi se potomcima sačuvali, i oni mogli prepoznati, izgledi lica predaka, i to pod uslovom da očevi svojoj djeci te slike ne predočavaju kako bi ih oni veličali, nego samo radi čuvanja u sjećanju onih koji se nalaze na njima!

Zato Poslanik, s.a.v.s., kaže ‘Aiši, r.a.: - Ukloni to od mene! Zaista mi njene slike neprestano smetaju dok sam u namazu. Nema sumnje da su to bile šare, pa je zbog toga crtanje šara koje vode zabranjenom, kao što je slikanje raskalašenosti koja mami poglede pune požude (ne samo kod mladića), haram. Slično je i prikazivanje filmova, u kojima se, u osnovi, misli na ono što se u njima izlaže. Ukoliko su korisni za liječenje od pijanstva, za moralno ili naučno usavršavanje, ako se u njima prikazuje ratno poprište, ili se objašnjava izlazak iz krize u kojoj se  neka osoba našla, onda su oni neophodni kao što je neophodno i sticanje znanja o navedenim slučajevima. A ukoliko se u njima prikazuju tjelesni pokreti i nagonski poticaji, ili slike raskalašenosti ili sramotnih pokreta tijela, kao što se vidi na reklamama, oni su haram! Razlog za to je što se njima kvari moral i povećava izopačenost. Također su zabranjeni filmovi u kojima se prikazuju i objelodanjuju načini činjenja zločina, kao što su ubistvo, krađa i prijevara, kao i načini počinjenja bluda, zbog toga što oni otvaraju vrata izopačenosti, dajući inspiraciju pokvarenjaku i podučavajući neznalicu kako i na koji način da dođe do njih. A to su samo varke kojima se pokvarenjak pokušava spasiti od kazne, a da ne govorimo o tome da se u njima nalazi uzrok svakog belaja, uzrok ljudske posvećenosti onome što je štetno, a napuštanju onoga što je korisno.

 Naši učenjaci su od općenite zabrane slikanja izuzeli slike i igračke za djecu koje smatraju dozvoljenim, jer su daleko od bilo kojeg razloga zbog kojeg su likovi i slike zabranjeni.

Ovo su posljednja  rješenja do kojih se došlo po ovom pitanju, a Allah najbolje zna! On je Taj koji upućuje na pravi put, On nam je dovoljan i divan li je On pomagač

Komentar: Kastelani