Muslim

En-Nevevijev, Allah Uzvišeni mu se smilovao, komentar Muslimovog hadisa

En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao, kaže da se u pojedinim izvorima navodi riječ شركه za oznaku pripisivanja druga, širk, dok u drugima stoji شريكه , sa značenjem: njegova ortaka, onog radi koga je radio. To znači da je On neovisan od svakog oblika sudioništva u vlasti. On, kao da kaže: ko učini neko djelo u Moje Ime i ime nekog drugog mimo Mene, Ja ga neću primiti od njega. Naprotiv, Ja ću ga zbog toga prepustiti drugome: Neka traži nagradu za to od drugog mimo Allaha! Namjera je da se istakne da je djelo dvoličnjaka ništavno, da nema u njemu nikakve koristi i da je čovjek njime počinio grijeh, zbog odsustva iskrenosti/ihlasa u njemu. A iskrenost u ibadetu je nephodna, kako kaže Allah Uzvišeni: Naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera. (sura El-Bejjine, 5) Licemjerstvo u postupanju je prikriveni širk, kojim šejtan vješto osigurava poništenje djela i nagrade za njih. Iskrenost je duša ibadeta, pa je svaki ibadet, učinjen bez iskrenosti, kao tijelo bez duše – nema nikakve koristi od njega, a uz to je kao truhla lešina, koja uznemirava ljude svojim odvratnim smradom.

Djelo urađeno s iskrenošću je očišćeno i namirisano, a njegovi plodovi će se otkrivati onome ko ga učini sve dok ne obasjaju njegovo lice i donesu mu ljupkost u govoru. Njegove riječi će tada početi ostavljati tragove u dušama onih koji ih budu slušali, pa će oni postupati po tome što su čuli. Njihov primjer će slijediti drugi, pa će se na pravi put vraćati i oni što su zalutali, jer govor iz srca govornika dospijeva do srca slušaoca. Ako, pak, dolazi samo s jezika, a služi i za to da bi se njime govornik dodvorio ljudima, tada ne odlazi od ušiju do srca. Naprotiv, on doseže do tamo iz čega se i sam pojavio, pa tako uši stoje nasuprot jeziku. Ako je govor potekao iz srca, i doseže do srca, jer mu je srce izvor i doseže do onoga što mu stoji nasuprot. To je kao primjer vode u bunaru, koja se podiže i dostiže samo visinu svoga izvora. Ona ne može preći iznad svog izvora, osim da bude iz njega izvučena nečim drugim. Da nas Allah obdari iskrenošću u riječima i djelu! Amin!

Naveo je ovaj hadis Ibn Madždže u svome Sunenu, u poglavlju Licemjerstvo i prestiž, 2.džuz, str.285, putem dviju predaja:

﴿٢٨٩﴾ إحداهما: عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ – رضى الله عنه – أَنَّ رَسُولَ اللهِ – صلى الله عليه و سلم – قَالَ: "قَالَ اللهُ – عَزَّ وَ جَلَّ–: "أَنَا أَغْنَى الشُّرَكَاءِ عَنِ الشِّرْكِ، فَمَنْ عَمِلَ عَمَلاً أَشْرَكَ فِيهِ غَيْرِى، فَأَنَا مِنْهُ بَرِىءٌ، وَ هُوَ لِلَّذِى أَشْرَكَ." 

289. Preneseno je od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: - Rekao je Allah, dž.š.: - Ja sam neovisan od svakog ortakluka. Ko bude uradio neko djelo u kojem da udjela nekom drugom mimo Mene, Ja ga se odričem i on pripada onome kome je dao udjela u njemu!

﴿٢٩٠﴾  و الرواية الثانية : عَنْ أَبِى سَعَد بْنِ أَبِى فَضَالَةَ (و كان من الصحابة) – رضى الله عنه– قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللهِ – صلى الله عليه و سلم– إِذَا جَمَعَ اللهُ الأَوَّلِينَ وَ الآخِرِينَ يَوْمَ القِيَامَةِ، لِيَوْمٍ لاَ رَيْبَ فِيهِ، نَادَى مُنَادٍ: "مَنْ كَانَ أَشْرَكَ فِى عَمَلٍ عَمِلَهُ  ِللهِ، فَلْيَطْلُبْ ثَوَابَهُ مِنْ عِنْدِ غَيْرِ اللهِ، فَإِنَّ اللهَ أَغْنَى الشُّرَكَاءِ عَنِ الشِّرْكِ."

290. Preneseno je od Ebu Se’ada b. Ebi Fedaleta, r.a., (koji je bio ashab) da je rekao: - Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: - Kada Allah sakupi narode, i prijašnje i potonje, na Sudnjem danu, u kojeg nema sumnje, dozvat će glasnik: - Ko bude dao udjela drugom u djelu kojeg je uradio u ime Allaha, neka traži nagradu za to od nekog drugog, mimo Allaha. Zaista je Allah neovisan od svakog ortakluka!