Analitički inventar arhivske građe nastale tokom jedanaest godina djelovanja Zemaljske vakufske komisije(1883.-1894.). Ovo je jedan od značajnijih fondova iz bogatog Arhiva Rijaseta islamske zajednice koji brine (smještaj, čuvanje, obrada i korištenje) o pisanoj građi nastaloj u radu organa i ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Autor/priređivač ove publikacije, koja pripada specifičnom žanru arhivskih informativnih sredstava, jeste Muhamed Hodžić, arhivist u Arhivu Rijaseta Islamske zajednice, koji od 1998.djeluje kao zasebna služba u okviru Gazi Husrev-begove biblioteke.

Sadržaj knjige čine: Historijska bilješka o tvorcu fonda, Napomene korisnicima inventara, Analitički inventar, Registar imena i registar mjesta.

U Historijskoj bilješci o tvorcu fonda date su sažete i neophodne informacije o ustrojstvu i djelovanju Zemaljske vakufske komisije za Bosnu i Hercegovinu, koja je funkcionirala od 1883. do 1894. godine.

Odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine, Austro-Ugarska monarhija dobila je Bosnu i Hercegovinu na privremenu upravu. Naša se država tako našla u krugu zapadnoevropskih zemalja, što joj je donijelo radikalne promjene u gotovo svim oblastima života: ekonomskim, političkim, kulturnim, prosvjetnim, vjerskim i dr. Kratko vrijeme nakon okupacije austrougarska uprava je u cilju bržeg učvršćivanja vlasti u Bosni i Hercegovini, a samim tim i pozicije na Balkanu, organizirala novu administraciju, sudstvo i vojsku, modernizirala i izgrađivala željeznički i poštanski saobraćaj, zdravstvo, komunalnu službu i prosvjetu. Velike promjene desile su se i u uspostavljanju i organiziranju vjerskih organizacija.

Bosansko-hercegovačka nova vlast je nakon okupacije reorganizirala upravu nad vakufima, čiji je imetak nakon ustaničkih godina, 1875.-1878., bio znatno smanjen i rasturen, da bi, s jedne strane, osigurala materijalnu bazu vjerskih i kulturnih ustanova, a s druge materijalno i moralno učvrstila islamsku ulemu i oslobodila je zavisnosti od pripomoći pojedinaca. Godine 1883. Zemaljska vlada formirala je Zemaljsku vakufsku komisiju, kojoj su 1884. u svim kotarskim i okružnim glavnim mjestima kao pomoćni organi pridodate kotarske vakufske komisije. Godine 1894. Zemaljska vlada je ovu privremenu organizaciju pretvorila u stalnu, ali strogo nadziranu ustanovu – Zemaljsko vakufsko povjerenstvo.

Po ovom novom ustrojstvu, najviša ustanova za sve vakufske poslove jeste Zemaljska vakufska komisija u Sarajevu, čiji je izvršni organ bio Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. Komisiju čine trojica najviših činovnika ravnateljstva, zatim četverica članova iz Medžlisi-ulleme, 2 vrhovna šerijatska suca i po 2 predstavnika muslimanskog stanovništva iz svakog okruga. Pod ovim središnjim tijelima nalazile su se vakufske komisije po kotarevima.

Članove centralnih i kotarskih tijela birala je i postavljala zemaljska vlast iz redova bosanskohercegovačkih muslimana; isto tako zemaljska vlast vršila je vrhovni nadzor nad njihovim poslovanjem.

Koliko god se nova vlast trudila da dokaže kako su nove ustanove, Medžlis-ullema i Zemaljska vakufska direkcija, bile od velike koristi za učvršćivanje i razvoj islama u okupiranim zemljama, kao i da je zahvaljujući sređenijem upravljanju vakufskim dobrima fond znatno narastao, ipak te organizacije nisu stekle popularnost među muslimanskim stanovništvom. Najviše kritika odnosilo se na prevelike plaće vakufskih uposlenika, na njihovo nedovoljno zalaganje, zatim na skupoću Vakufske uprave, koja je trošila i oduzimala na taj način sredstva namijenjena islamskim vjerskim i školskim ustanovama. Ova je kritika imala i klicu političke opozicije prema stranoj upravi koja je imenovala i nadzirala lica u vakufskim ustanovama i odobravala takav njihov rad.

Zemaljska vakufska komisija prestala je sa radom 10. jula 1894. godine, kad je nakon što je osnovano Zemaljsko vakufsko povjerenstvo kao savjetodavni i nadzorni organ, od vlade strogo kontrolirani organ, sa sjedištem u Sarajevu.

Iz napomena korisnicima inventara: Vodič kroz arhivsku građu fonda i Uputstvo o korištenju inventara, čitaocima (korisnicima građe u fondu) pruža se mogućnost da se unaprijed , prije istraživačke faze rada, upoznaju sa sadržajem inventara: arhivski fond Zemaljske vakufske komisije sadrži 59 kutija i 31 knjigu (protokoli, finansijsko i materijalno poslovanje Zemaljske vakufske komisije). Cjelokupnu građu ovog fonda čini serija općih spisa koji su u potpunosti sačuvani, sređeni i dostupni za istraživanje. Svi spisi nose signature/oznake koje su dobili u samoj pisarnici Komisije.

Osnovni i glavni dio knjige čini Analitički inventar (1-299). U njemu je korisnicima prezentirana serija općih spisa, hronološki sistematiziranih za svaku godinu još u registraturi. Pridržavajući se principa suvremene arhivistike, a u skladu sa standardima inormativne obrade arhivske građe u arhivskoj struci, autor inventara je po sopstvenom stručnom kriterijumu popisao analitički sve historijski relevantne spise, s potpunim anotacijama: datum nastanka spisa, mjesto, pošiljalac i kratak sadžaj.

Registar imena i registar mjesta, koji su dati na kraju knjige, još su jedna velika olakšica za svakog korisnika inventara, odnosno istraživača ovog arhivskog fonda. Potrebno je istaći da su ovim svojevrsnim poduhvatom Gazi Husrev-begova biblioteka i arhivist u Arhivu Rijaseta Muhamed Hodžić objavljivanjem ovog inventara podigli ugled i dali značaj čuvanju, obradi i sređivanju pisane građe (spisa), koja predstavlja pisani spomenik naše prošlosti glavni izvor za njeno izučavanje.

 

Autor: Muhamed Hodžić