Puno ime mu je: Abdullah ibn Abbas ibn Abdulmuttalib el-Qureši el-Hašimi. Iz samoga imena vidi se da je iz plemena Kurejš, preciznije iz ogranka Hašimovica. On je amidžić Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Rođen je u Mekki, treće godine prije Hidžre, u svojevrsnom logoru, u periodu dok su muslimani i njihovi zaštitnici Hašimovici bili izolovani na posjedu Šu'ab, čiji je vlasnik bio Ebu Talib. Odrastao je uz Poslanika, s.a.v.s, zato što mu je bio blizak rodak i zato što je Mejmuna, njegova tetka po majci, bila jedna od Poslanikovih žena.
Poslanikova dova

Već u djetinjstvu pokazivao je znake izuzetnog talenta i nadarenosti, te velike oštroumnosti i sposobnosti pamćenja. Pored toga, Muhammed, s.a.v.s, proučio mu je dovu, obraćajući se Uzvišenom: "Allahu! Daj mu da razumije vjeru i poduči ga tumačenju Kur'ana!" (ALLAHUMME FEQQIHHU FID-DINI VE ALLIMHUT-TE'VILE!) Povod učenju te dove bio je sljedeći: Kada je jedne noći Poslanik, s.a.v.s, bio kod Mejmune, Ibn Abbas se probudio prije njega i pripremio mu vodu da bi se mogao abdestiti i klanjati noćnu nafilu. Kada je abdestio, upitao je: "Ko mi je ovo pripremio?" Ona mu je odgovorila da je to učinio Ibn Abbas, pa je on proučio za njega tu dovu. Prema drugoj verziji, ta dova je glasila: "Allahu! Poduči ga Knjizi i mudrosti!" (ALLAHUMME ALLIMHUL-KITABE VEL-HIKMETE!) Na osnovu raznih predaja na tu temu, najvjerovatnije je da je njemu Muhammed, s.a.v.s, u nekoliko navrata proučio nekoliko dova slične sadržine. U svakom slučaju, plod Poslanikove dove jeste to što se on među ashabima istakao u raznim disciplinama, a pogotovo u tumačenju Kur'ana.

Pošto je bio izuzetno nadaren, a odrastao je praktično uz Poslanika, s.a.v.s, provodeći puno vremena uz njega, pomno je posmatrao njegove postupke i pamtio njegove riječi, tako da je dosta hadisa zapamtio i prenio na sljedeće generacije. Iako je imao svega trinaest godina kada je Muhammed, s.a.v.s, preselio na ahiret, već do tada istakao se svojim znanjem. Pored toga, nastavio se družiti sa istaknutim ashabima koji su bili stariji po godinama, tako da je od njih zapamtio ono što nije mogao lično čuti od Poslanika. U nekim predajama navodi se kako je, nakon Poslanikove smrti, vrlo oštroumno predlagao nekim mladim ashabima da obilaze poznatije ashabe i pitaju ih o hadisima koje su oni lično čuli od Vjerovjesnika, s.a.v.s., dok ih je još bio značajan broj živih. Navodi se tako da je on bio uporan u obilasku ashaba i slušanju hadisa od njih. Kada bi npr. čuo da neko zna određeni hadis, on bi mu otišao kući, pa ako taj ashab spavao popodne (qajlula), on bi ga čekao pred vratima sve dok se ne probudi.

Ponekad bi mu ashabi prigovarali što tako dugo čeka, te mu govorili da on samo treba poručiti pa da će oni njemu doći, ali on je uvijek govorio da je on preči da njima dođe na noge. Zato Buhari, Muslim i ostali autoriteti u hadiskoj znanosti navode od njega 1660 hadisa, čime se svrstava među ashabe koji su prenijeli najveći broj hadisa.

Izuzetna sposobnost pamćenja

Ibn Abbasovi biografi navode više slučajeva iz kojih se vidi da je imao zapanjujuću sposobnost pamćenja skoro svega što bi čuo. Tako se npr. navodi da bi skoro uvijek zapamtio ajet čim bi ga čuo, te da bi, također, skoro uvijek zapamtio i shvatio hadis čim bi ga čuo. Kada mu je Ibn Ebi Rebi'a izrecitovao jednu svoju kasidu od osamdeset distiha (bejtova), on ju je odjednom zapamtio. Pored toga, navodi se da je znao začepiti uši kada bi se desilo da čuje narikače, da ne bi zapamtio njihove riječi, jer bi mu ostajale u pamćenju u potpunosti onakve kako bi ih čuo.

Razlozi njegove izuzetne učenosti

Ibn Abbas dokazao se kao jedan od najučeniijih ashaba, ne samo u pogledu islamskih znanosti, nego i u pogledu poznavanja arapskoga jezika, predislamske poezije i historije Arapa. Objašnjavajući tu začudjujuću sposobnost pamćenja i izuzetnu učenost, dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi navodi sljedeće razloge:

  1. Dova koju je Poslanik, s.a.v.s, nekoliko puta proučio Ibn Abbasu u kojoj je tražio od Allaha da mu podari znanje u vjeri, poznavanje Kur'ana i mudrost.
  2. Odrastanje uz Vjerovjesnika, s.a.v.s, i prisustvovanje brojnim događajima, pogotovo slučajevima koji su bili povod objave pojedinih ajeta.
  3. Druženje Ibn Abbasa sa učenijim i poznatijim ashabima, čime je nadoknadio ono što nije mogao čuti direktno od Muhammeda, s.a.v.s.
  4. Odlično poznavanje arapskoga jezika, zajedno sa svim njegovim disciplinama, te poznavanje predislamske poezije. Da bi pojasnio značenje neke kur'anske riječi, nerijetko je navodio poetske citate.
  5. Izuzetna sposobnost uočavanja stvari, te sposobnost samostalnog iznalaženja šerijatskih rješenja (idžtihad). Navodi se da je bio hrabar u iznošenju mišljenja, jer je bio siguran da je to istina, pa se nije bojao ničijega prigovora. Abdullah ibn Omer, također jedan od istaknutih ashaba, znao ga je kritikovati zbog slobodnog iznošenja stavova o nekim pitanjima, ali bi poslije i sam priznavao da je Ibn Abbas bio u pravu. Tako je jednom prilikom Ibn Omer poslao nekog čovjeka, koji ga je upitao za značenje jednog ajeta, Ibn Abbasu da njega o tome upita, pa kada se vratio od Ibn Abbasa i obavijestio ga o tumačenju dotičnoga ajeta, Ibn Omer je rekao: "Do sada sam znao govoriti da mi se ne sviđa odvažnost Ibn Abbasa u tumačenju Kur'ana, ali mi je sada jasno da je njemu dato znanje!"

Koliko je Ibn Abbas bio učen vidi se, između ostalog, iz sljedećeg slučaja: Pošto su mu se ljudi obraćali tražeći odgovor na različita pitanja, jednog dana desilo se da ljudi koji su do njega došli nisu mogli stati u njegovu kuću, nego su zakrčili i ulice koje su vodile do nje! Kada je o tome obaviješten, on je zatražio da prvo uđu oni koji ga žele pitati o Kur'anu i načinu učenja Kur'ana, te ih je ušlo toliko da su napunili njegovu kuću. Svima je odgovorio na postavljena pitanja, pa kada su izašli, zatražio je da uđu oni koji ga žele pitati iz tefsirske znanosti. I njih je bilo toliko da su mu napunili kuću, pa je i njima odgovorio na svako postavljeno pitanje. Kada su i oni izašli, zatražio je da uđu oni koji ga žele pitati iz oblasti hadisa, što je izazvalo ponovni priliv ljudi, i oni su ga ispunili. I tako je učinio i sa svim drugim kategorijama znanja.

Kao što vidimo, Ibn Abbas je bio gotovo jedinstven među ashabima po svojoj učenosti, a razlog tome je, prije svega, bila Poslanikova dova i njegovo samosvjesno traženje znanja u svim disciplinama.

Autor: Esmir Halilović