Zejneba, Poslanikova, S.A.V.S., Kći, R.A.
Zejneba je najstarija kći Allahovog Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Rođena je pet godina nakon Poslanikove ženidbe sa Hatidžom, r.a., dakle kada je Poslanik, s.a.v.s., imao trideset godina.

Kaže se da se rodila nakon Kasima, po kojem je Poslanik, s.a.v.s., dobio nadimak Ebul-Kasim. Kao desetogodišnja djevojčica dočekala je početak poslanstva njenog oca Muhammeda, s.a.v.s., i u tim godinama bila je izložena patnjama i progonima koje su doživjeli prvi muslimani. Ponekada se dešavalo da je ona lično pokušavala zaštititi svoga oca od onih koji su ga zlostavljali i maltretirali.
S obzirom da je Zejneba rođenja u ovom časnom braku, od Muhammeda, s.a.v.s., i njegove čestite supruge Hatidže i ona je odrasla kao jedna od najuglednijih i najljepših djevojaka u Mekki. Mnogi su priželjkivali da im ona bude supruga. Njen izabranik je bio Ebul-A's ibn Er-Rebi', daljnji rođak njene majke Hatidže. Ebul-A's je slovio kao jedan od najpouzdanijih kurejševićkih trgovaca robom i bio je od moralnih ljudi koji su imali svoje dostojanstvo. Spominje se da je Hatidža predložila Poslaniku, s.a.v.s., da se njihove kćerka Zejneba uda za ovog plemenitog čovjeka, što je Poslanik, s.a.v.s., prihvatio.
Prilikom te udaje, njena majka hazreti Hatidža joj je kao poklon dala svoju oglicu, ono što je u to vrijeme bilo najdraže djevojkama. Moglo bi se reći da je ta praksa ostala i u narednim generacijama, i dan-danas se praktikuje, s obzirom da je i kod nas običaj da majke svojim kćerkama poklanjaju nešto od nakita prilikom udaje ili nekim drugim povodima.
U tom braku se rodilo dvoje djece, Alija i Umama. Alija je ubrzo, kao dječak umro, a ova njena kćerka Umama je živjela sa majkom i nju je Poslanik, s.a.v.s., ponekada držao u naručju, ili na vratu, dok bi klanjao.
Nakon što je Muhammed, s.a.v.s., počeo svoju poslaničku misiju, Zejneba je među prvima primila islam i tako postala od sljedbenika svoga oca. Međutim, njen muž Ebul-A's, iako je mnogo volio i uvažavao svoju suprugu, nije odmah prihvatio novu vjeru. Ona je ulagala mnogo truda pokušavajući pridobiti svoga muža da i on postane musliman, ali u tome nije uspijevala. On joj je odgovarao ovim riječima: „Tako mi Boga, ja ne smatram da je tvoj otac varalica, ali mi je mrsko da ljudi kažu da sam izdao svoj narod, da sam napustio vjeru svojih djedova, a sve radi zadovoljstva svoje žene.“
Kada su počeli sukobi između mušrika i Muhammeda, s.a.v.s., nevjernici su tražili od Muhammedovih zetova da se razvedu i da mu vrate njegove kćeri, kako bi mu time otežali ionako tešku situaciju i time ga ponizili. Muževi od njegovih kćeri Rukajje i Ummu Kulsume su vratili svoje žene Muhammudu, ali Ebul-A's na to nije pristao nego je zadržao svoju cijenjenu suprugu Zejnebu kod sebe.
S obzirom da je njen muž Ebul-A's, mimo svoje volje bio prisiljen da prisustvuje bici na Bedru tamo je bio zarobljen od strane muslimana. Nakon toga su Mekelije počele slati otkupninu za svoje zarobljenike i tada je Zejneba r.a., Poslanikova kći, je poslala imetak koji je imala kako bi otkupila svoga muža. U tom imetku je bila ogrlica od njene majke, hazreti Hatidže, koju joj je ona poklonila prilikom njene udaje za Ebul-A'sa. Kada je Poslanik, s.a.v.s., ugledao tu ogrlicu, njegovo lice prekri neka brižna tuga. Smilovao se prema svojoj kćeri, pa se obrati ashabima govoreći: „Zejneba je poslala svoj imetak da otkupi Ebul-A'sa, pa ako se slažete da joj pustimo njenog muža iz zarobljeništva i da joj vratimo i njen imetak?“ Ashabi rekoše: „Učinićemo to što tražiš kako bi te zadovoljili i usrećili, o Allahov Poslaniče.“ Tom prilikom je Poslanik, s.a.v.s., tražio od Ebul-A'sa obećanje da će mu poslati Zejnebu u Medinu, s obzirom da je objavljena zabrana udaje muslimanki za nemuslimane. Poslanik je poslao Zejda ibn Harisu i još jednog ensariju da je sačekaju van Mekke i da je dovedu u Medinu.“
Kada je Ebul-A's stigao u Mekku odmah je požurio da izvrši ono što je Poslaniku, s.a.v.s., obećao i opremio je svoju suprugu Zejnebu da krene prema Medini. Njegov brat Amr ibn Rebi'a je krenuo da isprati Zejnebu do izvan Mekke gdje su je čekali ashabi. Mušrici su htjeli da spriječe njen odlazak jer su još uvijek bili kivni na Muhammeda, s.a.v.s., i ostale muslimane zbog poraza na Bedru. U tom komešanju Hebbar ibn Esved i još jedan čovjek su udarili devu na kojoj je bila Zejneba, zbog čega je ona pala na stijenu i pobacila dijete, obzirom da je bila u drugom stanju. To je rezultiralo obilnim krvarenjem što je u dobroj mjeri urušilo njeno zdravlje pa je posljedice tog pada osjećala sve do svoje smrti.
Nakon toga Amr ibn Rebia uze svoj luk i povika: „Allaha mi, koji god čovjek se primakne, pogodiću ga strijelom pravo u vrat!“ Inače je bio vrlo poznat stijelac.
Nakon toga je Ebu Sufjan riješio taj nesporazum posavjetovavši Amra da vrati Zejnebu u Mekku i kada se smire tenzije da je tajno izvede iz Mekke i preda je ashabima koji su je čekali. Tako je i bilo i Zejneba je konačno stigla u Medinu kod svog oca. Nekoliko godina nakon toga je i njen muž prešao na islam i stigao je u Medinu, te je nastavio da živi u braku sa svojom suprugom Zejnebom. Taj porodični ambijent nije dugo potrajao obzirom da je Zejneba umrla početkom osme godine po Hidžri.
Među ženama koje su je gasulile bila je Ummu Atijja, koja je bila poznata kao žena koja je opremala žene na bolji svijet. Ona kaže: „Umrla je jedna od kćeri Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je on došao i rekao: „Okupajte je tri ili pet puta, ili ako vidite da je potrebno i više od toga sa sidrom, a na kraju stavite kamfor, a kada završite javite mi!“ Kada su one uradile onako kako im je on rekao onda su ga obavijestile i on dođe i dade im svoj ogrtač i reče: „Omotajte joj ga oko cijelog tijela.“ Time je Poslanik, s.a.v.s., želio da njegova mubarek odjeća bude uz njeno tijelo u kaburu. Iza Zejnebe, r.a., je ostala njena kći Umama.
Autor: Fuad Sedić