Ovom Bitkom Allah dž. š je odvojio period poniženja i slabosti od perioda hrabrosti i dostojanstva, odnosno snage i učvršćenja Božijeg Poslanika i vjernika. To je bila slavna pobjeda i prekretnica u uzlaznoj putanji muslimana. U vrijeme Bitke na Bedru Poslanik je podigao ruke ka nebu, skrušeno moleći Allaha dž.š. sve dok mu nije pao ogrtač sa ramena: Dragi Bože, Tvoja pomoć koju si mi obećao! Dragi Bože tvoja pomoć koju si mi obećao! Gospodaru moj, ako dozvoliš da ova skupina danas bude poražena, neće Te imati ko veličati i slaviti na Zemlji nakon današnjeg dana! Ebu Bekir se zabrinuo za Poslanika, zagrlio ga i stavio mu ogrtač preko ramena, te blago rekao: Božiji Poslaniče, nakon tvoje dove Allahu dž.š., On će ti sigurno podariti što je obećao. I Allah ga je pomogao veličanstvenom pobjedom. „Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.“ (Alu Imran, 123)

I sve se to desilo u mjesecu ramazanu, u mjesecu oprosta, milosti i dobročinstva, u mjsecu u kome duša bude otrgnuta od svih okova koji joj ne dozvoljavaju tako veličanstven let i tako snažan zamah i uspon. Noć uoči Bitke, bila je uoči petka, 17. ramazana, 2. godine po Hidžri, odnosno 624. godine po rođenju Isa alejhisselama. Hrabrost, odlučnost i promišljenost odnijele su pobjedu nad ohološću, nadmenoćšu i umišljenošću. Iako su bili malobrojniji, njih oko tri stotine, Bitka se završi velikim uspjehom muslimana i teškim porazom mušrika, koji su imali oko hiljadu boraca. U redovima muslimana bilo je četrnaest šehida, šest muhadžira i osam ensarija.

Kao da je oduvijek bilo neke sličnosti, u imenu, poruci, simbolu Bedra i Bosne. Bedr je malo mjesto, okruženo pustinjom. Bedr ima svoje izvore, svoju herojsku prošlost, svoje šehide, svoje muhadžire i svoje ensarije, svoga vođu. I Bosna je takva, puna bistrih izvora, brzih rijeka, prošlost joj je slavna, zemlja natopljena krvlju šehida iz koje rastu zlatni ljiljani. U svojoj dugoj, hiljadugodišnjoj povijesti, Bosna je imala svoje sjajne uspone, ali i tamna vremena. Svoje najstrašnije dane Bosna je doživjela i preživjela u agresiji vođenoj od 1992. do 1995. godine. Napadnuti, prevareni, izdani, ostavljeni, razoružani,  bosanski muslimani, muhadžiri i ensarije, na čelu sa svojim vođom, našli su snage, hrabrosti, volje, a ponajviše vjere u srcu, stali u odbranu dina i domovine. Branili se i odbranili. Sačuvali i obraz i život.

Muslimani Bedra borili su se samo za svoja ljudska prava, pravo na život, vjeru, čast, imetak, dostojanstvo, kao i muslimani Bosne. Borili su se u ime Allah i On je bio njihov pomagač. Da se muslimani Bosne nisu borili za iste ciljeve, ne bi bila tako izdašna i očita Božija pomoć. Jer samo Allahovom voljom i pomoći, muslimani su opstali na ovim bosanskohercegovačkim prostorima. A kome je On pomagač taj ne može biti pobijeđen. „Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.“ (Alu 'Imran, 160.)

 

Kod muslimana Bedra probudio se osjećaj ponosa, osjećaj riješenosti da grade svoju budućnost svojom snagom i svojim umijećem, da sami kreiraju svoju sudbinu. Nisu željeli više da podnose teror i poniženje idolopoklonika. Ako je borba bila jedino rješenje, pristali su i na borbu. Svima je jasno da muslimani u Bosni nisu željeli rat. Sve su učinili da do rata ne dođe. Kada je to postalo neizbježno, između poniženja i borbe, izabrali su borbu. Da su pristali na (po)nuđene uslove sa strane, možda rata nebi ni bilo, ali nebi bilo ni muslimana. 

Mekanski idolopoklonici su nadmeno izašle iz svoga grada, uhranjeni, dobro opremljeni, naoružani, uvjereni u svoju pobjedu; Bili su opijeni svojom snagom, brojnošću i vojnom opremom; Spremni na svaku vrstu nasilja i ponižavanja; Već su sebe vidjeli kako se vraćaju slavni svojim kućama, sa bogatim plijenom. Kur'an ih ovako opisuje: „Da se pokažu svijetu, nadmeno su iz svoga grada izašli da bi od Allahova puta odvraćali.“ (Al-Anfal, 47.) Dok mušrici tri dana prije borbe piju vino i slušaju zavodljive pjevačice, koje uz pjesmu i defove bodre svoje ratnike i ponižavaju islam i muslimane, dotle muslimani, smireni i odlučni, provode vrijeme u namazu i dovi, osjećajući miris dženneta. Upravo kao i mekanski idolopoklonici, tako su i neprijatelji islama i muslimana, uz pjesmu i piće, kidisali na Bosnu i Bošnjake u proljeće 1992. godine. Bili su uvjereni u svoj brzi trijumf. Poručivali su nam otvoreno, sa skupštinskih govornica, ako do rata dođe da muslimani ne mogu da se odbrane, da je to put u nestanak muslimana. Mržnja je navirala iz njihovih usta. Oči su im sijevale bijesom. Spremili su se da bezdušno ubijaju, ruše, pale, pljačkaju, ponižavaju. Tako su i počeli, baš na Ramazanski bajram u Bijeljini, pa dalje uz Drinu.

Kada je otpočeo žestoki boj na Bedru, mušrici su bili iznenađeni snagom i odlučnošću vjernika. Nespremni da odgovore na njihovu odlučnost, bili su zbunjeni. Rado bi ustuknuli, ali već je bilo kasno. Utihnula je pjesma. Umjesto pjesme čuo se vrisak i smrtni hropac. Pale su žrtve, veće nego što su i sanjati mogli. Tako je bilo i sa našim agresorima. Krenuli su sa pjesmom i, u početku sve je bilo kao pjesma. A onda se sve pretvorilo u noćnu moru. Hrabri branioci Bosne, poput gazija sa Bedra, ustali su da brane svoj prag i svoj din. Naši agresori, umjesto sa plijenom i slavom, dopremani su svojim kućama u kovčezima, umjesto pjesme, pratila ih je nijema pogrebna povorka.

Bedr je imao svoga vođu, svoga komandanta. Ashabi su ga slušali i štitili. Grupa mladića na čelu sa S'ad ibn Muazom štitila je Allahova Poslanika. Ako su osjećali strah, bio je to strah za Poslanikom i njegovim životom. Drugog straha nije bilo. Bosna je u najtežim danima svoje historije imala svog lidera, svoga vođu, koji je nosio islam u srcu. Poslanik mu je bio uzor. Kur'an je izvor na kome je napajao svoju dušu vjerom, hrabrošću i mudrošću. Sam je govorio: U islamu sam uvijek tragao za onim njegovim univerzalnim vrijednostima koje ne razdvajaju nego spajaju ljude i koje potvrđuju, kako to Kur'an časni uči, da svi potječemo od jednog čovjeka i od jedne žene, dakle da smo jedan rod i da smo podijeljeni u plemena i narode, kako opet kaže Kur'an časni, ne da jedni drugima činimo zlo, nego da se međusobno upoznajemo. Stoga vjerujem i vjerovat ću da služeći islamu i muslimanima, istovremeno služim svim ljudima dobre volje. Naš vođa ličio je na svoj narod, zato ga je narod i volio, poštovao i odlučno slijedio.

Bedr je značio novi početak prvih muslimana. Bosanski otpor označio je novo buđenje za bosanske muslimane. Bedr je pokrenuo novu snagu ljudskog duha, kao što je i „Čudo bosanskog otpora“ pokrenulo sve muslimane svijeta. Bedr je neponovljiv primjer ljudske solidarnosti, kao što je i bosanska herojska borba pokrenula islamski svijet na jedinstvo i neviđenu solidarnost. Na Bedru su pale sve maske. U Bosni je cijeli svijet pokazao svoje lice i naličje. Bedr je natjerao mnoge ljude, muslimane i nemuslimane, da se preispitaju ko su i gdje su? Bosanski otpor natjerao je mnoge u svijetu da promijene svoj odnos prema muslimanima. Od izdaje i pretvaranja, do priznanja i uvažavanja. Muslimani svijeta, shvatili su da su hrabrost, volja, odlučnost i spremnost na žrtvu, sa čvrstom vjerom u Allahovu pomoć, uslov za život u slobodi. To su lekcije Bedra.

Nur koji je zapaljen na Bedru, potaknuo je mnoge ljude da razmisle o islamu, da priđu muslimanima i prihvate islam. Bedr je podigao ugled muslimana u očima svih ljudi. Plemenske vođe širom Arabije dolaze u Medinu nudeći savez sa Allahovim Poslanikom. Nakon Bedra, iz dana u dan, broj muslimana bio je sve veći. Rat u Bosni zapalio je jedan novi plamen. Mnogi su tek tada u svijetu čuli za Bosnu i bosanske muslimane. Glas o herojskoj borbi bosanskih muslimana pronio se širom svijeta. Iz Bosne se proširio nur islama tek nakon agresije. Bosna je dobila i svoje nove prijatelje.

Nakon Bedra, Poslanik s.a.v.s. se zalagao za opismenjavanje muslimana. Svaki ratni zarobljenik, ako je bio pismen, zadobijao je slobodu pod uslovom da poduči deset muslimana čitanju i pisanju. Bosna je ranjena, pokradena, poharana i osiromašena, ali je preživjela. Njena mladost treba svoju budućnost. Kao i nakon Bedra, u Bosni je okrenuta nova stranica života. Poslanik je opismenjavao muslimane i tako ih pripremao da znaju čitati znakove vremena. Nadamo se da će nove generacije muslimana u Bosni shvatiti da nam je budućnost u obrazovanju, da će novu stranicu života u Bosni znati čitati i, na najljepši način predstavljati islam i muslimane, i ovdje i u svijetu. To je naš Bedr.

Čuvajući sjećanja na Bedr, čuvajmo u svome srcu vječnu kur'ansku poruku: „O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Muhammed, 7) Allah će pomoći samo onoga ko čuva i pomaže Njegovu vjeru. Allah se obavezao da pruži pomoć iskrenim vjernicima: „Naša je dužnost pomoći vjernicima.“ (Er-Rum, 47) Muslimani jesu u teškoj situaciji. Allah koji sve motri je na strani vjernika i dobročinitelja, i to nikako ne smijemo izgubiti iz vida, bez obzira na trenutno stanje muslimana i vijekovne zavjere spram njih. Allah nikada u historiji nije dao da zulum nadvlada i zavlada  potpuno svijetom.

A pobjeda je blizu, ma koliko je mi smatrali stranom i dalekom. „Allahova pomoć i pobjeda su blizu! Zato obraduj radosnom viješću vjernike!“ (Es-Saff, 13) Istina je velika i ništa je nadvisiti ne može. „Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar to nevjernicima ne bilo po volji.“ (Es-Saff, 8) „Ishod će, zaista, u korist čestitih biti.“ (Hud, 49)

Neka Uzvišeni Allahov podari svoj rahmet svim učesnicima Bedra i našim bosanskim šehidima. 

Amin!

 

Autor: Šefko Sulejmanović