Kada se govori o visokom islamskom školstvu u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini danas,    obično se ukazuje   na činjenicu da je Islamski teološki fakultet (ITEF - pod tim imenom radi od 1977. godine   do akademske 1991.-1992.) ili Fakultet islamskih nauka u Sarajevu (FIN - od akademske 1991.-1992.)  sve do danas  najviša obrazovna institucija Islamske zajednice. 

  Dakako, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu,  a umnogome i svi današnji   fakulteti islamskih studija (ili islamski pedagoški fakulteti) u Bosni i Hercegovini i na Balkanu,  u svojoj se obrazovnoj i institucionalnoj tradiciji i praksi, manje ili više, oslanjaju  na svoje bosansko-hercegovačke preteče u visokom islamskom školstvu (ili imaju priliku da se na te preteče ugledaju). 

               U te slavne preteče ubrajaju se Gazi Husrevbegova medresa u Sarajevu (osnovana 1537. godine),  Šerijatsko-sudačka škola (otvorena u Sarajevu 1887. godine), Daru l-muallimin (svojevrsna reformirana sarajevska islamska učiteljska škola, počela s radom 1892. godine, ugasila se nakon Prvog svjetskog rata),  Okružna medresa u Sarajevu (pokrenuta u akademskoj 1916/1917., ugasila se nakon nekoliko godina “eksperimentalnog“ rada), Gazi Husrevbegova Alijja medresa, pokrenuta u Sarajevu u akademskoj 1930./1931. godini kao poseban pokušaj osnivanja višeg ili fakultetskog stepena u Gazi Husrevbegovoj medresi (Alijja se pokazala kao projekt kratkog daha), te, napokon, čuvena Viša islamska šerijatsko-teološka škola (ili VIŠT,  počela sa nastavom u Sarajevu akademske 1935./1936., prestala sa radom akademske 1945./1946. godine). Zgrada u kojoj se VIŠT nalazio bila je nakon 1946. godine   nacionalizirana, a kasnije je služila dugo godina kao Muzej grada Sarajeva.

    Od Šerijatsko-sudačke škole (1887.) i učiteljske škole  Daru l-muallimina (1892.)  pa do Fakulteta islamskih nauka   u Sarajevu (u etapama ITEF-a i FIN-a) prepoznatljiv je trend prilagođavanja obrazovnih planova i programa prema savremenim potrebama muslimana Bosne i Hercegovine i Balkana, te prema promjenama koje su se ukazale sa nastankom sekularnih državnih sistema i sve snažnijih sekularizacijskih trendova u ovdašnjim još postojećim tradicionalnim društvima.

                                   II.

       Pregled današnjih visokoškolskih islamskih institucija u Bosni i Hercegovini

  1. Islamski  teološki fakultet (Fakultet islamskih nauka) u Sarajevu

  U jednom dugom periodu,  od 1946.  do 1977.  godine, u Bosni i Hercegovini (pa tako i na Balkanu, izuzimajući evropski dio Republike Turske) nema niti jedne visoke islamske obrazovne institucije.  Sa  1977. godinom dolazi do osnivanja Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu (kako smo naveli, kasnije mijenja ime u Fakultet islamskih nauka).  Sve od 1977. godine   do 1993. godine Fakultet islamskih nauka  bio je jedina visokoškolska islamska obrazovna institucija u Bosni i Hercegovini. Godine 1993., u ratom i agresijom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini,  dolazi do osnivanja Islamske pedagoške akademije u Zenici.

   Svečano otvoren 29. septembra  1977. godine  na temelju relevantnih odluka  Vrhovnog sabora Islamske zajednice, kao i Vrhovnog islamskog starješinstva  u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), Islamski teološki fakultet je svoje prve studente primio akademske 1977./1978. godine.   Do 1992. godine ova institucija je počela privlačiti sve veći broj studenata sa područja republika i pokrajina tadašnje SFR Jugoslavije.

      Fakultet islamskih nauka    kontinuirano je radio i tokom agresije 1992. - 1995. godine, sa smanjenim brojem studenata, i uz poseban režim predavanja i rada.  

  Islamski teološki fakultet u Sarajevu, u svojoj prvoj etapi (od 1977. do  akademske 1991./1992. godine), stavio je akcenat na predavanja iz  temeljnih islamskih predmeta (Kur'an, Tefsir, Hadis, Akaid,  Fikh, Povijest islama...), uz koje je predavana i nekolicina tzv. svjetovnih predmeta (filozofija, sociologija, država i pravo, etika...), ali je njihov status bio uveliko dopunski i pomoćni. Zadaća je Islamskog teološkog fakulteta u ovom periodu bila da priprema   i obučava    studente  kao  “islamske teologe općeg smjera“, i kao buduće imame, hatibe, muallime, profesore u medresama, zaposlenike u administraciji Islamske zajednice, itd. Međutim, akademske 1992./1993. godine Fakultet dobija   jedan novi smjer ili odsjek,    pedagoški. Uvedeno je niz dodatnih pedagoških predmeta, uz donekle reducirano predavanje tzv. teoloških predmeta, a tadašnji dekan FIN-a, prof. dr Omer Nakičević, obrazložio je osnivanje ovog odsjeka potrebom da se udovolji sve većoj potražnji za nastavnicima i profesorima vjeronauke koja se već uveliko uvodila u nezavisnoj i međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini (zahvaćenoj ratnim vihorom).

   U vezi sa intenzivnijim razvojem visokoškolskog islamskog obrazovnog i nastavnog kadra je  i odluka Fakulteta islamskih nauka da se u akademskoj 1994./1995.  godini uvede postdiplomski studij.

  Sa nastupanjem tzv. Bolonjskog procesa (inauguriran je i potpisan 1999. godine), Fakultet islamskih nauka je tokom 2001. i  2002. godine pokrenuo i  intenzivirao  rad  na reformi  nastavnog plana i programa. Komisija Nastavno-naučnog vijeća (koju je vodio prof. dr Fikret Karčić) osnovana je u tu svrhu, i    uradila   je svoj obimni posao, te je u akademskoj 2002./2003. godini ambiciozno započela implementacija ove reforme, uvedeni su jednosemestralni predmeti, uspostavljen je kreditni sistem, utemeljene katedre, dinamizirana je nastava, itd. 

  Također, 29. septembra 2004. godine Fakultet islamskih nauka je postao pridružena članica Univerziteta u Sarajevu.

 U akademskoj 2006./2007. godini uveden je smjer ili odsjek za imame, hatibe i muallime kao treći odsjek na Fakultetu islamskih nauka. Time se htjelo izići u susret odluci Rijaseta Islamske zajednice da svi imami treba da imaju   visokoškolsku naobrazbu, a također se željelo, sa dislociranim održavanjem časova (u Bihaću, Tuzli, Travniku) pomoći imamima da što uspješnije završe fakultet. Za razliku od teološkog i pedagoškog smjera, koji traju po osam semestara,  imamski smjer traje šest semestara.

   Tokom svoga postojanja Fakultet islamskih nauka je objavio brojne knjige, udžbenike, monografije i brošure. 

   Postdiplomski studij je posebno unapređen redovnim raspisivanjem konkursa za nove cikluse postdiplomskih predavanja, među kojima se selektiraju kandidati za sticanje magistara i doktora islamskih nauka.

      Tokom potonjih petnaest godina Fakultet islamskih nauka   umnogome    se ističe na   ljestvici islamskih obrazovnih institucija    u Bosni i Hercegovini, a njegova je uloga prepoznata u godinama koje su uslijedile  nakon međunarodnog priznanja BiH  kao suverene države u aprilu 1992. godine. Također, od 1996. godine, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu stekao je veliku međunarodnu afirmaciju, razuđeno i svestrano sarađuje sa međunarodnim obrazovnim institucijama u organiziranju seminara, simpozijuma, kolokvija, itd. Potpisao je i nekoliko sporazuma o saradnji kako sa fakultetima i univerzitetima na Istoku, tako i na Zapadu, te sa srodnim visokim islamskim obrazovnim institucijama u BiH i na Balkanu. Isto tako, profesori Fakulteta islamskih nauka uključeni su u cikluse predavanja i nastavno-naučne projekte   u zemlji  i inostranstvu. 

  Također, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu već deset godina obavlja jedan vannastavni tromjesečni program, tzv. Diploma u islamskim naukama (bosanska i engleska varijanta). Veliki broj Bosanaca i Hercegovaca završio je ovaj program (pravnici, novinari, politolozi, psiholozi, socijalni radnici, teolozi drugih vjeroispovijesti, itd.), a, također, i veliki broj zapadnih diplomata i drugih političkih i poslovnih ljudi (Amerikanci, Englezi, Španjolci, Nijemci, Francuzi, Slovenci, itd.) završili su ovaj program na engleskom jeziku.

 Mnogi na program DIN-a (Diploma in Islamic Studies) gledaju s optimizmom kao na pravovremeni nukleus budućeg cjelovitog, od osam semestara komponiranog, odsjeka (ili fakulteta) sa nastavom  na engleskom jeziku, Faculty of Islamic Studies. Tako bi se ostvarila nasušna potreba omogućavanja studentima iz Evrope i inostranstva općenito da islamske nauke studiraju u Sarajevu na engleskom jeziku. Dakako, potrebno je razmišljati i o istovjetnom programu na arapskom jeziku.

  1. Islamski pedagoški fakultet u Zenici

  Islamski pedagoški fakultet u Zenici svoj zametak ima u Islamskoj pedagoškoj akademiji, koja je osnovana  u Zenici   u augustu 1993. godine. Praktično,  Islamski pedagoški fakultet u Zenici duguje jednu dionicu svoga bitisanja Islamskoj pedagoškoj akademiji (IPA).  Osnivanje IPA-e u Zenici odobrio je Sabor islamske zajednice u BiH, a samo njeno utemeljenje potrebno je sagledavati i u kontekstu ukazanih potreba za nastavnicima vjeronauke, ali i u vezi sa surovim ratnim stanjem totalne blokade u kojem se našao glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo, tokom agresije. 

   U vrijeme  potpune odsječenosti od Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu,  Islamska pedagoška akademija (IPA) u Zenici,   u nuždi i teškim prilikama, u stanju kad se vidjelo da će se agresija i ratne blokade oduljiti tokom nekoliko godina, svojim je osnivanjem pokrenula školovanje nastavnika vjeronauke.   Ova  Islamska pedagoška akademija tako je, praktički, prva visoka islamska obrazovna institucija koja se  u Bosni i Hercegovini pojavila nakon osnivanja Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, 1977. godine. 

Zenička  Islamska pedagoška akademija je dobila odobrenje od  Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Republike/Federacije Bosne i Hercegovine, koje je uslijedilo “nakon neposrednog uvida u ispunjenje uvjeta za početak rada Akademije”,   te donijelo     “Rješenje br. 03-612-5800/94, na osnovu kojeg Islamska pedagoška akademija u Zenici može vršiti obrazovanje studenata koji će u dvogodišnjem trajanju nastavno-naučnog procesa sticati stručni naziv nastavnik Islamske vjeronauke.“

    Islamska pedagoška akademija u Zenici pozicionirala  je svoje obrazovno pozvanje i rad na tradicijama već spominjanog Darul-muallimina, ili sarajevske islamske (vjero)učiteljske škole (osnovana 1892. godine). 

   Kao i druge visokoškolske islamske institucije u BiH i na zapadnom Balkanu, i Islamska  pedagoška akademija u Zenici je bila (i kao Islamski pedagoški fakultet danas jeste) u dinamičnoj mijeni i procesima prilagođavanja poslijeratnim nestabilnim vremenima kako svojih nastavnih planova i programa, tako i mjesta u odnosima između potreba Islamske zajednice u BiH, Univerziteta u Zenici, te potreba  za svršenim/diplomiranim studentima koji  traže svoje mjesto u društvu. 

       Prateći lokalne i regionalne potrebe,   Islamska pedagoška akademija u Zenici je  2004. godine postala pridružena članica Univerziteta u Zenici, k tome nastavni planovi i programi doživjeli su znatnu transformaciju, usklađeni su sa ECTS-om, potom je  ova IPA tokom akademske 2005. godine prerasla u Islamski pedagoški fakultet u Zenici sa svojim mjestom na Univerzitetu u Zenici.

  Istu ili sličnu fakultetsku transformaciju imala je i Islamska pedagoška akademija u Bihaću. Naime, prema tekstu Odluke Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini sa zasjedanja od 30. aprila 2005. godine,  kaže se: 

“Sabor Islamske zajednice u BiH donio je jednoglasno odluku o transformaciji dvogodišnjeg na trogodišnji studij na IPA u Zenici i Bihaću, u predloženom tekstu. Odobrava se Islamskoj pedagoškoj akademiji u Zenici i Islamskoj pedagoškoj akademiji u Bihaću da mogu pristupiti transformaciji sa dvogodišnjeg na trogodišnji studij...“ 

 

Ova je odluka praktički imala značaj davanja zelenog svjetla za prerastanje ove dvije IPA-e u dva islamska pedagoška fakulteta.

     Danas Islamski pedagoški fakultet u Zenici ima tri odsjeka: 

  1. a) Odsjek za islamsku vjeronauku, 
  2. b) Odsjek za socijalnu pedagogiju, i
  3. c) Odsjek za predškolski odgoj i obrazovanje.

Nastavu servisiraju sljedeće katedre: 1) Katedra za vjerske znanosti, 2) Katedra za socijalnu pedagogiju, 3) Katedra za islamsku misao i civilizaciju, i 4) katedra za orijentalne jezike i književnost.

   U izvođenju nastavnih planova i programa ovog fakulteta vidi se nastojanje za naglašeno tradicionalnijim pomirenjem između klasičnih islamskih disciplina i savremenih pedagoških i drugih srodnih predmeta. Posmatrače iz Evrope to je ponukalo da nastavnu atmosferu na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici (a također i u Bihaću) označe varijantom “univerzalnog selefijskog islama“. (Na to ćemo se vratiti domalo kasnije).

   Istovremeno treba navesti, gledano s formalne strane, da se zenički Islamski pedagoški fakultet   od svih svojih posestrima (onih u Bihaću i Novom Pazaru, npr.) najviše trudi u praćenju lokalnih i regionalnih potreba za školovanjem novih kadrova i njihovih profila, te se njegovi napori mogu smatrati u samom startu inovativnim.  

  Također, sukcesivni izvještaji o broju studenata na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici obećavaju da ova obrazovna institucija može ostvariti zapažene rezultate.

 Ovaj fakultet ima i svoju izdavačku djelatnost, objavljuju svoj zbornik radova, itd.

  1. Islamski pedagoški fakultet u Bihaću

  U onom što je, manje-više, danas područje Unsko-sanskog kantona 1992. godine uvedena je vjeronauka   kao nastavni predmet u osnovnim i srednjim školama.   Ratne nedaće i blokade pogodile su i školstvo tog dijela Bosne i Hercegovine, a osjetio se i  nedovoljan  broj  vjeroučiteljskog nastavničkog kadra. 

  Vjerski predstavnici toga područja   uputili su zahtjev Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za osnivanjem Islamske pedagoške akademije u Bihaću, sa obrazloženjem ove inicijative.     Nakon provedene procedure,  Sabor IZ-e u BiH je na svome zasjedanju od 25. decembra 1995. godine donio  odluku o osnivanju Islamske pedagoške akademije u Bihaću. Prvi studenti   upisani su u akademskoj 1996./1997. godini, a nastavu su pohađali u adaptiranim prostorijama Muftijstva u Bihaću.

             U značajne datume Islamske pedagoške akademije u Bihaću spadaju 30. juni 1997. godine, kad se ova institucija udružila u Univerzitet u Bihaću. Također, da bi bilo riješeno pitanje trajnog prostornog smještaja Islamske pedagoške akademije, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini potpisao je  dana 11. decembra 1997. godine ugovor  o izgradnji zgrade. Također, prva promocija diplomiranih studenata Islamske pedagoške akademije obavljena je 17. maja 2000. godine, kad su diplomu nastavnika vjeronauke primila trideset i tri studenta. Islamska pedagoška akademija u Bihaću uselila se u svoju novu zgradu početkom septembra 2002. godine. 

 I ova Islamska pedagoška akademija, poput IPA-e u Zenici, prerasla je u Islamski pedagoški fakultet. Kako smo naveli,   to je učinjeno navedenom Odlukom Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 30. aprila 2005. godine.

Prema podacima o broju studenata ovog bihaćkog fakulteta, koji se donose u   godištima Glasnika Rijaseta Islamske zajednice u BiH (posebno iz vremena kad je  fakultet  bio Islamska pedagoška akademija),  uočava se   manji broj studenata u odnosu na broj studenata na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Islamski pedagoški fakultet u Bihaću okrenut je, više nego drugi islamski fakulteti, svojim lokalnim potrebama, te se u tom pogledu treba  i tumačiti brojno stanje studenata.

     Opće je gledanje da  ova tri islamska fakulteta u Bosni i Hercegovini (u Sarajevu, Zenici i Bihaću) imaju pred sobom zadaću da na lokalnoj i regionalnoj bosanskohercegovačkoj razini udovolje naglo ukazanim poratnim potrebama za kadrovima kao što su imami, hatibi, muallimi, nastavnici vjeronauke, itd.,  te svršenicima koji se zapošljavaju u administrativne strukture Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

   Kako se za relativno kratko vrijeme pojavio veliki broj svršenika ova tri fakulteta, za predviđati je da će doći do  “viška“ teološkog,  vjersko-pedagoškog i imamskog (muallimskog i hatibskog) kadra. To se već danas (tokom 2011. godine) osjeća pri raspisivanju konkursa za nova radna mjesta takvoga tipa. To je pojava  koju nadležne institucije Islamske zajednice u BiH, a prije svih Rijaset, trebaju urgentno osloviti i staviti u žižu svoga interesiranja.

   Također, posmatrači iz Evrope do sada su napisali veliki broj radova o kretanjima u poslijeratnom visokom islamskom obrazovanju u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Većina ih daje svoje ocjene koje za nas mogu biti zanimljive. Neka egzemplarna viđenja ovdje   navodimo. Tvrdnja Štepana Machačeka je u tom pogledu veoma važna. On kaže da je Fakultet islamskih nauka u Sarajevu opredijeljen da nudi  “bosanski intelektualni islam“, dok islamski pedagoški fakulteti u Zenici i Bihaću nude “univerzalni umjereni neo-selefistički islam“. Machaček još, s velikim optimizmom,  tvrdi da iskustva islamskih zajednica na Balkanu mogu biti jedna inspiracija za institucije Evropske Unije u rješavanju  problema religijskog obrazovanja zapadno-evropskih muslimanskih manjina...

Slične ocjene dao je u svojim radovima i Stefan Schreiner, profesor iz Tübingena.       

                                                                    III.

            Islamski fakulteti izvan Bosne i Hercegovine    (Novi Pazar,  Priština, Skoplje i Zagreb)

     Ovom  prigodom dajemo i najnužnije podatke o do sada osnovanim  islamskim fakultetima u Srbiji (Novi Pazar, Sandžak), Kosovu (Prištini) i Makedoniji (Skopju), te pokušaju osnivanja jednoga takvog fakulteta u Zagrebu u Republici Hrvatskoj.

Islamska zajednica u Srbiji (treba je razlikovati od Islamske zajednice Srbije, s kojom Rijaset u Sarajevu nema službene odnose) rukovodi mnogim obrazovnim institucijama u Novom Pazaru, među kojima se od neposrednog interesa za tamošnju islamsku zajednicu izdvajaju Isa Begova medresa, te Fakultet za islamske studije (koji je, kao i druge naprijed spomenute visoke islamske obrazovne institucije, prošao i prolazi kroz metamorfozu ne samo svoga imena, već i nastavnih programa, planova, kadrovskih popunjavanja, prestrukturiranja, itd.).

Islamska pedagoška akademija u Novom Pazaru osnovana je Odlukom Sabora Islamske zajednice Sandžaka, 12. maja 2001. godine. Tada je pozicionirana   kao dvogodišnja viša škola. Već 2003. godine Islamska pedagoška akademija u Novom Pazaru prerasta u trogodišnju visoku školu pod imenom  “Islamska akademija“, a Odlukom Mešihata  od 2005. godine  “Islamska akademija“ se prestabilizira u četverogodišnju  “Akademiju islamskih nauka“, da bi odlukom Sabora IZ Sandžaka od 6. maja 2006. godine preimenovana u  “Fakultet za islamske studije“.  Ovaj fakultet ima dva smjera (islamske nauke i pedagoški smjer). Na prvom smjeru težište je na osavremenjenom predstavljanju tradicionalnih islamskih predmeta, a na drugom na pedagoškim disciplinama nužnim za nastavnike vjeronauke.

   Svršenici Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru upućeni su na traženje posla poglavito u Sandžaku. Također, ovaj fakultet se bori za svoje mjesto na malom prostoru, i u veoma uzavreloj konkurentskoj atmosferi (do sada postoje dva univerziteta u Sandžaku sa mnoštvom fakulteta).  

         Kad je posrijedi   Kosovo,  nakon disolucije Islamske zajednice u SFR Jugoslaviji, odnosno disolucije Vrhovnog islamskog starješinstva (do 1993. sa sjedištem u Sarajevu),   muslimani Kosova su  1993. godine  ustanovili Islamsku zajednicu (Bashkësia Islame e Kosovës)   sa sjedištem u Prištini. Pored već postojeće Alaudin medrese     (sa Gazi Husrevbegovom medresom  dugo vremena  sačinjavala je jedine dvije srednje islamske škole u socijalističkoj Jugoslaviji), i koja dugo vremena djeluje u Prištini (gdje je obnovila   rad 1951. godine), na  Kosovu je 1992. godine osnovan Fakultet islamskih nauka, sa sjedištem u Prištini.  To je najviša obrazovna islamska institucija na Kosovu, studenti su poglavito Albanci sa Kosova, iz Albanije, Preševske doline i Crne Gore. Nastava je na albanskom jeziku, a fakultet ima status privatne obrazovne institucije   (nije dio Univerziteta u Prištini). Ovaj fakultet svoje svršenike priprema kao imame i vjeroučitelje, studiranje traje osam semestara, a plan i program je preuzet po ugledu na slične obrazovne islamske institucije na Balkanu, prije svih od Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Također, ovaj fakultet ima samo jedan odsjek, studij islamske teologije sa naglaskom na tradicionalne islamske predmete i discipline.

 U Skoplju, glavnom gradu Republike Makedonije, osnovan je Fakultet islamskih nauka 1997. godine, osnivač je Islamska zajednica u Republici Makedoniji. Skopski islamski fakultet je u čvrstoj prostornoj vezi sa tamošnjom Isa Begovom medresom, a tokom 2008. godine, zahvaljujući relevantnim odlukama Parlamenta Republike Makedonije, ovom fakultetu je omogućeno da djeluje kao privatna i javna (neprofitna) visoka obrazovna institucija.

  

      Prije nekoliko godina Mešihat Islamske zajednice iz Zagreba imao je   inicijative i preliminarne razgovore za osnivanje jednog islamskog fakulteta.   Razmišljalo se da naziv ove visoke islamske obrazovne institucije bude   Fakultet islamskih i socijalnih znanosti,  ali  se još uvijek ne pristupa javnom inauguriranju ovog fakulteta i realiziranju te ideje. 

   

 

                                           IV.

 

         Islamski fakulteti u Bosni i Hercegovini  - vrijeme, izazovi i potrebe 

 

    Postratno vrijeme. Po svojim užasnim razmjerama ratna stradanja na prostorima zapadnog Balkana od 1991.-1999. godine mogu se     porediti sa stradanjima na ovim prostorima tokom Drugog svjetskog rata ili čak i težim. Prema relevantnim statistikama i pregledima posljedica ratnoga vihora koji je   zahvatio Hrvatsku, a posebno Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, muslimani su iz agresije na Bosnu i Hercegovinu izašli kao najviše postradala grupacija. 

     Te činjenice treba imati u vidu kad se govori o očuvanju, stabiliziranju i razvoju  visokog islamskog školstva u Bosni i Hercegovini i na Balkanu  od 1990. godine.    Tokom sveg ovog poratnog vremena,  visoke obrazovne islamske institucije u ovom dijelu svijeta  pokušavaju naći svoju ulogu i mjesto u  prilikama i  stanjima koja nisu naklonjena zamašnijem razvoju nauke, kulture i obrazovanja.  Stabiliziranje obrazovanja, prosvjete, kulture i nauke osujećeno je strašnim pečatom  gubitka velikog broja ljudskih života (genocid i genocidni akti),  zatim uništenja kulturnih, vjerskih i tradicijskih institucija (kulturocid i urbicid), te   totalnog potresa i stubokih promjena unutar jedne prepoznatljive islamske tradicionalnosti koja je dugo godina čuvala svoje vrijednosne sisteme čak i u epohi socijalizma, ma koliko to tada bilo na  na marginama života i u stanju privatnosti i  povučenosti. 

   Kad se govori o našim islamskim fakultetima od 1993. naovamo  rečeno treba imati u vidu, kao i činjenicu da je u periodu od  1992. godine,   znatan broj studentske populacije na visokim islamskim učilištima iz reda izbjeglica, ratnih siročadi, ili  raseljene i na druge načine  oštećene populacije.  

 To nas obavezuje da zaključimo da su   od 1992. godine i medrese i islamski fakulteti u BiH  i na Balkanu,  u izvjesnoj mjeri, u ulozi   socijalnih institucija. Veliki dio učenika naših medresa i islamskih fakulteta upisuje se tu jer je školovanje najjeftinije (ili posve besplatno). S druge strane, takvo stanje stvari osujećuje    mnoge pokušaje islamskih fakulteta da se selekcijom odaberu najbolji (uz prethodno osiguranje relevantnih stipendija i izgledne nade za posao).

  Stoga ćemo, ovom lijepom prigodom koju uobziruje ova knjiga,   iznijeti još nekoliko zapažanja o našim visokim islamskim obrazovnim ustanovama.

   Atomiziranost islamskih fakulteta. U veoma uočljiva obilježja islamskih fakulteta u BiH i na Balkanu ubrajamo njihovu atomiziranost. Iako s formalne strane postoji vrlo intenzivna saradnja među nastavnim kadrom (npr. profesori sa sarajevskog Fakulteta islamskih nauka predaju u Novom Pazaru, kao i u Bihaću i Zenici, ili iz Bihaća i Zenice u Sarajevu,  sl.), ti su angažmani više prigodničarski, tehnički i nastavnički,  bez ulaženja u temeljna pitanja strategije ujednačavanja nastave i stvarnih potreba Islamske zajednice u savremenim uvjetima. Iako su potpisani brojni sporazumi o saradnji i razumijevanju, ovi islamski fakulteti djeluju atomizirano, svedeni su na svoje lokalne i usko-regionalne relacije, zahvatila ih je neka vrsta  “kantonizacije“ i lokalnog tavorenja.

    Nasuprot toj atomizaciji, odavno se promovira ideja jednog islamskog univerziteta u Bosni i Hercegovini. Reisu l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je tu ideju iznio u više navrata, a jednom  i na gostovanju na Univerzitetu u Leidenu. U Nacrtu prijedloga za Gazi Husrevbegov univerzitet, reisu l-ulema Cerić smatra da bi Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Gazi Husrevbegova biblioteka mogli biti začetnik jednog budućeg međunarodnog islamskog univerziteta. Tu ideju na svoj način vrlo ozbiljno  spominje i Štepan Machaček, koji u   svome tekstu “Europena Islam“ and Islamic Education  in Bosnia-Herzegovina   na Fakultet islamskih nauka i na sarajevsku tradiciju visokog ulemanskog islamskog obrazovanja gleda kao priliku za uspostavljanje  nekog  “European Al-Azhar in Sarajevo“ (ili: evropskog al-Azhara u Sarajevu).

Uz sistemske pripreme,   uz poštovanje obrazovnih i naučnih vrijednosti i njihovih postignuća  (kao i uvažavanje onih ljudi kojima su ta postignuća već priznata u svijetu),  uspostavljanje ovog univerziteta u Sarajevu unijelo bi   prepoznatljiv duhovni tonalitet u nastavnom procesu na bosansko-hercegovačkim islamskim fakultetima, a također bi inauguriralo i profilirane standarde u potrebi osavremenjivanja i prilagođavanja interpretiranja islama u skladu sa današnjim potrebama i vjerovatnim evropskim kontekstom Bosne i Hercegovine i Balkana u bliskoj budućnosti. Krovna univerzitetska institucija bi ovim islamskim fakultetima pružila sistemsku priliku da iz faze entuzijazma pojedinaca stupe u fazu institucionalnog afirmiranja vrijednosti islamskog obrazovanja u savremenom dobu.

Pragmatski i praktični vidokrug. Studentska statusna pitanja (domski smještaj, stipendije, posao nakon studija, itd.) nisu institucionalno uređena na ovdašnjim islamskim fakultetima i nakon sticanja njihove diplome. K tome, ne postoji koordinacija između islamskih fakulteta i medžlisa (muftijstava, a ni Rijaseta) kad je posrijedi jedan opći plan i predviđanje budućih radnih mjesta za   nosioce diploma iz islamskih studija.  Islamski fakulteti (pa i medrese) često djeluju kao odvojeni otoci u stvarnosti koju, čini se,  ne samo da ne poznaju, već   kao da svoje svršenike za tu stvarnost i ne pripremaju.

Time se, kao posljedica lokalnog redukcionizma i voluntarizma, pomalja i problem nepostojanja jedinstvenih kriterijuma obrazovanja i izučavanja nastavnih disciplina, kao i vrednovanja toga šta je nama  od mnogolikih klasičnih formi islamskog znanja danas doista potrebno.

    Sve su to pitanja koja će se u budućnosti morati osloviti kad se bude vršila inventura rada naših islamskih fakulteta tokom ovog teškog poslijeratnog vremena. Treba moliti Boga da i naredne decenije uslijede u miru. A mir će sam od sebe pružiti šansu za svako pametno preispitivanje učinjenih koraka.

Autor: Enes Karić