Doživjela je sličnu sudbinu kao i njena sestra Rukajja. Nakon što je objavljena sura Tebbet jeda Ebi Lehebin ve tebb, Ebu Leheb se naljutio i naredio svom sinu da raskine tu zaruku, kao što je učinio i njegov brat, sa njenom sestrom. 

Ona je primila islam kada i njena majka Hatidža. Kada je umrla njena sestra Rukajja, druge godine po hidžri, onda ju je oženio Osman ibn Affan, r.a., i to je bilo treće godine po hidžri.

Pošto je Omer, r.a., ponudio svoju kćerku Hafsu, da se uda za Osmana, on je to odbio. Nakon toga Poslanik, s.a.v.s., je otišao Omeru i rekao: „Ne tuguj, ja sam našao boljeg muža za tvoju Hafsu od Osmana, a našao sam Osmanu bolju nevjestu od tvoje Hafse. Ja sam došao da zaprosim tvoju Hafsu za sebe, a svoju kćerku Ummu Kulsum ću udati za Osmana. Kada je Muhammed, s.a.v.s., ispraćao Ummu Kulsum u novi dom, rekao joj je: „Kćeri, imaš sreću da tvoj životni saputnik bude čovjek koji po svom ahlaku liči na Ibrahima, a.s., i na tvoga oca.“

Zbog toga je Osman, r.a., dobio počasni naziv: Zun-nurejn / „Vlasnik dva svjetla.“ 

Kada je Ummu Kulsum, r.a., umrla u Medini, za života Poslanikovog, s.a.v.s., on je rekao: „Kada bih imao i treću kćer udao bih je za Osmana, r.a.“ 

Ummu Kulsum, kao i sve ostala Poslanikove, s.a.v.s., kćeri su svom ocu davale podršku u najtežim trenucima. Također su podnosile patnje i iskušenja koja su zadesila prve muslimane. 

Ummu Kulsum, r.a., je umrla 9. godine po Hidžri. Dženazu joj je klanjao njen otac, a u kabur su je spustili Talha, Alija, Fadl ibn Abbas i Usama ibn Zejd. 

 

Autor: Fuad Sedić