Bio je među prvim ashabima koji su prihvatili islam a također je bio od odabrane skupine koja je imala čast učestvovati u bici na Bedru. U toj bici Ukaš se hrabro i neustrašivo borio. Međutim, iznenada se desilo da mu se, u toku borbe, prebila sablja pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dodao neki štap koji se, Allahovim emerom, pretvorio u dugu bijelu sablju sa kojom se nastavio boriti. Nakon bitke na Bedru tu sablju su nazvali El-Avn (pomoć) i Ukaš je tu sablju zadržao kod sebe u svim narednim bitkama. 

Bio je jedan od najljepših ashaba po izgledu. Jednom prilikom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., za njega rekao: „Među nama je jedan od najboljih konjanika od svih Arapima. Ashabi upitaše: -A ko je on? Poslanik reče: -Ukaš ibn Mihsan.“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je imenovao kao vojskovođu u jednom pohodu na El-Gamr, mjesto u području Nedžda, srednjeg dijela Arapskog poluotoka. Sa njim je bilo četrdeset boraca. Kada su pripadnici tog otpadničkog plemena čuli za njihov dolazak od straha su se razbježali i ostavili ratni plijen, oko dvije stotine deva.

Ukašu, r.a., je obećan Džennet 

Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom rekao: „Sedamdeset hiljada mojih sljedbenika će ući u Džennet bez polaganja računa. Tada Ukaš, r.a., reče: -Allahov Poslaniče, moli Allaha da i ja budem od njih! Poslanik, s.a.v.s., mu reče: -Ti ćeš sigurno biti od njih. Tada neki drugi čovjek isto zatraži, pa mu Poslanik, s.a.v.s., reče: -U tom te pretekao Ukaš.“ Pojedini učenjaci smatraju da je ovaj drugi čovjek bio munafik, pa zato nije mogao biti među skupinom džennetlija. 

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro Ukaš je tada imao četrdeset i četiri godine. Nije dugo ostao na dunjaluku nakon Poslanika, s.a.v.s. Kada je Halid ibn Velid, r.a., krenuo u borbu protiv otpadnika od vjere, kao izvidnicu je poslao Ukaša i Sabita ibn Akrema. Ukaš, r.a., je jahao na svom konju zvanom Ruzzam, a Sabitov konj se zvao Muhabber. Susreli su se sa otpadnikom Tulejhom ibn Huvejlidom i njegovim bratom Selemom, te su ih ova dvojica ubili na prevaru. Čak su ih nakon toga izmasakrirali i tako ih ostavili na putu sve dok ih muslimani nisu našli i zakopali ih. Tako su ova dvojica hrabrih ashaba poginuli kao šehidi. 

Ovaj Ukašov saputnik i ahbab SABIT IBN AKREM EL-ENSARI, r.a., je poznat iz bitke na Mu'ti, 8. h.g., kada je i treći vojskovođa Abdullah ibn Revaha, r.a., poginuo, bajrak od njega je dopao u ruke ovom ashabu. Znajući da on nije sposoban da rukovodi vojskom, on dade bjarak Halidu ibn Velidu, r.a., i reče: „Uzmi ovaj bajrak, jer ti bolje poznaješ ratne vještine od mene.“  

Njihov ubica Tulejha ibn Huvejlid se kasnije nastanio u području Šama, pokajao se zbog svojih zlodjela i u vrijeme Omerovog, r.a., hilafeta i postao privržen vjeri. Kada je došao da se poselami sa Omerom, on mu reče: -Ne želim da te vidim jer si ti ubio dvojicu iskrenih ljudi, Ukaša ibn Mihsana i Sabita ibn Akrema. Tulejha mu tada reče: -To su dvojica ljudi koje je Allah počastio šehadetom preko mojih ruku, a mene nije ponizio njihovim rukama (jer da su ga oni ubili on bi otišao u Džehennem).“ Omera je zadivio taj njegov odgovor pa je preporučio svojim namjesnicima da se sa njim konsultuju i da se okoriste njegovim borbenim vještinama, ali da mu ne daju nikakvu funkciju. Kaže se da se njegova hrabrost mjerila sa hiljade drugih konjanika. Poginuo je kao šehid u bici na Nehavendu 21. h.g. 

 

Autor: Fuad Sedić