Rođen je u Mekki a islam je primio među prvim ashabima, prije nego je Allahov Poslanik, s.a.v.s., počeo pozivati u islam u kući Erkama ibn Erkama. Bio je stariji od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset godina. Hidžru je učinio skupa sa svojom dvojicom braće Tufejlom i Husajnom. Njih trojica su se dogovorili sa Mistahom ibn Usasom da se nađu na mjestu zvanom Batnu Nadžih, pa da skupa učine Hidžru. Mistah nije došao na dogovoreno mjesto jer ga je nešto ujelo, pa kada su čuli za to oni su ga potražili. Tako ranjenog su ga odnijeli do Medine i primio ih je Abdurrahman ibn Seleme, r.a.. kod sebe. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zbratimio Ubejdu ibn Harisa sa Umejrom ibn Humamom i skupa su poginuli u bici na Bedru. 

Bio je mnogo uvažavan od strane Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tako da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., povjerio vođstvo druge vojne izvidnice koja je bila poslana iz Medine. Prvu izvidnicu je predvodio Hamza a ovu drugu Ubejde. To je bilo u mjesecu rebiul-evvelu, druge godine po Hidžri. Ova skupina ashaba je bila sačinjena od šezdeset muhadžira i susreli su se sa mušricima iz Mekke koje je predvodio Ebu Sufjan. Stigli su do mjesta zvanog Sejfulbahri, zatim su došli do vode ispod mjesta zvanog Senijjetul-murre. Sa Ebu Sufjanom je bilo dvije stotine boraca. Tu je došlo do prebacivanja strijelama i nije došlo do otvorenog oružanog sukoba. Prvi koji je tada bacio strijelu je bio Sead ibn Ebi Vekkas, r.a. 

 

 POZNATI MEJDAN NA BEDRU 

 

Kako je to bio običaj prije bitke su najhrabriji izlazili na mejdan da se ogledaju sa protivničkim borcima pa je tako bilo i pred poznatu bitku na Bedru. Mušrički prvaci, Šejbe ibn Rebi'a, njegov brat Utbe ibn Rebi'a i Velid ibn Utbe, prije same bitke na Bedru pozvali su na dvoboj. Sa muslimanske strane je izišlo nekoliko medinskih mladića, Avf, Muaz ibn Haris i Abdullah ibn Revaha. Čak se kaže da ni Poslanik, nije odobravao taj njihov izlazak jer je to prvi sukob sa mušricima iz Mekke i smatrao je da su muhadžiri preči da se bore od ensarija. S obzirom da su borci tada imali oklope i maske te se nisu poznavali, mušrički prvaci ih upitaše: -Ko ste vi? Oni odgovoriše: -Mi smo ensarije. Mušrici im rekoše: -Mi ne želimo borbu s vama, dajte nam naše rođake koji su došli iz Mekke da se s njima borimo. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: -Neka izađu Ubejde ibn Haris, Hamza i Alija. 

Hamza, r.a., se borio s Šejbom, Alija, r.a., s Velidom i oni su vrlo brzo savladali svoje protivnike. Ubejde ibn El-Haris, r.a., koji je u toj bici bio najstariji musliman, je izmjenio udarce sa Utbom ibn Rebi'a i obojica su bili ranjeni. Ubejdi, r.a., je bila odsječena noga. Nakon toga su Alija i Hamza pritekli u pomoć Ubejdi i ranjenog ga izvukli sa bojnog polja. Kada mu je prišao Allahov Poslanik, s.a.v.s., on je naslonio svoj obraz na Poslanikovu nogu i rekao: -Allahov Poslaniče, kada bi me vidio Ebu Talib bio bi ponosan na mene. 

Ebu Zerr, r.a., se zaklinjao da je ovaj kur'anski ajet: „Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove lijevana, od nje će se istopiti ono što je u utrobama njihovim,...“ objavljen povodom ovog dvoboja na Bedru.

Nakon bitke na Bedru Ubejde ibn El-Haris, r.a., je preselio na bolji svijet i to u zadnjoj trećini mjeseca ramazana, u mjestu zvanom Es-Safra', na putu prema Medini, i tu je ukopan. Tada je Ubejde, r.a., imao šezdeset i tri godine. Kada je izdahnuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: „Svjedočim da si poginuo kao šehid.“

Kasnije su jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ashabi prolazili pored tog mjesta gdje je ukopan Ubejde ibn Haris, r.a., pa ashabi rekoše: "Mi osjećamo miris miska." Na to im Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "A kako da ne osjećate kada je ovdje ukopan Ubejde ibn Haris, r.a."

 

Autor: Fuad Sedić