Ubade ibn Samit ibn Kajs je ensarija iz medinskog plemena Hazredž. Rođen je trideset i osme godine prije Hidžre, što odgovara 586. godini po miladu. Prema tome bio je petnaestak godina mlađi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 

 Prvi susret ovog poznatog ashaba, r.a., sa Poslanikom bio je u dogovoru na Akabi, tj. na Mini za vrijeme obavljanja hadžskih obreda. Tada su hadžije iz raznih mjesta dolazili u Meku, pa je Poslanik, s.a.v.s., koristio priliku da se sretne sa njima i ponudi im islam. Tako je bilo i sa ovim stanovnicima Medine, sa kojima će kasnije dogovoriti svoje preselenje, tj. hidžru u Medinu. 

Ubade ibn Samit je prisustvovao sastanku dvanaeste godine po poslanstvu, kada je prisustvovalo dvanaest stanovnika Medine. Oni su se tom prilikom obavezali Poslaniku da će se kloniti velikih grijeha, i to se smatra prvim dogovorom na Akabi. Tada Poslanik, s.a.v.s., sa njima šalje svoga misionara Mus'aba ibn Umejra, r.a., da ljude podučava vjeri. Naredne godine dolazi više od sedamdeset muslimana, koji se tajno sastaju sa Poslanikom, s.a.v.s., na Akabi, na Mini i obećavaju mu svoju fizičku zaštiti ako pređe kod njih u Medinu. To je bio drugi sastanak na Akabi, gdje je za širenje islama iznađena nova lokacija a to je Medina. Ovom prilikom je Poslanik odredio dvanaest zastupnika iz raznih dijelova i plemena Medine. Među njima je bio Ubade, r.a. Na oba ova sastanka, koji su vrlo bitni za daljnji tok širenja islama prisustvovao je ovaj pobožni ashab Ubade ibn Samir, r.a. 

Ubade, r.a., je učestvovao u svim bitkama sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. S obzirom da je mnogo godina proveo uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on od njega prenosi više od stotinu i osamdeset hadisa. Od njega su hadise prenosili neki ashabi a i mnogi tabi'ini. 

Bio je među ashabima koji su za vrijeme Poslanikovog, s.a.v.s., života naučili kompletan Kur'an napamet. Muhamed ibn Keab El-Kurezi je rekao: „Peterica ensarija su naučili Kur'an napamet još za života Poslanika, s.a.v.s., a to su: Muaz, Ubade, Ubejj, Ebu Ejjub i Ebu Derda'.“ 

Omer, r.a., je izuzetno mnogo cijenio i uvažavao Ubadu ibn Samita, r.a., na što ukazuju slijedeće predaje. 

Za vrijeme Omerovog, r.a., hilafeta Jezid ibn Ebi Sufjan je od halife tražio da u Šam pošalje nekoga ko će ljude podučavati Kur'anu i vjerskim propisima, pa je Omer, r.a., poslao Muaza, Ubadu i Ebu Derda'a, rekavši im: -Počnite od Homsa (grad u Siriji) pa kada ih podučite onda neka jedan od vas ide u Damask a drugi u Palestinu.“ Ubade, r.a., je otišao prema Palestini gdje je boravio. 

Za vrijeme svog boravka u području Šama Ubade, r.a., se zbog svoje vjerske principijelnosti i bogobojaznosti više puta razišao u mišljenju sa tadašnjim namjesnikom Muavijom, ne odobravajući neke njegove postupke. Nakon toga je odlučio da napusti to područje rekavši Muaviji: -Neću ni živjeti u zemlji u kojoj si ti namjesnik. Otputovao je u Medinu. Omer, r.a., ga je upitao zašto je došao, a on mu ispriča. Tada mu Omer, r.a., reče: -Vrati se tamo, Allah će poniziti zemlju u kojoj nema tebe i onih poput tebe. Nakon toga je Omer tražio od Muavije da ima više razumijevanja i poštivanja prema starijim ashabima i tražio od njega da Ubadu ibn Samita ne obavezuje sa svojim naredbama. 

Evo jedne od tih situacija. Jednom prilikom je Ubade, r.a., bio skupa sa Muavijom, r.a., pa nakon ezana hatib je počeo pretjerano i bez razloga hvaliti Muaviju, r.a. Ubade, r.a., je u tom činu vidio nepoštivanje Poslanikovog sunneta, pa je ustao i počeo bacati prašinu hatibu u lice. To je naljutilo Muaviju, ali mu Ubade, r.a., reče: -Ti nisi bio s nama kada smo se na Akabi obavezali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da ćemo biti poslušni i pokorni u svakoj situaciji i da ćemo drugima davati prednost nad nama samima, da se nećemo sukobljavati sa našim pretpostavljenima i da ćemo biti uz istinu ma gdje se nalazili, te da se na tom putu nećemo bojati nikoga osim Allaha. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada vidite one koji pretjerano hvale (one koji to ne zaslužuju), pospite njihova lica (usta) prašinom!“ 

Ubade ibn Samit, r.a., je umro u sedamdeset i drugoj godini života, a to je bilo 34. godine po Hidžri, tj. 654. po miladu i ukopan je u blizini Bejtul-Makdisa u Palestini. 

 

Autor: Fuad Sedić