TA‘DIL-I ERKAN

Da obraćate što višu pažnju na ta‘dil-i erkan, koji je vadžib i bez kojeg namaz nije primljen kod Allaha, dž.š. Trebamo strogo paziti da sve ruknove potpuno izvršimo, da zastanemo na ruku‘u koliko se može reći rabbenâ leke’l-hamd, a kada se vratimo sa prve sedžde na dželsu da se zadržimo makar toliko koliko se može reći subhânallâh. Allahov poslanik Muham[1]med, a.s., zastajao je i duže učeći neke dove. Ko hotimično klanja bez ta‘dil-i erkana treba dotični namaz obnoviti, iz čega proizlazi da se ovaj vadžib ne može nadopuniti sa sehv-i sedždom. Nažalost, kod nas je zavladala velika brzina pri obavljanju namaza, a naročito kod teravih-namaza. Ova bid‘ati’s-sejjiah (brzina u klanjanju) pojavila se još ranije, a danas se širi skoro po svim džamijama i muslimanskim kućama kao kakva zaraza. Za ovu brzinu u namazu najviše su odgovorni imami želeći, tobože, udovoljiti džematlijama, što niukom slučaju ne bi smjelo biti. Ja sam primjećivao po džematima, naročito kod seoskih imama, da od svog namaza čine nekakvu brzu gimnastiku jer, doista, takav njihov namaz više liči na to nego na najodabraniji ibadet. Velike li žalosti! Svaki imam dužan je kazati svojim džematlijama kakav namaz Allah, dž.š., prima, a kakav ne prima. Slobodno, neka im kaže: “Ja se po cijenu života neću igrati sa namazom jer se bojim Allaha, dž.š. Ja ću namaz po ta‘dil-i erkanu obavljati, a ako vama to ne odgovara u tom slučaju ne možemo zajedno...” Ja vjerujem da će ga džematlije poslušati, samo im treba istinu otkriti i čvrst pri tome ostati. Preči je Božiji propis nego ljudske želje! Mislim da vam je poznat ovaj hadis-i šerif: “Ko poziva ljude na fi-sebilillah njemu pripada nagrada koliko svima onima koji mu se odazovu, njima ništa ne umanjivši od njihove nagrade. Ko pak pozove na krivi put, pripada mu kazna koliko svima onim koji ga budu slijedili, njima ništa ne umanjivši od njihovih grijeha.” (Temelji islama, 120)

U drugom hadisu Alejhisselam veli: “Ko uvede (oživi) sunnet ondje gdje je bio napušten poslije mene, uistinu će mu pripasti nagrada koliko svima onima koji su ga prihvatili, njima ništa ne umanjivši od njihove nagrade. Ko uvede, prihvati i dâ povoda nekom poroku, s kojim Allah i Njegov poslanik nisu zadovoljni, on će imati grijeha koliko svi oni koji su se za njim povodili, a njima od njihovih grijeha neće se ništa umanjiti.” U trećem hadisu Allahov Poslanik, a.s., veli: “Najtežu će kaznu trpjeti onaj koji je naučio korisno znanje, a nije se po njemu vladao.”

 

MEHARIDŽ-I HURUF

Da podučavate učenike mehâridž-i hurufu. Poznato vam je da je treći namaski rukn pravilno učiti Kur’an. Svaki musliman i muslimanka su dužni pravilno naučiti El-Fatihu i dvije sure za dva rekata, ili po jedan duži ajet ili tri kraća ajeta. Poznato vam je da u Kur’anu ima 12 harfova koji imaju različit izgovor od glasova u našem jeziku i svaki nosi drugo značenje. Ako ih zamijenimo, namaz je pokvaren. Npr., ako ispustimo tešdid u El-Fatihi u riječi “Rabbi...”, namaz treba ponoviti. Izgovorom hemzeta umjesto ‘ajna mijenja se značenje. Npr., “âsim” (sa hemzetom i setom) znači grješnik, a ‘âsim (sa ‘ajnom i satom) znači očuvan od grijeha. Muallimi će biti grješni što ne polažu važnost upućivanju učenika u mehâridž-i huruf, pa ti njihovi učenici idu kroz život osakaćeni u namazu učeći krivo. Naravno, glavni teret će snositi njihovi muallimi što su ih krivo naučili. Čast učenicima Medrese. Podučiti mehâridž-i hurufu učenike nije nikakav problem. To se može za kratko vrijeme postići. Ja sam grupisao srodne harfove u dostavljenoj vam tabeli, a Vaša je dužnost da i praktičnim primjerima pri izgovoru olakšate učenicima. Pametno bi bilo da uvrstite i takmičenje radi izgovaranja dotičnih harfova. Također, podstaći pomno slušanje i da učenici jedni druge ispravljaju pri izgovoru dotičnih harfova donosi korisne rezultate. Na ovaj način se dolazi lahko i brzo do uspjeha. Ne treba zaboraviti onu narodnu: “Dlakom se i gubi i dobiva!” Kod ogromne većine klanjača zbog par minuta namaz je pokvaren jer se ne klanja po ta‘dil-i erkanu, onako kako treba ili se prouči toliko kratko da ne odgovara normi trećeg rukna. Za dva sata se može pravilno naučiti El-Fatiha i dvije sure, ali zbog nehaja to se ne čini nego se cijeli život krivo uči. Za ovo najveću krivicu snose hodže što nisu polagali dovoljnu važnost na to u prijašnjim vremenima, a i danas. I kod pojedinih imama tolika je brzina u namazu da je i ne primjećuju, a kad im se skrene pažnja na to, oni to za bagatelu uzimaju. Kakva šteta! Problem navedene dvije dužnosti lahko je riješiti jer ne treba mnogo rada nego samo malo svijesti i volje, ali kod sljedeće, dakle treće dužnosti treba mnogo više rada i truda.

 

POUČAVANJE MUSLIMANA

Svaki musliman i muslimanka dužni su da daju savjete svojoj braći i sestrama u granicama mogućnosti, koliko ko zna da upućuje ka spasu i sreći i odvraćanju od zla i propasti. Naročito je to obaveza imamima, bili oni u službi ili van službe. Vama imamima poznata je vlastita obaveza i dužnost: - Trebate sve namaze obavljati u džamijama, mesdžidima ili određenim kućama bez obzira da li će ko od džematlija doći ili ne, - da održavate što više vazova, - posebnu važnost posvetite mektebskoj nastavi za djecu, - naročito gledajte da dobro objasnite šta je iman i da je vjerovanje usko vezano sa izvršenjem islamskih dužnosti jer bez izvršenja tih dužnosti nema potpunog imana. Muhammed, a.s., rekao je: “Ed-Dinu en-nasihatu / Vjera je savjet!” Draga braćo, poštovane moje kolege imami! Vidi se iz mnogobrojnih ajeta i hadis-i šerifa da se ulema dijeli u dvije grupe, i to: - Na one koji rade po svom znanju i Allah će ih u vječnom životu smjestiti sa pejgamberima, šehidima i iskrenim vjernicima, i - na one koji ne rade po svome znanju, zbog čega će ih Allah kazniti najtežim kaznama. Braćo imami! Molimo Allaha, dž.š., da nas uputi putem na kom je Njegova milost, da na ovom kratkom svijetu stečemo vječito carstvo, da nas ovaj svijet ne zavara i ne občara, jer je dunjaluk gori vračar i sihirbaz od onih koji su se time bavili u vremenu dolaska Haruta i Maruta, a o čemu Kur’an govori. Amin, ja rabbe’l-‘alemin! Es-selamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Vaš brat, kolega i iskreni prijatelj na Allahovom putu.

Autor: Derviš Spahić

Pismo Udruženju ilmijje u Bugojnu objavljeno u Takvimu 2007.