U ovom radu ćemo to isto vidjeti na primjeru Takvima, kao najznačajnijeg godišnjaka kod Bošnjaka, koji je ujedno i najtiražniji časopis u BiH, s preko 30.000 primjeraka.

Bošnjaci i inovacije

Jedna od rijetkih i dragocjenih inovatorskih ideja kod Bošnjaka je ideja Fehima ef. Spahe o izradi jedinstvenog takvima-kalendara za cijelu Jugoslaviju, umjesto pojedinačnog definiranja takvima koje su do tada donosili Okružni šerijatski sudovi. Nakon (uobičajene) duže rasprave, ideja je prihvaćena, te od 1934. godine (1352.-1353.H.g.) do danas Islamska zajednica njeguje izradu takvima u vidu jedinstvene publikacije. Ovo dragocjeno naslijeđe su u ime Islamske zajednice radili muvekkiti, kao posebni stračnjaci zaduženi za izradu takvima (kalendara). Ideju muvekkita u BiH je donio bosanski namjesnik Huršid-paša 1853. godine i za prvog muvekkita imenovao Alija Faginovića, a prva muvekkithana je bila uz Carevu džamiju. Međutim, Bošnjaci definitivno imaju problema sa uvođenjem novih ideja, ma kako napredne bile, i o tome svjedoči i Takvim. Samo pet godina (1934.-1937.) su štampani jedinstveni primjeri izdanja za područje cijele Jugoslavije, te su nakon toga ponovo štampani posebni takvimi za pojedine republike, tj. regije. 

Takvim, kao najznačajniji godišnjak kod Bošnjaka

Prvi Takvim je počeo kao izdanje Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice u Jugoslaviji. Od 1939. do 1941. godine kao izdavač Takvima se pojavljuje Reisu-l-ulema Islamske vjerske zajednice. Od 1942. do 1948. godine izdavač Takvima za BiH je Knjižara  Ahmed Kujundžić, a od 1951. do 1997. godine izdavač Takvima je Udruženje Ilmijje. Od 1995. godine kao izdavač sa Udruženjem Ilmijje pojavljuje se i Rijaset Islamske zajednice, koji  od 1997. godine potpuno preuzima izdavanje Takvima, budući da je u pitanju jedan od najznačajnijih i najtiražnijih godišnjaka na ovim područjima. Sama činjenica da je krenuo sa vrha, da se kao izdavač javljao Reisu-l-ulema, svjedoči o snažnoj ideji koja je krenula sa velikim zamahom, a koja je imala za cilj izgradnju potpuno nove kulture kod Bošnjaka. Inače, kultura (kada se kreira) uvijek se kreira sa vrha. Vrlo jasna ideja vodilja Takvima, koja će mu davati snagu do današnjih dana, bila je: Takvim za svaku muslimansku porodicu. Iako je kao ideja lansirana još davne 1934. godine, svjedoci smo da je i danas aktuelna. Sličnom idejom, samo u obrazovnom sektoru, vode se i napredna društva u pogledu opremanja škola, tj. laptop za svako dijete u školi, te zahvaljujući tome su postigli izvanredne rezultate u opremljenosti škola.   

Urednici Takvima

Sama činjenica da je prvi Takvim inicirao, i na izvjestan način na idejnom nivou „uredio“, Predsjednik Vrhovnog šerijatskog suda u Kraljevini Jugoslaviji, Fehim ef. Spaho, da je tri godine Reisu-ul-ulema bio izdavač istog, govori o veličini i značaju Takvima. Prvi oficijelni urednik Takvima, i ujedno urednik narednih 15 godina (1934.-1948.), bio je Muhamed Kantardžić, sekretar Ulema medžlisa u Sarajevu i muvekkit do 1974. Imena narednih urednika Takvima su neka od najznačajnijih imena kod Bošnjaka-muslimana i svi oni su ostavili veliki trag u historiji Bošnjaka. Tako su urednici bili: Sulejman Kemura (1956-1958), Mustafa Ševa (1959-1961.), Husein Đozo (1962-1980.), Seid Smajkić (1981-1982.), Ferhat Šeta (1983-1985.), Senahid Bristrić 1986., Mustafa Nurikić (1987-1990.), Salih Čolaković (1991.), Mustafa Prljača 1992., Mustafa Prljača i Ibrahim Begović 1993., Ibrahim Begović 1994., te 2015-2016., Muharem Omerdić i Ibrahim Begović 1995-1996., Muharem Omerdić 1997-2001., Muharem Omerdić i Aziz Kadribegović (2001-2014.). Među urednicima je posebno uočljiv trag dvojice velikana ovih prostora Husein ef. Đoze, koji je, osim nove energije koju je kao ličnost unio u Zajednicu, promijenio formu i tematsku strukturu priloga u Takvimu, te Muharem ef. Omerdić koji je ujedno i urednik sa najdužim stažom uređivanja Takvima, uređivao je Takvim punih 20 godina i kao rukovodilac tadašnje Vjerskoprosvjetne službe, istovremeno vodio najplodniji period postojanja Islamske zajednice (poslijeratnu obnovu i otvaranja novih džamija, medresa i islamskih fakulteta, vraćanje vjeronauke u školski sistem, itd., itd.) Demokratski tokovi i dinamika poslijeratne obnove su se jasno odrazili i na bogatstvo i strukturu obrađivanih tema u Takvimu.    

Teme obrađivane u Takvimu

Kao i svako izdanje okrenuto prema građanstvu i izdavanje Takvima je doživjelo određene faze. Prvi Takvim iz 1934. godine je dobro prihvaćen od strane muslimanske javnosti, mada je pretrpio i određeni broj kritika ondašnje konzervativne uleme. Osim dijela koji određuje namaska vremena, brzo se uvidjelo postojanje potrebe za dodatnim informacijama značajnim za ljude tog vremena. Tako se uz takvimski dio štampaju i drugi sadržaji: državni, školski, sudski i drugi praznici, vremenska tablica, kratak pregled organizacije i statistika Islamske vjerske zajednice, kratka statistika Kraljevine Jugoslavije, novac i mjere pojedinih država i sl. Uz Takvim za 1935. godinu štampa se nešto širi predgovor u kome se detaljnije pojašnjavaju takvimski pojmovi, te navodi kratak pregled islamskih mubarek dana i kraći tekst o temeljnim islamskim dužnostima. Upravo ova potreba i ovaj predgovor otvorili su jedan potpuno novi vidik, jedan novi front rada i djelovanja Islamske zajednice koji će potpuno zaživjeti od 1951. godine i održat će se do danas, a to je štampanje priloga uz Takvim, tj. autorskih radova koji se odnose na aktuelne probleme i život muslimana ovih prostora. Od tada do danas traje potraga za što aktuelnijim temama. Od 1951. do danas u Takvimu su objavljena 1174 autorska rada u kojima se tretira mnoštvo raznih tema na koja su se osvrtali najveći umovi Bošnjaka-muslimana. Kao i za Glasnik i u Takvimu su radove objavljivali: Prvi predsjednik BiH-Alija Izetbegović, reisu-l-uleme, muftije, najveći alimi Bošnjaka, kao i brojni pojedinci koji su svoje ideje ponudili ovom glasilu.

Predstavljanje (rahmetli) uleme

Kada se analiziraju naslovi obrađivanih tema u Takvimu jasno se uočava da je Takvim od 1951. do danas najveći fokus stavio na predstavljanje uleme, bilo da se radi o domaćoj ili inostranoj ulemi. Od 1174 rada, njih 150, odnosno 13 %, se odnosi na predstavljanje učenjaka iz ove ili one oblasti, sa naših ili drugih područja. Stiče se utisak da Takvim ima funkciju registra uleme. Međutim, budući da se radi dominantno o merhumima, tj. ulemi koja je više nije živa, Takvim se u ovom pogledu izjednačio sa Glasnikom, u kojem su teme o merhumima najdominantnije. Naravno, u predstavljanju rahmetli uleme fokus se stavlja na njihove ideje i djela, koje i danas žive u najmanju ruku u bibliotekama. Ponovo je očigledan izostanak fokusa na ideje i djela aktuelne uleme, učenjaka koji su živi, a koji otvaraju nove horizonte i koji se mogu angažovati za rješavanje aktuelnih problema s kojima se susreću muslimani. Ovaj izostanak fokusa na aktuelnu ulemu, na aktuelne doprinose koje naši učenjaci, političari i privrednici postižu u realnom vremenu, izgradnja novih imena, novih lidera, novih rješenja, jako je zabrinjavajući faktor za sudbinu Bošnjaka. Stara izreka glasi: „Od stare slave se ne živi!“, ali kao da još uvijek nije ušla u svijest Bošnjaka. Jusuf el-Karadavi u jednom genijalnom zapažanju ističe da se pozivanjem na mišljenja uleme koja više nije živa, dobijaju kaburska rješenja aktuelnih problema. Naravno, pod tim se ne misli na usule dina, nego na tekuća ali goruća pitanja svakodnevice. Mora li u Bošnjaka neko prvo umrijeti da bi mu se priznalo dostignuće, snaga ideje, veličina i značaj, pitanje je koje stoji pred svima nama.

 

Ljubav prema geografiji 

Ova analiza je zorno pokazala koliku ljubav prema geografiji iskazuju naši ljudi od pera. Odmah nakon radova o prošloj ulemi, najznačajnije mjesto zauzimaju radovi o raznim geografskim temama. U tim radovima nam se predstavljaju Islamske države (8 radova) i gradovi (4), razne zemlje diljem svijeta (31) i veliki svjetski gradovi (4). Najveći broj radova je posvećen BiH (19), bosanskim gradovima i selima (56), gradovima iz susjedstva (9), Evropi (15), te Americi (4 rada), itd. Jasno se vidi da je nastanak bošnjačke dijaspore proizveo potrebu za predstavljanjem nekih od država i gradova u kojima žive Bošnjaci. U razradi ovih tema dominira deskriptivni pristup, koji osim ugla zapažanja, sam po sebi ne donosi ništa originalno. Pa ipak, dobra dimenzija ovih tekstova je što tretiraju aktuelnu dimenziju, i na svoj način pripremaju putnike u te zemlje i gradove sa novim informacijama koje im mogu biti od koristi.  

Akaidske teme

Treća po značaju kategorija unutar Takvima su akaidske teme. Akaid je fundamentalna nauka islama, a imanski šarti su prvo što svaki musliman mora usvojiti, te je iskazani fokus na ove teme više nego opravdan. Naravno, pitanje akaida je jako široko, stoga je obuhvat tema dosta širok, počevši od razrade imanskih šarta, preko duše, pitanja dove, itd. Ono što je zanimljivo jeste da su od 1951. do danas svega dva cjelovita rada napisana o Džennetu i to rad Duraković Esada: Kur'anska metafora Džennet, 2000; 11-20. i rad Todorovac Ejuba: Pozajmica za Džennet, 1995; 149-152. Naime, ako se uzme u obzir činjenica da je glavno obilježje mekkanskog perioda za vrijeme 13 godina Poslanikovog, a.s., djelovanja govor o vjerovanju, o Džennetu i Džehennemu, onda se vidi da mi oskudjevamo sa radovima o Džennetu i Džehennemu. Štaviše, ova situacija se konstantno uočava u nastupima vaiza, hatiba i raznih predavača. Previše je fokusa na zastrašivanje, na kritiku, na unošenje zabrinutosti u duše vjernika, a da im se istovremeno ne ulijeva nada i radost u ljepote života i vjere, kako na ovom svijetu, tako i na budućem, tj. u Džennetu. Ovaj nedostatak pozitivnog pristupa životu i vjeri, neuravnoteženog pristupa zastrašivanju i unošenju radosnih vijesti, pesimizmu i optimizmu, veliki je problem naše uleme, kako u pisanoj rječi o čemu svjedoče ovi nalazi, tako i u svakodnevnim nastupima o čemu svjedoče naše džematlije. 

Kur'an i tefsir da, ali hadis...

Naša ulema s ponosom ističe da smo mi sljedbenici ideje Ehli sunneta vel-džema'ata, te da su Kur'an i sunnet naši glavni izvori vjere. Analiza je pokazala da je fokus na Kur'an i tefsir u tekstovima Takvima na visokom nivou (90 radova govori o tome), ali da je pristup hadisu u najmanju ruku zabrinjavajući. Nema sumnje da je većina tekstova utemeljena na sunnetu i hadisima, ali svega 12 cjelovitih radova je posvećeno sunnetu i hadisu, dok svega 4 rada govore o ashabima i to 2 o Omeru, i po 1 o Aliji i Bilalu. Pravo je pitanje šta je uzrok tog stanja, da li imamo bolju ulemu iz tefsira nego iz hadisa, ili se jednim ustupa više prostora nego drugim, što bi trebalo biti predmetom posebnih istraživanja. 

Muslimani i činjenje harama

Prvih šest tema zauzima 51 % prostora svih radova u Takvimu. Ostalih 49 % preostaje za 68 drugih tema, između ostalog i za harame. Govora o haramima nikada dosta. Muslimani naprosto, bez obzira na godine i profesiju, svakodnevno čine toliko mnogo harama da svi možemo biti svjedoci protiv drugih. Toliko je mnogo laži, potvore, mržnje, zavisti, krađe, ogovaranja, oholosti, spletkarenja među muslimanima, a posebno među „ulemom“ da je to za svaku uzbunu. Još se nije čulo ni za jednu našu insitituciju, ustanovu, pa čak ni džemat, (čak ni za paradžemat) gdje to ne postoji. Svugdje su razni tabori i prateća ogovaranja. Umjesto konstruktivne kritike u usmenoj ili pisanoj formi u kojoj se prvenstveno poštuje ličnost osobe s kojom se ne slaže u nekom pitanju, često smo u prilici da svjedočimo jednu totalnu samodestrukciju bošnjačko-muslimanskog bića u kojoj svako ruši ugled i dostojanstvo svakoga i pri tome se služi arsenalom harama od laži, ogovaranja, potvore... Iako je u pitanju dijagonosticirana rak-rana bošnjačko-muslimanskog bića koje smo svi svjesni, ipak glumimo kao da to ne postoji. Naravno, sve te pojave su bolesti ljudske duše i oduvijek postoje u svakom društvu, ali protiv njih se svi normalni bore i sputavaju ih čitavog života, ali zabrinjava činjenica da se od 1951. godine do danas nije napisan ni jedan rad koji ukazuje na tu problematiku i pokušava izliječiti istu!!! Do sada je u Takvimu napisano 12 cjelovitih radova o haramima i to o alkoholu (4), duhanu (3), svinjskom mesu (2), drogi, prostituciji i kriminalu po jedan rad. Da biste dodatno shvatili kolike su razmjere ove rak rane i našeg lošeg pristupa liječenju te rane, pokušajte se sjetiti bilo kojeg poznatijeg imena među Bošnjacima, a da o njemu niste čuli sve najgore, u najmanju ruku neki loš komentar. U isto vrijeme, za malo koga od tih osoba ste čuli da jede svinjetinu, da se drogira i pije alkohol!!! 

Genocid i ekonomija

Posebna karakteristika brojnih nastupa naših predavača je učestalo spominjanje genocida. Iako smo kao narod doživjeli više genocida, tek od 1992. se javlja više cjelovitih radova o tome (u Takvimu je napisano 12 takvih radova). Posebno zabrinjava pojava da je spominjanje genocida postalo sastavni dio izlaganja jednog broja predavača. Naravno, istina se mora kazati, a istina je da je nad Bošnjacima izvršeno više genocida. Međutim, svako spominjanje te istine ukazuje na teško stanje nemoći, bespomoćnosti i prepuštenosti na milost i nemilost katilima koje su doživjeli Bošnjaci, a to su najbolnija moguća osjećanja. Dovoljno je samo jednom reći genocid pa da se svakom pametnom čovjeku digne kosa na glavi, te da se zakune da dokle god je živ neće dozvoliti da se genocid desi bilo kome. Umjesto toga, svjedočimo da pojedinci genocidom licitiraju kao nekim kapitalom. Genocid je naša nesreća koja nas je zadesila, koja boli i koja će zauvijek boljeti i koje smo svi svjesni, ali naš kapital je naša snaga, naša ekonomija, naša (živa) ulema, naši (sposobni) političari... Genocid se nikada nije desio snažnim i moćnim, i sva pamet za Bošnjake se nalazi u tome, da se trudimo da budemo što snažniji, što brojniji, što bogatiji, što sposobniji, što znaniji, što... To je teži, ali sigurniji put. Međutim, stanje govori da naša svijest još uvijek nije na tom nivou i zato je moguće da u Takvimu imamo 12 radova o genocidu, a svega 6 o ekonomiji, da puno veći fokus stavljamo na ahlak i lijepo ponašanje, nego na sposobnosti i kompetencije, da više pišemo o kulturi i umjetnosti nego o realnom sektoru, investiranju i inovacijama (o kojim inače ne pišemo i ne znamo ništa), te uspjesima naših (živih) ljudi, mada bi sve to moralo biti uravnoteženo. 

Pisanje pod pseudonimima

Posebna značajka Takvima koja ga čini značajnim svjedokom vremena je objavljivanje velikog broja nepotpisanih tekstova i tekstova pod pseudonimima, pogotovo u ranoj fazi  komunističke vladavine. Međutim, upravo to ponajbolje svjedoči o snazi i odgovornosti tadašnje uleme, koliku su imali potrebu da se oglase i pošalju određenu poruku tadašnjoj muslimanskoj javnosti, ali su izbjegli da se potpišu. Jedina gora situacija od te je kad „ulema“ uopće ne piše, kad se ne oglašava i ne šalje svoje poruke i smjernice muslimanskoj javnosti, nego to kompenzira komentarima i ogovaranjima u raznim kuloarima. S obzirom da smo u ranim vremenima pojave Takvima imali svega nekoliko fakultetski obrazovanih učenjaka, a da danas imamo na desetine doktora i stotine magistara nauka, od kojih oni koji pišu većinom pišu i govore o prošlosti, o vremenima i ljudima kojih više nema, dok samo neznatan broj piše o svom viđenju aktualne situacije i dešavanjima sa preporukama šta dalje da se čini, stiče se dojam da smo kao društvo i Zajednica u potrebi za cjelovitim preispitivanjem.  

Takvim za svakog muslimana

Takvim je nastao i ostao kao izdanje za svaku porodicu. Takvim, kao i Glasnik, pokušava ponuditi što kvalitetniji odgovor na potrebe muslimanske javnosti. Koliko se u tome uspjelo do danas, svjedoče rezultati analize predstavljeni u grafikonu. Ono što je sasvim sigurno jeste da je Islamska zajednica kroz Takvim razvila jedno izvanredno izdanje i dala prostor i priliku za oglašavanje najvećim umovima Bošnjaka. Na našoj ulemi je da ga što kvalitetnije i kreativnije iskoristi, jer muslimani koji kupuju Takvim i čitaju te radove to očekuju od njih.

 

Autor: Nezir Halilović