Rođen je u Meki 23. godine prije hidžre. Jedan je od desetorice ashaba kojima je obećan Džennet (ašere mubeššere). Među prvim ashabima je prigrlio islam i tada je imao sedamnaest godina. On za sebe kaže: „Sjećam se dana kada sam bio treći u islamu.“ Bio od odabranih učesnika u bici na Bedru. Imao je mnogo zasluga pa ga je Omer, r.a., imenovao među šest članova savjetodavnog vijeća (eš-šura) da između sebe izaberu halifu, nakon njegove smrti. 

Zbog svih njegovih zasluga zaključuje se da je Omer, r.a., bio zadovoljan sa njegovim ponašanjem, te ga je indirektno predlagao za narednog halifu. Omer je tada rekao: „Ako Sa'da izaberete za halifu, to je dobro, ali ako izaberete nekog drugog, neka se taj pripomogne sa Seadom.“ 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom poslao izvidnicu u pravcu Rabiga, jednog područja u Hidžazu. Među njima je bio Sa'd ibn Ebi Vekkas, pa kada su mušrici napali muslimane Sa'd ih je štitio sa svojim strijelama. To je bio prvi oružani sukob u islamu i Sa'd je prvi ashab koji je ispalio strijelu na Allahovom putu. 

Sa'd je bio vrlo vješt strijelac i on je jedini ashab kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., založio svoje roditelje. To se desilo na dan bitke na Uhudu kada mu je Poslanik, s.a.v.s., donio svoj tobolac strijela i istresao ga pored njega, rekavši: „Bacaj, Sa'de. Zalažem za tebe i oca i majku svoju!“ Alija, r.a., kaže: „Nisam čuo da je Poslanik, s.a.v.s., založio ikome svoja oba roditelja osim Sa'du.“ Također je njegova kćerka sa ponosom isticala i govorila: „Ja sam kći muhadžira za kojeg je Poslanik, s.a.v.s., založio svoja oba roditelja.“ 

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kaže: „Vidio sam Sa'da kako se u bici na Bedru bori na nogama poput borca na konju.“ 

Aiša, r.a., kaže: „Jedne noći je Allahov Poslanik, s.a.v.s., osjećao nesigurnost, pa reče: „Eh, da mi je kakvog hajirli čovjeka da me pričuva ove noći.“ Aiša dalje priča: „Nakon toga smo čuli zveket oružja pored nas. Poslanik, s.a.v.s., upita: -Ko je to? Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., reče: -Ja sam, Allahov Poslaniče, došao sam da te čuvam. Poslanik je tada mirno zaspao tako da mu se čulo puhanje.“ 

Sa'd, r.a., kaže: „Vidio sam u bici na Uhudu dvojicu ljudi u bijeloj odjeći, kako se hrabro bore, jedan s desne a drugi s lijeve Poslanikove strane, nikad ih ranije ni kasnije nisam vidio.“ To su bili meleki Džibril i Mikail. 

Ebu Ishak kaže: „Najžešći i najhrabriji ashabi su ova četvorica: „Omer, Alija, Zubejr i Sa'd.“ 

Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom rekao: „Prvi ko uđe na ova vrata je čovjek džennetlija,“ pa je ušao Sa'd ibn Ebi Vekkas. r.a. Nakon toga Abdullah ibn Amr ibn As ga je neumorno zapitkivao koja je to molitva ili djelo koje mu je donijelo takvu nagradu. Sead mu je rekao: „Ništa više od onoga što mi svi radimo i kako se mi svi molimo, s tim da ja u svom srcu nemam ni jednu trunku prkosa, netrpeljivosti, niti mržnje prema bratu muslimanu.“

S'ad, r.a., kaže: „Ovaj kur'anski ajet: „I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći naklonost Njegovu.“ (sura El-En'am, 52) je objavljen zbog šestorice ashaba, među kojima smo bili Ibn Mes'ud i ja.“ 

Također, vezano za njegov događaj sa njegovom majkom objavljen je još jedan ajet. Evo šta o tome kaže Sa'd: „Bio sam vrlo poslušan svojoj majci, ali kada sam prihvatio islam ona mi je rekla: -O Sa'de, kakva je to nova vjera, ili ćeš napustiti tu vjeru ili ću ja prekinuti jesti i piti sve dok ne umrem. Tada sam se uplašio da će me osramotiti pa će ljudi u mene upirati prstom i govoriti: -Ovo je ubica svoje majke. Ja sam joj rekao da jede i da ja neću napustiti svoju vjeru. Tako je ona provela nekoliko dana, pa kada sam je u takvom stanju vidio, ja sam joj rekao: -Majko, tako mi Allaha, kada bi ti imala stotinu života koji te jedan za drugim napuštaju, ja ne bih napustio svoju vjeru nizašto. Zato jedi ako hoćeš ili nemoj ako nećeš. Kada je njegova majka vidjela tu njegovu odlučnost počela je da jede. Allah, dž.š., je u kur'anskim ajetima koju su objavljivani ukazao na ovaj slučaj: „A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih (svoje roditelje) ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj.“ (sura Lukman, 15) 

Između ostalog čime se odlikovao ovaj velikan je da su mu dove bile primane kod Allaha, dž.š., a to je rezultat Poslanikove, s.a.v.s., dove u kojoj je tražio: „O, Allahu, neka njegovo koplje nepogrešivo pogađa i odazovi se na njegove dove!“ 

Za vrijeme Omerove, r.a., vladavine Perzijanci su sve više i više uznemiravali islamsku državu, tako da je Omer, r.a., odlučio da lično povede vojsku protiv njih. Većina ashaba je bila mišljenja da Omer ne mora da ide, pa je Abdurrahman ibn Avf, r.a., predložio da vojskovođa bude Sa'd, kojeg je tada nazvao 'lavova pandža'. Kada je Sa'd izvojevao bitku na Kadisiji protiv Perzijanaca, Omer ga je postavio za svog namjesnika u Iraku. 

Kao u svakom vremenu, tako je i tada bilo smutljivaca i onih koji su potvarali ljude. Tako su se neki ljudi iz Kufe žalili Omeru na Sa'da, potvarajući ga lažima i neistinama. Omer je poslao ljude u Kufu da to provjere i u svim džamijama o Sa'du nisu čuli ništa nego riječi hvale. Jedino je jedan čovjek u jednoj džamiji rekao: „On nije pravedan, niti učestvuje u bitkama i sl.“ Tada Sa'd reče: „Allahu moj, ako on laže, učini ga slijepim, daj mu dug život i izloži ga iskušenjima!“ Abdul-Melik kaže: Ja sam tog čovjeka kasnije vidio u poznim godinama života, kako je izložen iskušenjima. Kada bi ga neko o tome upitao, on bi mu odgovorio: „Ja sam starac koji je stavljen na iskušenje i mene je stigla Seadova kletva.“ 

Sa'd, r.a., kaže: „Razbolio sam se u Mekki pa me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obišao. Potrao je moje lice, grudi i stomak i molio je Allaha za moje ozdravljenje ovim riječima: „Allahu moj, izliječi Sa'da!“ Sa'd kaže: „Čini mi se da još uvijek osjećam hladnoću njegove ruke na svojoj džigerici.“ 

U toj svojoj bolesti Sa'd, r.a., je želio uvakufiti dvije trećine svog imetka obzirom da je od nasljednika imao samo jednu kćer. Poslanik mu to nije dozvolio. Tada je on tražio da uvakufi polovinu, pa mu ni to nije dozvoljeno. Nakon toga je on rekao: „Pa mogu li trećinu, Poslaniče? Na to mu Poslanik reče: -Pa eto trećinu možeš, mada je i to puno. Bolje ti je da svoje nasljednike ostaviš bogatim, nego da se, nakon tvoje smrti, o njima brinu drugi ljudi.“ 

Da bi postigao veliku deredžu bogogojaznosti to je nastojao ojačati halal hranom i uvijek je, i pored velikog insistiranja odbijao uzeti novac sumnjivog porijekla.

Kada su Muhammedov ummet zadesila iskušenja i nesporazumi, Sa'd, r.a., se povukao te se nije htio prikloniti ni na jednoj strani. Tako nije učestovao ni u bici na Džemelu, niti na Siffinu. Upravo zbog toga, ko god bi u to vrijeme bio upitan za najbolje ashabe, pokazao bi na Sa'da ibn Ebi Vekkasa.

Kada mu se primaknuo smrtni čas naredio je da mu donesu jedan stari otrcani vuneni ogrtač i tada je rekao: „Zamotajte me u njega jer sam se u njemu sukobio sa mušricima na Bedru.“

Umro je u El-Akiku, mjesto udaljeno desetak kilometara od Medine pedeset pete godine po hidžri, pa je prenešen u Medinu gdje je ukopan. 

 

Autor: Fuad Sedić