Od njegove djece spominju se: Muhammed, Abdullah, El-Haris, El-Abbas, Umejje, Abdušems, Abdulmuttalib, Erva, Hind i Adem. 

Ovaj posljednji Adem je poginuo kao dječak u džahilijjetu i na njega je Allahov Poslanik, s.a.v.s., mislio kada je na Oprosnom hadžu rekao: „I prva krv koju dokidam (u islamu) je krv sina Rebi'e ibn Harisa (iz džahilijjeta).“

Rebi'a je bio stariji od svog amidže El-Abbasa ibn Abdulmuttaliba dvije godine a za vrijeme bitke na Bedru nalazio se u Šamu. 

Ibn Sead kaže: Kada su El-Abbas (Rebi'in amidža) i Nevfel (Rebi'in brat) krenuli na Hidžru Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., Rebi'a ih je ispratio do mjesta zvanog El-Ebva'. Kada je Rebi'a krenuo da se vrati oni ga upitaše: -Gdje se to vraćaš? U mušričku sredinu da se borite protiv Allahovog Poslanika i da ga ne priznajete a on je već postao moćan i povećao se broj njegovih sljedbenika? Vrati se i kreni sa nama! On se tada predomislio i skupa su došli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u Medinu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je njima izrazio dobrodošlicu, pa je Rebi'i odredio dio imetka iz državne kase kako bi se izdržavao. Kasnije je Rebi'a učestvovao sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u oslobađanju Mekke i u bici na Hunejnu. Nakon toga se nastanio u Medini a umro je u vrijeme Omerovog, r.a., hilafeta, trinaeste godine po Hidžri. 

 

Autor: Fuad Sedić