Inače je imao izuzetno jak i prodoran glas. Njegova govorna sposobnost i otvorenost se pokazala odmah nakon Poslanikovog, s.a.v.s., dolaska u Medinu, kada je on upitao Allahovog Poslanika: „Poslaniče, mi ćemo tebe štititi i čuvati kao što čuvamo sebe i svoje familije, a šta ćemo mi dobiti za to? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: -Džennet. Ensarije rekoše: -Zadovoljni smo.“ 

U godini kada su stizale delegacije iz raznih mjesta u Medinu, došli su neki ljudi iz plemena Temim i rekli su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s: -Došli smo da se pohvalimo, pa dopusti našem pjesniku i našem govorniku da se obrati. Njihov govornik je rekao što je želio, a nakon toga Poslanik, s.a.v.s., pozva Sabita ibn Kajsa, r.a., i reče mu: -Uzvrati im! On je tada vrlo uspješno i nenadmašivo uzvratio njihovom govorniku, što je uveliko obradovalo Poslanika, s.a.v.s., i ostale ashabe. 

Za njega se vezuje slučaj kada je njegova žena Džemila, r.a., došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i tražila da je razvede od njega. Tada ju je Poslanik, s.a.v.s., upitao: -A hoćeš li ti njemu vratiti bašču koju ti je dao kao vjenčani dar? Ona reče da hoće, pa je Poslanik, s.a.v.s., raskinuo njihov brak. 

Sabit je, također, bio vrlo hrabar borac. Učestvovao je u bici na Uhudu i drugim pohodima. Također je bio sa ashabima na Hudejbiji kada su Poslaniku, s.a.v.s., dali prisegu na vjernost. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je mnogo cijenio ovog ashaba što potvrđuje i naredni hadis. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Divan li je čovjek Sabit ibn Kajs!“ 

Sabit je bio vrlo pobožan ashab i mnogo se bojao Allaha, dž.š. Kada su objavljeni ovi kur'anski ajeti: „Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“ (sura Lukman, 18), i „O vjernici! Ne dižite svoje glasove iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela a da vi i ne primijetite.“ (sura El-Hudžurat, 2) Sabit se zatvorio u svojoj kući i plakao. Poslanik, s.a.v.s., dugo vremena nije znao šta se s njim događa. Poslao je ljude po njega da vide šta mu je. Sabit, r.a., reče Poslaniku: „Allahov Poslaniče, ja volim lijepu odjeću i obuću. Bojim se da zbog toga i ja nisam hvalisavac! Također nam je Allah naredio da ne dižemo svoje glasove iznad tvoga glasa, a ja imam jak i prodoran glas, pa sam često podizao svoj glas iznad tvoga, te se bojim da će moja djela biti poništena i biću među stanovnicima Džehennema. Poslanik, s.a.v.s., mu tada reče: -O Sabite, nisi ti od tih, ti ćeš živjeti dostojanstveno, poginućeš kao šehid i ući ćeš u Džennet.“ 

U bici kod Jemame Sabit ibn Kajs je bio prisutan kada je vojska Musejleme Kezzaba pokrenula iznenadan napad na muslimane na samom početku bitke. Sabit, r.a., se lijepo namirisao i opremio za svoju posljednju bitku, i tada svojim jakim glasom povikao: „Tako mi Allaha, nismo se tako borili kada je sa nama bio Allahov Poslanik. Ružno li je to što ste dozvolili neprijatelju da vas uzdrma, a još ružnije to što se pred otpadnicima povlačite. Nakon toga je digao svoje ruke prema nebesima i rekao: -Gospodaru moj, sačuvaj me od onoga (širka) čime dolaze ovi ovamo (tj. nevjernici). Gospodaru moj, izvinjavam Ti se za ono kako postupaju ovi ovamo (tj. tromost muslimana u borbi).“ Nakon toga je hrabro jurnuo prema neprijatelju, skupa sa drugim junacima koji se taj dan dokazaše, a među njima su bili Bera ibn Malik, Zejd ibn Hattab, Salim, oslobođeni rob Huzejfe i drugi hrabri borci. Njihov juriš je rezultirao prekretnicom u redovima muslimana i u njihova srca ponovo ulio samopouzdanje i odlučnost. Tog dana Sabit je nosio bajrak ensarija. Tu je hrabro poginuo i zaradio šehadet koji mu je Poslanik, s.a.v.s., već bio najavio. 

Nakon njegove pogibije, neki musliman koji je skoro primio islam je uzeo njegov oklop, ne znavši da to nije dozvoljeno i sakrio ga u svoj šator. Jedan od muslimana je sanjao Sabita ibn Kajsa, r.a., i on mu u snu reče: -Ja sam Sabit ibn Kajs i oporučujem ti slijedeću oporuku, i dobro pazi da ne kažeš da je ovo samo običan san, jer ti neće povjerovati. Kada sam jučer ubijen, pored mene je naišao čovjek takvih i takvih osobina, uzeo je moj oklop i odnio ga u svoj šator i pokrio ga nekim stvarima. Reci Halidu ibn Velidu da pošalje nekog do tog čovjeka i oduzme moj oklop koji se i sad nalazi na tom istom mjestu. Također, te zadužujem i drugom oporukom. Reci Halidu ibn Velidu, kada se vrati u Medinu da kaže halifi da imam dug, pa neka ga vrati za mene, te neka oslobodi tog i tog od mojih robova. Kada se ovaj čovjek probudio obavijestio je Halida o tome šta je usnio, te Halid posla jednog od boraca koji pronađe Sabitov oklop tačno na onome mjestu gdje je rečeno. Kada se vratio u Medinu Halid obavijesti halifu o Sabitovoj oporuci i halifa ju je izvršio. Ne zna se da je iko prije a ni poslije njega svoju oporuku izrekao nakon smrti i da mu je ta oporuka izvršena, osim njega. 

 

Autor: Fuad Sedić