“I Mūsā u grad, kad su stanovnici njegovi opušteni bili, uđe,

i u njemu dva čovjeka kako se biju nađe:

jedan iz naroda njegova [iz jevreja], a drugi iz neprijateljskoga!

Pa od njega pomoć protiv neprijatelja mu zatraži

onaj što iz njegova [jevrejskoga] naroda bī,

i onoga Mūsā šakom udari i usmrti!“

 

Šta vidimo iz ovog odlomka Kurʼāna? Komentari Kurʼāna kažu da vidimo paradoks – dokraja životan i grub! Baš kao što su takvi i svi pravi i praizvorni paradoksi, koji se vezuju za Božije vjeronavjestitelje, duboko životni.

Mūsā, alejhiselam, Božiji poslanik, u navedenom se pasažu Kurʼāna spominje kao “ubica“. On je onaj koji je ubio jednoga čovjeka! Štaviše, on bježi “sa mjesta zločina“,  zabrinut je i tjeskoban, putuje u teškim nemirima, ophrvan strepnjama i strahovima.

Zašto Kurʼān donosi ovu zgodu, ili epizodu, koja otvoreno kazuje da je Mūsā, alejhiselam  (taj Božiji poslanik koji se, sa još nekoliko Božijih poslanika, označava najvišim rangom – ulū l-ʻazm ili ljudima koji su donijeli najvažnije odluke čovječanstva!) – ubio čovjeka?!

I ovdje je potrebno prisjetiti se, prisebno i razložno, da je Kurʼān knjiga koja nam na različite načine pokazuje život u onoj njegovoj cjelovitoj raskrivenosti i neposrednosti. A u životu se, nažalost, događaju i ubojstva i umorstva najgore vrste.

Štaviše, ubicama bivaju ponekada i oni najveći i najugledniji – Knjiga nam na ovom mjestu u suri Kazivanje/al-Qaṣaṣ  (28:15-22)  pokazuje da je Musa taj koji je ubio. Ubio je on, ne neko drugi. A ubio je jer je prenaglio, a i zato jer nije posegnuo za kulturom pomirenja zavađenih strana.  Naprotiv, Mūsā a.s. je odmah, na posve prijek način, pomogao strani za koju je u svom prvom dojmu mislio da je prava.

Dodajmo ovdje da sva druga kurʼānska kazivanja o Mūsāu, alejhiselam, govore na način životnog pokazivanja Mūsāova iskupljenja za ovo svoje djelo ubojstva. 

Štaviše, Musa, alejhiselam,   izbavlja cijeli narod – jevreje – iz faraonova ropstva. Musa, alejhiselam, trpi sa tim narodom, prebrođuje sve njegove muke na Sinajskoj Gori i podno nje. Prema Kurʼānu, Mūsā, alejhiselam, prima i onih slavnih Božanskih Deset zapovijedi, dostavlja ih svome narodu.

Među tih Deset zapovijedi  ima i jedna koja glasi: Ne ubij! 

Posve se jasno  vidi zašto je ona objavljena Božijem poslaniku Mūsāu, a posredstvom njega i cijelome ljudskom rodu.

(...)

Autor: Enes Karić