U ovom slučaju apostrofiramo ove riječi „data na upravljanje“ jer će to Osmanska imperija i stanovnici Bosne i Hercegovine - bar do aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske imperije - tumačiti kao privremenost prisustva Austro-Ugarske na ovim prostorima. Naravno da Austro-Ugarska nikada nije tako razmišljala. U periodu Osmanske imperije bilo je normalno objavljivanje kako knjiga koje se tiču Bosne i Hercegovine, ali i knjiga ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Zbog toga one nisu toliko značajne za našu temu. Međutim osamdesetih godina XIX stoljeća, kada se nazire kraj osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini, ta tema dobija na svojoj važnosti. To će naročito postati važno nakon 1878. godine i kroz čitav period Austro-Ugarske vlasti u Bosni i Hercegovini jer će jasno pokazati da se interesovanje Osmanske imperije za Bosnu i Hercegovinu nastavlja. To će se jasno pokazati i putem pisane riječi u vidu knjiga ili brošura u vezi s Bosnom i Hercegovinom a koje su izašle u Osmanskoj imperiji. To će naročito biti intenzivno nakon aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, što će biti jasan znak - i najvećim optimistima - da Osmanska imperija i zvanično gubi Bosnu i Hercegovinu. Autori nekih od tih djela su bili porijeklom iz Bosne i Hercegovine što nam jasno ukazuje na činjenicu da te osobe nisu zaboravile zemlju svoga porijekla kao ni probleme sa kojima se susreće. Na taj način nastavljaju i dalje da se održavaju odnosi između Osmanske države i Bosne i Hercegovine. Ti odnosi će se znatno reducirati, ali će i dalje trajati. Mislimo da su to dovoljni razlozi da se nešto više progovori o nekima od tih djela:

 

 

 

Bosna’nın Avusturya ilhakını tasdike karşı hukumeti Meclisi protesto

 

(Protest Skupštini protiv aneksije Bosne od strane Austrije)1

 

Pisac djela je Ali Rušdi. U jednoj rečenici nakon naslova kaže se da je taj protest dijeljen novinarima. Djelo je štampano 1324. godine po Hidžri. Na kraju djela je navedeno da je to bilo 5. Kanuni-sanija 1324. godine. Ali Rušdi se na kraju potpisao kao Bosna-Hersekli Ali Rušti (Ali Rušdi iz Bosne i Hercegovine). Ali Rušdi je, ustvari, Ali Rušdi Kapić.2 Primjerak koji smo mi koristili je iz Biblioteke Türk Tarih Kuruma u Ankari. Djelo je biblioteci poklonio Osman Ferit Saglam. Djelo inače ima 8 stranica. U njemu nema nikakvih podnaslova. U djelu su navedene osnovne informacije o Bosni i Hercegovini. Kao što se i iz naslova, ali i iz godine u kojoj je djelo urađeno vidi se da je aneksija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske bila povod za nastanak ovog djela. Ovo je očito bio pokušaj Alija Rušdija Kapića da animira medije u Osmanskoj imperiji za pitanje aneksije. Iako djelo po svome obimu nije veliko, po značaju sigurno jeste jer govori o nemirenju Alija Rušdija Kapića, ali i intelektualnih krugova iz Bosne i Hercegovine koji su se tada nalazili u Osmanskoj imperiji sa aneksijom Bosne i Hercegovine. Ono predstavlja i zreo pokušaj da se preko najvišeg zakonodavnog tijela u jednoj državi djeluje. Tako Ali Rušdi Kapić navodi konkretno šta bi se trebalo uraditi u vezi s tim pitanjem. On govori da je stroga obaveza poslanika Osmanskog parlamenta da isprave grešku koju je počinio kabinet Osmanske vlade.3

Pisac ovog djela Ali Rušdi Kapić je rođen 1858. godine u Počitelju. Početno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu i u Mostaru. F. Hadžibajrić navodi predanje da je Kapić bio u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru sa Sulejmanom Šarcem - trećim reisu-l-ulemom.4 Srednje i visoko obrazovanje (učiteljsku školu i pravni fakultet) završio je u Istanbulu. Službovao je prvo kao učitelj rušdije, zatim kao profesor učiteljske škole, a onda kao vilajetski školski inspektor. Poslije toga prelazi u pravnu službu i služi kao sudac, državni tužilac, predsjednik suda, predsjednik krivičnog senata kasacionih sudova u raznim mjestima Osmanske imperije (Bejrut, Damask, Sivas, Solun, Skopje, Istanbul). Po završetku I svjetskog rata Ali Rušdi Kapić je jedno vrijeme bio ministar pravde u vladi Damada Ferid-paše. Nakon toga se vratio u Bosnu i Hercegovinu i 1924. godine (18. april) imenovan za profesora na Šerijatskoj sudačkoj školi, gdje ostaje sve do smrti 25. aprila 1934. godine. Na toj školi je predavao šerijatsko pravo5 i akaid (dogmatiku). Slovio je kao dobro učen čovjek. Ali Rušdi Kapić je bio kandidat i za reisu-l-ulemu. Na sjednici Hodžinske kurije koja se sastala 28. 11. 1909. godine kandidati sa najvećim brojem glasova su bili: hafiz Sulejman Šarac (28 glasova), Ali Fehmi Džabić (15 glasova) i Ali Rušdi Kapić (23 glasa). Na drugom glasanju poredak je bio nešto izmijenjen. Kandidati s najvećim brojem glasova bili su isti: Ali Rušdi Kapić (27 glasova), Ali Fehmi Džabić (26 glasova) i hafiz Sulejman Šarac (25 glasova).6 Napominjemo da je Ali Rušdi Kapić tada bio žestoki opozicionar Austro-Ugarskoj koji se protiv aneksije Bosne i Hercegovine borio, kao što ovdje vidimo, i pisanom riječju.

 

 

 

Vatan ugurunde mucahede-i akliyye

 

(Intelektualna borba za sreću domovine)

 

Autor i ovog djela Ali Rušdi Kapić. Knjiga je napisana na turskom (osmanskom) jeziku. Djelo je formata 21/13, ima ukupno 12 stranica a štampano je u Istanbulu 1324. godine po Hidžri, što odgovara 1908. godini po Isau, a.s. Ima više podnaslova koji ga više objašnjavaju. Uvodni dio zauzima malo više od pola stranice. Njegov naslov je: Rijaset dželile vasitasijle medžlisi meb’usan Osmani hej’eti dželilesine, što jasno ukazuje da je ovo jedna predstavka koju je on uputio članovima Osmanskog parlamenta. U ovom uvodnom dijelu Ali Rušdi Kapić govori o tome da sudija ne donosi konačnu presudu bez valjanog dokaza o slučaju. Iza njega slijedi novi podnaslov: Da‘va, koji se završava sa četvrtim redom druge stranice. Zatim slijedi novi podnaslov: Bu da‘vaji ikamesinin salahijet ve esbabi mudžbiresi. On traje do polovine četvrte stranice kada počinje novi podnaslov. Taj podnaslov traje do iza druge polovine šeste stranice. Tu počinje novi podnaslov: Ej ummeti Osmanijenin en muhterem vekilleri!... (O najodabraniji zastupnici osmanskog stanovništva). Ovaj podnaslov se završava pri kraju devete stranice iz čega jasno proizlazi da je to najduži podnaslov u ovoj knjižici. Tu počinje novi podnaslov: Tešrihu da‘vaji. On traje do iza polovine jedanaeste stranice. Tu počinje posljednji podnaslov: Netidžei da‘vaji (Rezultat poziva), koji se zvršava u prvoj polovini dvanaeste stranice.

Na kraju djela autor govori da je ono završeno 24. kanuni-sanija 1324. godine. On tu navodi i mjesto svoga stanovanja i kaže da je to u blizini Fatiha u mahali Salahuddin i potpisuje se kao Hersekli Ali Rušdi (Ali Rušdi Hercegovac). U ovom svom djelu Ali Rušdi Kapić iznosi svoje neslaganje sa govorom da je Osmanska imperija za Bosnu i Hercegovinu od Austro-Ugarske primila dva i po miliona lira. Ovdje se Ali Rušdi Kapić postavlja naspram ovog pitanja kao jedan iskusan pravnik, što je on i bio, i raspravlja o njemu, kao što to i u naslovu kaže, kao intelektualac.

 

 

 

Bosna-Hersek Hakkında Meclis-i Mebusan-i Osmani

ve Makam-i Sadarete Takdim olunan Levayıh

 

(Predstavka o Bosni i Hercegovini poslanicima

osmanskog parlamenta i nadležnom ministarstvu)

 

Pisac ovog djela nije poznat. Smatramo da ga nije ni bilo jer je ovo predstavka. Djelo je štampano kao i prethodno 1324. godine po Hidžri, tj. 1908. godine. Štampano je u Rušen-štampariji koja se nalazila u Šeref-efendi sokaku. Primjerak kojim smo se mi služili je iz Biblioteke IRCICA u Istanbulu. Djelo ima ukupno 14 stranica. Na djelu se nalazi ime Bosanskohercegovačko-osmansko društvo pa je vjerovatno da je ovo društvo i pisac i izdavač ovog djela. Moguće je da ovo, ustvari, reakcija ovog udruženja povodom aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. U djelu se govori o prošlosti Bosne i Hercegovine od njenog osvajanja u vrijeme sultana Mehmeda II Fatiha. Djelo je podijeljeno u dva dijela. U prvom djelu se obraća poslanicima osmanskog parlamenta. Taj dio je od početka, tj. zauzima stranice 3-9, dok drugi dio zauzima preostale stranice 10-14. Drugi dio je predstavka nadležnom ministarstvu u povodu aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Taj dio počinje podnaslovom u kome se kaže: „Bosna Hersek’in ilhaki i’lani uzerine makam dželile-i sadarete takdim olunan layihadir“ (Predstavka cijenjenom nadležnom ministrastvu u povodu aneksije Bosne i Hercegovine). Na kraju prvog dijela je datum koji očito govori kada je djelo tačno nastalo, a to je 3. kanuni-sani 1324. godine.

 

 

 

Bosna ve Hersek

 

(Bosna i Hercegovina)

 

Pisac ovog djela je Selanikli Faik bey (Faik bey iz Selanika – Soluna, grada u današnjoj Grčkoj). To otkrivamo na kraju ovog djela, u kome se autor tako izjasnio. On osim svoga imena i mjesta porijekla navodi i to da je djelo posvetio sultanu. Djelo je štampano u štampariji Karabet 1324. godine po Hidžri, tj. 1908. godine. Mi smo se koristili primjerkom iz Biblioteke Türk Tarih Kuruma. Na naslovnoj stranici djela ima pečat u kome piše da je djelo dotičnoj biblioteci poklonio Osman Ferit Saglam. Djelo ima ukupno 16 stranica. Ima nekoliko podnaslova koji otkrivaju suštinu samog djela. Tako je na trećoj stranici prvi podnaslov pod imenom „Bosna i Hercegovina“. Godinu nastanka ovog djela, osim što je naznačena na naslovnoj strani, saznajemo i na osnovu prve rečenice u ovom podnaslovu u kojoj se kaže da je Bosna i Hercegovina već trideset godina pod Austro-Ugarskom upravom i da on ovo djelo piše zbog aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Taj naslov je do pred kraj pete stranice kada počinje drugi podnaslov „Uloga Austrije“. On traje do kraja šeste stranice a na sedmoj stranici počinje novi podnaslov koji govori o nekim činjenicama iz historije Bosne i Hercegovine. Ovaj podnaslov završava se na desetoj stranici na kojoj počinje i novi podnaslov koji donosi neke osnovne informacije o geografiji Bosne i Hercegovine – o njenim rijekama, klimi itd. Taj naslov je do trinaeste stranice, na kojoj počinje „Dodatak“. On zauzima stranice 13-15. Na petnaestoj stranici je jedan kratak podnaslov u kome se govori o ekonomskoj snazi Austro-Ugarske.

 

 

 

Tarih-i Bosna

 

(Historija Bosne)

 

To je historija Bosne iz vremena Hekimoğlua Ali-paše od Omera - kadije iz Bos. Novog. O samom piscu djela Omeru Novljaninu ne znamo mnogo. M. Handžić navodi da je bio kadija u Sanskom Mostu. Vjerovatno je i sam bio učesnik rata između Osmanske države i Austrije koji je vođen u periodu 1736-1739. i u kome se desio poznati Banjalučki boj a koji je opisao. Babinger navodi da je iza toga dobio odlikovanje „Rutbe-i vela-i sitte“. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalaze se četiri prijepisa ovog djela koji se vode pod brojevima R-3007, R-1911, R-6619 i 3054. U ovoj biblioteci čuva se i jedan primjerak prvog štampanog izdanja ovog djela iz 1741. godine.7

Mehmed Handžić kaže da je jedan rukopis vidio u Šejhu-l-islam Arif-Hikmetovoj biblioteci u Medini. Djelo je prevedeno na njemački jezik pod nazivom „Die Kriege in Bosnien in den Feldzugen 1737, 1738 und 1739, beschrieben von denm zu Novi in Bosnien bestelt gewesenen gelehrten Kadi Omer Effendi“ i izdano u Beču 1789. godine (preveo ga je Johann Nepomuk Dubsky) i na engleski jezik pod naslovom „History of the War in Bosnia during the years 1737, 1738 and 1739“. Preveo ga je Charles Fraser i izdano je u Londonu 1830. godine.8

Ovo djelo je doživjelo i svoje transkribovano izdanje na turskom jeziku. Naziv mu je: Tarih-i Bosna der Zaman-i Hekimoglu Ali Paša. Izdano je 1979. godine u izdanju Ministarstva prosvjete R. Turske. Za štampu ga je pripremio zajedno sa transkripcijom Kamil Su. Zajedno sa svim popratnim potrebnim stvarima djelo ima 138 stranica. To je djelo poznato i u našoj literaturi a doživjelo je i svoj prevod na naš jezik (Omer Novljanin, Ahmed Hadžinesimović, Odbrana Bosne 1736-1739 (dvije bosanske hronike), preveli i priredili dr. Fehim Nametak, dr. Lamija Hadžiosmanović, Islamska pedagoška akademija, Zenica, 1994.). Originalni naslov ovog djela je Ahval-i – Gazavat-i der diyar-i Bosna. Ovaj naslov se i nalazi na drugoj stranici ovog djela.

Djelo je prvi put štampao Ibrahim Muteferrika marta 1741. godine (muharrem 1134. godine po Hidžri) kao šesnaestu knjigu štampanu u svojoj štampariji. Prvi put je štampano na 62 stranice, veličine 20 X 14,5. Prvih 15 djela štampanih u njegovoj štampariji su: Tercumetu’s-Sihahi’ l -Cevheri od Ebu Nasra Ismaila bin Hammada el-Cevherija, Tuhfetu’l-Kibar fi esfari’l - Bihar od Hadži Halife Mustafe bin Abdullaha, Tarih-i Seyyah der beyan-i zuhur-i Agvaniyan ve sebeb-i inhidam-i bina yi devlet-i Sahan-i Safeviyan od Judasa Thaddaeusa Krusinskog, Tarih-i Hind-i Garbi el-Musemma bi Hadis-i Nev od Emira Muhammeda bin Hasana el-Mesudija, Tarih-i Timur Gurgan od Ibn Arabšaha Šihabuddina Ahmeda bin Muhammeda, Tarih-i Misr-i Kadim ve Misr-i Cedid od Suheylija Ahmeda bin Hemdema Kethudaja, Gulšen-i Hulefa od Nazmizade Huseyina Murtaza Bagdadija, Grammare Turkue ou Methode Courte et Facile pour apprendre La Langue Turkue od Holderma P. Jean-Paptiste, Usul-ul Hikem fi Nizam il Umem od Ibrahima Muteferrike, Fuyuzat-i Miknatisiye, koje je sa latinskog jezika preveo Ibrahim Muteferrika, Cihannuma od Katipa Čelebija, Takvimu’t - Tevarih opet od Katipa Čelebija, Tarih-i Naima od Mustafe Naime, Tarih-i Rašid od Mehmeda Rašida, Asim Tarihi (Tarih-i Čelebizade) od Čelebizadea Ismaila Asim-efendije.9

Primjerak djela koje je ovom prilikom polje našeg interesovanja mi smo pronašli u Biblioteci Türk Tarih Kuruma u Ankari. Ima ukupno 94 stranice. Na njegovom kraju nalazi se objašnjenje da je ono štampano u mjesecu redžebu 1293. godine po Hidžri (1876. godine). Također tu stoji da je drugi put štampano u štampariji Sulejman-efendije.

Prvi dio djela zauzima stranice od 1 do 15, drugi dio stranice 15-16, treći dio stranice 16-17, četvrti dio stranice 17-18, peti dio stranice 18-19, šesti dio stranice 19-21, sedmi dio stranice 21-31, osmi dio stranicu 31, deveti dio stranice 31-33, deseti dio stranice 33-46, jedanaesti dio samo na stranici 46, dvanaesti dio stranice 46-47, trinaesti podnaslov stranice 47-48, četrnaesti podnaslov stranice 49-52, petnaesti podnaslov nalazi se na 52. stranici, šesnaesti podnaslov nalazi se na stranicama 52-55, sedamnaesti podnaslov nalazi se na stranicama 55-56, osamnaesti podnaslov nalazi se na 56. stranici, devetnaesti podnaslov nalazi se na stranicama 57-58, dvadeseti podnaslov nalazi se na 58. stranici, dvadeset prvi podnaslov nalazi se na stranicama 58-63, dvadeset i drugi podnaslov nalazi se na stranici 66, dvadeset treći podnaslov nalazi se na stranicama 66-68, dvadeset i četvrti podnaslov nalazi se na 68. stranici, dvadeset peti podnaslov nalazi se na stranicama 68-71, dvadeset šesti podnaslov nalazi se na stranicama 71-72, dvadeset i sedmi podnaslov nalazi se na 72. stranici, dvadeset i osmi podnaslov nalazi se na stranicama 72-73, dvadeset i deveti podnaslov na 73. stranici, trideseti podnaslov na stranicama 73-74, trideset prvi podnaslov na stranicama 74-75, trideset drugi podnaslov na stranicama 75-76, drideset treći podnaslov na stranicama 76-77, trideset četvrti podnaslov na stranicama 77-78, trideset peti podnaslov na stranicama 78-79, trideset šesti podnaslov stranicama 79-80, trideset sedmi podnaslov na 80. stranici, trideset osmi podnaslov na stranicama 80-82, trideset deveti i četrdeseti podnaslov na 83. stranici, četrdeset prvi podnaslov na stranicama 83-84, četrdeset drugi podnaslov na 85. stranici, četrdeset treći podnaslov na stranicama 85-86, četrdeset četvrti podnaslov na stranicama 86-87, četrdeset peti podnaslov na stranicama 87-89, četrdeset šesti podnaslov na stranicama 89-90, četrdeset sedmi podnaslov na 90. stranici, četrdeset osmi podnaslov na stranicama 90-91, četrdeset deveti podnaslov na stranicama 92-93, pedeseti podnaslov na stranicama 93-94.

 

 

 

Bosna-Hersek yahud Osmanliların Alsas Loreni

 

(Bosna i Hercegovina ili Osmanski Alsas Loren)

 

Ovo djelo ima 27 stranica, a pisac je Ali Šadi. Djelo je izdano u Istanbulu 1327. godine po Hidžri. Štampano je u štampariji Suhai na Kasim-paši. Ko je Ali Šadi nije nam poznato. Primjerak o kome je ovdje riječ mi smo pronašli u IRCICA biblioteci. Djelo ima nekoliko podnaslova i cjelina koje ujedno određuju ono o čemu se u njima govori. Tako se govori o Bosni i Hercegovini općenito i na trećoj stranici se nalazi podnaslov pod tim imenom – Bosna i Hercegovina. On je sve do osme stranice na kojoj se nalazi još jedan podnaslov pod imenom „Bosna i Hercegovina“.

On počinje sa govorom o osvajanju Bosne u vrijeme sultana Mehmeda II Fatiha. U ovom podnaslovu se nalazi i jedan manji podnaslov koji se odnosi na klimu, zrak, stočni fond i prirodna bogatstva. Taj manji podnaslov se nalazi na trinaestoj stranici ovog djela. On traje do šesnaeste stranice na kojoj se nalazi drugi manji podnaslov. Ovaj podnaslov govori o geografskim osobenostima i o političkoj podjeli. U njemu su nabrojani sandžaci koji su u Bosni i Hercegovini, njihova sjedišta kao i gradovi koji ulaze u njihov sastav. Na osamnaestoj stranici se nalazi jedan kraći podnaslov koji govori o gradovima i kasabama u Bosni i Hercegovini. U njemu su nabrojani najveći gradovi u Bosni i Hercegovini: Sarajevo, Banja Luka, Zvornik, Tuzla, Mostar, Trebinje i Travnik. Za druge gradove se kaže da imaju manje od pet hiljada stanovnika. Na osamanestoj stranici se također nalazi i podnaslov u kome se govori o industriji i o trgovini. Na devetnaestoj stranici je podnaslov koji govori općenito o historijskim prilikama u Bosni i Hercegovini. Na dvadeset i trećoj stranici se nalazi podnaslov „Hercegovina“, koji je ujedno i posljednji podnaslov u ovom djelu. Na dvadeset šestoj i dvadeset sedmoj stranici se nalazi nešto kao zaključna riječ. Međutim ona nije tako naslovljena pa joj ni mi nismo davali ime kao posebnom podnaslovu.

 

 

 

Avusturya’nın Bosna – Herseği ilhakına karşı mudafaa – i bir vatanpervane

 

(Borba jednog patriote protiv aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austrije)

 

Pisac ovog djela je Ali Ulvi. Za nas je veoma interesantan jer se potpisao kao Bosnali – Ali Ulvi (Ali Ulvi iz Bosne). M. Handžić konkretno navodi da je Ali Ulvi rodom iz Jezera (vjerovatno misli na Jezero kod Jajca) i naziva ga Ali Ulvi-efendija.10 Kada se Ali Ulvi potpisuje na početku ovog djela, kaže da je on sudija u sudu u Ankari, i to u krivičnom odjelu tog suda. On također navodi da je završio Pravni fakultet. Djelo je izdano u Istanbulu 1324. godine po Hidžri i štampano je u Štampariji Rušen. Na kraju 1. stranice ovog djela saznajemo da je, vjerovatno, dovršeno u Ankari 4. kanuni-evvela 1324. godine.

Vrlo je dragocjen podatak i zbog činjenice da pisac ovog djela na prvoj stranici navodi postojanje historijskih djela dr. Safvet-bega Bašagića, što znači da je, u najmanju ruku, znao za ova djela a možda ih čak i koristio kao literaturu za ovo svoje djelo. Ovo drugo nam se čini prihvatljivijim. Pisac djela se žali na nedovoljan broj djela i članaka koji tretiraju pitanje historije i aktualnost Bosne i Hercegovine. U tom smislu kao izuzetak navodi primjer dr. Safvet-bega Bašagića, za koga konstatuje da je završio visoke škole u Austro-Ugarskog. Pisac također govori o velikoj ulozi Bošnjaka u Osmanskoj historiji. Djelo ima 16 stranica. Primjerak o kome je ovdje riječ pronašli smo u Biblioteci Türk Tarih Kuruma, a i ovo djelo biblioteci je poklonio prije već spomenuti Osman Ferit Saglam. Prije „Uvodnog dijela“ nalazi se na jednoj stranici amblem Štamparije Rušen.

Na početku djela nalazi se „Uvodni dio“, čiji tekst smo već u dovoljnoj mjeri analizirali. Na stranicama 4-5 je podnaslov „Bosna i Hercegovina“. U tom dijelu pisac navodi svoje razmišljanje o ozbiljnijem suprostavljanju aneksiji Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. On navodi vlastiti primjer i kaže da je on stanovnik Osmanske države, ali da je on po svom porijeklu iz Bosne i Hercegovine. On navodi da je do tada već službovao u: Izmiru, Bursi, Kutahiji, Kastamonuu, Isparti, Erzindžanu i da je u svim tim mjestima susretao ljude porijeklom iz Bosne i Hercegovine i sa njima kontaktirao. Na kraju ovog „Uvoda“ pisac kaže da je zamislio da ovo djelo ima dva dijela. U prvom dijelu će govoriti o nasilju i nepravdi koje Austro-Ugarska provodi u Bosni i Hercegovini. U drugom dijelu će govoriti o historiji Bosne i Hercegovine. Neposredno nakon toga počinje „Prvi dio“. Drugog dijela nema i nije zvanično označen. Ovaj „Prvi dio“ je podijeljen, ali bez podnaslova. Prvi dio je na stranicama 5-6, drugi dio je na stranicama 6-9, treći dio je na stranicama 9-11, četvrti dio je na stranicama 11-12, peti dio se nalazi na stranicama 12-14, šesti dio na stranicama 14-16. Vrlo je interesantno da se u djelu nalaze i dvije fusnote, i to prva duža na stranicama 14-15 i druga na 16. stranici.

 

 

 

Osman Ferit Sağlam

 

Kao što smo vidjeli, nekoliko djela od ovih o kojima smo nešto rekli Biblioteci Türk Tarih Kuruma je poklonio Osman Ferit Sağlam. Nismo mogli da dokučimo kakva je veza Osmana Ferita Saglama sa Bosnom i Hercegovinom i da li je uopće ima. Malo pretpostavljamo zbog gore navedene činjenice – da je poklonio nekoliko djela u vezi s Bosnom i Hercegovinom. Osman Ferıt Saglam je rođen 23. kanuni-evvela 1292. godine (1876. po Miladu) ili 04. januara 1887. godine u Istanbulu. Otac mu se zvao Salim, majka Nober/Nuber/Nevber Saglam, Vilajet: Istanbul, kaza: Bešiktaš, kvart ili selo: Abbas Aga, ulica: Firin, broj kuće 164. Osim toga zna se da mu se supruga zvala Halima Saglam, sin Omer Džemal i kćerka: Nuber/Nevber.

I u vrijeme Osmanske imperije i u vrijeme R. Turske obavljao je nekoliko vrlo odgovornih funkcija. Bio je pored ostalog i direktor muzeja. Kroz cijelo to vrijeme zanimao se i bavio pisanom riječju. U vrijeme dok je bio direktor muzeja zanimao se za historijski novac pa je u vezi s ovom temom pisao i objavljivao. Zanimao se za umjetnost i historiju. Bio je veoma obrazovan u oblasti islamske numizmatike i epigrafije tako da bi se moglo reći da je u tim oblastima bio stručnjak. Imao je vrlo solidno znanje kada je bio u pitanju metalni novac Seldžučke države i Osmanske imperije. Sam je imao vrlo solidnu kolekciju metalnog novca islamskih država u svom posjedu. Bavio se izučavanjem rukopisa u Biblioteci Türk Tarih Kuruma. Bio je i član Biblioteke Türk Tarih Kuruma pa je oporukom svoju bogatu biblioteku ostavio ovoj ustanovi. Vjerujemo da su tim putem u ovu ustanovu došla i djela koja se tiču Bosne i Hercegovine a na kojima je označeno da su iz biblioteke Osmana Ferita Saglama. Autor je nekoliko vrlo vrijednih knjiga i brojnih članaka. Djela su: Osmanli Hanedaninin Medfun Oldugu Turbeler, II. Sultan Mahmud, Abdulmeçid, Abdulaziz, V. Murad, II. Abdulhamid, Osmanlı Hanedanı, Silsile-i Al-i Osman, Mektuplar. Umro je 1958. godine.11

 

Umjesto zaključka

Period o kome govore naprijed navedena djela je bio veoma značajan u povijesti Osmanske imperije i Bosne i Hercegovine. Ovo govorimo zbog toga što su se i u jednoj i u drugoj državi desile velike promjene i što je i jedna i druga bila zabavljena sama sobom. Unatoč tome u Osmanskoj imperiji interesovanje za sudbinu Bosne i Hercegovine nije prestajalo. Dokaz tome su i djela koja su štampana u Osmanskoj imperiji u tom periodu. Vidimo da je to nekad ponovno štampanje nekih djela, ali da su u tom periodu nastala i sasvim nova djela o Bosni i Hercegovini. Autori nekih od gore navedenih djela su iz Bosne i Hercegovine. Spominjanje imena Bosanskohercegovačkog udruženja u Osmanskoj državi nas navodi na pomisao na jedan organizovani oblik okupljanja ljudi iz Bosne i Hercegovine i djelovanje u pravcu interesa Bosne i Hercegovine u tom periodu. Kao primjer možemo navesti neka djela koja govore protiv aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Svakako da ih je bilo više od ovih koje smo već naveli. Kao dokaz tome možemo navesti i djelo koje mi nismo pronašli a o kome govori Ibrahim Mehinagić u svom radu o mostarskom muftiji Aliju Fehmiju Džabiću (Ibrahim Mehinagić, „Osvrt na život i pisana djela Ali Fehmi-efendije Džabića“, Anali GHb, knjiga II-III, Sarajevo, 1974., info soft. 81-95). Ali Fehmi Džabić je napisao jednu brošuru na arapskom jeziku koju je podijelio poslanicima turskog parlamenta kada je on bio izabran i sazvan.

 

 

Naziv te brošure je:

 

„Hazihi tukaddimetun ve tezkiretun lis-sadet il muhteremine mebusi bilad il arebi fi medžlisi mebusan il Usmani jealemu mahijete biladi Bosna ve Hersek ilmen minni bi enne kesiren minhum la jealemune mahijeten tilk el biladi alet-temami kema la nealemu mahijeten biladihim. Vel halu en Bosna ve Hersek...“

 

„Ovo je predstavka i promemorij, upravljen uglednoj i poštovanoj gospodi narodnim poslanicima iz arapskih zemalja u turskom Parlamentu, da bi znali i razumjeli suštinsku stranu problema pokrajina Bosne i Hercegovine na osnovu podataka koje im ja pružam, jer većina gospode poslanika nisu potpuno upoznati sa suštinskim stanjem prilika i problema tih zemalja, kao što ni mi ne poznajemo pravo stanje i prilike njihovih zemalja; a stvarne prilike Bosne i Hercegovine jesu...“

 

Iz ovog samog naslova koji je kao što se može vidjeti nešto duži da se primijetiti o čemu brošura govori. M. Handžić navodi da je on prije pogrešno navodio da je brošura na turskom jeziku i ispravlja se. Inače, aneksija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske je bila razlog nastanka većine djela koja su nastala tada u Osmanskoj državi a koja se tiču Bosne i Hercegovine. To nas navodi na sasvim opravdano razmišljanje da su sve do aneksije Bosne i Hercegovine bila jaka razmišljanja o ponovnom povratku Osmanske države, tako da je to činom aneksije definitivno palo u vodu pa je zbog toga bila prilično jaka reakcija na to bar putem pisane riječi.

Bosna i Hercegovina je bila tema i o njoj je pisano i u raznim edicijama koje su izlazile a koje su se bar djelimično nje doticale. Kao primjer možemo navesti Sabrana djela Ahmeta Salahudina u knjizi I – politika i pravo – i rad „Jedan pogled na historiju diplomacije na Berlinskom kongresu“ i podnaslove u njemu „Način ustanka u Hercegovini i razlozi njegove pojave“ i „Andrašijeva nota“. To djelo je nastalo 1327. godine po Hidžri.

Navodimo još jedno djelo u kome se govori o Bosni i Hercegovini. To je Muahedat meçmuasi, i to V tom tog zbornika. Na stranicama 110-140 se navode tačke Berlinskog kongresa. Naravno, za nas je najznačajnija 25. tačka tog ugovora koja je ovdje navedena na 127. stranici. Djelo je izdano u Istanbulu 1298. godine po Hidžri.

Sa ovim nije kazana posljednja riječ o ovoj temi, što bi mogao biti podsticaj za daljnja istraživanja. Vjerujemo da bi svako od ovih djela ponaosob bilo vrlo zanimljivo za istraživanja ili bar većina njih o kojima se do sada skoro ništa nije znalo.

Autor: Kemal Bešić 

Glasnik br.5-6, 2013