Naseljavanje Vlaha i Arabanasa u Bosni u vrijeme osmanke vladavine

Iz Hercegovine, gdje ih je bilo prije  dolaska Osmanlija, pred njima su se razbježali u  susjedne zemlje. Od kada su posrbljeni,   nekoga neimenovanog ruže što je  dozvolio da  pred Osmanlijama Bosna padne  šapatom kao truhla  kruška. Samo ne kažu što svoju vekovnu zemlju nisu branili. Ovo je priča o tome kako su došli na vjekovnu bosansku zemlju.

 STANJE VLAHA I ARBANASA U BOSNI NAKON OSMANSKOG ZAPOSJEDANJA

U predosmansko vrijeme,  Vlasi  i Arbanasi svoja su zimišta imali u većem  dijelu Hercegovine i u Zemlji Pavlovića,  oko današnjeg Sarajeva. Većina ih  je pred Osmanlijama pobjegla u susjedne zemlje. Na poziv osmanskih namjesnika, skoro svi Vlasi i Arbanasii, koje su Osmanlije zvali zajedničkim imenom Vlasi,  vratili su se u Hercegovinu. Prilikom popisa  Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine, bilo ih je ukupno 4.759 kuća (domaćinstava), a prilikom popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1475-1477. godine 7.057. U odnosu prema stanju iz 1468/1469. godine, broj vlaških kuća (domaćinstava) povećao se za 2.298 ili za 48,3 indeksna poena. Bez sumnje, ovako veliki porast broja kuća (domaćinstava), a to znači i ukupnog broja Vlaha, u tako relativno kratkom vremenskom razdoblju od oko jedne decenije, bez obzira na izuzetan genetski potencijal i visoku stopu nataliteta koja je bila svojstvena Vlasima, nije mogao biti rezultat isključivo prirodnog priraštaja, nego brojnog doseljavanja iz Crne Gore.

Od početka od XVI stoljeća u Hercegovini  počeli doseljavati crnogorski Vlasi i Arbanasi, radi tjeskobe i kuge, koje je trajalo sve do kraja osmanske vladavine.

 Prvo se na udaru našlo Dabarsko Polje, napose za pripadnike plemena Riđani iz Grahova i sa planine Golije.Krajem XVI i početkom XVII stoljeća, Arbanasi iz brđanskog/alb. malisorskog plemena Kuči, doseljavali su se na područje nahije Nevesinje. U okolinu Mostara i u Hrasno (Općina Neum), doseljavali su se Arbanasi iz plemena Bjelopavlići, a poslije kuge 176o. godine, Vlasi iz plemena Cuce i Bjelice u istočnu Hercegovinu..Poslije teških borbi s Osmanlijama, u martu 1760. godine doselilo se na neobrađenu zemlju u selo Petroviće u Korjenićima (Zupcima) 7oo pripadnika vlaškog plemena Drobnjak.

SARADNJA VLAHA S OSMANLIJAMA

Osmanlijama su Vlasi i Arbanasi, osim kao proizvođači hrane za narod i vojsku, služili i kao majstori za održavanje vojnih objekata i putova (čerahori), pomoćna vojna sila (derbendžije, sokolari, psetari) i kao vojna sila (martolosi i akindžije) za nova osvajanja ili za odbranu zaposjednutih teritorija novoosvajanih zemalja. 

            Evo šta o Vlasima u osmanskoj vojnoj službi kaže Bogumil Hrabak:

                   Turci su se dugo umeli služiti uslugama pokretnih Vlaha, te su oni pretstavljali pretežan deo turske vojske, čak i pri opsadi gradova, kao što je bilo Jajce 1501. godine.

Sudjelovanje Vlaha i Arbanasa u osmanskim osvajanjima za njih je bila prilika da pljačkaju sve što im je pod ruku dolazilo.  O tome  Stjepan Pavičićn kaže:

Vlasi su postupno u sebi stvarali duhovnu podlogu na kojoj su nastali želja za stalnim imetkom, stečenim na ma koji način. Otuda se kod njih javljaju posezanje u tuđe dobro, a na toj osnovi rađala se u njih i čežnja za plijenjenjem, otimanjem i porobljenjem (naglasci JM).

To je potvrdio  i  Milan Vasić i pojasnio da je pljačkanje ostvarivano ratom. O tome on kaže:

Rat je za njih bio jedno od sredstava za sticanje materijalnih dobara…

Da bi ih üto bolje iskoristitli, Osmanlije su ih premještali iz njihovih ishodišta u nova odredišta i tu ih teritorijalizirali. U tom pogledu postojala su unutrašnja pomjeranja u okviru same Hercegovine i vanjska u okviru ostalih sandžaka koji su se prostirali na teritorije bivšeg Bosanskog kraljevstva: Bosanski (1463), Zvornički (oko 1481) i Bihaćki (poslije 1592), zatim na tertitoriji bivšeg Bosanskog kraljevstva i hrtvatskih zemalja: Kliški (1537) i na teritoriji hrvatskih zemalja: Požeški (1538), Srijemski (poslije 1545), Pakrački ili Cernički (1557) i) Krčko-lički (poslije 1574).

PRESELJAVANJE VLAHA IZ HERCEGOVINE I DRUGIH JUŽNOSLAVENSKIH KRAJEVA U OSTALE DIJELOVE BOSNE

Ovdje će biti dati dostupni podaci o naseljavanju Vlaha i Arbanasa u ostale dijelove Bosne izvan Hercegovine i to po sandžacima, jer ne postoji vremenska podudarnost osmanskih popisa, pa je nemoguće vremenski slijediti naseljavanje u sva njena područja.

U predosmansko vrijeme, u dijelovima Bosne izvan Hercegovine, živjeli su izmiješani pripadnici Crkve bosanske i Katoličke crkve, ali Vlaha i Arbanasa ili pripadnika Pravoslavne crkve, osim područja oko Srebrenice, koja se nalazila u vlasti despota kneza Lazara u periodu 1411-1459. godine, nije bilo. Evo šta o tome kaže Tatomir Vukanović:

Srebrenica je u istoriji svoga razvitka imala raznovrsnu etničku strukturu. Od dolaska južnih Slavena na Balkan, možemo misliti da je Srebrenica, kao bogat rudarski kraj, bila nastanjena vrlo rano južnim slovenski stanovništvom. Prema istorijskim podacima, glavno žiteljstvo u Srebrenici bili su Bosanci Dubrovčani, Sasi (Nijemci),  a bilo je delimično i Srbijanaca (naglasio JM).

Da pravoslavaca, pa prema tome ni Srba, nije bilo u Bosni izvan Hercegovine prije dolaska Osmanlija, potvrdio je Đoko Slijepčević, koji o tome kaže: 

Za razliku od Hercegovine, gde je prošlost srpskog pravoslavnog naroda i pre obnavljanja Pećke patrijaršije 1557. godine poznata, o pravoslavlju u Bosni zna se veoma malo (naglasci JM).         

Dobar dio pripadnika Crkve bosanske između 1459. i 1461. godine, pred progonima prokletog kralja Stjepana Tomaša, prebjegao je u Heregovinu, Zemlju Paqvlovića iZemlju Kovačevića. Također, od bojazni prema Osmanlijama i dosta katoličkog stanovništva prebjeglo je iz Bosne u susjedne hrvatske zemlje. Tako su i ostali dijelovi Bosne ostali osiromašeni za  starosjedilačko stanovništvo. Imajući to u vidu, Osmanlije su donijeli odluku da ih nasele preseljavanjem Vlaha iz Hercegovine, ali i sa drugih južnoslavenskih prostora,  koji su bili u njihovoj vlasti (Makedonija, Kosovo, Srbija i Crna Gora) ) i Arbanasa iz Brda/alb. Malesije..  Time su istovremeno htjeli postići dva cilja: p r v i, da ta područja demografski ojačaju Vlasima i Arbansasima, koji su im bili naklonjeni i na koje su u njihovoj odbrani od neprijatelja mogli računati i, d r u g i, da se na njemu obnovi poljoprivredna proizvodnja, kako bi mogle biti osigurane dovoljne količine hrane za vojsku i stanovništvo.

Naseljavanja Vlaha i Arbanasa u Bosnu bez Hercegovine, počela su odmah po padu glavnine teritorije feudalne oblasti Hercegovina u osmanske ruke u ljeto 1465. godine,  a završena su krajem osmanske vladavine. Od početka osmanske vladavine do kraja XVI stoljeća naseljavanja su bila brojčana  i neprekidna, a od početka XVII stoljeća do kraja osmanske vladavine manje brojčana i sporadična, te   vremenski nepovezana. Za razliku od brojnijih  preseljavanja, koja su bila utemeljena na načelu doborovoljnosti, kod manje brojnih i  sporadičnih,  korišćena je i prinuda. I, ono što je posebno značajno, jesu dragocjeni podaci osmanskih popisa iz kojih se vidi početak naseljavanja Vlaha i Arbanasa u pojedina naselja, odnosno nahije u okviru sandžaka sa sjedištem na teritoriji bivšeg Bosanskog kraljevstva.

Podaci sadržani u njima pokazuju kada su se, a i u mnogim slučajevima odakle su se, potonji samoposrbljeni Vlasi i Arbanasi doselili u Bosnu izvan Hercegovine. Osmanlije su Vlahe i Arbanase popisivali samo kao poreske obveznike i nisu vodili računa o tome u koje će se svrhe kasnije moći koristiti. A ne postoji nikakva mogućnost da se osmanski popisi proglase krivotvorinama, čime se velikosrpakoj promičbi onemogućava da ih opovrgnu. To su, zacijelo,  najvjerodostojniji dokazi za odbacivanje kao neosnovane velikosrpske tvrdnje o Bosni kao vekovnoj srpskoj zemlji (naglasio JM).

Naseljavanje Vlaha i Arbanasa u Bosnu izvan  Hercegovine, mora se rasčlanjivati po sandžacima koji su imali sjedište na teritoriji bivšeg Bosanskog kraljevstva i u okviru kojih je bila obuhvaćena čitava njegova preostala teritorija. Ovo je uslovljeno činjenicom da se popisi nisu vršili u svim sandžacima istovremneno, što znači da se ni podaci sadržani u njima vremenski ne mogu povezivati.

Budući da brojni osmanski popisi, koji se nalaze u Orijentalnom institutu i u Arhivu Bosne i Hercegovine, nisu transliterirani ni prevedeni s osmanjsko-turskog na bilo koji od južnoslavenskih jezika, osim Zbirnog popisa Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine (koji je pripremljem za štampu), Opširmnog  popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1475-1477. godine i Kluškog sandžaka iz 1550. godine, koji su objavljeni,  iz njih su preuzeti samo oni podaci koje su u svojim radovima koristili pojedini autori. Ali, ni u njima nisu preuzimani podaci za sve sandžake, a ni za sve godine u okviru sandžaka. To onemogućava uvid u pravu sliku naseljavanja Vlaha u Bosnu izvan Hercegovine, ali je sasvim dovoljno da se utvrdi vrijeme njihovog naseljavanja na pojedina geografska područja i u administratvino-teritorijalne cjeline, brojčani podaci o naseljenim Vlasima i, u dosta slučajeva, njihova ishodišta.

Iz podatka koji su bili dostupni, lahko je uočiti tri etape naseljavanja Vlaha iz Hercegovine i drugih južnoslavenskih zemalja na osala područja bivšeg Bosanskog kraljevstva i Arbanasa iz Brda/tur. Malesije: p r v u, u XV stoljeću, u kojoj su naseljavanja bila sporadična, d r u g u, u XVI stoljeću, u kojoj su naseljavanja  imala obilježje naglašene brojčanosti i, t r e ć u, od početka XVII stoljeća do kraja osmanske vladavine 1878. godine, u kojoj su preseljavanja, također bila manje brojčana i sporadična.

Za razliku od dvije prve etape, kod preseljavanja Vlaha i Arbansa  u trećoj etapi, korišćena je i prinuda..

Naseljavanje Vlaha i Arbanasa na neko područje (tvrđavu, varoš, nahiju), kako po vremenu, tako i pripadnosti katunima, grupacijama i plemenima, moguće je pratiti izmjenom izvorne toponomastike ili nastajanjem nove po njihovim ishodištima i raznim obilježjima u prethodnom i narednom popisu. To je, bez sumnje, veliki posao. Zbog toga će o tome ovdje biti iznošeni samo neki primjeri. Iz čisto praktičnih razloga, naseljavanje će biti opisano po sandžacima, a u okviru Bosanskog sandžaka i po geografskim cjelinama.

PRVA ETAPA: XV STOLJEĆE

  Bosanski sandžak

U okviru ovoga sandžaka, obuhvaćena su područja istočnog, središnjeg, sjeverozapadnog i zapadnog dijela Bosne bez Hercegovine u predosmanskim granicama. Tako je postupljeno radi toga što se naseljavanje Vlaha i Arbanasa u svim navedenim geografskim cjelinama, nije odvijalo istovremeno.

U XV stoljeću obavljena su tri popisa Bosanskog snadžaka: 1468/1469, 1485. i 1488/1489. godine. U njima su Vlasi i Arbanasi popisani odvojeno od zemljoradničke raje.

  Istočna Bosna

Prva skupina Vlaha u sastavu od 448 šatora/kuća i 130 oženjenih muškaraca stigla je do prvog popisa Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine iz Hercegovine u istočnu Bosnu, nahija Birač/tur. Birče u Vilajetu Pavlovići. Bili su to, što će popis Bosanskog sandžaka iz 1488/1489.. godine i potvrditi, Vlasi iz plemena Banjani iz Rudina. 

U ovom popisu, zabilježeni su i stanovnici koji su, samo zbog povlaštenog plaćanja vlaške  filurije, bili svrstani u Vlahe. Bio je to nenavedeni broj kuća u nahiji Višegrad.

  Srednja Bosna

Prije 1476. godine, Vlasi su naseljavani na granice oblasti tzv. Bosanskog kraljevstva, koje je obuhvatalo nahiju tvrđave Maglaj i nahiju Tešanj, odakle su prelazili u njenu unutrašnjost, naseljavali je i na taj način pripremali prestanak njenog postojanja. Između 1476. i 1485. godine, na područje nahije tvrđave Maglaj naselilo se 172 kuće Vlaha, od kojih u varoš Maglaj 124 kuće i u selo Žepče 48 kuća. Za njih je u popisu izrijekom navedeno da su došli sa strane.

U međuvremenu od završetka popisa Bosanskog sandžaka 12. svibnja/maja  1469. i završetka popisa 24. lipnja/juna  1485. godine, nisu zabilježena nova pomjeranja Vlaha u ostale dijelove Bosne. Oni isti Vlasi iz prvog popisa Bosanskog sandžaka, bili su i dalje u nahiji Birač u Vilajetu Pavlovići, ali sada u sastavu od 14 katuna sa 393 čeerge/kuće  i 133 odrasla neoženjena  muškaraca. Izvjesno je da su se neke čerge/kuće u međuvremenu razbježale i da su prirasla tri neoženjena muškarca.

Između završetka popisa Bosanskog sandžaka između 24. lipnjajuna  1485. do završetka popisa toga sandžaka između 7. kolovoza/augusta  1488/1489. godine, došlo je do pomjeranja Vlaha Banjana iz nahije Birač. U 14 katuna/tur. džemata,   bilo je 367 kuća i 128 neoženjenih odraslih muškaraca, jer je grupaciju u međuvremenu napustilo 31 domaćinstvo i dva odrasla neoženjena muškarca, pomjerili su se prema nahiji tvrđave Maglaj. Tu su, vjerovatno, stigli i oni odbjegli Vlasi iz nahije. Birče, pa ih je u nahiji tvrđave Maglaj bilo u 13 džemata s ukupno 398 kuća i 130 odraslih neoženjenih muškaraca. Nahija tvrđave Maglaj postat će sabirno središte Vlaha, odakle su se raseljavali u sjeverozapadne i zapadne Bosne.

Ovim su se Vlasima prirdužili i Vlasi pristigli u nahiju tvrđave Maglaj, za koje je navedeno samo da su došli sa strane, pa se njihova plemenska pripadnost nije mogla utvrditi. Bili su raspoređeni u 26 džemata,  sa 465 kuća i 52 odrasla neoženjena muškaraca.

Tako je u nahiji tvrđave Maglaj u popisu Bosanskog sandžaka iz 1488/1489. godine zabilježeno ukupno 40 džemata Vlaha sa 863 čerge/kuće i 182 odrasla neoženjena muškarca. U ovom popisu zabilježeno je prisustvo Vlaha u četiri sela nahije Brod/u bos. Značenju gaz, danas Zenica  i stanovnici koji su, samo zbog povlašćenog plaćanja vlaške filurije, bili svrstani u Vlahe. Bio je to nenavedeni broj kuća u varoši Travnik.

Vremenski slijed naseljavanja Vlaha po nahijama na dijelu Bosanskog sandžaka u srednjoj Bosni u XV stoljeću, po godinama popisa, bio je slijedeći:

1468/1469: Birač/tur. Birče 14 džemata sa 448 kuća.

1485.: Birač/tur. Birče 13 džemata s 393 i tvrđave Maglaj 29 džemata sa 172 kuće, odnosno, ukupno 42 džemata sa 465 kuća.

1488/1489.: tvrđave Maglaj 29 džemata sa 863 kuće, u četiri sela nahije Brod.

Brojčano stanje naselja i vlaških kuća po nahijama na dijelu Bosanskog sandžaka u srednjoj Bosni u XV stoljeću, dato je u Tabeli 1.

Tabela 1.

Brojčano stanje naselja i kuća u istočnoj i središnjoj Bosni u XV stoljeću

Budući da do kaja XV stoljeća nisi bili otvoreni prolazi za sjeverozapadnu Bosnu/Bosanska krajina i zapadnu Bosnu/Krajina, na tim gerografskim cjelinama nije zabilježeno trajno naseljavanje  Vlaha.

Na području jugozapadne Bosne, čije su nahije kasnije ušle u sastav Kliškog sandžaka (1537), u XV stoljeću zabilježeno je samo prisustvo 27 kuća hajmana u varoši tvrđave Livno.

Brojčano stanje vlaških čergi/kuća u popisima iz XV stoljeća u Bosanskom sandžaku kao cjelini (bez Hercegovačkog vilajeta i vilajeta Jeleč na apodručju današnje Srbije  u 1468/1469. godini), dato je u Tabeli 2..

Tabela 2.

Brojčano stanje vlaških kuća u Bosanskom sandžaku u XV stoljeću

Prisustvo Vlaha u Bosanskom sandžaku između popisa u 1468/1469. i 1485. godini, ne može se međusobno uporediti, jer su u posljednjoj sadržani i Vlasi iz područja koja su danas izvan Bosne i Hercegovine. Međutim, potpuno su uporedivi podaci imeđu 1485. i 1488/1489. godine. Ako se uzme da se broj Vlaha u vilajetu Jeleč nije povećavao, nego, naprotiv, preseljavanjem smanjivao, onda je sasvim jasno da se razlika u broju vlaških kuća odnosi na one koje su se na područje Bosanskog sandžaka doselile između ta dva popisa. A to je 1.325 vlaških kuća ili skoro tri i po puta više.

Zvornički sandžak

Zvornički sandžak osnovan je između 1480. i 1481. godine, ali su nahije, koje su 1476/1477. godine bile u sastavu Srebreničkog kadiluka Smederevskog sandžaka, odnosno prije njegovog osnivanja, uzete kao da su se nalazile u njegovom sastavu. Tako je postupljeno iz čisto praktičnog razloga: radi mogućnosti povezivanja područja sa naseljavanjem Vlaha u drugoj i trećoj etapi, odnosno u XVI stoljeću i od XVII stoljeća do kraja osmanske vladavine.

Nakon pada prvih župa iz sjeveroistočne Bosne u osmanske ruke (Drametin, Gostilj, Kušlat, Srebrenica, Teočak i Zvornik), koje su preimenovane u nahije  i uključene u sastav Smederevskog sandžaka, Osmanlije su u njih počeli naseljavati Vlahe i Arbanase iz svih dijelova južnoslavenskih zemalja, a najviše iz Hercegovine i Brda/Malesije.

U Zbirnom popisu Smederevskog sandžaka iz 1476/1477. godine, stanje je u Srebreničkom kadiluku bilo sljedeće:  

Varoš tvrđave Zvornik:  138 martoloških kuća/čergi (zajedno s njihovim srodnicima koji su vršili tu službu),

  Tvrđava Srebrenica:  40 martoloških kuća/čergi (zajedno s njihovim srodnicima koji su vršili tu službu).

Ukupno 2 naselja sa 178 martoloških lkuća/čergi.

Nahija Drametin (danas općina Banovići): 2 naselja (Drametin i Didino, danas Đedovo) a 42 kuće/čerge,  

                   Nahija Gostilj (        ): 2 naselja s 5 kuća/čerge,

                   Nahija Srebrenica 2 naselja s 3  kuće/čerge  i

                   Nahija Šubin 1 naselje  s 3 kuće..

Ukupno 7 naselja sa 53 kuće..

Sveukupno  9 naselja s 231 kućom.  

Za ostale nahije nedostaju brojčani podaci.

O naseljavanju Vlaha na području Srebreničkog kadiluka, u popisu Smedervskog sandžaka iz 1476/1477. godine navedeno je sljedeće:

Vlasi u nahijama tvrđavama  Zvornik i Srebrenica i sela istoimenih nahija, vjerovatno su se doselili iz Srbije, s druge strane Drine, a u ostale nahije iz Hercegovine. Selo Drametin (koje tu danas više ne postoji),  dobilo je naziv po istoimenom selu u Gacku. To znači da su dseljenici bili iz plemena Banjani.

Za Vlahe iz katuna kneza Radoslava Banića da su došli od Trebinja s Isa-begovim  pismom i naselili se skupa s onim koji su došli od Nikšića. U tom istom popisu navedena su slijedeća sela po rodovskim prezimenima Vlaha: Mužibratići i Kojanovići u nahiji Gostilj, Tegarići/Tegare u nahiji Srebrenica i Mrganovići (koje danas pod tim nazivom ne postoji) u nahiji Šubin. Vjerovatno su svi iz crnogorskih katuna i plemena. Ovdje su prikazani po područjima tadašnjih nahija i današnjih općina:

                    Jasenica: Obodnica (planina Obod iznad Cetinja u Crnoj Gori, vjerovatno Njeguši) i Moranjak (vjerovatno Vlasi Morančani iz Crne Gore).

                   Kušlat: Cerska Rika (iz nekog od većeg broja sela u Srbiji i Crnoj Gori), Kostijerevo (vjerovatno Kosjerevo iz ranije nahije Rudine/Bileća, danas općina Nikšić u Crnoj Gori).

                    Smoluća: Gnojnica (Gnojnice u Bišće Polju, općina Mostar), Miričine (po selu Mirići u općini Foča) i Kruševo (općina Stolac).

                    Soko (dijelovi  općina Doboj i Gračanica):  Klokotnica u općini Doboj, što predstavlja umanjenicu od brojnih toponimima Klokot u Hercegovini i Stjepan Polje u općini Gračanica (izvorni naziv Stipan Polje, a današnji Šćepan Polje u općini Foča). 

                   Spreča: Hrasno (danas Gornje Hrasno u općini Neum) i Dubrava (danas Dubrave u općini Stolac).                    

                   Šubin: Hrasno Polje (Hrasno, danas Gornje Hrasno u općini Neum) i Čavaš (Popovo Polje, općina Ravno).

                    Teočak: Riđani i Rudine, ranije Srednji Lokanj (Vlasi Banjani iz Bilećkih Rudina), Ugljevik, ranije selo Dolina Laba/tur. Labderesi (Vlasi iz porječja Laba na Kosovu) i Banjica (znači Mala Banja, očito po Vlasima Banjanima iz sela Banja). To znači da se radilo o Vlasima iz plemena Banjani i Riđani,  te Arbanasima iz plemena Kuči.i Piperi. Za Vlahe, koji su se doselili iz Srbije, nije se mogla utvrditi grupacijska ili plemenska pripadnost.

Visori: Piperi, ali se od 1604. godine više ne spominje.

Završ: Priboj (danas istoimena općina u Srbiji).

Zvornik: Kočić (Brda/Malesija), Tršići (Srbija, Loznica), Tamna raniji naziv Jasika, druga Tamna ili Krička (istoimena rijeka u Srbiji i istoimeno pleme) i Novo Selo (naseljenici mu nisu dali naziv).        

U selu Skugrić  (nahija Kušlat), sjeveropzapadno od Nove Kasabe, bile su 1485. godine 44 vlaške kuće.

Od osnivanja Zvorničkog sandžaka do kraja XV stoljeća, prisustvo Vlaha na njegovom području zabilježeno je samo u Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1488/1489. godine. Tada su Vlasi bili nastanjeni u 40 sela, bez navoda o broju kuća, a pripadali su hassu/prihodima  zvorničkog sandžak-bega.

DRUGA ETAPA: XVI STOLJEĆE

U XVI stoljeću, Vlasi su popisivani odvojeno u okviru popisa zemljoradničke raje ili u okviru popisa poreza Vlaha za vlaške nahije, po kazama ili tzv. vlaškim vilajetima, ali su vremenski uvijek bili usklađivani. Za razliku od dvaju popisa Vlaha u XV stoljeću, u kojima su obuhvaćeni isključivo Vlasi, u popisima iz XVI stoljeća, u vlaškim nahijama bilo je dosta starosjedilačkog stanovništva, koje u svim slučajevima nije bilo moguće izdvojiti. Zbog toga podatke o broju vlaških kuća treba uzimati s velikim oprezom. Na osnovu brojnih dodatnih obavještenja, moglo bi se reći da se u dva vlaška popisa udio kuća starosjedilačkog stanovništva u ukupnom broju iskazanih kuća može uzeti između 3o i 35%.

Bosanski sandžak

  Srednja Bosna

Iz nahije tvrđave Maglaj, odnosno iz sabirnog središta za Vlahe u XV stoljeću, Vlasi i Arbanasi su se od završetka popisa Bosanskog sandžaka 1488/1489. godine do popisa Bosanskog sandžaka iz 1516. godine, u kojemu su popisani odvojeno od zemljoradničke raje, osim varoši Maglaj i sela Žepče, pomjerili još u sela Papratnica (danas općina Žepče) i Komušina (danas općina Usora). U međuvremenu su, izdvajanjem dijelova naselja iz nahije tvrđave Maglaj, nastale nove tri nahije: Ozren (sjeverno od Maglaja, s desne strane rijeke Bosne, u okviru današnje općine Petrovo), Usora (jugozapadno od današnjeg grada Teslića, između rječica mala i velika Usora) i Trebotin (šire područje današnjeg naselja Gornji Šeher, s lijeve strane rijeke Bosne), u koje su se, također, naselili Vlasi iz nahije tvrđave Maglaj. Sve tri nove nahije naseljavali su isključivo Vlasi I Arbanasi.

Između 1512. i 1516. godine, Osmanlije su od Ugra/Mađara preotele Srebreničku banovinu. To je omogućilo dalji prodor Vlaha iz njihovog središta u nahiji tvrđave Maglaj prema ostalim dijelovima Bosanskog sandžaka, odnosno u nahije središnje, sjeverozapadne/Bosanska krajina i zapadne Bosne/Krajina, te na područje Zvorničkog sandžaka, odnosno u nahije sjeverne Bosne i Kliškog sandžaka, odnosno nahije jugozapadne Bosne (nakon 1537. godine).

Između popisa Bosanskog sandžaka 1516. do njegovog popisa u periodu 1528-1530. godine, Vlasi i Arbanasi su se iz nahije tvrđave Maglaj pomjerali dolinom rijeke Ukrine. U okviru tih pomjeranja, skoro u cjelosti su naselili nahiju Dobor (Derventa/tur. Derbend  i Modriča).

Iz nahije tvrđave Maglaj, Vlasi su se do 1516. godine pomjerili i prema sjeverozapadnoj Bosni/Bosanska krajina, u nahiju Vrbanja (ranije župa Kotor, danas općina Kotor Varoš), a odatle prema ostalim dijelovima sjeverozapadne Bosne.

Osmanlije su 1528. godine od Ugra preoteli i Jajačku banovinu, što je omogućilo dalji prodor Vlaha I prema ostalim dijelovima sjeverozapadne, zapadne Bosne/Bosanski sandžak, sjeveroistočne Bosne (Zvornički sandžak) i jugozapadne Bosne/Bosanski I Kliški sandžak,  nakon njegovog osnivanja 1537. godine.

Na ta područja Vlasi su se počeli preseljavati iz tvrđavske nahije Maglaj  i naseljavati neposredno iz Hercegovine, Crne Gore, s Kosova i iz Srbije, a Arbanasi iz Brda/ Malesije.

Bosanski sandžak-beg Husrev-beg je vakufnamom iz 1531. godine, uvakufio zemlje u raznim dijelovima Bosanskog sandžaka i za njih 1533. godine dobio carsku darovnicu/tur. temlik-name. Na vakufske zemlje u okolini Tešnja u 21 naselje naselio je Vlahe, koji su radili kao zemljoradnici I uživali posebnu povlasticu plaćanjem samo polovine iznosa od propisane vlaške filurije. 

Između popisa Bosanskog sandžaka iz 1540-1542. i 1565. godine, izdvajanjem dijela naselja iz nahije tvrđave Maglaj, osnovana je nahija Tešanj (1560), koja je obuhvatala područje oko tvrđave Tešanj i nahiju Dobor (u porječju rijeke Ukrine, okolina Dervente/tur. Derbend). Do popisa Bosanskog sandžaka iz 1565. godine, došlo je do daljnih pomjeranja Vlaha I Arbanasa.

Nažalost, cjeloviti podaci o broju vlaških čergi/kuća, na dijelu Bosanskog sandžaka u današnjim granicama Bosne i Hercegovine, nakon 1516. godine nisu raspoloživi.

Sjeverozapadna Bosna/Bosanska krajina

 Prije dolaska Osmanlija u Bosansku krajinu je napustilo brojno starosjedilačko stanovništvo, pa ga je iz navedenih razloga trebalo naseliti. O tome, kao dobar poznavalac Vlaha, koji je i sam porijeklom Vlah iz plemena Banjanin, Milan Vasić kaže:

Takvo stanje naseljenosti u Bosanskoj krajini nije odgovaralo Turcima ni u ekonomskom ni  u upravnom pogledu. Bilo je nužno da se ono dovede u sklad s interesima države u ovoj važnoj graničnoj oblasti. Ti interesi su mogli biti zadovoljeni jedino dovođenjem nekog stanovništva i naseljavanjem na napuštenom i rijetko naseljenom zemljištu. Najpogodniji element za kolonizaciju bili su stočari, poznati pod imenom Vlaha,   čija je pokretljivost ležala u strukturi njihove organizacije i načinu privređivanja. Tim elementom (naglasio JM) Turci su i ranije naseljavali opustošene i slabo naseljene oblasti, naročito granične. U toku XV stoljeća ovi stočari (Vlasi), čiji su se antički korijeni nalazili u Hercegovini, Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji, p r e p l a v i l i  su znatan dio Bosne, naročito njene planinske površi.  Krajem toga i početkom XVI stoljećea, oni se u 

m a s a m a pojavljuju duž cijele istočne granice današnje Bosanske krajine, i počinju već tada da se naseljavaju na njeno tlo (naglasci JM).

Ovome što je Vasić naveo, nema se šta posebno dodati.

Naseljavanje Vlaha u sjeverozapadnu Bosnu nakon početnog u nahiju Vrbanja 1516. godine, u kojoj se Vlasi do 1604. godine više ne pojavljuju, nastavljeno je vrlo skromno do popisa Bosanskog sandžaka iz 1528-1529. godine. Tada su Vlasi popisani samo u osam naselja nahije Vrhovina. U međuvremenu od ovoga popisa do onoga iz 1540-1542. godine, Vlasi su se u nahiji Vrhovina naselili u 30 novih naselja, a zatim u devet naselja nahije Lijevče/tur. Livač i 29 naselja nahije Zmijanje.

Brojčano naglašeno naseljavanje Vlaha odigralo se početkom druge polovine XVI stoljeća, jer su Vlasi bili u 1565. godini popisani u još sedam novih nahija sa 152 nova naselja. Budući da u nahijama Banja Luka i Kobaš nisu popisani u naseljima, znak je da su se nastanili izvan postojećih naselja, odnosno na ledini  u tvrđavi nahije Kamengrad.

Vremenski slijed naseljavanja Vlaha u sjeverozapadnu Bosnu (Bosansku krajinu) po nahijama u periodu 1516-1565. godine, bio je slijedeći: 

1516.: Vrbanja 25 naselja sa 70 domaćinstava, koja su ovdje prešla iz središta Vlaha u nahiji tvrđave Maglaj (starosjedioci su ih nazivali Maglajanima, pa je tako u Lijevče Polju jedno selo dobilo istoimeni naziv). U ovoj nahiji, Vlasi će se ponovo javiti tek u popisu Bosanskog snadžaka iz 1604. godine.

1528-1530.: Vrhovina s 8 naselja i 18o domaćinstava.

1540-1542.: Vrhovina s 38 naselja sa 641 kućom, Lijevče/tur. Livač 9 sa 175 i Zmijanje 29 s 35o, odnosno 76 naselja sa 1.168 kuća.

1565.: Vrhovina (bez navoda o broju naselja) sa 188 kuća, Lijevče 29 naselja i 83o kuća,  Zmijanje 21 sa 313, Banja Luka (bez navoda o broju naselja) sa 806 kuća, tvrđava Kamengrad (bez navoda o broju naselja), sa 65 kuća, Kostajnica 2 naselja s 35 kuća, Novi 13 sa 235, Sana 18 sa 142, Trebovo 10 sa 142 i Vrbaška 14 naselja sa 179 kuća, odnosno ukupno 107 naselja (bez naselja u nahijama Banja Luka i Vrhovine, te tvrđavi Kamengrad) sa 2.895 kuća. U vrijeme ovoga popisa, nahija Dubica nije bila popisana, jer je još uvijek bila pusta i u njenoj tvrđavi je boravila samo vojna posada. Ali, odmah iza ovoga popisa, Vlasi su se naselili u njena  tri naselja s 94 kuće.

Osjetan pad broja vlaških kuća u nahiji Vrhovina između popisa 1528-153o. i 154o-1542. godine (od 641 na 188 kuaća), može se pripisati njihovim pomjeranjem u druge nahije i naseljavanjem novih, još neteritorijaliziranih, izvan naselja.

Brojčano stanje vlaških naselja i kuća u sjeverozapdanoj Bosni (Bosanska krajina) u periodu 1516-1565. godine, dana su u Tabeli 3.

Tabela 3.

Brojčano stanje vlaških naselja i kuća u sjeverozapadnoj Bosni u periodu             1516-1565. godine

Godine 1570. zabilježeno je da su u 17 od 21 naselja na vakufu Gazi Husrev-bega u nahiji Tešanj bile naseljene 284 kuće Vlaha, koji su radili na vakufskoj zemlji i bavili se zemljoradnjom. Do 1600. godine, njihov broj je porastao na 473 kuće.

Za Vlahe u nahiji Dobor 1570. godine, navedeno je da su došli iz Hercegovine.

Nazivi naselja ukazuju na ishodišta Vlaha: Štrpci (Prnjavor), Banjani iz zaseoka Tupani navedenog sela, Bastasi  iz istoimenog sela u nahiji Onogošt idr.

Zapadna Bosna/Krajina

U zapadnu Bosnu (Krajinu), Osmanlije su Vlahe i Arbanase masovnije počeli preseljavati tek u XVII stoljeću.

Zanimljiva je sudbina Vlaha koji su Osmanlije naselili u okolinu Ostrošca na Uni nakon njegovog osvojenja 1577. godine i povjerili im na čuvanje tvrđavu Ostrožac. 

Kad je bosanski beglerbeg Deli Gazi Hasan-paša Predojević pošao u osvojenje zapadne Bosne i Bihaća 1592-1593. godine, sa sobom je poveo i svoje saplemenike Vlahe Banjane iz katuna Predojevići u Bilećkim Rudinama. Oni su mu služili kao komora,  koja je sa svojim konjima vukla opremu i topove. O tome Radoslav Lopašić kaže:

Na početku 1593. godine, Hasan-paša naselio je Vlahe. Njih su Turci posvudah po međah (granicama o.p.) nastanili.

Lopašić nastavlja, pa kaže: 

Postavši Turci gospodari Ostrošca, smjestiše se u grad (tvrđavu o.p.) i po okolini Vlahe, što ih iz Bosne povedoše. Vlasima bude povjerena odbrana grada, ali su oni slabo marili za Turke.

O doseljavanju ovih Vlaha, Vladislav Skarić kaže:

Krajem XVI stoljeća, ratoborni Hasan-paša Predojević, islamizirani Vlah iz plemena Predojevića (ne radi se o plemenu nego o katunu),  vlaške skupine (plemena Banjani iz Bilećkih Rudina),  naselio je Vlahe saplemenike na hrvatske zemlje oko rijeke Une.

Opečeni bjegom Predojevićevih Vlaha na hrvatsku stranu u vlasti Carevine Austrije, Osmanlije nisu više podsticale njihovo naseljavanje u granične dijelove zapadne Bosne. Zato se punim pravom može pretpostaviti da do kraja XVI stoljeća više nije bilo naseljavanja Vlaha u dio zapadne Bosne/Krajina, koji je pripadao Bosanskom sandžaku. To potvrđuju i podaci o broju od svega 64 kuće u novosnovanom Bihaćkom sandžaku početkom XVII stoljeća, kada je prvi put popisan u okviru Opširnog popisa Bosanskog sandžaka iz 1604. godine.

Zvornički sandžak

U prvom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1519. godine, na njegovom području bilo je naseljeno izmđu 650 i 700 vlaških kuća.

Prema podacima u Upširnom popisu Vlaha (i Arbanasa) Zvorničkog sandžaka iz 1528. godine, od 207 sela u 11 nahija, Vlasi su bili naseljeni u 105, a imali su 12 knežina i 7l primićura (od kojih su njih 11 bili novi muslimani), sa 2.742 vlaških kuća i 3.425 neoženjenih muškaraca, od kojih je bilo 757 ili 27,6% muslimanskih sa 775 ili 22,6% neoženjenih muškaraca muslimana. Od ovih su 2.294 kuće i 2191 neoženjeni muškarac bili u sastavu knežina.

Vlasi koji su stigli iz Šumadije, sa sobom su donijeli i nove toponime: sela Krčine i Jasikovac nazvani su Tamna, a stari nazivi ostavljeni kao drugi, što znači da su tu došli Vlasi iz oblasti Tamnava (Valjevski okrug), selo Ugljevik (danas općinsko središte) preimenovano je u Dolina Laba /tur. Lab deresi, što znači da su bili iz doline rijeke Lab na Kosovu, selo Srednji Lokanj u nahiji Teočak/tur. Telčak preimenovano je u Rudine, što znači da se radi o Vlasima Banjanima iz  Bilećkih Rudina, koji su bili u tvrđavskoj nahiji Maglaj 1516. godine.

Naredni popisi Zvorničkog sandžaka  iz 1533., 1548. i 1565. godine, ne sadrže više brojčane podatke o vlaškim čergama/kućama i neoženjenim muškarcima i oni, koji su prihvatili islam, iskazani su zajedno sa svim muslimanima. Međutim, navođeni su knezovi i primićuri, iz čega se može prosuditi o broju sela u kojima su bili Vlasi. Sada je i ovdje bila mezra Skugrić (nahija Nenevište ili Gradačac/ tur.  Gradčac).

Jedan manji broj tek doseljenih neteritorijaliziranih Vlaha popisani su kao obveznici plaćanja filurije. Takvih je u nahiji Soko bilo 44 kuće i šest neoženjenih muškaraca, te pet kuća stočara nomada/tur. hajmana. U nahiji Gradačac/Nenevište, filuriju su plaćali Vlasi u selima Hajsići (danas Hasići), Obudovac (danas u općini Bosanski Šamac, posrbljeno Šamac), Olovo Polje, Petrosalići (nije ih bilo moguće ubicirati) i Tolisa (danas općina Orašje). U nahiji Srebrenica zabilježen je jedan, a u nahiji Tuzla devet primićura (zamjenika knezova).

U nekim izvorima i u literaturi,  dati su podaci o sporadičnim naseljavanjima Vlaha na područje Zvorničkog sandžaka.

Bivši sandžakbeg  Smederevskog sandžaka  Turali-beg sin Isa-hana,  doveo je na svoj vakuf u okolini Tuzle 1558. godine Vlahe iz Semendrije i Albanije iz slijedećih rodova: Dragiše, Niki, Peruše, dva Radosava, Stojke, Vukosae, Vukove i dr. Dao im je zemlju pod zakup, uz obavezu da on njima daje sjeme i radne volove, a oni njemu jednu četvrtinu uroda. Oni su sa sobom donijeli toponime Visori i Piperi (danas distrikt Brčko).

Vremenski slijed naseljavanja po nahijama u Zvorničkom sandžaku u periodu 1519-1548. godine, bio je slijedeći:

 1519: U popisu Zvorničkog sandžaka iz te godine, podaci o vlaškim naseljima i broju kuća, dati su sporadično, odnosno samo za tri od devet nahija. U nahiji Budimir/Ludmer 2 naselja sa 62 kuće, za nahiju Drametin, u kojoj je zabilježeno 14 vlaških naselja, posrednim putem izračunato je da je moglo biti oko 650 kuća. U nahiji Zvornik zabilježeno je 57 kuća (51 martološke u samoj tvrđavi i 6 srodnika u podgrađu tvrđave) i u selu Đevanje 14 naselja sa oko 600 kuća, odnosno ukupno 15 naselja sa 657 kuća. U tri nahije Zvorničkog sandžaka, bilo je ukupno 29 naselja sa 1.369 kuća.

 1528.: Jasenica (Gračanica) 13 naselja sa 335 kuća i 460 neoženjenih muškaraca, Kušlat 9 sa 189 i 165, Sapna 14 sa 37o i 441, Smoluća 11 sa 243 i 323, Soko 9 sa 327 i 360, Spreča (Kalesija) 12 sa 52o kuća i 859, Šubin 3 sa 33 i 27, Teočak 7 sa 151 i 140, Visori (Lukavac) 7 sa 131 i 125, Završ 6 sa 151 kućom i 224, te Zvornik 14 naselja s 293 kuće i 305 neoženjenih muškaraca, odnosno ukupno 105 naselja s 2.742 kuće i 3.425 odraslih neoženjenih muškaraca. 

i 1548..: Poslije popisa Vlaha Zvorničkog sandžaka iz 1528. godine, ukinut je            Zakon Vlaha i oni su izgubili položaj povlaštenika u odnosu na zemljoradničku raju. Zbog toga su u popisima Zvorničkog sandžaka iz 1533. i 1548. godine popisani kao zemljoradnička raja. To, međutim, ne znači da se Vlasi i dalje na ovo područje nisu naseljavali. Nakon pada Srebreničke banovine, mnogi su stanovnici prebjegli preko Save, brojna naselja ostala pusta, a zemlje neobrađene. U ta naselja Osmanlije su naseljavali Vlahe.

Brojčano stanje vlaških naselja, kuća i neoženjenih muškaraca u Zvorničkom sandžaku u periodu 1519-1528. godine, dato je u Tabeli 4.

Tabela 4.

Brojčano stanje vlaških naselja, kuća i neoženjenih muškaraca

u Zvorničkom sandžaku u periodu 1519-1565. godine

Iz prezimena džemat-baša i naziva naselja u narednim popisima, koji su, zacijelo, nastali nakon njihovog doseljavanja, moguće je utvrditi ishodišta Vlaha i Arbanasa.

Porijeklo stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti na planini Majevici u sjeveroistočnoj Bosni,  ispitivao je Miljenko S. Filipović. Objašnjavajući kada su Vlasi došli na Majevicu, on kaže:

Nema nikakvog pouzdanog dokaza ili jačeg indicija da je na Majevici u srednjem stoljeću bilo Vlaha. Novi stanovnici Majevice, koje su dovodili Turci, bili su Vlasi tj. hrišćani u turskoj vojnoj službi. Ako i ima u toponomastici koji romanski element, njega su mogli imati i pozniji Vlasi. Prema tome, ni stećke nisu mogli podizati Vlasi kako to misle neki istoričari (naglasio JM).

O naseljavanju Vlaha u sjeverozapadnu i sjeveroistoönu Bosnu, Vladislav Skarić je napisao izuzetno vrijednu studiju. Spretnim povezivanjem brojnih topografskih naziva ishodišta i odredišta Vlaha i Arbanasa po njihovoj plemenskoj ili rodbinskoj pripadnosti (rodovi i bratstva), te krsnoj slavi koju slave ili prislužuju, on je utvrdio porijeklo pravoslavnog naroda sjeveroiostoöne Bosne iz Hercegovine, drugih današnjih područja južnoslavenskih zemalja (Crne Gore, Kosova, Srbije i Makedonije) i Albanije. O tome on kaže:

Znajući da pravoslavnog elementa prije Turaka nije bilo u tim krajevima,  osim nešto Vlaha, koji se javljaju ranije, prirodno je bilo misliti, da se pravoslavni narod pojavio u sjeveroistočnoj Bosni voljom ili dozvolom Turaka. Time je bilo rješeno kada se doselio pravoslavni narod (naglasici JM). 

Na temelju opsežnih istraživanja porijekla pravoslavnog stanovništva na području bivše Tuzlanske oblasti, Risto Jeremić je došao do istog  zaključka do kojih su došli  Miljenko Filipović I VLadislav Skarić. Iz dugačkog popisa rodovskih prezimena, zaključio je da su u sjeveroistočnoj Bosni bili  zastupljeni skoro svi vlaški katuni, grupacije i plemena sa područja Hercegovine i Crne Gore, ali i sva arbanaška  brđanska /malesijska plemena.

Da su se doseljeni Vlasi izmiješali sa starosjedilačkim stanovništvom i da su bili njegov povlašteni sloj, potvrdio je Milan Vasić, koji kaže:

U selima Zvorničkog sandžaka živjelo je, izmiješano sa ostalima, i brojno vlaško stanovništvo. Ono je u cjelini činilo povlašteni društveni sloj. Kneževske autonomje su izraz tih povlastica (naglasci JM).

Kliški sandžak

Prije osnivanja Kliškog sandžaka 1537. godine, u čiji je sastav ušao i jedan broj nahija koje su izdvojene iz Bosanskog sandžaka, Vlasi su popisani u okviru popisa Bosanskog sandžaka iz 1528-1530. godine, a nakon njegovog osnivanja, također, Bosanskog sandžaka iz 1540-1542. godine, koji je označen kao stari/tur. atik popis. U okviru Kliškog sandžaka, do kraja XVI stoljeća, Vlasi su popisani u opširnim popisima još tri puta: 1550, 1574. i 1586. godine. Podaci u literaturi objavljeni su samo iz popisa 1550. godine i preuzeti neposredno iz samog popisa za dvije nahije u 1586. godini.

Zahvaljujući činjenici da su neki autori preuzeli podatke iz popisa Bosanskog sandžaka u 1516, 1528-1530. i 1540-1542. godini i Kliškog sandžaka u 1550. i 1568. godine, bilo je moguće utvrditi prisustvo Vlaha u pojedinim dijelovima sandžaka, odnosno vremenski slijed njihovog naseljavanja:

1516.: Livno varoš 65 kuća, nahije Glamoč 32, Kupres 12 sela sa 79 kuća i Uskoplje 18 sa 248, odnosno ukupno 32 naselja s 424 kuće.

1528-1530.: Livno varoš 54 kuće, nahije Grahovo 2 naselja sa 39 kuća i Unac 3 sa 159, odnosno ukupno 6 naselja sa 252 kuće.

1540-1542.: nahije Grahovo 14 naselja s 246 kuća, Janj 13 sa 180, Ključ 11 s 93, Kupres 10 sa 112, Sarumiše 7 sa 103, Soko/na Plivi 16 sa 124, Unac 33 sa 366 i Uskoplje 21 sa 392, odnosno ukupno 125 naselja sa 1.616 kuća.

1550.: nahije Livno 26 naselja sa 186, Glamoč 18 sa 289 kuća, Grahovo 22 sa 111, Janj 10 sa 122, Ključ 2 s 48, Kupres l s 98, Sarumiše 8 sa 111, Soko/na Plivi 1o sa 14o, Unac 22 sa 141 i Uskoplje 22 s 455, odnosno ukupno 116 naselja sa 1.744 kuće.

1586.: Podaci su raspoloživi samo za nahiju tvrđavu Kamengrad sa 63 kuće i nahiju Trijebovo s 10 naselja i 102 kuće. Iz njih se može zaključuti samo da su se do te godine Vlasi naselili i u 11 naselja ove dvije nahije.

Ovi podaci ukazuju na postupnost naseljevanja Vlaha i Arbanasa u pojedine dijelove Kliškog sandžaka, dakle, isto onako kako se to ispoljavalo u Bosanskom i Zvorničkom snadžaku.

Brojčano stanje naselja u današnjim granicama Bosne i Hercegovine u  Kliškom sandžaku, dato je u Tabeli 5.

Tabela 5

Brojčano stanje naselja nastanjenih Vlasima i Arbanasima i njihovih kuća

u današnjim granicama Bosne i Hercegovine na području

Kliškog sandžaka u periodu 1516-155o. godine

Po prezimenima bratstava i nazivima naselja u navednim popisima, koji su, izvjesno, nastali nakon njihovog doseljavanja, moguće je utvrditi ishodišta Vlaha i Arbanasa. Ovdje će po nahijama biti navedeni samo oni koji bez dvoumlja ukazuju na pripadnost pojedinim plemenima

Glamoč: Đulićani, Vlasi Banjani/Pivljani iz sela Đulići, danas u općini Gacko i Banjani/Rudinjani iz sela današanjih područja općina Bileća, te Nikšić i Plužine (Republika Crna Gora).

Grahovo: Grahovo po Vlasima plemena Riđani i istoimenog sela; Bastasi, Vlasi Baste iz plemena Riđani na današnjem području općine Nikšić; Grkovci i Grkovlasi iz sela sela Grkavci u današnjoj općini Trebinje; Korita, Vlasi Banjani iz istoimenog sela u današnoj općini Bileća; Maleševci, Arbanasi Malonze/Malešići/Maleševci iz okoline Bileće; Ugarci Vlasi iz istoimenog katuna na današnjem području općine Trebinje.

Ključ: Rudenice, Vlasi iz plemena Banjani iz Rudina. 

Kupres: Brda, Arbanasi Kuči iz istoimenog sela u Brdima/Malesija, danas općina Podgorica u Crnoj Gori; Donje i Gornje Ravno, vjerovatno Vlasi Ljuboviđe iz sela Ravno u današnjoj općini Ravno.

Livno: Bilo Polje, Vlasi iz istoimenog sela, danas općina Mostar; Bogdaši, Vlasi Banjani iz istoimenog sela, danas u općini Bileća; Srđevići, Vlasi iz plemena Banjani iz istoimenog sela, danas u općini Gacko.

Unac: Bastasi, Vlasi Riđani iz istoimenog sela, danas u općini Nikšić, Crna Gora; Brda, Arbanasi iz sela Brda u Brdima/Malesija, dans općina Podgorica, Crna Gora; Drvar (ranije selo Cvjetnić, danas Mali i Veliki Cvjetnić) i Drvar selo, Vlasi Banjani iz sela Drvara u Pivi.

Uskoplje: Brda, Arbanasi Kuči u Brdima/Malesiji, istoimeno selo i selo Pobrđani, danas u općini Donji Vakuf; Đulovići, Vlasi Banjani iz sela Đulići, danas u općini Gacko; Klimente, Arbanasi iz istoimenog plemena, danas u općini Donji Vakuf; Rudina, Vlasi Banjani iz Rudina.

Tako se, samo naizgled, Hercegovina Vlasima i Arbanasima praznila, a ostali dijelovi Bosne njima punili. Međutim, na upražnjena mjesta odseljenih Vlaha iz Hercegovine, počeli su se naseljavati Vlasi i Arbanasi iz susjednih sandžaka: Crnogorskog i Skadarskog, ali i Smederevskog i Prizrenskog.

Velike skupine Vlaha i Arbanasa bile su u sjeverozapadnoj i zapadnoj Bosni (Bosanski sandžak), sjeveroistočnoj Bosni (Zvornički sandžak od 1480/148l. godine) i jugozapadnoj (Kliški sandžak od 1537. godine) i zapadnoj Bosni (Bosanski i Bihaćki sandžak od kraja XVI stoljeća), ali to sada više nisu bili samo hercegovački Vlasi, nego i oni iz drugih južnoslavenskih prostora (Makedonija, Kosovo, Srbija, Crna Gora, Grkovlasi ili Cincari iz Grčke  i Arbanasi iz  Brda/Malesija. Vlasi i Arbanasi tada su, praktički, preplavili Bosnu i sve od strane Osmanlija zaposjednute hrvatske zemlje.

Svi doseljeni Vlasi i Arbanasi u novim staništima bili su do kraja XVI stoljeća teritorijalizirani. To se vidi po posjedu baština sa pravima posjeda (hakk-i tesarruf) i stalnosti na zemlji (hakk-i karar), te po brojnim vlaškim knežijama i primićurima kao seoskim starješinma.

        TREĆA ETAPA: SPORADIČNA NASELJAVANJA U PERIODU OD XVII STOLJEĆA 

                                       DO KRAJA OSMANSK VLADAVINE

Naseljavanje Vlaha iz Hercegovine i drugih južnoslavenskih područja, te  i Arbanasa iz Brda/Malesije u Bosnu izvan  Hercegovine, ali i u Hercegovinu iz Crne Gore, nisu prestala skoro do samog kraja osmanske vladavine. Naseljavanje je vršeno prinudno ili samoorganizirano. Brojni su radovi koji to potvrđuju. Uglavnom se radilo o tzv. tjeskobi u njihovim zimištima odnosno o nemogućnosti da na zemlji koja im je stajala na raspolaganju prehrane brojne porodice. Mnogi od njih prvo su dolazili kao samci na prehranu (vl. preranu o.p.) odnosno da zarade za prehranu porodica do slijedeće godine, a kasnije su tu dovodili porodice. Međutim, bilo je i prinudnih naseljavanja.

Popisi u Bosanskom, Zvorničkom i Kliškom sandžaku, obavljani su i u XVII stoljeću, ali je samo dostupan onaj iz 1604. godine,  djelimično dostupan za Zvornički i Kliški sandžak U svim sandžacima Vlasi I Arbanasi su popisivani zajedno sa zemljoradničkom rajom, pa podaci o brojčanom stanju njihovih kuća, nisu raspoloživi.

U Opširnom popisu Bosanskog sandžaka, zajedno sa Bihaćkim sandžakom, u 36 nahija zabilježeno je filuridžijsko stanovništvo, a u 15 od njih, zabilježene su isključivo 12.324 filuridžijske kuće.

U popisu Zvorničkog sandžaka iz 1604. godine nedostaju podaci o Vlasima I Arbanasima.

Za Kliški sandžak iz 1604. godine, dostupni su podaci samo za nahiju Livno, u kojoj je zabilježeno 337 vlaških kuća. Ali, iz prethodnih popisa zna se da su u ovom sandžaku neke nahije (Bilaj-Blagaj, Grahovo, Janj, Sarumiše i Unac) bile nastanjene isključivo i to brojnim vlaškim stanovništvom.

Posljednji popis Vlaha u čitavom Bosanskom beglerbegluku obavljen je 1623/1624. godine Pretstavlja dragocjen izvor obavještenja o stanju Vlaha na onom dijelu teritorije Bosanskog beglerbegluka, koja je danas u sastavu Bosne i Hercegovine. U uvodu popisa navedeno je da je defterdar Bosanskog beglerbegluka Sulejman ef. posumnjao u tačnost broja Vlaha Hercegovine iz prethodnog popisa Vlaha Hercegovačkog snadžaka, pa je izvršio njegovu reviziju u okviru popisa Vlaha Bosanskog beglerbegluka iz 1623/1624. godine.

Brojčani podaci o vlaškim baštinama iz popisa Vlaha Bosanskog beglerbegluka iz 1623/1624. godine, dati su u Tabeli.6.

Tabela 6.

Brojčano stanje vlaških baština u Bosanskom beglerbegluku

prema popisu iz 1623/164. godine

Budući da je ovo bio posljednji popis Vlaha u Bosanskom beglerbegluku, ovdje će biti navedeni samo sporadični podaci koji su u literaturi navedeni.

Nakon pohoda osmanske vojske pod zapovjedništvom Numan-paše Ćuprilića na Crnu Goru 1714. godine, zarobljeno je 2.000 Vlaha Drobnjaka (Bašovići, Beatovići, Borovčani, Malovići  i dr.), koji su, zajedno s njihovim porodicama, naseljeni na Glasinac i u okolinu Vlasenice, gdje su se nalazili čifluci vojnih zapovjednika i vojnika koji su sudjelovali u tom pohodu. To je bilo jedino prinudno naseljavanje Vlaha u Bosnu u XVIII stoljeću. Drugi slučaj bio je preseljavanje u Bosnu Vlaha Riđana iz nahije Onogošt (Župa nikšićka i Vržegrmci) i 170 duša Bjelopavlića 1768. godine.

Nakon Požarevačkog mira, kada je u njen posjed došao tzv. Posavski koridor (1718-1739), koji se prostirao od Bijeljine do Novog i u dubini oko 15 km od obale rijeke Save, Carevina Austrija je na to, od muslimanskog stanovništva ispražnjeno područje, naseljavala Vlahe i Arbanase iz Dalmacije i Like. Ta su naseljavanja zabilježena u periodu 1721-1724. godine.

Pod vlašću Mletaka, brojni su se Vlasi i Arbanasi odseljavali iz Dalmacije u razne zemlje, među kojima je bila i Bosna. Jednu takvu seobu koja se odigrala u periodu 1771-1774. godine, zabilježio je Marko Jačov. Tom prilikom se iz poznatih ishodišta Dalmacije u nepoznata odredišta Bosne, doselilo 58 porodica.

Miljenko  Filipović je popisao rodove na području Modriče, koji su se doselili iz Hercegovine i Crne Gore.

Jedan popis doseljenika u rogatički kadiluk 1835. godine, pronašao je Avdo Sućeska.

Podaci iz osmanskih katastarskih popisa, uvjerljivo pokazuju da prije dolaska Osmanlija u Bosni izvan Hercegovine, nije bilo Vlaha i Arbanasa i da su ih oni iz njihovih ishodišta u Hercegovini i drugim južnoslavenskim zemljama tu dovodili i naseljavali. na opustjele zemlje starosjedilačkog stanovništva. A to znači da samoposrbljeni Vlasi i Arbanasi tu nisu na vekovnoj srpskoj zemlji (naglasici JM).

Autor: dr. Jusuf Mulić