Kod svojih roditelja je uživao u raskoši i bogatstvu. Međutim, kada je Allah, dž.š., njegovo srce uputio islamu, on je sve to žrtvovao i okrenuo se islamskom pozivu. 

Kada ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom vidio ogrnutog ovčijom kožom kako prilazi rekao je: „Pogledajte ovoga čovjeka čije je srce Allah, dž.š., osvijetlio, vidio sam kako ga roditelji hrane i izdržavaju sa najboljom i najskupocjenijom hranom, pa ga je ljubav prema Allahu i Njegovom poslaniku dovela do ovoga što vidite.“ Kada ga je Poslanik vidio u takvom stanju zaplakao je i upitao ashabe: „Je li za vas bolja ova situaciji u kojoj se sada nalazite (u oskudici) ili kada nekom od vas budu servirane posude pune mesa i hljeba? Ashabi odgovoriše: -Tada će nam biti bolje nego sada, nećemo se brinuti za ishranu i posvetit ćemo se ibadetu. Poslanik im reče: -Ne, vi ste u ovoj situaciji bolji nego što ćete biti u takvoj situaciji.“ Svakako da je Poslanik s.a.v.s., sa ovim mislio na raskoš koji će zadesiti njegov ummet.

Musab je bio od onih koje je islam uzdigao a odgojio ga je lično Allahov Poslanik, s.a.v.s. Bio je vrlo hrabar a zvali su ga i Dobri Musab. 

Među prvima je primio islam i to je učinio tajno pa kada je za to saznala njegova familija, svezali su ga i maltretirali kako bi ga odvratili od toga. Najviše je strahovao da za to sazna njegova majka, koju je izuzetno poštovao i nje se je najviše bojao. Tajno je odlazio u Erkamovu kuću, gdje se sastajao sa Muhammedom i ostalim malobrojnim muslimanima. Tu su klanjali i učili o vjeri. Kada je za to saznala njegova majka ta vijest ju je mnogo iznenadila. Musab je stajao pred majkom, mještanima i plemićima Mekke koji su se sjatili oko njega, iznoseći im neospornu istinu i učeći im Kur'an, kojim je Muhammed, s.a.v.s., čisto njihova srca i ispunio ih plemenitošću, mudrošću, pravdom i bogobojaznošću. 

Majka ga je htjela jako ošamariti, ali joj je ruka kojom ga je htjela udariti popustila pred nurom kojim je bilo ispunjeno njegovo lice i nevinom ljepotom koja je svojom tihom pouzdanošću iznuđivala poštovanje. Međutim, iako je imala razloga da se osveti za božanstva kojih se Musab odrekao, pod pritiskom majčinskog osjećaja, poštedjela ga je šamara i bola i, umjesto toga, ga je odvela u jedan ćošak te mu stavila lance i zatvorila ga. Tamo je ostao sve dok nije čuo vijesti o preseljenju (hidžri) nekih vjernika u Abesiniju. Smislio je plan te uspio zavarati majku i čuvare pa pobjeći u Abesiniju. 

S obzirom da ga majka nije uspjela odvratiti od prelaska na islam ona mu je uskratila prava na nasljedstvo i na sve bogatstvo u kojem je prethodno živio. Njihov posljednji susret bio je kada ga je po drugi put pokušala zatvoriti, nakon njihova povratka iz Abesinije. On se tada zakleo da će ubiti svakog ko joj dođe pomoći da ga zatvore. Dobro je znala da je on istinski odlučan u svemu šta naumi, pa je pomislila da mora nešto učiniti, ali joj nije preostajalo ništa nego da se u suzama oprosti od njega. 

Momenat rastanka je pokazao neobičnu privrženost njegove majke paganstvu, ali i veliku privrženost njenog sina istinskoj vjeri. Kada mu je istjerujući ga iz kuće rekla: „Odlazi, ja više nisam tvoja majka!“, on joj se približio i rekao: „Majko, savjetujem te jer je moje srce još uvijek uz tebe i molim te, posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.“ Ona mu je ljutitio odgovorila: „Tako mi zvijezda blještavih, nikada neću primiti tvoju vjeru pa da mi se svijet izruguje, da misle da sam ostala bez pameti.“ 

Tako je Musab napustio bogatstvo u kojem je živio a zadovoljio se teškim životom koji nikada ranije nije imao priliku osjetiti, te je nosio poderanu odjeću i jedan dan bi jeo a drugi dan bi gladovao. Ovakav duh, koji je utemeljen na najjačem imanu i koji je okićen Allahovom svjetlošću, načinio je od njega potpuno drugog čovjeka, onog kojim su opčinjene druge velike duše. 

Nakon sastanka na Akabi dvanaest muslimana iz Medine (tadašnjeg Jesriba) su tražili od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da sa njima pošalje nekoga ko će ih podučavati islamu i njegovim propisima. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odredio Musaba ibn Umejra, r.a., kao svog prvog izaslanika i misionara, te ga poslao sa njima. On je vrlo mudro pozivao u islam i rezultati njegovog rada su pokazali njegovo umijeće i pristupačnost novoj sredini u Medini. Na taj način se pokazalo da je Poslanikov odabir upravo Musaba za ovu misiju bio puni pogodak i da je on bio najadekvatnija osoba za ovaj posao. Tako je pripremana Medina kao nova kolijevka za Muhammeda, s.a.v.s., i za ostale muhadžire iz Mekke. Naredne godine Musab je došao u Mekku u društvu sedamdesetak muslimana i muslimanki i sastaje se Allahovim Poslanikom, te dogovara detalje oko hidžre. Kaže se da nije ostala skoro ni jedna kuća u Medini u kojoj bar neko od njenih ukućana nije prigrlio islam. On je prvi i klanjao džumu-namaz sa njima te je bio poznat kao mukri'/ onaj koji druge podučava učenju Kur'ana. 

Njegovim misionarskim angažmanom na islam su prešli medinski prvaci poput Usejd ibn Hudajra, Seada ibn Muaza, Amr ibn Džemuha i drugih. 

Musab ibn Umejr, r.a., je bio od odabranih učesnika bitke na Bedru. U bici na Uhudu nosio bajrak i poginuo je štiteći Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Evo detalja njegove časne i hrabre pogibije. Musab je nosio bajrak i kada su se muslimani na Uhudu rasuli, on se brzo probijao dok nije naišao na Ibn Kaimu, konjanika kurejšijske vojske, koji ga je tako snažno udario po desnoj ruci da mu ju je odmah odsjekao, ali je Musab i dalje uzvikivao: „A Muhammed je samo poslanik. I prije njega je bilo poslanika.“ Onda je preuzeo bajrak u lijevu ruku i oslanjao se na njega, pa ga je ovaj udario po lijevoj ruci i odsjekao mu je, a on se oslanio na bajrak držeći ga nadlakticama i prislanjajući ga na prsa sve vrijeme uzvikujući: „A Muhammed je samo poslanik. I prije njega je bilo poslanika.“ Onda ga je treći put udario kopljem tako da mu je probio grudni koš. Pao je Musab a potom i bajrak. Nakon njegove pogibije Poslanik, s.a.v.s., je dao bajrak Aliji, r.a.

Dakle, Musaba je ubio Ibn Kaime El-Lejsi, misleći da je ubio Allahovog Poslanika, pa se vratio Kurejšijama i rekao: „Ubio sam Muhammeda.“ 

Nakon završetka bitke Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prošao pored ubijenog Musaba ibn Umejra i proučio ovaj kur'anski ajet: „Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju - nisu ništa izmjenili“ Nako toga se Allahov Poslanik, s.a.v.s., obratio Musabu i ostalima koji su poginuli ovim riječima: „Svjedočim da ste vi živi kod Allaha, dž.š.“ Zatim je prisutnim ashabima rekao: „Posjećujte ove mrtve i nazivajte im selam, jer tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša ko god njima nazove selam oni će mu na njega odgovarati sve do Sudnjeg dana.“ 

Jednom prilikom je Abdurrahmanu ibn Avfu, r.a., donešen iftar pa je rekao: „Musab ibn Umejr je ubijen a bio bolji od mene, pa smo mu kefine napravili od nekog kratkog ogrtača, kada smo mu prekrili glavu pokazale bi se noge, a ako bi prekrili noge pokazala bi se glava. Hamza je ubijen, a bio bolji od mene. Zatim nam je od dunjaluka dato ovo što je dato, pa se bojim da nam je nagrada za dobra djela data na ovom svijetu. Zatim je zaplakao i nije mogao jesti.“ 

 

Autor: Fuad Sedić