Muhammed-efendija Fojničanin Čelebi

calendar_month 20.01.2025.

310 godina od rođenja

Fojnički kraj (i sama Fojnica) poznat je po učenim ljudima, naročito šejhovima. Dovoljno je spomenuti samo neka imena: šejh Husejb-baba Zukić, šejh Sirri-baba Sikirić, šejh Abduššekur Šakir Sikirić, šejh Abdullatif Sikirić, šejh Muhammed Behauddin Sikirić, šejh dr. Šaćir Sikirić, šejh hadži-Mejli-baba (starenik porodice Hadžimejlić), šejh Hasan Hilmi-baba Hadžimejlić, šejh-hafiz Kjazim Hadžimejlić, šejh-hafiz Husni Numanagić, šejh Nedžati Huzbašić, šejh Halid Halilagić. Fojnica je dala najmanje trojicu muftija, hadži-Muhammed-efendiju Fojničanina, sarajevskog muftiju, Numan-efendiju, sina Ibrahimova (rodom iz Buljina kod Fojnice), bihaćkog muftiju, i šejh-hafiza Husni-efendiju Numanagića, travničkog muftiju. Ovdje ćemo govoriti o muftiji Fojničaninu povodom 310 godina od njegovog rođenja.

Biografski podaci

Hadži Muhammed-efendija Fojničanin Čelebi, sin Jusufov, pisac djela iz sintakse i logike i sarajevski muftija, rođen je u Fojnici 1711. godine. Nakon mekteba pohađao je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a onda na studije otišao u Istanbul. Ne zna se koliko je godina tamo ostao niti koja je učilišta pohađao. U Medini je boravio 1748. godine gdje u ribatu (tekiji) Daruš-šifa' piše jedno svoje djelo.

Nakon povratka u Bosnu Fojničačnin preuzima mjesto bibliotekara Osman Šehdine biblioteke, kraj Careve džamije u Sarajevu, 1758. godine. Brzo se pročuo po učenosti i pobožnosti.

Sarajevski muftija bio je u dva navrata, prvi put 1759. godine nakon hadži Mustafa-efendije Mačkovića koji je, zbog starosti, morao otići u mirovinu. Na tom položaju Fojničanin je ostao 4 godine, do 1763. godine, kada je tadašnji bosanski valija Maldovan Ali-paša, na nagovor svjetine, isposlovao njegovo smjenjivanje. Tada je hadži-Muhammed-efendija zatražio i dobio mjesto predavača tefisra Kadi Bejdawi u Carevoj džamiji u Sarajevu, iza smrti prethodnog mufessira hadži-Mustafe. Za tu uslugu primao je 24 akče dnevno od carske desetine i neposrednog poreza sela Potkraj iz fojničkog kotara. U carskom beretu izdatom tim povodom imenovan je kao bivši sarajevski muftija, vrsni učenjak hadži-Muhammed.

Tada je za sarajevskog muftiju imenovan Muhammed-efendija Svrako koji je ostao na pložaju do 1769. godine. Nekoliko godina nakon smjenjivanja Muhammed-efendija Fojničanin, po savjetu nekih svojih prijatelja i uz potpise dosta uglednih ljudi, zaputi se u Istanbul da ponovo zatraži položaj sarajevskog muftije. Predavši molbu šejhu-l-islamu i čekajući na povoljno rješenje, iskoristi priliku da ponovo ode na hadždž. Pri povratku iz Mekke priključi se bosanskoj ordiji koja je upravo kretala ka Rusiji, pa i on ode s njima na front. Nakon povratka ode kod novog šejhu-l-islama Mirza-zade Muhammed Seid-efendije, objasni mu stanje u Sarajevu i nepravdu koja mu je učinjena, a ovaj mu, krajem 1769. godine, ponovo izdade menšuru kojom je vraćen na položaj sarajevskog muftije. Međutim, nije mu bilo suđeno da se vrati u Sarajevo. Na povratku, Muhammed-efendija se razboli i u Vidinu (Bugarska) umrije početkom 1770. godine, tu je i ukopan. O njegovom odlasku u Istanbul, na hadždž i u vojni pohod, o tome da je umro u Vidinu, da je, čuvši to, sarajevska ehalija zatražila da se Svrako ponovo imenuje muftijom, govori se u dva arzuhala u rukopisu GHB, R-3244 (nepaginirano, pri kraju rukopisa). Muvekkit pogrešno piše da je Fojničanin umro 1189. (1775.) godine. Iza muftije je ostala supruga Merjema, kćerka hadži-Mustafina, dva sina, Abdurrahman-efendija koji je takođe bio bibliotekar Osman Šehdine biblioteke i Muhammed, te tri kćerke, Ummihana, Muradhana i Fatima. Porodična im je kuća bila u Kečedži hadži-Sinanovoj mahali. Abdurrahman-efendija je umro 1775. godine, a njegovu smrt bilježi i Bašeskija u svom Ljetopisu.

U sidžilu sarajevskog kadije (br. 11, str. 104-105) popisana je imovina muftije Fojničanina skupa sa bibliotekom. Iz popisa se vidi da je imao dragocjenu zbirku rukopisa od 229 kodeksa sa oko 240 djela iz svih oblasti nauka, a značajan broj otpada na pravne, jezičke, akaidske i etičke discipline. Među njima je bila jedna Kanunnama i čak trinaest zbirki fetvi koje su mu služile kao izvor za izdavanje vlestitih pravnih rješenja. Ova je biblioteka bila bogatija od javne Osman Šehdijine biblioteke.

Muhammed-efendija Fojničanin bio je savremenik ljetopisca Mula Mustafe Bašeskije koji o njemu piše u dva-tri navrata. Spomenuvši ga među umrlim Sarajlijama, ovako ga opisuje: Hadži Muhammed-efendija Fojničanin, bivši muftija, vaiz, muderris i bibliotekar, krupan čovjek, velike i crne brade, crne puti, malo ljutit, herif i nikome se nije pokoravao.

Pisana djela muftije Fojničanina

Muhammed Fojničanin pisao je djela iz logike i jezičkih disciplina, na arapskom i turskom jeziku. Autor je dva komentara iz sintakse arapskog jezika, na turskom jeziku, te jedanog komentara iz logike, na arapskom jeziku.

Tabib al-mubtedin (Izliječitelj za početnike) Muhammed-efendijino je djelo o arapskoj sintaksi, na turskom jeziku, pisano po ugledu na Birgivijev Izhar, ali se autor služio i djelima Al-Hadi, Mugni al-labib, Lubb al-lubab i Imtihan al-adkiyya'. Kako stoji na kraju autografa ovoga djela koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (R-3365/2), koncept djela Fojničanin je završio u Medini u mjesecu ša'banu 1748. godine, a konačnu mu formu dao u posljednjoj trećini toga mjeseca i sa pisanjem završio u noći lejletu-l-kadr, kraj mihraba džamije Božijeg poslanika. Rukopis ovog djela koji se čuvao u Orijentalnom institutu u Sarajevu (R-1750-2) sačinio je Omer ibn Jusuf Karadža-zade (Karadža, a ne Karadžić kako piše Handžić) Uskopjevi (Gornjevakufljanin, a ne Bugojanac), 1756. godine. Prema Amiru Ljuboviću Orijentalni institut je posjedovao još jedan rukopis ovoga djela, R-1128. Jedan ugledni istraživač ovo djelo pogrešno predstavlja kao «medicinski priručnik za početnike» uz tvrdnju da je pisano na arapskom jeziku.

Drugo njegovo djelo je Al-Jakin, komentar djela Al-amsila al-muhtalifa popularnog udžbenika iz arapske gramatike. Djelo je dovršeno u tekiji (ribatu) Daruš-šifa' u Medini. Jedan rukopis i ovog djela Muhammed-efendije Fojničanina čuvao se u Orijentalnom institutu u Sarajevu, ali je u posljednjem ratu nepovratno izgubljen.

Treće djelo Muhammeda ibn Jusufa Fojničanina, ovoga puta iz logike, predstavlja komentar popularne Al-Abharijeve Isagoge, a nosi naslov Fath al-asrar fi šarh Isagugi fi 'ilm al-matiq (Otkrivanje tajni u komentiranju Isagoge iz nauke o logici). Ovo djelo spada u red kraćih komentara, a po sadržaju veoma je slično komentarima Mustafe Ejubovića Šejh Juje, Muhammeda Čajničanina i Fadila Užičanina. Sastoji se od slijedećih poglavlja: Predgovor; Isagoga; O interpretativnom govoru; O sudovima; O silogizmu; Apodiktika; Dijalektika; Retorika; Poetika; Sofistika. Rukopis Fath al-asrara nalazi se u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu (R-797-3), a prepiso ga je Omer ibn Salih Pilav 1841. godine.

Brojne fetve u domaćim rukopisima potpisao je sarajevski muftija hadži-Muhammed-efendija, ali se one sa sigurnošću ne mogu pripisati Fojničaninu jer se, na isti način, potpisivao i hadži-Muhammed-efendija Čajničanin. Smatramo da većina njih, ipak, pripada Fojničaninu jer je upravo on nosio titulu čelebi (učeni), za razliku od Čajničanina kojeg Bašeskija ne smatra naročito obrazovanim. Muftija Fojničanin je bio pobožan, obrazovan, pismen, nepotkupljiv, pravdoljubiv, hrabar, edebli. Rahmet mu plemenitoj duši!

Izvori i literatura: GHB, R-3244, pri kraju ruk.; GHB, Sidžil, br. 7, str. 27; GHB, Sidžil, br. 11, str. 114; S. Kemura, „Javne muslimanske građevine u Sarajevu“, GZM, Sarajevo, oktobar-decembar, 1908., str. 487; Kemura, Sarajevske muftije, Sarajevo, 1916., str. 14-16; Bašagić, Znameniti, Zagreb, 1931., str. 51; Handžić, Književni rad, str. 71-72; Alija Bejtić, „O jednom sidžilu iz 1763-1770.“, Osvit, II/1943. br. 90, str. 4; Šabanović, Književnost, str. 490-491; Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987., str. 46, 55, 96, 104, 142, 152, 409; Zejnil Fajić, „Biblioteka hadži Muhamed ef sina Jusufova, Fojničanina, zvanog čelebi“, Glasnik VIS, LIII/1990., br. 6, str. 55-61; Ljubović, Logička djela, str. 59-60; Muvekkit, Povijest Bosne I, str. 566; Mustafa Jahić, Katalog GHB, London-Sarajevo, 1999., sv. 6, str. 36-37; Mehmedović, Leksikon bošnjačke uleme, str. 365.