Mistah ibn Usase, r.a.
Mistah ibn Usase ibn Abbad ibn Muttalib, iz plemena Kurejš je bio učesnik bitke na Bedru.

Bio je izuzetno hrabar i vješt borac. Njegovo pravo ime je Avf, ali je nazvan Mistah pa je to prevladalo i postao je poznat po tom svom nadimku. Poslanik, s.a.v.s., ga je zbratimio sa Zejdom ibn Muzejjenom. Njegova majka je bila Ebu Bekrova, r.a., tetična, i bila je od onih žena koje su Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dali prisegu (bej'at).
Mistah je bio prilično siromašan te ga je Ebu Bekr, r.a., izdržavao i pomagao zbog te rodbinske veze među njima. Kada su munafici potvorili Poslanikovu suprugu Aišu, u povratku iz bitke sa Beni Mustalikom, pete godine po Hidžri, u tu munafičku klopku je upao i Mistah, r.a., i pričao je o tom događaju u ružnom kontekstu. Nakon što je Allah, dž.š., objavio ajete iz sure En-Nur, u kojima pojašnjava nevinost Aiše, r.a., i zlobu i potvoru munafika, Poslanik je naredio da se Mistah, r.a., i drugi ashabi koji su bili u to upetljani izbičuju, zbog potvore. Ebu Bekr, r.a., se tada zakleo da više neće pomagati i udjeljivati Mistahu, zbog toga što je širio ružne glasine o njegovoj kćerki Aiši. Tada je Allah, dž.š., objavio ovaj kur'anski ajet: „Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.“ Tada je Ebu Bekr, r.a., rekao: „Tako mi Allaha, ja volim da mi Allah oprosti moje grijehe. Nakon toga se ponovo vratio pomaganju i izdržavanju Mistaha i u tome je ustrajao sve do svoje smrti. Ovaj postupak najodabranijeg ashaba Ebu Bekra, r.a., nam pokazuje kako musliman treba da oprosti i pređe preko tuđih pogrešaka i da mu Allahov hator i Njegova milost budu najpreči.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., osvojio Hajber onda je Mistahu udijelio pedeset veseka (tovara) hurmi, jer je on sa njim prisustvovao u bici na Bedru, Uhudu i ostalim bitkama a bio je od potrebnih i siromašnih ljudi.
Ovako imam Zehebi -rahimehullah- završava biografiju ovog ashaba, r.a.: „I nemoj slučajno, o ti odlučni, da na ovog časnog ashaba, učesnika u bici na Bedru gledaš sa prezirom, zbog pogreške koja je iskrsla od njega, jer to mu je već oprošteno i on će biti od stanovnika Dženneta. I nemoj slučajno, o ti pristalico ši'ija, da aludiraš niti bilo čime da ciljaš i spominješ potvoru majke pravovjernih (Aišu, r.a.) nakon objavljivanja kur'anskih ajeta koji ukazuju na njenu nevinost i čistoću, te zbog toga zapadneš u džehennemsku vatru.“
Mistah je umro trideset i četvrte godine po Hidžri, tj. 654. godine, za vrijeme Osmanovog, r.a., hilafeta, i tada je imao pedeset i šest godina.
Autor: Fuad Sedić