On ni prije islama nikada nije volio kipove, čak je u džahilijjetu osjećao odvratnost prema tome, te je skupa sa Es'adom ibn Zurarom ispovijedao tevhid / vjerovanje u Allahovu jednoću. 

On i Es'ad ibn Zurare, r.a., su bili prvi stanovnici Medine koji su prihvatili islam. Ebu Hejsem je bio među onima koji su se tri puta, tj. tri godine prije Hidžre, uzastopno, za vrijeme hadža tajno sastajali sa Muhammedom, s.a.v.s., na Akabi, na Mini. Također se spominje da je sa Ebu Hejsemom u drugom dogovoru na Akabi bio i njegov brat Ubejd ibn Tejjihan. 

Nakon Hidžre u Medinu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zbratimio Ebu Hejsema, r.a., sa Osmanom ibn Maz'unom, r.a.

Ebu Hejsem ibn Tajjihan, r.a., je učestvovao sa Poslanikom, s.a.v.s., u najpoznatijim bitkama, kao što su Bedr, Uhud, Hendek kao i ostale bitke. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je slao u Hajber kao procjenivača prihoda od palmi, poslije pogibije Abdullaha ibn Revahe, r.a. u bici na Mu'ti, osme godine po Hidžri. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio onda ga je Ebu Bekr, r.a., slao sa istom zadaćom, ali mu se on izvinio i tražio da ga oslobodi te funkcije, objasnivši to riječima: „Kada sam to činio za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., on bi nakon mog povratka učio dovu za mene.“ S obzirom da više nije bilo Poslanikove dove koja mu je ulijevala snagu i bila podstrek u tako odgovornom poslu, on je želio da bude oslobođen te odgovornosti. Nakon tog razgovora Ebu Bekr, r.a., ga je oslobodio te obaveze. 

Ebu Hejsem, r.a., je umro za vrijeme Omerovog, r.a., hilafeta, 20. h.g.

 

Autor: Fuad Sedić