Pod imenom al-miḥrāb Jerusalemski hram se spominje četiri puta u tri sūre Kurʼāna. Nadalje,  Jerusalemski hram u Kurʼānu se spominje jednom  kao al-masğid al-aqṣā (Hram Najudaljeniji),  a drugi put samo kao al-masğid (Hram, ili, pak, mjesto gdje se čini sağda, gdje “se pada ničice/nice pred Bogom“). Oba ova potonja spomena Jerusalemskog hrama nalaze se u 17. sūri (Noćno putovanje/al-Isrā).

Uglavnom, tako bi o Jerusalemskom hramu ukratko izvijestila statistička lingvistika Kurʼāna. 

Međutim, kao i sve drugo što se u Kurʼānu spominje, i spomen Jerusalemskog hrama treba sagledavati unutar strukturalne i značenjske cjeline Kurʼāna. 

Tako, ako hronološkim slijedom pratimo pojavljivanje osoba koje se na stranicama Kurʼāna spominju u vezi sa Jerusalemskim hramom, posve jasno vidimo da je riječ o 

  1. A) Dāvūdu (Davidu), a.s.,
  2. B) Hazreti Merjemi (Djevici Mariji), a.s.,
  3. C) Zekerijjāu (Zahariju),s., te, napokon, o
  4. D) Muhammedu,s. 

A itekako  nam je važno pojedinačno spominjanje ovih likova u vezi sa Jerusalemskim hramom.  

Dāvūd, a.s., je jedan od velikih Božijih poslanika koji su poslani jevrejima. Osim u islamu, i tu, u svetoj povijesti judaizma,     Dāvūd, a.s., je iznimno istaknut vjerovjesnički i poslanički lik. U Kurʼānu se on, u vezi sa Jerusalemskim hramom,   spominje kako sudac koji presuđuje u parnicama među ljudima. 

K tome, Hazreti Merjema i Zekerijjā, a.s., veoma  su važni likovi u svetoj povijesti kršćanstva (kao i u islamu, naravno). Oboje se u Kurʼānu spominju kao oni koji borave u Jerusalemskom hramu. Napokon, Muhammed, a.s., spominje se u vezi sa Jerusalemskim hramom kao posljednji Božiji poslanik, ili poslanik islama, koji je iz Časnog Mekkanskog hrama (al-masğid al-ḥaram) bio prenijet noću (al-isrā) do Jerusalemskog hrama, a odatle je obavljeno njegovo Nebesko putovanje (al-miʻrāğ).

Ovim spominjanjem Jerusalemskog hrama na šest mjesta u Kurʼānu, te, k tome, spominjanjem Jerusalemskog hrama u vezi sa Božijim poslanicima i središnjim ljudima nebeski objavljenih vjera: judaizma, kršćanstva i islama,  temeljna knjiga islama, Kurʼān, poručuje da Jerusalemski hram trebaju poštovati svi, da je to sveto središte najvažnijih monoteističkih vjera u povijesti čovječanstva. 

Još nekoliko važnih činjenica dolazi na um. Prvo, jedna veličanstvena žena, Hazreti Merjema ili Djevica Marija, spominje se u Kurʼānu kao važna stanovnica Jerusalemskoga hrama. Time Kurʼān poručuje da vjerovanje u Boga pripada podjednako i ženama kao i muškarcima. Također, hramovi i džamije treba da budu podjednako otvoreni i prema ženama i prema muškarcima.

Drugo, u Kurʼānu se tako jasno povezuje Mekkanski hram i Jerusalemski hram. To govori o važnosti koju Kurʼān i islam posvećuju kontinuiranju monoteističkog nasljeđa čovječanstva. 

Treće, kao da svi ovi spomeni Jerusalemskog hrama poručuju da jevreji, kršćani i muslimani treba da žive u miru, baš kao što se i svako zazivanje Boga iz hramova, džamija, crkava, sinagoga, pagoda, havri... (treba da) odvija u miru.

Poruka Kurʼāna je posve jasna: U svrhu očuvanja mira i iskrene vjere u Boga Jerusalemski hram, pa i grad Jerusalem,  smatraju se zajedničkim nasljeđem svekolikog monoteističkog hoda čovječanstva. 

(...)

Autor: Enes Karić