On je brat od Muavije i njihova sestra Ummu Habiba, r.a., je bila jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., supruga. Jezid je prešao na islam na dan oslobođenja Mekke i onda je postao ugledni i iskreni musliman. Odmah nakon oslobođenja Mekke priključio se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pohodu na Hunejn. Nakon bitke Poslanik, s.a.v.s., mu je dao stotinu deva i četrdeset oka srebra. 

Ibn Abdulberr kaže da je Jezid bio najbolji od Ebu Sufjanovih, r.a., sinova, pa su ga zvali Jezidul-hajr/ Jezid dobra. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je imenovao Jezida kao sakupljača zekata u plemenu Beni Firas. Za vrijeme Ebu Bekrovog, r.a., hilafeta bio je imenovan za vojskovođu u Šamu. Tom prilikom ga je Ebu Bekr, r.a., lično ispratio idući pješice s njim, savjetujući ga i dajući mu uputstva za put. Sve je to činio iz poštivanja prema njemu i njegovoj privrženosti vjeri.

Kada je Omer, r.a., preuzeo hilafet on je postavio Jezida ibn Ebi Sufjana kao namjesnika u Palestini, zatim u Damasku. 

Jezid ibn Ebi Sufjan, r.a., je umro u Damasku 18. h.g. za vrijeme kuge u Amrvasu koja se bila proširila te godine u tom području. Pred samu smrt on je oporučio svom bratu Muaviji da preuzme namjesništvo u tom području, što je halifa Omer, r.a., odobrio, iz poštivanja prema Jezidu, r.a. 

Ovu kugu, koja se bila proširila u tom području 18. h.g., je Poslanik, s.a.v.s., najavio kao jedan od predznaka Sudnjeg dana. U njoj su pomrli mnogi ashabi među kojima su: Ebu Ubejde, povjerenik ovog ummeta, Muaz ibn Džebel, najbolji poznavalac harama i halala, Šerahbil ibn Hasene, poznati borac i vojskovođa, Poslanikov amidžić Fadl ibn Abbas u dvadeset i nekoj godini svoga života, Ebu Džendel ibn Suhejl ibn Amr i mnogi drugi.

 

Autor: Fuad Sedić