Ibn Ummi Mektum, R.A.
Slijepi Poslanikov, S.A.V.S., mujezin. Ibn Ummi Mektum, r.a., je poznati ashab, koji je inače bio slijep i za kojeg se veže nekoliko vrlo interesantnih i upečatljivih događaja iz Poslanikovog, s.a.v.s., života.
Poznat je po svom nadimku Ibn Ummi Mektum, a za njegovo pravo ime neki učenjaci kažu da je Amr ibn Kajs, dok drugi kažu da mu je pravo ime Abdullah ibn Kajs, r.a. Ime njegove majke je Atika bint Abdullah ibn Ankese.
RADOSNA VIJEST ZA SLIJEPE
Ovaj ashab je još u djetinjstvu oslijepio i to iskušenje ga nije nimalo pokolebalo niti ometalo u njegovom izvršavanju vjerskih obaveza. Poznat je slučaj kada je on rekao Poslaniku, s.a.v.s., da je slijep i da ga nema ko dovoditi u džamiju, na zajedničko klanjanje. Poslanik ga upita, da li čuje ezan, na što on odgovori da čuje. Tada mu on reče: "Onda se odazovi!"
Za takvo iskušenje, tj. ostanak bez vida Allah, dž.š., je spremio posebnu nagradu, a to je Džennet. Na to ukazuje slijedeća predaja. Ebu Zilal priča: Bio sam kod Enesa ibn Malika pa me on upita: -Kada si ostao bez oka? Ja mu rekoh: -Još kada sam bio dijete. Tada Enes, r.a., reče: "Zaista je Džibril, a.s., došao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je kod njega sjedio slijepi Ibn Ummi Mektum, r.a., pa ga on upita: -Kada si ostao bez vida? On mu odgovori: -Kada sam bio dječak. Tada Džibril reče: -Allah, dž.š., je rekao: -Kada nekom Svom robu oduzmem vid (pa se on zbog toga strpi) nema mu druge nagrade osim Džennet.“ Ovaj hadis je velika utjeha za ljude koje je Allah, dž.š., stavio na ovakvo iskušenje, pod uslovom da oni to prihvate kao Božije određenje, i Allah će im to nadoknaditi Džennetom.
Ibn Ummi Mektum, r.a., je primio islam među prvim muslimanima. Također je učinio hidžru u Medinu odmah nakon Mus'aba ibn Umejra, r.a., Poslanikovog, s.a.v.s., izaslanika. El-Bera', r.a., je rekao: „Prvi ko nam je došao u Medinu od muslimana bio je Mus'ab ibn Umejr i Ibn Ummi Mektum, i oni su ljude podučavali Kur'anu.“
KUR'ANSKA POUKA POSLANIKU I NJEGOVOM UMMETU
Jednom prilikom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio u društvu nekih ljudi iz plemena Kurejš, među kojima je bio i Utbe ibn Rebi'a, razgovarao je s njima pokušavajući ih pridobiti za islam. Tada mu prilazi ovaj slijepi ashab Ibn Ummi Mektum, r.a., da ga nešto upita. Poslanik, s.a.v.s., je poželio da mu on u tom momentu nije prišao, kako bi se mogao što više posvetiti ovoj skupini sa kojom je razgovarao, jer je to smatrao u tom momentu prioritetom i od velike koristi za islam. Zbog toga se Poslanik, s.a.v.s., od njega okrenuo i namrštio, što je bilo povod objave ovih kur'anskih ajeta: „On se namrštio i okrenuo, zato što je slijepac njemu prišao. A šta ti znaš - možda on želi da se očisti, ili pouči i da mu pouka bude od koristi. Onoga (Utbe ibn Rebi'a) koji je bogat, ti njega savjetuješ, a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje, a onoga (Ibn Ummi Mektum) koji ti žureći prilazi i strah osjeća, ti se na njega ne osvrćeš. Ne čini tako!“ (sura Abese, 1-11.)
Poznati komentator Kur'ana Kurtubi kaže: Poslanik je tom prilikom pomislio: „Ovi (Kurejševići) će reći: -Ovoga poslanika slijede samo slijepi, siromašni i robovi, pa se namrštio i okrenuo. Neki učenjaci kažu: Ovaj postupak Ibn Ummi Mektuma se smatra njegovom greškom, jer on, kao slijepac, nije vidio da je Poslanik, s.a.v.s., bio zauzet razgovorom sa drugim ljudima, želeći da pređu na islam, ali i pored svega toga Allah, dž.š., je ukorio Poslanika, da se zna da je siromašni vjernik bolji od nevjernika, makar on bio i bogat.“
Poslanik, s.a.v.s., je mnogo volio ovog ashaba i puno ga je uvažavao, posebno nakon objavljivanja ovih ajeta. Kada god bi Ibn Ummi Mektum došao Poslaniku, s.a.v.s., on bi mu prostirao svoju prostirku da sjedne pored njega i govorio bi mu: „Dobro došao onaj zbog koga me moj Gospodar ukorio!“ Tada bi ga Poslanik, s.a.v.s., pitao ima li kakvu potrebu.
Imenovao ga je jednim od svojih mujezina, pored Bilala, r.a. Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Bilal uči ezan noću, (tj. budi vjernike na sehur) pa tada jedite i pijte sve dok ne zauči ezan Ibn Ummi Mektum.“ On je bio slijep i ne bi učio ezan sve dok mu se ne kaže: Zora je, zora (je nastupila)!“
Mnogo puta ga je Poslanik, s.a.v.s., imenovao kao svog zamjenika u Medini, kada bi on odlazio u neki pohod ili bitku. Ibn Abdulberr smatra da se to desilo trinaest puta u raznim prilikama. On bi tada kao slijepac predvodio džemat a ponekada bi i držao hutbu, stojeći pored Poslanikove mimbere, koja bi mu bila s lijeve strane.
Koliko je Ibn Ummi Mektum, r.a., volio Poslanika, s.a.v.s., govori ovaj slučaj. Kaže se da je nakon što je Ibn Ummi Mektum stigao u Medinu odsjeo kod neke jevrejske žene, koja ga je služila. Međutim, ona ga je svakodnevno uznemiravala vrijeđajući Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika. To je Ibn Ummi Mektumu dojadilo i jednom ju je udario što je rezultiralo njenom smrću. Tada mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Eto Allah, dž.š., ju je udaljio od tebe da te više ne uznemirava.“
Poslanikov, s.a.v.s., pisar Zejd ibn Sabit, r.a., kaže: „Jednom prilikom sam sjedio pored Poslanika, s.a.v.s., i moja natkoljenica je bila uz njegovu natkoljenicu. Tada je Poslaniku, s.a.v.s., počela dolaziti Objava, pa je njegova noga pritisla moju nogu. Nikad u životu nisam nešto teže osjetio i imao sam osjećaj da će mi noga pući. Kada je objavljivanje ajeta prestalo ja sam osjetio olakšanje. Tada mi Poslanik, s.a.v.s., reče: -Piši ovaj ajet koji je upravo objavljen: „Vjernici koje se ne bore nisu jednaki onima koji se na Allahovom putu bore...(sura En-Nisa', 95) Dok je Poslanik meni diktirao ajet i ja ga pisao, dođe Ibn Ummi Mektum i reče: -Poslaniče, ja da nisam slijep i ja bih se borio. U drugim predajama se kaže da je Ibn Ummi Mektum zamolio Allaha ovim riječima: -Gospodaru, objavi ajet koji će pojasniti moj razlog neučestvovanja u borbi! I prije nego što je završio sa pitanjem, Poslaniku, s.a.v.s., ponovo dođe Objava i on mi nakon toga reče: - Dodaj još ovaj dio ajeta: „osim onih koji su za borbu nesposobni.“
Kada je Poslanik, s.a.v.s., preselio na bolji svijet i ashabe zadesilo beznađe. Među onima koji su zapali u teško stanje bio je i Omer, r.a., koji je prijetio da će svakome ko bude tvrdio da je Poslanik mrtav odsjeći glavu. U tom momentu se začuo glas Ibn Ummi Mektuma, r.a., koji je u dnu džamije učio ovaj ajet: „Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili?“ (sura Ali Imran, 144)
Bez obzira na ovu olakšicu koju je Allah, dž.š., objavio da slijepci i drugi koji su nesposobni ne moraju učestvovati u džihadu, Ibn Ummi Mektum, r.a., je ipak želio da i na taj način postigne Allahovo zadovoljstvo, pa je išao sa ashabima u bitku na Kadisiji, protiv Perzijanaca. U ovoj bici su muslimani konačno porazili Perzijance i time dokrajčili njihovo neprijateljstvo prema muslimanima. Broj muslimana u ovoj bici je bio oko sedam hiljada pod vodstvom Seada ibn Ebi Vekkasa, r.a., a vođa Perzijanaca je bio Rustem, koji je u ovoj bici ubijen. Broj neprijateljskih vojnika je bio četrdeset, ili pak šezdeset hiljada vojnika, koji su koristili i sedamdeset slonova. Bitka je trajala tri dana.
U ovoj bici je Ibn Ummi Mektum, r.a., govorio ashabima: „Dajte meni bajrak, jer ja sam slijep pa ne mogu bježati. Samo me postavite ispred naših redova!“ Neki kažu da je Ibn Ummi Mektum, r.a., u toj bici poginuo, dok drugi smatraju da se vratio u Medinu gdje je umro kratko prije smrti Omera, r.a.
Autor: Fuad Sedić