Hatidža bint Huvejlid ibn Esed je porijeklom je iz plemena Kurejš i ona je prva supruga Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On ju je oženio prije poslanstva na petnaest godina. Ona je rođena u Meki 68. godine prije Hidžre, što odgovara 556. godini po miladu. Dakle rođena je prije Muhammeda, s.a.v.s., na petnaest godina. Odrasla je u poznatoj i uglednoj mekanskoj porodici. Otac joj je umro kada je imala oko trideset godina. Te godine se desio rat između Kurejša i Kajsa a zvao se Fidžar, zbog toga što se desio u svetom mjesecu. Hatidža je prvo bila udata za Ebu Halom ibn Zureretom Et-Temimijem, koji je umro te je ona nakon njega ostala udovica. Bez obzira na pokvarenost sredine u kojoj je živjela, Hatidža je živjela moralnim životom. Spominje se da je nakon ovog braka bila udata za Atikom ibn Abidom. 

Hatidža, r.a., je bila izuzetno bogata i tim svojim bogatstvom je plijenila mnoge prosce koji su se željeli domoći njenog imetka. Svojim imetkom je trgovala sve dok nije jednom prilikom sa svojom trgovačkom robom poslala Muhammeda ibn Abdullaha, dvadesetpetogodišnjeg mladića iz Kurejša, koji je bio izuzetno pošten i cijenjen u Meki. Skupa sa Muhammedom je krenuo njen sluga Mejsera. U toku njihovog putovanja desilo se da je Muhammed sjeo pod jedno stablo u blizini manastira jednog iskrenog kršćanskog monaha po imenu Nestura. Tada je Nestura upitao Mejseru: -Ko je onaj čovjek koji je sjeo pod ono stablo? On mu reče: -To je jedan čovjek iz plemnena Kurejš. Tada Nestura reče: -Pod ovo stablo, nakon Isa'a, a.s., nije niko sjeo a da nije određen za Božijeg poslanika. To je Mejsera zapamtio i sve je to ispričao Hatidži nakon povratka sa trgovačkog putovanja sa Muhammedom. Pored toga, Hatidža, r.a., je čula od Mejsere o poštenju i korektnosti Muhammeda u njenoj trgovini i uz to se prisjetila jednog događaja koji se davno desio u Mekki. Ona je sa ostalim djevojkama jednom prilikom bila u Mekki na nekoj svečanosti pa je došao neki židov i rekao im: -O Kurejševićke djevojke, uskoro će se u vašoj sredini pojaviti Božiji poslanik, pa koja od vas bude u mogućnosti da mu bude supruga, neka tako i učini. Tog židova koji ih je o tome obavijestio su te djevojke tada ismijavale, ali je Hatidži, r.a., to ostalo u pamćenju. Sada nakon toliko godina i nakon vijesti koje je dobila od Mejsere, Hatidži je prošlo kroz glavu da bi ovaj pošteni mladić iz Kurejša, Muhammed, ustvari trebao biti taj najavljeni Božiji poslanik. Ona tada šalje ženu po imenu Nufejsa bint Munje, da ponudi brak Muhammedu ispred Hatidže. To je Muhammed prihvatio. Ebu Talib, Muhammedov amidža, ju je isprosio od njenog amidže Amra ibn Eseda za svoga bratića Muhammeda. Tako se Muhammed, s.a.v.s., oženio prije poslanstva na petnaest godna sa Hatidžom koja je bila starija od njega za petnaest godina. 

Tako je sklopljen najčasniji brak iz kojeg se rodilo šestero djece: dva sina, Kasim i Abdullah (kojeg su zvali Tahir ili Tajjib) i četiri kćeri: Zejneba, Rukajja, Ummu Kulsum i Fatima, r.a. Sva djeca su rađana otprilike sa razmakom od po jednu godinu. Sinovi su umrli kao dojenčad a kćeri su poživjele i sve su bile udate. 

Kada je Muhammed, s.a.v.s., u svojoj četrdesetoj godini dobio Objavu, prva osoba kojoj se obratio bila je Hatidža, r.a., koja mu je dala podršku i bila je prvi njegov sljedbenik u islamu. Nakon što je Muhammed, s.a.v.s., dobio prvu objavu i sreo se sa melekom Džibrilom, došao je kući uplašen i to je ispričao Hatidži. Ona mu tada reče: -Allah tebe neće poniziti, jer ti održavaš rodbinske veze, ugošćavaš goste, pomažeš nemoćnim, podrška si onima koji su slabi i podržavaš istinu. Nakon toga Hatidža ga je odvela do svog amidžića Vereke ibn Nevfela, koji je bio kršćanin a poznavao je Tevrat i Indžil. On je od malog broja onih koji su iskreno obožavali Allaha, dž.š. Kada mu je Muhammed ispričao svoj susret sa melekom Džibrilom, Vereka mu tada reče: -To je isti melek koji je dolazio Musau, a.s. Tebe će tvoj narod maltretirati i zlostavljati i oni će te na kraju iz tvog mjesta istjerati. Ako ja tada budem živ, ja ću te svesrdno pomoći. Tada Muhammed, s.a.v.s., sa čuđenjem upita: -A zar će oni mene istjerati!? Vereka mu tada reče: -Nikada niko nije došao sa takvom stvari a da nije bio proganjan. Međutim, Vereka je ubrzo umro, nakon što je iskreno povjerovao u Muhammedovo poslanstvo. 

Hatidža, r.a., majka vjernika, se odlikuje sa mnogo vrlina u odnosu na ostale Poslanikove, s.a.v.s., žene, kao i u odnosu na sve ostale žene svijeta. Evo nekih od tih vrlina. Ona je žena koja je u sebi nosila osobine kompletne i vrlo pronicljive osobe. Bila je pobožna, poštena, plemenita i još za njena života joj je obećan Dženet. Poslanik, s.a.v.s., ju je vrlo često spominjao nakon njene smrti i otvoreno joj davao prednost u odnosu na ostale svoje supruge. Poznata je izreka Aiše, r.a., koja je o Hatidži, r.a., kaže slijedeće: „Ni na jednu od Poslanikovih supruga nisam bila toliko ljubomorna kao što sam bila na Hatidžu, mada nisam ni živjela u njenom vremenu. To je zbog toga što ju je Poslanik, s.a.v.s., mnogo spominjao i uvažavao.“ 

U drugoj predaji stoji da je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo Hatidžu pa mu je Aiša iz ljubomore rekla: -Pa zašto uvijek spominješ tu staru ženu, Allah ti je nju zamijenio sa boljom od nje. Tada joj Poslanik, s.a.v.s., reče: -Nije mi Allah dao ženu bolju od nje, ona mi je povjerovala kada mi ljudi nisu vjerovali, ona me je svojim imetkom pomogla kada su me drugi odbacili, Allah mi je od nje dao djecu a nije mi dao ni sa jednom drugom ženom. Tada je Aiša rekla: -Tako mi Allaha, ja ti je više nikada neću spominjati u ružnom kontekstu.“

Od Hatidžinih, r.a., vrlina je također, da je ona prva Poslanikova, s.a.v.s., supruga, ona je rodila svu njegovu djecu, osim Ibrahima kojeg je rodila Marija, a.s., poklonjena robinja, koja je na putu prema Medini već bila primila islam. 

Dok je Hatidža, r.a., bila Poslanikova supruga on se nije ženio ni sa kojom drugom ženom. Kada je ona umrla to je Poslanika, s.a.v.s., mnogo pogodilo zato što ju je puno volio i ona mu je bila divan saputnik i velika podrška u njegovom životu i poslaničkoj misiji. 

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Džibril, a.s., jednom prilikom došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: - Sad će ti doći Hatidža i donijeti posudu sa hranom, pa kada dođe prenesi joj selam od Allaha i od mene i obraduj je sa dvorcem od bisera u Džennetu, u kojem neće biti galame niti umora. 

U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Najbolja žena svoga vremena je Hatidža a najbolje žena svoga vremena je bila Merjema.“ 

U drugom hadisu od Enesa, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Najbolje žene u Dženetu su: Hatidža, Fatima, Merjema i Asija, žena firavna.“

Hatidža, r.a., je umrla u mjesecu ramazanu 10. godine nakon poslanstva, tj. prije Hidžre na tri godine. Ukopana je u kvartu Mekke koji se zove Hadžun. Tada je imala šezdeset i pet godina. Poslanikov amidža Ebu Talib, koji ga je, bez obzira što je bio nemusliman, mnogo štitio od mušrika je umro nakon Hatidžine smrti na mjesec i pet dana. Tako je Poslanik, s.a.v.s., izgubio podršku koju je imao od njih dvoje, te se ova godina u kojoj su njih dvoje umrli s pravom zove godina tuge. 

 

Autor: Fuad Sedić