Kaže se da je bio četvrti ili peti musliman. Prije njega su islam prihvatili Ebu Bekr, Alija, Zejd ibn Harise i Sead ibn Ebi Vekkas, r.a. 

Njegova kćerka Ummu Halid bint Halid je govorila: „Moj otac je peti primio islam, zatim je učinio hidžru u Abesiniju i ostao tamo petnaestak godina i ja sam se rodila u Abesiniji.“ 

Spominje se da je razlog njegovog prelaska na islam bio san kojeg je usnio. U snu je vidio da se on nalazi na ivici vatre i da njegov otac hoće da ga u nju baci. U tom naiđe Muhammed ibn Abdullah (Allahov Poslanik, s.a.v.s.) i uhvati ga s leđa za njegovu odjeću i spasi ga. Kada je osvanuo otišao je Ebu Bekru i ispričao mu ovaj san. Tada mu Ebu Bekr reče da slijedi Muhammeda, s.a.v.s., jer je on Allahov Poslanik. Halid je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i primio islam. Kada je za to čuo njegov otac jako se naljutio i kaznio ga time što mu nije dao da jede i zabranio je njegovoj braći da sa njim razgovaraju. Nakon toga je on otišao u Abesiniju. 

Između ostalih koji su tom prilikom otišli u Abesiniju sa svojim ženama, bili su: Dž'afer ibn Ebi Talib sa svojom ženom Esmom bint Umejs, Osman ibn Affan sa svojom suprugom Rukajjom, Poslanikovom kćerkom, Halid ibn Seid sa svojom suprugom Umejjom i njegov brat Amr ibn Seid sa svojom suprugom Fatimom bint Safvan. 

Halidov otac, kojeg su zvali Ebu Uhajha, je bio od mekkanskih prvaka i umro je kao mušrik prije bitke na Bedru. Prenosi se da se njegov otac razbolio, pa se zarekao govoreći: „Ako me Allah digne nakon ove bolesti, neće biti Muhammedovih sljedbenika u Mekki.“ Tada se njegov sin Halid obratio Allahu sa ovim riječima: Allahu moj, ne daj da on ustane!“ 

Već spomenuta Halidova kćerka, koja je živjela dugo poslije njega do devedesete hidžretske godine, također kaže: „Moj otac je prvi ko je napisao: Bismillahirrahmanirrahim.“ 

Halid je, kao što smo već rekli, učinio hidžru u Abesiniju a vratio se iz Abesinije u Medinu skupa sa Dž'aferom ibn Ebi Talibom sedme godine po Hidžri, za vrijeme bitke na Hajberu. Ibn Hadžer kaže da je Halid ibn Seid, r.a., stigao skupa sa Poslanikom, s.a.v.s., obaviti umru koju je obavio kao nadoknadu za onu od koje je bio spriječen na dan ugovora na Hudejbiji. 

Njega je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postavio za svog namjesnika u San'i, u Jemenu. 

Ebu Bekr, r.a., za vrijeme svog hilafeta, imenovao je Halida ibn Seida kao vojskovođu u nekim manjim pohodima u Šamu, za vrijeme borbe protiv otpadnika od vjere. 

Halid ibn Seid, r.a., je poginuo kao šehid u bici kod mjesta zvanog Edžnadejn, u području Sirije, trinaeste godine po Hidžri, dvadeset i četiri dana prije smrti Ebu Bekra, r.a. To je prva velika bitka u području Sirije. Muslimane je u toj bici protiv kršćana predvodio poznati vojskovođa Halid ibn Velid, r.a. Čovjek koji je u toj bici ubio Halida ibn Seida, r.a., raspitivao se, nakon što je prešao na islam: Ko je taj čovjek, (tj. Halid ibn Seid, r.a.) jer sam ja zaista u momentu njegove smrti vidio jako svijetlo koje ga je s neba obasjavalo.

 

Autor: Fuad Sedić