Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom poslao Halida ibn Bukejra sa Abdullahom ibn Džahšom u potrazi za jednom kurejševićkom karavanom. 

Halid je učestvovao u presudnoj bici na Bedru sa svojom braćom. Također je bio u bici na Uhudu. 

Ibn Sead kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zbratimio Halida ibn Bukejra sa Zejdom ibn Desinom i njih dvojica će skupa poginuti u bici kod Redži'a, gdje su bili prevareni i izdani od strane ovog plemena. 

Evo tog događaja, koji se desio u mjesecu saferu 4. godine po Hidžri, kako ga prenose autori sire:

Događaj na Redži'u 4. godine po Hidžri

Četvrte godine po Hidžri Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došla je delegacija iz plemena Udal i El-Kâre spominjući da su im stigle vijesti o islamu i da imaju potrebu za nekim ko će ih podučiti ovoj vjeri. Poslanik, s.a.v.s., je poslao skupinu od desetak svojih ashaba u kojoj su bili: Mersed ibn Ebi Mersed, Halid ibn Bukejr, Asim ibn Sâbit, Hubejb ibn Adij, Zejd ibn Desine, Abdullah ibn Tarik, a za vođu im je postavio Asima ibn Sâbita.

Buhari u svom Sahihu bilježi ovaj događaj po prenošenju Ebu Hurejre, r.a., koji kaže: „Ova skupina ashaba je krenula i kada su bili između Asfana i Mekke, dojavljen je njihov dolazak jednom ogranku mušričkog plemena Huzejl po imenu Benu Lihjan, pa su njegovi pripadnici krenuli za njima s blizu stotinu strijelaca, prateći njihove tragove, sve dok nisu stigli u jednu kuću u kojoj su oni ranije boravili i našli u njoj košpice hurmi koje su ponijeli sa sobom iz Medine, pa su rekli: 'Ovo su hurme iz Jesriba'. Onda su nastavili slijediti njihove tragove dok ih nisu stigli. Kada su Asim i njegovi drugovi vidjeli neprijateljske vojnike, sklonili su se na jedno uzvišenje. Mušrici su ih okružili i tražili da se predaju, govoreći im: 'Imate naše obećanje i zavjet, da ako nam se predate, nećemo nikoga od vas ubiti.' Asim je odgovorio: 'Što se mene tiče, ja ne vjerujem nevjerniku. Allahu moj, dostavi vijest o nama Svom Vjerovjesniku.' Onda su se borili protiv njih dok nisu ubili Asima i sedmoricu ashaba svojim strijelama. Ostali su Hubejb, Zejd i još jedan čovjek, koji su se predali i oni im dadoše obećanje i zavjet. Kada su im dali obećanje i zavjet, sišli su sa brda. Kada su ih se mušrici domogli, odvezali su žice sa svojih lukova i njima svezali trojicu ashaba. Taj treći čovjek koji je bio s njima dvojicom, kada vidje šta se radi, reče: 'Ovo je prvi znak prevare, i nije htio da ide s njima, pa su ga vukli i hrvali se s njim da bi ga natjerali da ide s njima, ali on to nije htio učiniti i onda ga ubiše.'

Hubejba i Zejda poveli su sa sobom i prodali ih u Meki. Hubejba je kupilo pleme Benû Haris, a Hubejb bijaše taj koji je ubio Harisa na Bedru. Tako je ostao u ropstvu kod njih. Kada su ga htjeli ubiti, pozajmio je britvu od jedne od Harisovih kćerki da se očisti. Ta žena je pričala: 'Zaboravila sam na svog malog dječaka, pa se on popeo do njega i došao mu i stavio ga na svoje stegno. Kada sam ga ugledala, osjetih strah koji je on zapazio kod mene, a u ruci je imao britvu.' 'Plašiš li se da ću ga ubiti?', upita me. 'Neću to, ako Bog dâ, uraditi.' Također je govorila: 'Nisam nikad vidjela boljeg zarobljenika od Hubejba. Vidjela sam ga kako jede tek ubrano grožđe, a u to vrijeme u Meki nije bilo nikakvog ploda, a bio je i okovan u gvožđe.' Bila je to samo opskrba od Allaha. Onda su ga izveli iz harema da ga ubiju. On im reče: 'Pustite me da klanjam dva rekata.' Onda im je došao i rekao: 'Da se ne bojim da ćete ono što činim smatrati kao strah od smrti, još duže bih klanjao.' Tako je on bio prvi koji je klanjao dva rekata prije smrti. Onda je u stihovima rekao:

'Kada poginem kao šehid, nije me briga kakva će mi biti smrt

na Allahovom putu, jer, ako On hoće, On će blagosloviti i isječeno tijelo'

Nakon toga mu je prišao Ukbe b. Haris i ubio ga. Kurejšije su poslale jednu grupu do Asima da donesu njegovo tijelo, jer je Asim ubio jednog od njihovih velikana na dan Bedra, pa je Allah poslao na njega skakavce poput prekrivača koji su ga štitili od njihovih izaslanika i nisu mu mogli ništa učiniti.“ Tako je Allah zaštitio njegovo tijelo od dodira mušrika. Ovo bi trebala biti pouka svim muslimanima, kada njihovi neprijatelji traže od njih da predaju oružje. 

Kada je Halid ibn Bukejr poginuo u ovoj bici imao je 34 godine kao što je imao i njegov brat Akil, kada je poginuo na Bedru. 

 

Autor: Fuad Sedić