Albanski narod je 1878. godine doživio i prebrodio jedan neviđeni holokaust u očima svijeta. Ovaj holokaust je albanskom narodu sa vatrom i handžarom, prouzrokovala hegemonistička Srbija, pod prisilom sprovodivši protjerivanje te ubijanje na hiljade Albanaca. Ova tragedija albanskog etnikuma od Niša pa sve do Pirota, dogodila se u godinama kada je svijet upao u duboki san. Iz jednog od tih 370 etničkih sela gdje su živjeli Albanci, sa kolijevkom na ramenima, pod prisilom napuštanja svog rodnog kraja, našla se i porodica Šerifa Ahmetija.[1]

Šerif Ahmeti potiče iz veoma ugledne porodice, sa nizom uglednih i učenih generacija alima.[2] Njegova porodična geneza veže se za mjesto Prekopuc (okolina Niša u Srbiji), gdje je bio zavičaj njegovih predaka, međutim, 1878. godine njegova porodica, kao i ostale albanske porodice iz tih krajeva, protjerane su od strane srpske okupatorske vlasti, doseliše se na Kosovu, tačnije u selu Gumnaselo - Lipjan. Porijeklom je iz jedne veoma obrazovne porodice, koja je gajila narodnu i vjersku tradiciju, jer su u njegovoj porodici bila dvojica poznatih muderrisa: Mula Sahit i Mula Fejzo, dok je on, nastavivši ovu tradiciju, bio treći muderris ove ugledne ulemanske porodice Ahmeti. Pošto je Muderris Šerif Ahmeti bio odgojen i obrazovan u jednoj ovakvoj porodici, razvio je prestiž svoje porodice, kultivirao je i vodio dalje, postavši kao jedno veliko drvo, koje pravi hladovinu jednom plemenu pa čak i dalje.[3]

 

Šerif Ahmeti je rođen 1920. godine u selu Gumnaselo u općini Lipjan na Kosovu. Četiri razreda osnovne škole je završio na srpskom jeziku u osnovnoj školi sela Banula,[4] dok je prve riječi o vjeri naučio pred Mula Azizom, jako cijenjenim i poštovanim imamom iz sela Banula. Nastavio je vjersku pouku u mektebu u tom selu. Kasnije, Ahmeti nastavlja vjersku naobrazbu u medresi u Uroševcu, kod poznatog muderrisa Azem-ef. Gremju i hafiza Abdullah-efendije.

Godine 1934., kao četrnaestogodišnjak, upisuje se u poznatu medresu "Pirinaz" u Prištini,[5] gdje je pohađao nastavu pred poznatim muderrisima te medrese kao što su bili: Ahmed Madroçi i hadži Hamd-ef. Ibrahimi, obojica poznati alimi tog vremena. U medresi "Pirinaz" Ahmeti izučava islamsku nauku punih 10 godina. U maju 1944,[6] uspješno je okončao srednjoškolsko obrazovanje te dobio idžazetnamu od Muderrisa Ahmed-ef. Ajetija-Madroçija.[7]

Dr. Mehmet Halimi o njemu kaže: "Bio je veoma poseban u ponašanju, u ophođenju i govoru sa ljudima, prijateljima, drugovima, džematom i učenicima, bio je dobre namjere i postupaka. Odlikovao se sposobnošću rasuđivanja i oštroumnosti, dublje logike u komentiranju, konkretiziranju i citiranju praktičnih primjera u toku tumačenja Kur’ana. Imajući dugogodišnju suradnju s njim, sjećam ga se kao cijenjenoga alima, ali i prijatelja i bližnjeg saradnika, dok će ga se drugi sjećati kao roditelja, odgajatelja, govornika i komentatora Kur’ana."[8]

Šerif Ahmeti, 1945. godine, registrira se na Pedagoškom kursu u Prištini, potom 1949. godine u Prizrenu a završio je u Peći 1950. godine.[9] Oženio se 1939. godine sa Nazivom Ratkoceri iz sela Lugaxhi, sa kojom je imao devetero djece: Havu, Naziva, Selimu, Azeminu, Maliku, Radiju, Feimu, Hazbiju i Fevzija.[10]

Šerif Ahmeti se 1967. godine upisuje na Filozofski fakultet u Beogradu, smjer orijentalistike. Na ovom fakultetu uspješno polaže sve ispite na prvoj godini, ali, zbog angažiranja u poslovima medrese i Udruženja ilmijje, na žalost, nije bio u mogućnosti dalje nastaviti studije.[11] Umro je 14. 4. 1998. godine[12] u Prištini u 78 godini života. Na dženazi je prisustvovao veliki broj džematlija, iz svih krajeva Kosova, Sandžaka, Makedonije, Crne Gore i dalje.[13] U znaku desetogodišnjice smrti i sjećanja na Šerifa Ahmeti, Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova je organiziralo sljedeće aktivnosti:

  1. a) Naučni skup o temi: "Život i djelo hadži Šerifa Ahmetija", na kojem je predstavljen 21 referentni rad od istraživača različitih naučnih profila;
  2. b) otvaranje izložbe slika i dokumentarac o životu hadži Šerifa Ahmetija, koja je probudila znatiželju svim prisutnim gostima;
  3. c) u ponoći, u amfiteatru medrese u Prištini, održana je komemoracijska akademija na kojoj su govorili: muftija Kosova - mr. Naim Tërnava, dekan FIS-a u Prištini - doc. dr Rexhep Boja, reis Islamske zajednice u Makedoniji - Sulejman-ef. Rexhepi, direktor medrese u Prištini - Ekrem Simnica, te predstavnik porodice Ahmeti, sin hadži Šerifa Ahmetija - Fevzi Ahmeti;
  4. d) Islamska zajednica Kosova je pripremila dokumentarni film o životu Šerifa Ahmetija, pod nazivom: "Tragovima Hadži Šerifa Ahmetija", koji je prikazan 17. aprila na Akademiji, a kasnije i na Kosovskoj državnoj televiziji - [14]

Obrazovne i vjerske funkcije

Jedan hodža bez edeba, ne može biti dobar vodič naroda.[15] (Šerif Ahmeti)

Poslije Drugog svjetskog rata, u oskudici učiteljskih kadrova koji bi podučavali djecu čitanju i pisanju, 19. decembra 1949. godine Šerif Ahmeti pristaje raditi kao učitelj albanskog jezika u osnovnoj školi u selu Banula, u kojoj kasnije postaje i njen direktor. Bilo je to vrijeme kada su se tadašnji albanski intelektualci, iako pod pritiskom divlje srpske vlasti, organizirali kako bi otvarali škole na svom maternjem, albanskom jeziku, među kojima je značajan doprinos na tom polju dao i sam Šerif Ahmeti.[16]

U intervjuu Šerifa Ahmetija datom uredništvu islamskog časopisa Dituria Islame, mula Šerif Ahmeti je izjavio sljedeće: „Potreba za nastavnicima je bila isuviše potrebna. Da bi bilo moguće obrazovanje na albanskom jeziku u prvim danima, odlučio sam da se stavim na raspolaganje društvu te sam se priključio zadatku općeg obrazovanja. Tako sam 19. 12. 1944. godine i institucionalno preuzeo zadatak učitelja od strane prof. Zekerije Rexha, odgovornog za obrazovanje na Kosovu.“[17]

Bila su to teška vremena i okolnosti, za učitelje i za cjelokupni narod, jer su nastavnici doživljavali nesreću svoga naroda. Diktatura komunističke vlasti pratila je korak po korak albanske patriote i nastavnike, zatvarala ih i maltretirala, i ne samo njih nego i njihove porodice zajedno s njima. Ove teške i bolne trenutke je i sam Šerif Ahmeti doživio: „Jednog snježnog zimskog dana, na početku 1945. godine, uputio sam se u školu. Na ulazu sam našao stražara, te me je upitao gdje sam se uputio. Rekao sam mu da sam učitelj. Stražar mi reče da obavijestim kurira škole kako bi on obavijestio učenike da se neće održati nastava tog dana. Ušao sam u hodnik škole i vidio tri ubijena čovjeka (Albanca). Ubijeni su u ponoći te doneseni u školu, niko ih nije poznavao... Velika žalost...!“[18]

Šerif Ahmeti je 1952. godine imenovan za direktora osnovne škole u Sloviju, gdje ostaje do 1955. godine.[19] Aktivnost i doprinos na polju obrazovanja djece od strane ovog veoma cijenjenoga učitelja palo je kao trn u oči tadašnjeg srpskog režima na Kosovu pa 1956. godine, pod stalnim pritiskom tadašnje vlasti, ostavlja posao učitelja i vraća se misiji imama u selu Glogovac, općina Lipjan. Kao imam hadži Šerif Ahmeti je uspio povratiti imidž prijašnjih imama i stvoriti novi, u duhu svoga vremena, donoseći stalno osvježenje u svom džematu sa svojim nastupima i dersovima.[20]

Kao hodža, intelektualac i učenjak, kao islamolog sa visokom vjerskom naobrazbom, bilo mu je jasno koja je uloga, važnost i težina Kur’ana, a.š., i hadisa Muhammeda, s.a.v.s., među muslimanima, tako da, dok je držao predavanja, izlažući neka vjerska pitanja, kao podloga tome, referirao se na kur’anske ajete i hadise Poslanika, s.a.v.s. Bio je jako svjestan da vjersko učenje mora nalaziti potporu, u prvom redu, u Plemenitoj Allahovoj knjizi - Kur’anu, i u hadisima Poslanika, s.a.v.s., jer samo tako je prihvatljivo od javnosti.[21] Često bi govorio: „Nije dovoljno biti samo dobar hodža, nego treba biti i dobar čovjek.”[22]

U jednom održanom govoru, na sastanku tadašnjeg Predsjedništva Islamske zajednice Kosova, u kompleksu „Alauddin“ Medrese u Prištini, Asllan Murati je, između ostalog, izjavio: „Šerif Ahmeti je bio jedan od faktora javnog priznavanja Islamske zajednice na Kosovu i šire; on je bio alim za Kosovare onoliko koliko je bio Imam Gazali za islamsku filozofiju.”[23]

Dok je radio kao imam, izabran je za predsjednika Odbora Islamske zajednice Lipjan, i na toj poziciji je ostao sve do 1965. godine, kada prelazi u srednju "Alauddin" medresu u Prištini.[24] Predaje predmete: Akaid, Islamska filozofija i po potrebi Usuli-fikh, te naposlijetku, od 1970. do 1983. godine, postaje i njen direktor. Tokom svog rada (1965-1985), muderris Šerif Ahmeti u medresi „Alauddin“ u Prištini daje veliki doprinos u obrazovanju mladih kadrova. U suštini srednja medresa u Prištini je bila jedinstvena institucija na polju obrazovanja albanskih kadrova islamske vjeroispovijesti na Kosovu a i šire.[25] Ova je Medresa otvorena 1951. godine.[26] Iz ove medrese je izašlo dosta mladih kadrova koji su danas na svim funkcijama unutar Islamske zajednice a i u ostalim državnim institucijama na Kosovu. Među njima su mr. Qemajl Morina, profesor na FIS-u u Prištini, koji se jednim pismom iz Sudana, dok je bio na dodiplomskom studiju, obratio svom vrlo poštovanom muderrisu Šerifu Ahmetiju sljedećim riječima: „...uvjeren sam da neću pretjerati ako Vam kažem da su lekcije koje sam slušao od Vas mnogo utjecale na mene tako da sam stekao duboko uvjerenje da ovdje, iako su profesori sa titulama doktora, uopće se ne mogu približiti vašoj metodi (u nastavi)...“[27]

Iako je bio angažiran i na ostalim obavezama, Muderris je služio kao imam i vaiz u prištinskim džamijama, a naročito u Velikoj džamiji (Sultan Mehmeda Fatiha) u Prištini. Bio je blizak sa džematom. Odlikovao se sa dobrim vazovima, odsječenim i argumentiranim. Svojim vazovima u mnogim džamijama i islamskim skupovima usađivao je vjerovanje, čvrsto ubjeđenje i ljubav u dušama vjernika.[28] Bio je prištinski muftija od 1985. do 1990. godine.[29]

Iako je bio u penziji, na zahtjev dekana Fakulteta za islamske studije u Prištini,[30] hadži Šerif Ahmeti pristaje držati predavanja na predmetu Akaid, od 1992. do 1994. godine.[31] Prvo predavanje koje je održao na FIS-u u Prištini, bilo je o temi: „Vjerovanje u Allaha čovjeka prati od prvoga dana“.[32]

Mr. Sadik Mehmeti o njemu kaže: „Svi oni koji su poznavali muderrisa Šerifa Ahmetija, mogu uvezati u jastuk sjećanja nezaboravne momente i otkriti vrline Muderrisa, u aspektima poput onih kao pedagoga, saradnika, prijatelja i dobrog roditelja...“[33] Lahko je naći jednog profesora samo da bi omogućio održavanje predavanja, ali je jako teško imati sreću da slušaš, učiš i odgajaš se od jednog profesora kao što je bio Mula Šerif Ahmeti. Predavanja su mu bila vrlo koncizna i jasna, nije nikada podizao glas u toku predavanja.[34]

Fitim Flugaj kaže: „Mislim da će se svi složiti sa mnom, ako kažem da je hadži Šerif Ahmeti bio od rijetkih profesora koji nije dozvolio da mu časovi budu prosto samo rutina, nego nas je stalno osvježavao svojim idejama i do tada nečuvenim komentarima od nas...“[35]

Jednom prilikom je hadži Šerif Ahmeti rekao: „Kada bi mi Allah podario još života, ja bih izabirao samo jednu profesiju: hodža, hodža i samo hodža.“[36]

Utemeljitelj islamske publicistike na Kosovu

Najveći čovjekov i vjerski neprijatelj je neznanje (džahilijjet), te samo znanje čovjeka može izbaviti iz toga i trasirati ga na svijetlost istine...[37] (Šerif Ahmeti)

Rad i doprinos hadži Šerifa Ahmetija islamskoj publicistici na Kosovu čini ga poznatim eruditom druge polovine prošlog stoljeća. Svojim radom u određenom vremenskom periodu trasirao je put sigurne budućnosti za kasnije generacije otvarajući tako sigurne perspektive kako bi uzdigao ovu izgradnju na stabilnim temeljima.[38]

Hadži Šerif Ahmeti, osim njegovog poznatog doprinosa kao učitelja i alima, bio je jedan od utemeljitelja islamske publicistike na Kosovu.[39] Svoje je radove prvenstveno počeo objavljivati u Informativnom biltenu (Buletini Informativ),[40] pa kasnije i u Takvimu, a od 1971. godine u časopisu Edukata islame i od juna 1986. godine[41] u mjesečnom časopisu Islamske zajednice Kosova Dituria islame.[42]

Godine 1969. prevodi Ilmihal autora Fejzullaha Hadžibajrića sa bosanskog na albanski jezik, a nešto kasnije prevodi i Jasin-i šerif s arapskog jezika.[43]

Kur’an sa prijevodom i komentarom na albanskom jeziku Šerifa Ahmetija po prvi put izlazi iz štampe 1988. godine. Ovaj prijevod je popraćen kratkim komentarom i može se smatrati krunom njegovog višegodišnjeg rada na tom polju. Ovaj se prijevod u velikom broju štampao, kako na Kosovu tako i vani. Samo u Medini 1993. godine štampan je u milion primjeraka; u Kairu je štampan dva puta; potom u Rijadu, Londonu i Prištini te, nema sumnje, da je najštampanije djelo na albanskom jeziku na Kosovu i dijaspori.[44]

Hadži Šerifa Ahmetija, Allah, dž.š., je počastio velikim blagodatima u toku njegovog života, darovao ga je znanjem, spremnošću i nepokolebljivošću, dao mu je smjelost i hrabrost da prevodi Kur’an na albanski jeziku. U čast doprinosa na polju pisane riječi na Kosovu, Šerif Ahmeti je 1997. godine počašćen zahvalnicom „Zlatno islamsko pero“, koju mu je dodjelilo Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova.[45]

Bio je prvi muderris koji se bavio pisanom riječju na albanskom jeziku na Kosovu, jer poslije Drugog svjetskog rata štampana je samo jedna brošura od hfz. Bajrama Aganija, pod nazivom: „Kratko učenje o namazu i Jasin-i šerif“.[46] Kada je riječ o razvoju islamske publicistike na Kosovu, nema sumnje da je muderris Šerif Ahmeti bio markantna ličnost u tom polju.[47]

Šerif Ahmeti je bio dugogodišnji urednik prvog islamskog časopisa na Kosovu - Edukata islama, koji je bio pokrenut na njegovu inicijativu još davne 1970. godine, kada je izašao i prvi broj ovog časopisa Islamske zajednice Kosova.[48] Također, jedan mandat je bio urednik i Informativnog biltena (Buletini Informativ). U Informativnom biltenu je pisao o sljedećim temama: „Muhammed, s.a.v.s., svijet u njegovom razdoblju“; „Kur’an i životni problem“; „Vjera islam i nauka“ i „Zašto je naša vjera nazvana islam.”[49]

U islamskom časopisu Edukata Islama čitateljima je približio različite tematike islamskih znanosti u polju akaida, islamske povijesti, fikha, ahlaka, tefsira itd. Na polju tefsira, u ovom časopisu je objavio 32 rada, od kojih izdvajamo: Komentar sura El-Fatiha[50], El-Kadr[51], Ez-Zilzal[52], El-'Asr[53], El-Ihlas[54], El-Felek[55], En-Nas itd.[56] Napisao je ukupno 204 rada iz različitih islamskih oblasti.[57] Sa svojim vjersko-naučnim radovima ostavljao je duboki utjecaj kod čitalaca. U svojim radovima nije ostavljao nikakvog vakuuma tako da su čitaoci bili zadovoljni jednim ovakvim marljivim radom.[58] Najveći broj njegovih rukopisa - tekstova, studija i osvrta štampani su u jednoj zasebnoj knjizi, pod imenom „Komente dhe mendime islame (Komentari i islamske misli)“, koju je štampala izdavačka kuća „Lidhja“ 1995. godine u Prištini.[59] Za potrebe učenika medrese „Alauddin“ u Prištini 1969. godine piše skripte za predmet Akaid za prva tri razreda.[60]

Bavio se i prevođenjem sa stranih jezika na albanski jezik. Od stranih jezika poznavao je arapski, bosanski i turski jezik.[61] Muderris Šerif Ahmeti smatra se bakljom islama na Kosovu. Njegova djelatnost je otvorila nove puteve u razvoju islamistike i islamskog znanja na Kosovu.[62]

Dr. Qazim Qazimi o njemu kaže: „Posmatrajući iz ugla saradnika, u periodu od 1972. do 1984. godine, smatram da nije pretjerano da za njega kažem da je bio erudit koji je generirao znanjem.”[63]

Jednom prilikom je Šerif Ahmeti upitan od strane dr. Sabita Uke zbog čega nije prodavao svoj prijevod Kur’ana, pa da tim novcem napravi neki hajrat na Kosovu. Na ovo je pitanje odgovorio riječima: „Nema većeg hajrata nego što je Kur’an”.[64]

Ambiciozni vizionar

Čovjek koji svojim djelima služi svom narodu i domovini (u pogledu reforme i napretka), nikada ne umire. On živi u sjećanju svog naroda.[65] (dr. Mehmet Halimi)

Ako imamo smjelosti, a moramo je imati, Šerifa Ahmetija trebamo zamisliti za albansko jezičko područje kao što su: Džemaluddin Afgani, Sejjid Kutb, Hasan el-Bena, Muhammed Muteveli Šaravi, te Ibrahim Dalliu, hafiz Ali Korça i drugi bili za svoja. Vidjet ćemo da je Šerif Ahmeti bio sličnog kalibra u vremenu i okolnostima kojima je kosovsko društvo prolazilo. Bio je alim koji je cijelim autoritetom, znanjem i racionalnim sposobnostima slijedio učenja ovih islamskih reformatora, te se trudio sve to sprovesti u praksi. Stalno je radio za napredak, obnovu i osvještavanje islamske albanske svijesti i misli.[66] Stalno je imao na umu Božiji zahtjev: Reci: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“ (Ez-Zumer, 9). Šerif Ahmeti bi stalno radio onako kako su zahtijevali okolnosti vremena i potreba naroda, onako kako je dolikovalo jednom alimu i obrazovnoj ulemi, ostavivši tragove u sjećanju svoga naroda.[67]

Od karakteristika koje su odlikovale ličnost Šerifa Ahmetija bile su i te da je bio dobar vodič, vizionar, dobročinitelj Islamske zajednice Kosova, najbolji nakon Bajram-ef. Aganija, njenog utemeljitelja.

U Medresi je sproveo reformu nastavnog karaktera prelazeći sa starog sistema „jedan razred jedan muderris“ u „jedan razred nekoliko muderrisa“. Svojom mudrošću uspio je povećati ugled ove institucije i učvrstiti njene baze, bez obzira na teške situacije i okolnosti koji su dirigirani od strane tadašnje vlasti.[68]

Nezaboravne reforme Šerif Ahmeti izvršio je i unutar krovne institucije muslimana na Kosovu, Islamske zajednice Kosova.[69] U Udruženju ilmijje Kosova, kao razboriti vizionar, uspio je Informativni bilten organa Islamske zajednice Kosova, koji je bio informativnog karaktera nalik komunističkim informativnim biltenima u to doba, oblikovati u časopis.[70]

Fitim Flugaj kaže: „Zaista njegove psihičke sposobnosti i udubljivanje u misli, njegova difrakcija sa rijetkim racionalizmom te indirektni odgovori adresirani na račun islama, tečna objašnjenja veoma jednostavna za shvatanje, uz ilustracije iz svakidašnjeg života i narodnih izvora, čine Šerifa Ahmetija Šaravijem albanskog naroda, u razdoblju kada je živio i djelovao.”[71] Neumorno se trudio na polju reforme i emancipacije albanskog društva na iskorjenjivanju zaostalosti i barbarskih relikata, krvoprolića, krvne osvete i ostalog nastojeći uspostaviti islamske principe u ophođenju među ljudima. Pisao je i govorio kako se treba kaniti svađe i netrpeljivosti, pozivajući na unitet, argumentirajući sve to riječima da je Božija milost daleko od zavađenog naroda.[72] Argumenti je nalazio u Kur’anu, u stabilnoj bazi, imajući za cilj realizaciju sljedećih ciljeva:

  1. a) da učini vjernika jakog, stabilnog i nepokolebljivog u istinskim temeljima pravog vjerovanja,
  2. b) da oslobodi ljude od slijepih imitacija u segmentima vjerovanja,
  3. c) da udalji ljude od mitova, sujevjerja, lažnih i pogrešnih ubjeđenja.[73]

Ako dublje uđemo u razmatranje hadisa: „Zaista Allah na početku svakih sto godina vjeru oživljava sa jednom osobom“[74], Šerif Ahmeti zaslužuje da za pisanu riječ i bistre misli bude prozvan vizionarom i reformatorom islamske misli na Kosovu.[75]

Autor: Azmir Jusufi 

Glasnik br. 9-10, 2015

[1] Behram Hoti, „Mulla Sherif Ahmeti – vizionar dhe edukues i breznive“, Dituria Islame, br. 113-114., Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 1999., str. 47.

[2] Ibid., str. 9.

[3] Dr. Mehmet Halimi, „Shpallime kujtimesh për Myderriz Sherif Ahmetin“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 89.

[4] Ramadan Shkodra, „Bio-bibliografia e H. Sherif Ahmetit“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 166.

[5] Šerif Ahmeti je jedno vrijeme pohađao i prizrensku Gazi Mehmed-Pašinu  medresu.

[6] Bio je učenik od 1934. do 1944. godine. Vidi: Asllan Murati, „Si e njoha H. Sherif Ahmetin“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 93.

[7] Naim Tërnava, „Haxhi Sherif Ahmeti: Jeta dhe vepra (Kryereferat), Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 8.

[8] Ibid., str. 90.

[9] Dr. Fahrush Rexhepi, „Mulla Sherif Ahmeti themelues i publicistikës islame në Kosovë“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str.124.

[10] Ramadan Shkodra, op. cit., str. 166.

[11] Akademik Dr. Feti Mehdiu, „Strategjia vizionare e H. Sherif ef. Ahmetit për publicistikën islame në Kosovë“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 107.

[12] Ramadan Shkodra, „10-vjet pa eruditin...“ str. 36. Isto vidjeti: http://shkodrar.wordpress.com/2009/04/16/h-sherif-ahmeti-1920-1997/,  (poveznica/link bila je aktivna 16.11.2014.)

[13] Elez Osmani, „Edukator i shumë brezave në frymë kombëtare e fetare“, Dituria Islame, br. 101, Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 1998., str. 71-73.

[14] Ibid., str. 169.

[15] Asllan Murati, op. cit., str. 101.

[16] Naim Tërnava, op. cit., str. 9.

[17] Qemajl Morina - Elez Osmani, „Qëndruam të fortë kundër stuhisë ateiste-komuniste”, Dituria Islame, br. 36. Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 1992, str. 11.

[18] Ibid., str. 12.

[19] Ramadan Shkodra, op. cit., str. 166.

[20] Naim Tërnava, op. cit., str. 9.

[21] Dr. Qazim Qazimi, „Kontributi i Myderriz Sherif Ahmetit në islamistikë“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 28.

[22] Asllan Murati, „Si e njoha H. Sherif Ahmetin“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 94.

[23] Ibid., str. 95.

[24] Naim Tërnava, op. cit., str. 9.

[25] Mr. Qemajl Morina, „Mulla Sherif ef. Ahmeti, Myderriz në medresenë e mesme 'Alauddin' të Prishtinës”, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 22.

[26] Srednja medresa „Alauddin“ u Prištini, svoj rad je počela u septembru 1962. godine. Za više vidjeti: Dituria Islame, br. 4-5., Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 1987. (zadnja korica ovog broja). Isto vidjeti: http://medreseja.com/Kategoria/prezantim-i-shkolles/historiku-i-shkolles/, (poveznica/link bila je aktivna 02.11.2014.)

[27] Ibid., str. 23.

[28] Ibid., str. 28.

[29] Ibid., str. 20. (Fusnota 3 ovog teksta)

[30]Fakultet islamskih studija u Prištini je počeo sa radom, 10.12.1992. godine. Vidi: Mr. Sadik Mehmeti, „Kontributi i Myderriz Sherif-ef. Ahmetit në Fakultetin e Studimeve Islame në Prishtinë“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 48.

[31] Naim Tërnava, op. cit., str. 9-11.

[32] Mr. Sadik Mehmeti, op. cit., str. 49.

[33] Ibid., str. 47.

[34] Ibid., str. 52.

[35] Fitim Flugaj, „Myderriz Sherif Ahmeti, figurë shumëdimensionale”, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010, str. 99.

[36] Ramadan Shkodra, op. cit., str. 163.

[37] Asllan Murati, op. cit., str. 94.

[38] Naim Tërnava, op. cit., str. 11.

[39] Ibid., str. 11.

[40] Prvi put je izašao iz štampe 1964. godine, od Udruženja ilmijje na Kosovu. Izlazio je na dva jezika, albanski i srpskohrvatski.

[41] Vidi: Ramadan Shkodra – Aziz Pireva, „Historiku i publicistikës islame në gjuhën shqipe në Kosovë“, Dituria Islame, br. 101., Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 1998, str. 62.

[42] Naim Tërnava, op. cit., str. 11.

[43] Dr. Qazim Qazimi, op. cit., str. 30.

[44] Naim Tërnava, op. cit., str. 12.

[45] Ibid., str. 15.

[46] Asllan Murati, op. cit., str. 94.

[47] Ibid., str. 98.

[48] Dr. Qazim Qazimi, op. cit., str. 29.

[49] Dr. Fahrush Rexhepi, op. cit., str. 124.

[50] Sherif Ahmeti, „Suretu Fatiha - El-Hami“, Edukata Islame, br. 3, 1971, Priština, 1971, str. 8-16.

[51] Sherif Ahmeti, „Kaptina e Kadrit“, Edukata Islame, br. 27, 1980, Priština, 1980, str. 13-19.

[52] Sherif Ahmeti, „Kaptina Zilzal“, Edukata Islame, br. 41-42, 1985., Priština, 1985, str. 3-11.

[53] Sherif Ahmeti, „Suretu vel-asr“, Edukata Islame, br. 2., 1971, Priština, 1971, str. 3-9.

[54] Sherif Ahmeti, „Suretu Ihlas“, Edukata Islame, br. 5., 1972, Priština, 1972, str. 3-9.

[55] Sherif Ahmeti, „Suretu Felek“, Edukata Islame, br. 22., 1978, Priština, 1978, str. 3-7.

[56] Dr. Fahrush Rexhepi, op. cit., str. 125.

[57] Ramadan Shkodra, op. cit., str. 169.

[58] „Čitatelj?“ , „Diturisë islame dhe Edukatës Islame“, Dituria Islame, br. 4-5., Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 1987, str. 33.

[59] Dr. Qazim Qazimi, op. cit., str. 30.

[60] Ramadan Shkodra, op. cit., str. 167.

[61] Dr. Qazim Qazimi, op. cit., str. 30. Isto vidjeti: Ali Vezaj, „Myderrizi nëpër kohë”, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010, str. 161-163.

[62] Dr. Qazim Qazimi, op. cit., str. 30.

[63] Ibid., str. 31.

[64] Dr. Mehmet Halimi, op. cit., str. 88.

[65] Ibid., str. 73.

[66] Naim Tërnava, op. cit., str. 14.

[67] Dr. Mehmet Halimi, op. cit., str. 91.

[68] Ibid., str. 102.

[69] Ibid., str. 102.

[70] Ibid., str. 102.

[71] Ibid., str. 103.

[72] Dr. Hysen Matoshi, „Ligjërimi në Akaidin e Myderriz Sherif Ahmeti“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010., str. 148.

[73] Ibid., str. 149.

[74] U skladu s hadisom kojeg bilježi Ebu Davud, a kojeg imami hadisa smatraju vjerodostojnim, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Doista će Allah ovom ummetu svakih stotinu godina slati onoga ko će obnoviti vjeru.”

[75] Mr. Musa Vila, „Myderriz Sherif Ahmeti, simbol i penës fetare“, Haxhi Sherif ef. Ahmeti – Jeta dhe vepra (1920-1998), Predsjedništvo Islamske zajednice Kosova, Priština, 2010, str. 159.