Zbog toga su je neki zvali „zastupnica žena“. Bila je izuzetno hrabra i odlučna. Prve godine nakon Hidžre došla je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i izrazila mu svoju pokornost i privrženost vjeri. Kaže se da je prisustvovala davanju prisege na vjernost i poslušnost, na Hudejbiji, šeste godine po Hidžri. 

Prenosi se da je jedanput otišla kod Muhammeda, s.a.v.s., i rekla mu: „Allahov Poslaniče, ja sam izaslanik ispred ženskog dijela džemata, sve one govore ono što ću ti ja reći i o tom problemu imaju isto mišljenje kao i ja. Naime, tebe je Allah poslao kao Poslanika i muškarcima i ženama, i mi smo povjerovale u tvoje poslanstvo i slijedimo te. Ali, mi žene smatramo da smo uskraćene za mnoga djela, jer smo ograničene na boravak u kući, udovoljavanje muškim prohtjevima i rađanje djece. Za razliku od nas, muškarci imaju priliku da nas preteknu u dobrim djelima na mnogim poljima: oni svakodnevno klanjaju namaze u džematu, ispraćaju dženaze, idu u borbu i vode džihad, a mi im za to vrijeme čuvamo njihov imetak i odgajamo djecu. Reci mi, Allahov Poslaniče, hoćemo li mi žene imati udio u nagradi muškaraca? Nakon toga Poslanik, s.a.v.s., se okrenuo ashabima i upitao ih: -Jeste ikada čuli ženu da postavlja ljepše pitanje o svojoj vjeri od ove žene?...zatim se okrenuo Esmi i rekao joj: -Esma, idi i obavijesti sve žene muslimanke da vaš lijep odnos prema muževima i poslušnost njima kako bi oni bili sretni i zadovoljni s vama, vrijedi koliko sva dobra djela muškaraca, koja si nabrojala. Kada je tu čula, Esma se sva ushićena od radosti, s tekbirima na usnama, vratila među žene da ih obraduje Poslanikovim odgovorom.“ 

Esma potječe iz porodice vrlo hrabrih boraca koji su se istakli u bici na Uhudu, braneći Poslanika, s.a.v.s. U toj bici su joj poginuli otac, brat i drugi rođaci. To je nije pokolebalo nego je čak povećalo njenu želju za učešćem u džihadu. Kaže se da je učestvovala sa Poslanikom na Hudejbiji, na Hajberu i prilikom oslobađanja Mekke. 

Njena hrabrost i odlučnost su je učinile da ide sa muslimanskim borcima u bitke, dodajući im vodu i previjajući ranjene. Međutim, kada bi okolnosti zahtijevale i drukčiji angažman ona se nije libila da stupi direktno u borbu sa neprijateljem. Evo samo jednog događaja. U bici protiv Bizantinaca, na Jermuku, 13. godine po Hidžri, ona je previjala i posluživala ranjenike. Kada se bitka rasplamsala i kada je vidjela da se neprijateljski vojnici primiču njenom šatoru gdje su bili ranjenici, ona je zgrabila stub (kolac) šatora i hrabro krenula prema neprijateljskim vojnicima. U tom naletu je oborila i ubila devet njihovih vojnika. 

Pred kraj života je boravila u Damasku, gdje je umrla i tamo je ukopana, r.a. 

 

Autor: Fuad Sedić