Poznati ashab koji je učinio hidžru iz Mekke u Medinu. Imao je mnogo braće, kaže se da ih je bilo jedanaest u familiji. Od te njegove braće poznatiji su: Mejmun ibn El-Hadremi, koji je bio vlasnik bunara zvanog po njemu „Bi'r Mejmun / Mejmunov bunar“ koji se nalazio u gornjem dijelu Mekke. On ga je iskopao još u vrijeme džahilijeta i po njemu je bio poznat. 

Jednom prilikom je njegov brat Šurejh ibn El-Hadremi, r.a., spomenut u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je o njemu Poslanik rekao: „To je čovjek koji ne zapostavlja učenje Kur'ana,“ što znači da on mnogo uči Kur'an i noći provodi u njegovom izučavanju. 

El-Ala' ibn El-Hadremi, r.a, je imao sestru koja se zvala Sahba bint El-Hadremi. Ona je prvo bila supruga Ebu Sufjana ibn Harba, pa nakon razvoda oženio ju je Ubejdullah ibn Osman, pa mu je rodila Talhu ibn Ubejdullaha, r.a., poznatog ashaba, jednog od desetorice ashaba kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obećao Džennet još za svoga života. 

Njegov brat Amr ibn El-Hadremi je prvi mušrik kojeg je ubio Vakid ibn Abdullah Et-Temimi, r.a., i to je bilo u mjesecu redžepu druge godine po hidžri, kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao skupinu boraca na čelu sa Abdullahom ibn Džahšom, r.a., u pravcu mjesta zvanog Nahle, između Meke i Taifa. Tada je Abdullah ibn Džahš rekao da od onoga što su zaplijenili Poslaniku, s.a.v.s., pripada petina, što će kasnije i kur'anski propis potvrditi. 

Njihov drugi brat Amir ibn El-Hadremi je poginuo na dan bitke na Bedru također na strani mušrika. On je po nagovoru Ebu Džehla podsticao ljude na borbu, nakon pokušaja Hakim ibn Hizama da odvrati ljude od borbe, da ne dođe do sukoba. Amir ibn El-Hadremi je glasno povikao: „O Amre, o Amre!“, misleći na svog poginulog brata Amra i pozivajući tako ljude na osvetu i na borbu, te je bitka na Bedru tako i otpočela. 

El-Ala' ibn El-Hadremi je bio jedan od pismonoša Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer ga je on poslao do Munzira ibn Sava'a, vladara Bahrejna, pod tim pojmom se tada podrazumijevalo istočno područje Saudijskog poluotoka. Kaže se da je on prihvatio islam i da je umro prije sukoba sa onima koji su napustili islam u tom području. Nakon što su stanovnici Bahrejna prihvatili islam Poslanik je imenovao El-Ala'a ibn El-Hadremija za svog namjesnika u tom području. To je bilo osme godine po Hidžri i Poslanik ga je ovlastio da sakuplja zekat u tom području, čak mu je napisao pismo u kojem su bili navedeni propisi uzimanja zekata od deva, krava, bravčadi, usijeva i imetka. Tako da je prvi imetak koji je stigao u Medinu bio upravo iz ovog područja, a bio je iznos od sedamdeset hiljada. Tamo je El-Ala', r.a., ostao sve do Poslanikove, s.a.v.s., smrti. Nakon toga nastavio je da tu bude namjesnik prvom halifi Ebu Bekru, r.a., a nakon njegove smrti, također ga je Omer, r.a., ostavio na istoj funkciji. Kada je El-Ala' ibn El-Hadremi preselio na bolji svijet 21. h.g., Omer, r.a., je na njegovo mjesto imenovao Ebu Hurejru, r.a. 

Kaže se da je El-Ala' bio prvi ko je izgravirao prsten (pečat) za halifu. Također se spominje da je on prvi osvojio neka ostrva koja su pripadala Perziji i da je bio prvi musliman koji se borio na moru. 

El-Ala' ibn El-Hadremi, r.a., prenosi hadis u kojem se govori o vremenskom periodu koji muhadžir može provesti u Mekki. Evo tog hadisa: 

Omer ibn Abdul-Aziz je upitao Saiba ibn Jezida je li čuo neki hadis u kojem se govori o tome koliko muhadžir (onaj koji je napustio Mekku) ima pravo boraviti u Mekki za vrijeme hadža ili umre. Tada Saib reče: Čuo sam El-Ala'a ibn El-Hadremija kako kaže da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Muhadžir ima pravo nakon završetka hadžskih (ili umranskih) obreda provesti u Mekki tri dana.“ Ovaj hadis znači da onom ko je radi Allaha, dž.š., napustio Mekku i preselio se kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Medinu nije dozvoljeno da se ponovo nastanjuje u Mekki, tako da mu nagrada za njegov muhadžerluk uvijek traje. Izuzetak je boravak u Mekki tri dana nakon hadža ili umre i to je ono što im je Poslanik, s.a.v.s., u ovom hadisu, koji prenosi El-Ala', r.a., dozvolio. 

KERAMETI OVOG ASHABA, R.A. 

Mu'džize su nadnaravna čudna djela kojima je Allah, dž.š., počastio neke od Svojih poslanika, a.s., a kerameti su također čudna i neuobičajena djela pojedinih ashaba i drugih odabranih ljudi iz narednih generacija. Od kerameta koji se spominju za El-Ala'a ibn El-Hadremija su, njegove dove da su bile primane kod Uzvišenog Allaha, da je sa vojskom prešao preko vode i nisu pokvasili ništa osim konjskih kopita i slično. 

Ebu Hurejre, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., me je poslao skupa sa El-Ala'om ibn El-Hadremijem i posebno mu naglasio da sa mnom lijepo postupa. Kada su stigli na određeno mjesto El-Ala' je pitao Ebu Hurejru, r.a., što voli da radi, pa mu je Ebu Hurejre, r.a., rekao: Postavi me za svog mujezina, ali me nemoj preteći sa izgovaranjem riječi „amin“ (nakon proučene Fatihe). El-Ala', r.a., mu je to udovoljio.“ 

Ebu Hurejre, r.a., kaže: „Vidio sam kod El-Ala'a tri stvari i zbog toga ću ga uvijek voljeti i uvažavati: prešao je preko mora na svome konju kod mjesta Darejni, a to je luka u Bahrejnu, u koju se dovozio miris iz Indije. Jahali su na svojim konjima po nečem poput mekanog pijeska tako da su se pokvasile samo kopite njihovih konja i deva i to je razdaljina jednog dana hoda. Kada su bili u pustinji i nestalo im vode El-Ala' je klanjao dva rekata nafile namaza, te je zamolio Allaha, dž.š., da im spusti kišu a na nebu nije bilo ni jednog oblaka. Kiša je zapadala tako da su se svi napili i uzeli abdest. Kada su nastavili putovanje neki čovjek je na tom mjestu nešto zaboravio, a kada se vratio po tu stvar, tu više nije bilo vode. Kada je El-Ala', r.a., umro nismo imali vode, pa je Allah, dž.š., poslao oblak iz kojeg je pala kiša, tako da smo ga imali čime okupati i spustili smo ga u kabur. Nakon toga ga nismo vidjeli u kaburu, jer je on, r.a., učio dovu i molio Allaha, dž.š., da se njegovo tijelo ne vidi nakon smrti. Ibn Kesir spominje ovaj slučaj pa kaže da su ga oni zakopali u zemlju i naišao je neki čovjek i rekao da zemlja u ovom području izbacuje mrtvace iz sebe. On ih je posavjetovao da ga premjeste nekoliko kilometara dalje. Oni su se uplašili da ga zemlja ne izbaci pa da ga zvijeri potrgaju, te su počeli da ga otkopavaju. Kada su došli do dna njegovog kabura nisu ga našli u njemu ali su tu našli prostran i osvijetljen kabur. Nakon toga su taj kabur zatrpali. 

Dova koju je El-Ala', r.a., učio u ovim situacijama je glasila ovako: „Ja Alimu, ja Halimu, ja Alijju, ja Azim.“ Ibn Kesir spominje da je El-Ala', r.a., naredio svim svojim saborcima da uče ovu dovu: „Ja Halimu, ja Azim,“ i tako bi svi s bismilletom prešli vodu. 

Također se spominje da je El-Ala' ibn El-Hadremi klanjao prvu džumu namaz u tom području, tj. Bahrejna u mjestu zvanom Džuvasa i to je džamija Abdulkajsa. Sve do danas su sačuvani tragovi te džamije i kaže se da je to mjesto gdje je organizirano klanjanje džume namaza, nakon Poslanikove, s.a.v.s., džamije u Medini, kako se to prenosi do Ibn Abbasa, r.a.

 

Autor: Fuad Sedić