Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon prvog sastanka na Akabi sa stanovnicima Medine poslao Mus'aba ibn Umejra, r.a., kao svog misionara u njihov grad, mnogi ljudi su počeli prihvatati islam. Među njima je bila majka od poznatog ashaba Enesa ibn Malika, r.a., Rumejsa bintu Milhan, zvana Ummu Sulejm. Njen muž Malik, nije prihvatio islam, nego je napustio Medinu, otišao u Šam i tamo je umro.

Kada je Poslanik, s.a.v.s., sa ashabima učinio Hidžru i došao u Medinu, Ebu Talha još uvijek nije bio prešao na islam. Bio je poznati ratnik u džahilijetu a to svoje borbeno iskustvo će kasnije iskazati i kao musliman. 

S obzirom da je Rumejsa, Umu Sulejm, bila poznata i ugledna udovica u Medini, Ebu Talha koji je još uvijek bio nemusliman, je odlučio da je zaprosi, kako ga u tome ne bi neko drugi pretekao. Kada ju je Ebu Talha upitao da se uda za njega, ona mu reče: -O Ebu Talha, čovjek poput tebe se ne odbija, ali se ja neću nikad udati za tebe jer si ti nevjernik. Ebu Talha pomisli kako se Umu Sulejm na taj način samo opravdava, a da je u stvari izabrala nekog drugog od svojih prosaca, možda bogatijeg i uglednijeg, te njemu dala prednost. 

On joj reče: -Boga mi, nije to pravi razlog što me odbijaš, o Umu Sulejm! Ona ga upita: -A koji je to onda razlog? On reče: - Ono što je žuto i bijelo. Ona upita: -Misliš na zlato i srebro? On reče: -Da. Tada ona reče: -Eh, ako misliš da je tako, uzimam te za svjedoka, a Allah i Njegov Poslanik su mi pravi svjedoci, da ću, ako pređeš na islam i postaneš musliman, pristati da se udam za tebe bez trunke zlata ili srebra kao vjenčanog dara. Tvoj prelazak na islam biće moj mehr-vjenčani dar! Tada je Ebu Talha upitao: -A ko će me podučiti kako se prelazi na islam? Ona reče: -Allahov Poslanik. On je krenuo prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa kada ga je Poslanik, s.a.v.s., ugledao rekao je: „Dolazi vam Ebu Talha, a sjaj vjere islama se vidi među njegovim očima!“ Od tog momenta je Ebu Talha, r.a., postao iskreni musliman i vrlo bliski ashab Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Poznati tabi'in Sabit El-Bunani, prenosilac ovog događaja od Enesa ibn Malika, je imao običaj reći: -Nismo nikada čuli za časniji i vrjedniji mehr od mehra koji je tražila Umu Sulejm, a to je vjera islam! 

Kakva je Rumejsa, r.a., ta njegova supruga, bila vjernica i koliko je bila svjesna Allahove, dž.š., odredbe, govori slijedeći događaj. Allah im je dao sina, kojeg je Ebu Talha, mnogo volio. Dječak se razbolio. Svakodnevno, kada bi došao kući, Ebu Talha bi brižno pitao za njega, a ona bi ga tješila. Allah je odredio da dječak preseli na drugi svijet a kada je Ebu Talha došao kući i upitao je kako je moj sin, ona je, ne želeći da ga rastuži, rekla: -'Mirniji' je nego ikada do sada. Kada je Ebu Talha večerao, onda mu je ona krajnje mudro i taktično postavila ovakvo pitanje: -Kada bi nam neko pozajmio neku stvar, zar nije korektno da mu tu pozajmnicu vratimo. Ebu Talha, reče: -Svakako! Ona mu tada reče: -Svemogući Allah nam je našeg sina dao kao pozajmnicu, pa ga je sada sebi ponovo uzeo. Oni su to strpljivo podnijeli pa ih je Allah, dž.š., ponovo opskrbio djetetom. Ovo je primjer žene vjernice, koja je prava podrška i utjeha svome mužu u najtežim situacijama. 

U prvoj presudnoj bici sa mušricima na Bedru Ebu Talha, r.a., je pokazao svoje borilačke sposobnosti i istakao se kao vrlo hrabar i iskren borac. Između ostalog čime je Allah, dž.š., počastio svoje robove tog dana u bici bilo je i to da im je dao blagodat drijemeža i sna, da se malo odmore i to u toku same bitke. Ebu Talha, r.a., je rekao: -Ispala mi je sablja iz ruku, na dan bitke na Bedru, od drijema koji nas je savladao. 

U bici na Uhudu, nakon što ashabi nisu ispoštovali naredbu Poslanika, s.a.v.s., da ostanu na svojim položajima i kada je Halid ibn Velid sa konjicom došao s leđa muslimanima i napravio potpuni metež i razdor u muslimanskim redovima, mušrici su krenuli da ubiju Poslanika i da unište muslimane. U tim najtežim momentima uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ostala je mala skupina ashaba među kojima bijaše i Ebu Talha. Stajao je Ebu Talha ispred Vjerovjesnika, s.a.v.s., iprsivši se čvrsto poput brda, dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., stajao zaklonjen iza njega. Iz njegovog moćnog luka izlijetale su strijele s kojima nije znao promašiti, gađajući jednog po jednog mušrika, štitio je Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Poslanik bi izvirivao iza leđa Ebu Talhe gledajući kako on pogađa cilj, dok bi ga on upozoravao govoreći mu: -Draži si mi od oca i majke, Allahov Poslaniče, ne izlaži se tako pa da te pogode. Moje grudi su otkup za tvoje grudi, a moj vrat je tvoj vrat. Ja sam ovdje da te otkupim! Neki od muslimanskih boraca bi prolazio pored Vjerovjesnika povlačeći se pred neprijateljem i noseći uza se tobolac sa strijelama, pa bi im Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio: -Ostavite te strijele Ebu Talhi i ne bježite s njima! Spominje se da su Ebu Talhi toga dana dva tri luka pukla u rukama od mnoštva strijela koje je iz njih ispalio. 

Ebu Talha, r.a., je bio vrlo glasan kada bi govorio a taj njegov jaki glas je pogotovo dolazio do izražaja kada bi podsticao ostale borce na borbu i podizao im moral. Poslanik, s.a.v.s., je pohvalio tu njegovu osobinu pa je rekao: „Jaki glas Ebu Talhe u borbi je važniji i mušricima teži od hiljadu boraca!“

Pored toga što je bio vrlo sposoban borac nikada nije želio da bude vojskovođa niti je želio da obnaša kakvu funkciju. To je posebno interesantno naglasiti u današnjem vremenu kada ljudi žude za položajima i funkcijama, ne vodeći računa jesu li sposobni za to i da li će uraditi ono zbog čega su postavljeni na neki položaj. Upravo zbog toga je bitna izreka Ebu Talhe, r.a., koji kaže: „Ne želim da budem emir (odgovoran) ni za dvojicu ljudi, a ne nalazim im nikakve mahane.“ 

Ebu Talha, r.a., je bio među najbogatijim ashabima u Medini. Ta činjenica ga nije učinila škrtim, nego je, nakon što je objavljen kur'anski ajet: „Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago!“ (sura Al Imran, 92.), došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: -Allahov Poslaniče, moj najvrijedniji i najdraži imetak je moj palmovnik koji se zove Bejruha' , te ga ja stavljam tebi na raspolaganje i želim da ga uvakufim, nadajući se nagradi od Allaha, dž.š. Tada mu Poslanik, s.a.v.s., reče: „Uh, uh, divan li je to imetak i njime si postigao pravu prođu, stavi ga na raspolaganje svojoj siromašnoj rodbini.“ 

Želja za džihadom kod Ebu Talhe nije jenjavala ni kada je ušao u godine. U vrijeme Osmanovog, r.a., hilafeta kada su se muslimani spremali da idu u neki pohod on je proučio ovaj kur'anski ajet: „Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovom putu,“ (sura Et-Tevbe, 42.) pa je dodao: „Allah nam je naredio da se borimo bili mi mladići ili starci!“ Tada je naredio svojim sinovima da ga opreme za borbu. Oni mu rekoše: -Oče, pa ti si se borio u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekra i Omera, pusti da se mi borimo umjesto tebe. On je ipak ostao uporan u svojoj želji, pa je krenuo u neki pohod brodom. Allah mu je odredio smrt na tom brodu tako da je njegovo tijelo ostalo sedam dana a nije se ništa izmjenilo, niti je imalo kakav neugodan miris. Izgledalo je kao da je zaspao, r.a. To je bilo 34. godine po Hidžri i on je tada imao oko sedamdeset godina.

 

Autor: Fuad Sedić