Ebu Seleme je Poslanikov brat po mlijeku, kao što im je Poslanikov amidža Hamza, također brat po mlijeku. Seuvejba, oslobođena robinja Ebu Leheba, je prvo zadojila Hamzu, zatim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a nakon toga Ebu Selemu. 

Ebu Seleme je imao četvero djece a zvali su se: Seleme, Omer, Zejneb i Durreh, a njihova majka je Ummu Seleme, čije ime je Hinda bint Ebi Umejje ibn El-Mugire. 

Ebu Seleme je među prvima primio islam, tačnije rečeno on je bio jedanaesti musliman po redu. Primio je islam prije nego se Allahov Poslanik, s.a.v.s., počeo tajno sastajati sa muslimanima i pojašnjavati im vjerske propise u kući Erkama ibn Ebi Erkama. 

U hadisu koji prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a., stoji: „Prvi kojem će biti data knjiga u njegovu desnu ruku je Ebu Seleme ibn Abdulesed, a prvi kojem će biti data knjiga u njegovu lijevu ruku je njegov brat Sufjan ibn Abdulesed.“ 

Ebu Seleme je prvi učinio hidžru u Abesiniju sa svojom suprugom Ummu Selemom. Kada je objavljena sura En-Nedžm u kojoj ima sedždat-tilaveh, sedždu je učinio Muhammed, s.a.v.s., sa muslimanima pa su sa njima učinili sedždu i mušrici u Mekki. Muhadžiri u Abesiniji su čuli za to pa su pomislili da su Mekkelije primile islam, te su se vratili. Ebu Seleme se vratio skupa sa Osman ibn Mez'unom, pa ga je Ebu Talib uzeo pod svoju zaštitu. 

Ebu Seleme je prvi učinio hidžru i u Medinu. Sehl ibn Hunejf, r.a., kaže: „Prvi ko nam je u Medinu stigao od Poslanikovih ashaba bio je Ebu Seleme ibn Abdulesed.“ 

Muhammed ibn Umare ibn Huzejme je rekao: „Prvi ko je učinio hidžru iz Mekke u Medinu je Ebu Seleme ibn Abdulesed, on je stigao desetog muharema, a Poslanik je došao u Medinu dvanaestog rebiul-evela, pa je između onoga ko je došao prvi i onoga ko je došao zadnji bilo dva mjeseca. Iz ovog podatka možemo zaključiti da su se muslimani iz Meke iselili u roku od dva mjeseca. 

Njegova supruga Ummu Seleme kaže: Kada je Ebu Seleme stigao u Medinu odsjeo je kod Mubeššira ibn Abdul-Munzira, u predgrađu Medine zvanom Kuba'. 

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvršio bratimljenje između muhadžira i ensarija, s ciljem da ensarije pomognu muhadžirima koji su došli u Medinu bez ikakvog imetka, tada je zbratimio Ebu Selemu sa Seadom ibn Hajsemom. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je imenovao Ebu Selemu za svog zastupnika u Medini, kada je otišao sa stotinu i pedeset, ili dvjesta boraca u pohod kod El-Ušejre, u mjesecu džumadel-ula, druge godine po hidžri. U tom pohodu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je htio da presretne mekansku karavanu koja je izišla iz Mekke sa trgovačkom robom. Kada je Poslanik, s.a.v.s., stigao do mjesta zvanog El-Ušejre, u blizini današnjeg grada Jenbu'a, u Saudijskog Arabiji, karavana je tuda već bila prošla prije nekoliko dana. To je ista ona karavana koju će Poslanik, s.a.v.s., pokušati presresti u njenom povratku i koja će biti povod bitke na Bedru. 

Ebu Seleme je učestvovao u bici na Bedru, a nakon toga učestvovao u bici na Uhudu, gdje je ranjen. Ranio ga je Ebu Usame El-Džušmi, pogodivši ga strijelom širokog šiljka u nadlakticu. Mjesec dana nakon toga je liječio tu ranu dok mu nije zarasla. U mjesecu muharemu četvrte godine po Hidžri Allahov Poslanik, s.a.v.s, ga je poslao na čelu jedne čete koja je brojala stotinu i pedeset vojnika, da upozori pleme Benu Esed. Na tom pohodu se zadržao više od deset dana i onda se vratio u Medinu. Tada mu se njegova rana ponovo otvorila, te se razbolio i umro u mjesecu džumadel-ahiretu, četvrte godine po Hidžri. Ukopan je u medinskom mezarju. 

Kada mu se primakla smrt Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu je došao u posjetu, gdje su sjedile i žene iza nekog zastora, pa su počele plakati. Tada Poslanik, s.a.v.s., reče: „Nemojte govoriti ništa osim ono što je dobro (niti sebe proklinjati) jer kada vjernik umire njegovoj smrti prisustvuju meleki koji govore 'amin' na sve ono što kaže njegova familija, a ukočeni pogled mrtvoga prati izlazak i penjanje svoje duše.“ Kada je Ebu Seleme, r.a., izdahnuo Poslanik s.a.v.s., je rukama zatvorio njegove oči. Nakon toga je Poslanik proučio ovu dovu: „Dragi Allahu, učini njegov kabur prostranim i svijetlim, povećaj mu svjetlost i oprosti mu grijehe. Uzdigni njegov položaj (deredžu) među onima koje si uputio. Sačuvaj njegovu porodicu poslije njega, oprosti i nama i njemu, o Gospodaru svih svjetova.“ 

Kada je Ebu Seleme umro njegova žena Ummu Seleme je upitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s., šta treba u takvoj situaciji da prouči, pa joj je on odgovorio: Prouči ovu dovu: „Allahu moj, oprosti mu grijehe i dadni nam poslije njega lijep završetak.“ Ummu Seleme kaže: Pa mi je Allah, nakon njega dao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao muža. Tako je Ummu Selema, r.a., postala jedna od 'majki pravovjernih' kako su nazivane Poslanikove, s.a.v.s., supruge. 

Jednom prilikom, dok je bio živ Ebu Seleme, r.a., je došao svojoj supruzi Ummi Selemi i rekao joj: Čuo sam od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadis koji mi je draži od toga i toga. Čuo sam ga da kaže: „Kada nekog od vas zadesi nedaća, neka prouči ovu dovu: „Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Allahu moj, ja se nadam da ćeš me nagraditi zbog ove moje nedaće, i daj mi poslije toga još veći hajr,“ jer ko to izgovori Allah će mu to i dati.“

Ummu Selema, r.a., dalje kaže: Pa kada je Ebu Seleme umro ja sam proučila ovu dovu i kada sam htjela da izgovorim ovaj dio dove: „I daj mi nakon ovoga još veći hajr,“ osjetila sam nelagodnost i u sebi sam rekla: „pa ko je to bolji od Ebu Seleme?“ Ipak sam proučila cijelu ovu hadisku dovu i kada mi je istekao iddet (vremenski period od četiri mjeseca i deset dana, koji žena treba provesti nakon smrti svog muža u kojem se ne smije ni zaručivati ni udavati) ponudio mi se Ebu Bekr, pa sam odbila da se udam za njega. Nakon toga mi je brak ponudio Omer pa sam i njega odbila. Kada je Allahov Poslanik poslao svoga izaslanika da me upita da li bi se udala za njega, ja sam tada rekla: „Izražavam dobodošlicu Allahovom Poslaniku i njegovom izaslaniku!“ Nakon toga sam njegovom izaslaniku rekla: „Reci Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da sam ja vrlo ljubomorna žena, da imam djecu i da nema niko od mojih staratelja prisutan.“ Na to joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: „Što se tiče tvoje djece Allah će (sa ovim brakom) dati njima rješenje i pomoć. Što se tiče tvoje ljubomore, ja ću moliti Allaha, dž.š., da je otkloni, a što se tiče tvojih staratelja, nema niko od njih ni prisutan a ni odsutan a da neće biti zadovoljan time da se udaš za mene.“ Tada je Ummu Seleme rekla svome sinu Omeru: „Idi sine i budi moj staratelj pri ovom vjenčanju.“ Poslanik, s.a.v.s., je Ummu Selemi dao uobičajeni mehr kakav je davao i ostalim svojim ženama, r.a. 

 

Autor: Fuad Sedić