Nakon što je Ebu Džendel, r.a., primio islam njegov otac Suhejl ga je svezao i okovao u okove tako da ne može pobjeći muslimanima u Medinu. Kada je došlo do potpisivanja ugovora na Hudejbiji, 6. h.g., interesantno da je baš onaj koji je ispred Mekkelija pregovarao i potpisivao ugovor bio njegov otac Suhejl. Između ostalog što je bilo tada dogovoreno je i to, da onaj ko od Mekkelija primi islam i pobjegne u Medine, muslimani su dužni da ga vrate u Mekku. U tom momentu dogovaranja, Allah, dž.š., je odredio da se upravo tada iz Mekke pojavi Ebu Džendel, r.a., skakućući u svojim okovima, sin mušričkog pregovarača Suhejla. Tada Suhejl reče Muhammedu, s.a.v.s.: „Ovo je prva osoba nad kojom ćemo primjeniti ono što smo dogovorili.“ Hoće reći da traži da se Ebu Džendel vrati u Mekku. Poslanik, s.a.v.s., na to reče: -Pa nismo još ništa potpisali?! Suhejl tada odgovori: -Onda nećemo ništa ni dogovoriti niti potpisati. Muhammed, s.a.v.s., opet pokuša da spasi Ebu Džendela, rekavši: -Pa, dobro de mi ga onda pokloni! Suhejl to odbi i ostade čvrst i uporan kod svog traženja. Tada Ebu Džendel, r.a., zavapi i obrati se muslimanima: „Pa zar ćete me pustiti ponovo u njihove ruke a već sam toliko bio mučen i maltretiran?“ Muslimanima je to vrlo teško palo, ali nisu mogli ništa učiniti, jer je opći interes potpisivanja ugovora na Hudejbiji bio važniji od tog pojedinačnog slučaja. Tada se Muhammed, s.a.v.s., obrati Ebu Džendelu, tješeći ga i smirijući, tražeći od njega da to prihvati, nadajući se da će Allah, dž.š., njima u Mekki dati neko rješenje i rasterećenje. Kada je došlo do sukoba ashaba u bici na Siffinu tada je ashab Sehl ibn Sead, r.a., pokušao da ljude povrati razumu i da spriječi sukob, govoreći: „O ljudi, preispitajte svoj stav i mišljenje, tako mi Allaha, ja sam bio prisutan na dan kada je Ebu Džendel vraćen mušricima u Mekku, i da sam se smio usprotiviti Poslanikovom, s.a.v.s., mišljenju ja bih se usprotivio.“ Ova izreka ukazuje da čovjek nekada, bez obzira što smatra da je potpuno u pravu, treba da preispita svoj stav i da vidi u čemu je opći interes islama i muslimana. 

Nakon toga je Ebu Džendel uspio pobjeći iz Mekke, priključivši se Ebu Besiru i njegovoj skupini u mjestu El-I's, na obali Crvenog mora. Ta skupina je napadala i ugrožavala mekkanske karavane, te su Mekkelije same tražile od Muhammeda, s.a.v.s., da odustane od one tačke ugovora i da ih prihvati u Medinu, kako bi bili pod Muhammedovom kontrolom. Nakon Ebu Besirove smrti Ebu Džendel dolazi u Medinu sa ostalim muslimanima koji su bili u toj skupini. 

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, Ebu Džendel, r.a., je među prvim ashabima koji su krenuli u pravcu Sirije, u džihad i tamo je umro za vrijeme kuge u Amevasu 18. h.g. Iza sebe nije ostavio nikog od potomaka. 

Autor: Fuad Sedić