Obraćajući se prisutnima, na dženazi hadži hafiz Abdulah-efendije Budimlije, reisu-l-ulema dr Mustafa-efendija Cerić je rekao: „El-hamdu lillahi rabbil 'alemin. Wes-salatu wes-selamu 'ala sejjidina we nebijjina Muhammedin, ve 'ala alihi we sahbihi edžme'in.“ Zatim je citirao kur'anske ajete iz sure Bekare, koji u prevodu glase: „U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: „Mrtvi su!“ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: „Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!“ (S. Bekare, 153-156). 

Braćo, mi se danas opraštamo od hadži hafiz Abdulah-efendije Budimlije. Njegovo prezime govori da vodi porijeklo iz Budima. To znači da je nekada u Budimu bilo muslimana – nažalost, sada ih više nema. U zadnje vrijeme kad sretnete na Baščaršiji nekog Fočaka, onda uporedite to sa svim Budimlijama koji su u Bosni i sa Fočacima koji se nisu vratili u Foču. Dakle, hafiz Budimlija je jedan od onih koji je sa sobom nosio i svoje porijeklo – svoje korijene i nikad ih nije ostavio, i mi po tome znamo da je bilo muslimana u Budimu. 

Mi ispraćamo danas čovjeka koji predstavlja jednu od posljednjih generacija uleme koja se školovala prije Drugog svjetskog rata i koja je u sebi imala taj jedan ponos i to jedno znanje koje mi, koji smo rođeni poslije Drugog svjetskog rata u komunističkom vremenu i školovali se u to vrijeme, nismo sticali taj jedan odnos prema islamu i prema muslimanima, ali smo ipak preživjeli. Mi koji pamtimo našeg hafiz Budimliju, izražavamo zahvalnost Allahu dželle šanuhu što nam je  omogućio da jednog takvog čovjeka upoznamo. I ja sam jako sretan što sam u ovoj prilici i poziciji reisu-l-uleme da mogu govoriti ovdje u Tuzli o hafiz Abdulah-efendiji Budimliji i želim da vam kažem nekoliko stvari koje posebno ovi mlađi imami želim da zapamte. Hafiz Budimlija u svom životu sažima sudbinu našeg naroda. Njegov život je jedna knjiga. E' sad, isto što čitate knjigu, pa joj se približite, tako isto neki od vas koji ste ovdje vi ste tu knjigu čitali zajedno sa Budimlijom iz njegovog života. Mi koji nismo bili tako blizu, tu knjigu nismo pročitali ali smo čuli od vas koji ste čitali šta u njoj piše. U toj knjizi je čovjek i njegov život. Ta knjiga je od prvog do zadnjeg lista zanimljiva. Na svakoj stranici te knjige možeš naučiti nešto novo. I možeš se osvježiti i možeš kazati, drago mi je što sam imao priliku da pročitam tu knjigu. 

Jedna od osnovnih karakteristika ili osnovnih tema u toj knjizi jeste i zaključak koji možemo izvesti da je Budimlija bio i mu'min i musliman. Naravno, možda nema potrebe da to kažemo. Ali, mi hoćemo ovdje da to javno svjedočimo, da nas čuju svi na svijetu ovome, ali i da nas čuju i meleki i svi oni koji žele da nastave čitati hafizovu knjigu, da je on svjedočio da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed s.a.w.s. Allahov Poslanik. 

Božiji Poslanik je usvetun haseneh lil mu'minin – divan uzor, lijep primjer za sve muslimane. Život hafiz Budimlije je urnek nama Bošnjacima kako se živi dostojanstveno bez straha i stida od svoje vjere i svog naroda i kako se bori za svoju domovinu. Zato želim da skrenem vašu pažnju na četiri karakteristike koje su krasile našeg hafiz Abdulah-efendiju Budimliju kao muslimana, kao mu'mina i kao čovjeka. 

Prva karakteristika hafiza Budimlije je da je on bio pravedan čovjek. A šta to znači biti pravedan? Hafiz Budimlija je znao za svakoga izabrati pravu riječ i svakome dati pravo mjesto koje mu pripada. A to se zove pravednost. Nikada nije nikoga oštetio da mu umanji vrijednost. A nije nikada nikoga ni previše uvelič'o ako to ne zaslužuje. Ali ako je vagao između tog dvoga, onda onoga koji je vrijedan, sigurno nije mu  omalovažio njegovu vrijednost, a onaj koji je manje vrijedan – uveć'o bi mu vrijednost. Jer je smatrao da je pravednije onoga koji ne zaslužuje – povisiti, nego onoga ko zaslužuje da ga povisiš, da ga ne daj Bože poniziš. Dakle, hafiz Budimlija je bio pravedan čovjek.   

Druga karakteristika hafiza Budimlije je da je on bio učen čovjek. Ali hafiz Budimlija nije bio samo učen što je iš'o u školu. On je bio učen zato što je bio talenat i zato što je imao želju da uči i zato što je cijeloga života učio. Da se je kojim slučajem hafiz Budimlija rodio u Mekki, u Komu, u Kairu, sigurno bi bio jedan od najvećih alima po svom potencijalu i mogućnosti da uči, jer je bio hafiz. Ali okolnosti u kojima je hafiz živio nisu mu dale mogućnosti da se razvije i da razvije sve svoje intelektualne i duhovne mogućnosti koje je u sebi nosio.  Ali je on kompenziro to na način da mu je Allah dželle šanuhu dao sposobnost za kaligrafiju. Dao mu sposobnost da piše. Dao mu sposobnost da u ovim uvjetima razumije arapski jezik i dao mu je sposobnost da on na svoj način živi Kur'an – jer ga je nosio u srcu. Kao dokaz tome i nikad neću zaboraviti da je on kod mog posljednjeg primanja dužnosti risu-l-uleme došao sa dovom koju je on napisao iz svog srca, dovu koju je napisao kaligrafijom, svojom rukom i čuvam je kao dragu uspomenu od čovjeka čije mi je priznanje bilo jako važno. 

Treća karakteristika hafiza Budimlije je da je on bio hrabar čovjek. Hrabar čovjek. Ovdje na Balkanu i u našoj Bosni se može preživjeti samo ako si hrabar. Ako si kukavica, ako se dvoumiš, ako si kolebljivac – nema ti ovdje života. Možeš da živiš da nekoga slijediš. Ali da živiš u punini svoje ljudskosti, ako nisi hrabar, ne možeš to.  Zato hoću da izjavim danas ovdje pred svima vama da je hafiz Abdulah Budimlija bio čovjek koji se cijelog života borio za istinu i pravdu našeg naroda. Nije se umorio ni do zadnjeg trenutka svoga života. Ako išta treba danas da naučimo od hafiza Budimlije, ako išta treba mi koji ga sada ispraćamo, posebno imami, posebno hodže, a i ovi drugi koji nisu hodže a uzeli su breme na svoj vrat da predstavljaju bošnjački narod, treba da nauče od hafiza Budimlije da naša borba za istinu i pravdu nema odmora i nema prestanka i nema opuštanja. Ja u zadnje vrijeme primjećujem da su se neki umorili od te borbe za istinu i pravdu, pa prave kompromise na štetu bošnjačkog naroda da bi ostali na položaju. E' hoćemo da im poručimo odavde: Ako ste se umorili, a vidimo da ste se umorili, onda se sklonite, pa dadnite drugima koji se nisu umorili, jer ovdje nas mogu voditi samo oni koji se nisu umorili u borbi za istinu i pravdu, kao što je bio i Abdulah-efendija Budimlija. Zato oni koji su umorni, neka nam kažu da ne mogu više, a nikako da nas prodaju za jeftine pare zato što su oni umorni. Mi razumijemo da se ljudi mogu umoriti, ali to ne znači, ako si se ti umorio da treba da i ja idem s tobom u tvoju neodlučnost. Nego, onda predaj nekom drugom koji se nije umorio da nastavi dalje borbu za istinu i pravdu. 

Četvrta karakteristika hafiza Budimlije je da je on bio darežljiv čovjek. Nije bio sebičan. Dijelio je sve što je imao u životu. Dijelio je svoje znanje, svoje vrijeme, svoj osmijeh i svoje priče. Hafiz Abdulah će nam nedostajati, jer neće nam više imati ko razgaliti i kroz jednu toplu priču dat' pouku u duhu izreke „kćerku kara, snahi prigovara“, jer hafiz Budimlija nije nama hodžama govorio direktno, ali kad je htio da kaže da nam nešto ne valja, onda bi to kazao kroz priču i on je u tome bio jedinstven. I zato će nam nedostajati hadži hafiz Abdulah-efendija Budimlija. 

Ali, draga braćo i sestre, želim posebno reći svojim kolegama imamima da zapamtimo nešto od hafiza Budimlije što se ne može naučiti u školi, nego samo kroz život doživjeti. Hafiz Budimlija je odležo za islam u zatvoru. Hafiz Budimlija nije živio od islama, već je živio za islam. Hafiz Budimlija je bio obljubljen i kod Mladih muslimana, ali je imao i svoje značajno mjesto u Islamskoj zajednici. Mnogi to dvoje nisu uspjeli spojiti. Mnogi su napadali Islamsku zajednicu zato što su se ljutili na nju – ponekad i sa pravom, a opet je s druge strane bilo u Islamskoj zajednici onih koji su se odricali njih, koji su bili spremni da dadnu svoje živote za islam i za dostojanstvo muslimana. Oni koji su nas podijelili u ta dva tabora, samo su koristili za sebe to naše nejedinstvo. U zadnje vrijeme primjećujem da se nekima upalila lampica iz tog vremena, pa kažu da su uspjeli pobijediti mladomuslimansku liniju, ili mladomuslimansku logiku. A zaboravljaju, da nije bilo Mladih muslimana, da nije bilo tih ljudi koji su bili spremni da dadnu svoj život za islam i muslimane – mi danas ne bismo bili muslimani ovdje. Jer u svakom vremenu, u svakoj generaciji mora biti neko ko će izgorjeti kao drvce šibice, da bi svjetlo sjalo, da bi oni drugi koji nisu spremni na to vidjeli kuda se ide i kojim se putem treba ići. 

Zato ja u ime institucije reisu-l-uleme Bošnjaka, ovdje kroz Abdulah-efendiju Budimliju, odajem priznanje i pred Bogom i pred svijetom Mladim muslimanima za sve žrtve koje su dali da bismo mi znali ko smo i šta smo danas. 

Budimlija je bio simbol te borbe i bio simbol te časti i tog ponosa. I zato mi danas kad ga ispraćamo, svjesni da hafiz od nas ne traži ništa, ali nam ostavlja u amanet svoj život kao knjigu, koju mi mlađi treba da čitamo. A šta je to? Da nema ništa na svijetu vrednije, da nema ništa časnije, da nikakva protunaknada ne može biti toliko vrijedna da se odreknemo islama i da svog brata izdamo da bismo mi napredovali na svom položaju i da bismo preko mrtvih muslimana dizali se na visoke stepene ovodunjalučke.  To je bio hafiz Abdulah-efendija Budimlija. 

I još nešto. Uz sve to, hafiz Budimlija je imao široku dušu. On je razumijevao i te druge koji nisu bili tako hrabri k'o on i tražio je slamku spasa i za njih i govorio: Dođite ovamo. Mi razumijemo da vi to niste mogli biti, ali čuvajte ono što možete. Dakle, budi vjeran onome što ti je povjereno tamo gdje možeš, ono što ne možeš i zašto se ne možeš angažirati onda se nemoj ni petljati. Onda budi tamo gdje ti je mjesto. Ali među nama mora uvijek biti onih koji će krčiti put, koji će biti hrabriji od nas, onih koji smo manje hrabri, koji će vidjeti dalje i koji će gledati šire od nas koji smo uski i koji ne možemo vidjeti nego samo svoj mali sitni interes. 

Ja sam danas jako tužan što nam odlazi hadži hafiz Abdulah-efendija Budimlija. Ali sam jako ponosan što je pripadao našem narodu. I jako sam ponosan i sretan, ako tako mogu da kažem,  što mi je Allah dželle šanuhu omogućio da govorim na njegovom ispraćaju i da svojim kolegama i svima nama kažem da budemo svi kao što je bio hafiz Abdulah-efendija Budimlija i bit će islama i muslimana u Bosni. Živimo ponosno i  živimo za islam, a ne od islama. Neka Allah dželle šanuhu našem hafizu Budimliji otvori džennetska vrata. Amin! Neka ga nagradi za sve ono što je radio i činio za islam, muslimane i za naš narod. Amin! Njegovoj rodbini i prijateljima neka Allah dželle šanuhu dadne sabur. Amin! A nama ulemi, koja će nositi emanet islama poručujem: Ako budemo u dilemi da li da izdamo svoj lični interes ili da izdamo islam i muslimane, nek nam je uvijek na umu hadži hafiz Abdulah-efendija Budimlija i nek nam on dođe pred oči i onda će biti lahko odlučiti se između tog dvoga. On nije nikada izd'o. A sada vas u duhu našeg lijepog islamskog običaja pitam: Hoćete li mu halaliti. (...) I ja mu halalim. Ridaen lillahi el-fatiha. 

Autor: Osman Kavazović