Ali Šerif-efendija Faginović, sin hadži-Saliha, unuk Hasana, poznati je sarajevski muvekkit, pjesnik, kaligraf i učitelj kaligrafije iz druge polovine 19. i prve dvije decenije 20. stoljeća. Prema porodičnoj tradiciji Faginovići vuku porijeklo iz Fagne u Afganistanu odakle je neki predak Ali Šerif-efendije, pripadnik kadijskog staleža, doselio u Sarajevo prije blizu 400 godina. 

Ali Šerif-efendija rođen je u Sarajevu oko polovine 19. stoljeća gdje je završio mekteb i medresu. Kaligrafiju je učio od poznatog kaligrafa i hafiz-i kutba Gazi Husrev-begove biblioteke Abdulaha Ajni-efendije Hasagića, ali nije poznato da li je studije nastavio u Istanbulu kao što je učinio njegov sin. Faginović je bio jedan od posljednjih Sarajlija koji je držao kaligrafsku školu i svojim učenicima izdavao diplome (idžaza). Njegov je učenik bio poznati kaligraf i vrhovni šeri'atski sudija Muhamed-efendija Mujagić. Pred njim je učio kaligrafiju i Mehmed Rasim-efendija Sudžuka što vidimo iz njegove levhe-diplome iz 1896. godine koja se čuva u porodici (jedan fotos kod mene). Kao njegove učenike možemo navesti i Saliha i Mahmuda Žigu, te Derviša M. Korkuta. Pred Ali Šerif-efendijom je u sarajevskoj Rušdijji 1912. godine učio i Ahmed Munib Muidović čije se kaligrafske probe, pisane lijepim nashi pismom, nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Faginović je svoje učenike učio i ukrašavanju tekstova. Predavao je kaligrafiju (nashi i sulus) u sarajevskoj Rušdijji (II narodnoj osnovnoj školi) od njenog osnivanja 1884. godine. Tu je, kako je zapisano, bio «učitelj za pisanje istočnih jezika». Najkasnije od 1892. godine predavao je kaligrafiju u sarajevskim medresama te u Daru-l-mu'alliminu od 1909. godine. Koliko je bio cijenjen kao kaligraf i nastavnik vidi se iz molbe sarajevskih učenika 1889. godine u kojoj se traži da se Ali-efendija Faginović ponovo imenuje učiteljem krasnopisa. Faginovićev kolega iz Hasagićeve kaligrafske škole hafiz Husejn Rakim Islamović takođe je vodio kaligrafsku školu i apsolventima izdavao diplome. Njih dvojica su radili levhe u Gazi Husrev-begovom turbetu, a Islamović i u samoj džamiji. Faginović je uradio natpise pod kubbetom: Allahovo i Poslanikovo ime, imena četverice pravednih halifa i Poslanikovih unuka Hasana i Husejna. Njegov nama prepoznatljiv potpis sa imenom 'Ali nalazi se ispod imena Husejn i godina izrade 1311/1893. Sudeći prema kaligrafiji i obradi on je radio i natpise iznad prozora koji nisu potpisani. Postoje u Arhivu GHB biblioteke dokumenti koji svjedoče o tome da je Faginović svojom kaligrafijom i iluminacijama 1889. godine ukrasio i Ferhadiju džamiju u Sarajevu (GHB, ZVK-52-2584/1889). Njegov je natpis, urađen 1890. godine, bio i na Gazi Isa-begovom hamamu u Sarajevu (GHB, ZVP-13-2773/1890). 

Ali-efendija Fagin je prepisao više rukopisa od kojih je nekoliko sačuvano.

On je «lijepim arapskim krasnopisom» ispisao sufaru ili arapsku početnicu Mufessalen elif baji arebi, autora hadži-Ahmed-efendije Ribića (»Širazija«), direktora Rušdijje i Daru-l-mu'allimina, a kasnije i profesora Šeri'atske sudačke škole u Sarajevu. Po njegovom rukopisu izrađeni su klišeji u Beču, a onda vraćeni u Državnu štampariju u Sarajevo gdje je sufara i štampana 1890. godine. U Gazi Husrev-begovom hanikahu prepisao je jedan tedžvid, veoma lijepim nashi pismom, koji je kasnije također štampan.  

U njegovoj Medžmu'i koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (R-3219), osim pjesama nekih sufijskih pjesnika, dova, salavata, na'tova, Kaside-i burde Al-Busirija, ilahija i kasida, izreka i misli poznatih sufijskih šejhova, postoje i njegovi vanredno lijepi crteži koji predstavljaju tadžove (simbole) pojedinih derviških redova i turbane njihovih osnivača i pirova. Na ovom rukopisu naš kaligraf se potpisao kao Ali Šerif Faginawi al-Kadiri al-Bosnewi. To govori da je Ali Šerif-efendija pripadao kadirijskom derviškom redu. U Medžmu'i su kaligrafski ispisi nekih hadisa i nekoliko Faginovićevih manjih levhi. Neke su pjesme pisane ukoso. Ovdje je zabilježio i jednu svoju pjesmu na turskom jeziku. Faginovićeva Medžmu'a je manjeg formata, u formi «đončića», a sastoji se od 212 stranica. Pismo izuzetno lijepo nashi, ta'liq i riq'a, tinta većinom crna, ali ima stihova, naslova i istaknutih riječi i u drugim bojama. U rukopisu se nalaze datumi 1874. i 1906. godine što znači da je nastajao u tom periodu.

Ali Šerif Faginović naročitu pažnju posvećivao je ispisivanju i iscrtavanju levhi, a sačuvano ih je najmanje trinaest. Jedna iz 1910. godine nalazi se u turbetu Urjan-dede na Pišćivodi (Souk-bunar) u Sarajevu, druga iz 1899. godine u turbetu šejha Husejna Zukića u Živčićima kod Fojnice, osam levhi iz iste godine u turbetu šejha Hasana u istom mjestu i jedna levha kod njegovog učenika Saliha Žige u Sarajevu. U Muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke čuva se jedna njegova veoma lijepa levha u bojama posvećena tarikatskim pirovima i šejhovima. Kao u spomenutoj Medžmu'i i ovdje su ucrtani šejhovski tadžovi. Nedavno smo vidjeli jednu njegovu levhu iz 1322/1904. godine u Čekrekčijinoj džamiji u Sarajevu. Rađena je krupnim zlatnim harfovima, nashi (dželi sulus) pismom, na tamnoj podlozi i uramljena u lijep reljefni okvir.

Osim kaligrafijom, Faginović se veoma uspješno bavio i astronomijom, odnosno preračunavanjem vremena za dnevne namaze, praznike, ramazanske vaktije i slično. U literarturi se navodi podatak da je Ali Šerif-efendija bio prvi muvekkit Fadil-pašine (Careve) muvekkithane kraj Careve džamije u Sarajevu, podignute 1854. godine, te da je tu dužnosti obavljao do smrti 1921. godine, što je nemoguće. Istina je da se on prvi put na dužnosti muvekkita spominje tek 1892. godine za što imamo potvrdu u arhivskim dokumentima GHB biblioteke (ZVP-39-1444/1892 i dr.). 

Ali Šerif-efendija Faginović bio je sestrić hafiza Muhammed-efendije Čeligije, imama i hatiba Skender-pašine džamije i ranijeg muvekkita spomenute muvekkithane. Nakon ovog podatka nameće se zaključak da je Faginović astronomiju učio od svoga dajdže hafiza Čeligije. 

U kalendaru Mekteb za 1907/08. godinu Ali Šerif-efendija objavio je rad od trinaest stranica Nekoliko riječi i rečenica za prvi razred Rušdijja. To je zapravo mala gramatika turskog jezika koja se sastoji od 43 lekcije u kojima su obrađene osnove turskog jezika. 

Faginović je od 1889. do 1913. godine bio mutevellija Huršid-pašina vakufa u Sarajevu iz kojeg su namirivane plaće muvekkitu i bibliotekaru. Godine 1889. u Zemaljsku vakufsku komisiju u Sarajevu stigla je prijava Ali-efendije Faginovića da je njegov otac hadži-Salih uvasijjetio 2.000 groša za održavanje česme na Hridu te da nije zadovoljan kako se vakufom upravlja. Po izjavi mutevellije novac se trebao dobijati od merhumovih drva koja se nalaze u Palskim (Paljanskim) i Mokranjskim šumama i čiji se balvani spuštaju Miljackom do brane na Bendbaši i prodaju. Prve je godine tako i učinjeno ali je već slijedeće godine brana na Bendbaši popustila pa je namirivanje vakufskih novaca bilo onemogućeno i da se kod mutevellije ne nalazi ni jedan groš Faginovićevog vakufa. Nije poznato kako je ovaj spor okončan. Kemura navodi da je isti hadži-Salih, sin Hasanov, 1858. godine uvakufio za Carevu džamiju u Sarajevu 1400 groša u gotovini i jedan bakreni kazan.

Izgleda da je Ali Šerif-efendija Faginović živio na Hridu, jer je za Hrid vezan vakuf njegovog oca hadži-Saliha (na Hridu mu je živio i dajdža Čeligija), i da je od oca naslijedio pozamašan imetak, među ostalim i spomenute šume kod Pala i Mokrog.

Dukat dnevno za izučavanje astronomije

Ali Šerif-efendija Faginović preselio je na Ahireta u Sarajevu 7. marta 1921. godine. Nije nam poznato u kojem je mezarju ukopan, vjerovatno na Hridu. Iza njega je ostala supruga Almas-hanuma i dva sina. Stariji Salim Nijazi-efendija bio je također muvekkit i kaligraf. Imao je medžmu'u veoma sličnu očevoj, i sa sličnim ilustracijama (NUBBiH, Rs 131). Astronomiju je učio kod oca, a usavršio u Istanbulu i po povratku u Bosnu važio za jednog od najvećih astronoma u BiH. Sam je pričao da je jednom poznatom astronomu plaćao po dukat u zlatu dnevno da pred njim uči nauku o zvijezdama ('ilm an-nudžum). Godinama je izrađivao kalendare i ramazanske vaktije. Almas-hanuma umrla je u Sarajevu u utorak 6. dan ramazana, 3. januara 1933. godine.

S uvažavanjem se sjećamo Ali Šerif-efendije i učimo mu Fatihu. Rahmet mu plemenitoj duši!

Izvori i literatura: GHB, R-3219; Arhiv GHB, A-3328/TO; Salnama za 1884., str. 38; Arhiv GHB, ZVK-52-2584/1889; ZVK-57-3297/1889; ZVK-59-3579/1889; ZVP-13-2773/1890; ZVP-18-3624/1890; ZVP-25-1638/1891; ZVP-35-1/1892; ZVP-36-195/1892; ZVP-39-1444/1892; ZVP-39-1353/1892; ZVP-57-828/1893; ZVP-78-118/1894; Sarajevski list, br. 103, od 12. septembra 1884. godine; Proračuni vakufa u BiH za 1889., str. 65; Bošnjak, kalendar za 1896., str. 97; za 1910., str. 52, 66; Proračuni vakufa BiH za 1913., str. 251; Kemura, Sarajevske džamije, str. 63; Kreševljaković, Spomenica GHB četirstogodišnjice, str. 64; Islamski svijet, II/1933., br. 20, str. 6; Kreševljaković, Izabrana djela II, Sarajevo, 1991., str. 175; Mazalić, Leksikon umjetnika BiH, str. 47; Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knj. I, str. 393, knj. II, str. 495, 497; Ćurić, Muslimansko školstvo u BiH do 1918. godine, str. 239, 270; Hadžiosmanović-Trako, Tragom poezije, str. 99; Balić, Kultura Bošnjaka, Zagreb, 1994., str. 171; Mr. Jasminko Mulaomerović, »Muvekkithane, muvekkiti...«, Takvim za 1995. godinu, str. 83; A. Mehmedović, »Ali Šerif-efendija Faginović«, Amanet, br. 69, str. 28; Mehmedović, Leksikon bošnjačke uleme, str. 166-167. 

 Autor: Ahmed Mehmedović