Aiša je kćerka najodabranijeg Poslanikovog, s.a.v.s., ashaba Ebu Bekra Es-Sidika, r.a., prvog halife, nakon Poslanika. Majka joj se zvala Ummu Rumman i ona je rođena u muslimanskom ambijentu. Aiša, r.a., je imala običaj reći: „Ja ne pamtim svoje roditelje, nikako drukčije nego kao muslimane.“ Bila je mlađa od Fatime, Poslanikove i Hatidžine kćerke, za osam godina.

Poslanik, s.a.v.s., ju je zaručio nekoliko mjeseci prije Hidžre a ušli su u bračnu vezu nakon bitke na Bedru. Aiša, r.a., je rekla: „Džibril, a.s., je došao Muhammedu, s.a.v.s., sa njenim likom u svilenoj zelenoj odjeći i rekao mu: „Ovo je tvoja žena na dunjaluku i na ahiretu.“

Ona je tada imala devet godina, što je za naše prilike neuobičajeno. Međutim, za arapsko podneblje to nije bilo čudno, zato što djevojke u tim uvjetima vrlo rano fizički sazrijevaju. Dokaz za to je da niko od Poslanikovih neprijatelja, koji su koristili svaku priliku da ga kritikuju, nije to smatrao neuobičajenim, niti negativnim činom. 

Još je interesantno spomenuti da je njihov brak sklopljen u mjesecu ševvalu, to jest između ramazanskog i kurbanskog bajrama, tako da ono što se kod nas prenosi i priča da se nije lijepo ženiti, između bajrama, nema nikakve osnove u vjerskim propisima. Čak pojedinci smatraju da je lijepo da to bude baš u ovom mjesecu. 

Jedna od Allahovih, dž.š., mudrost je i ta, da Aiša, r.a., koja je bila dosta mlađa od Poslanika, s.a.v.s., prenese od njega toliko broj hadisa (2210), kao i ostalih vjerskih propisa. Veliki je broj ashaba i tabi'ina koji od nje prenose, kako hadise, tako i rješenja za ostale fikhske propise. Čak su se i poznati ashabi njoj često obraćali kada ne bi znali rješenje za pojedine fikhske nepoznanice. 

Ebu Musa, r.a., je rekao: „Kada bi nama, ashabima bilo nešto nejasno od vjerskih propisa, mi bi upitali Aišu i kod nje bi našli odgovor.“

Zbog toga nije čudo da su Aišu, r.a., neki nazivali „muftijom za ženska pitanja“ jer je Kur'an učila pred Poslanikom, s.a.v.s., i bila izvrsni poznavalac halala i harama. Muhammed, s.a.v.s., za nju kaže: „Uzmite trećinu vjere iz Aišine kuće.“ Najveći broj hadisa koje je prenijela su propisi, zbog toga se kaže da je prenijela četvrtinu šerijata. Hakim u Mustedreku kaže da je od nje prenesena četvrtina islamskog prava. 

Ata' ibn Ebi-Rebbah kaže: „Aiša je bila najboljeg razumijevanja u fikhu, najučenija i najtačnijeg viđenja u svemu općenito.“

Imam Zuhri je rekao: „Kad bi se skupilo znanje svih ljudi i znanje žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Aišino znanje bi bilo veće.“

Aiša je bila jedna od najpoznatijih žena u historiji islama, pred kojom su prve generacije muslimana sticali znanje (muhadžiri i ensarije zajedno), bez obzira na njihovu užu specijalnost. Kod nje je dolazio i alim i islamski pravnik i učač Kur'ana i prenosilac hadisa. 

Bila je ekspert za pravna pitanja nasljedstva u islamu, koje inače zahtijeva veliko umijeće u matematici. 

 

Aišine, r.a., vrline i specifičnosti

Aiša, r.a., se odlikovala sa mnogo posebnosti za razliku od ostalih žena. Neke od tih vrlina ona je spomenula u ovoj predaji: 

„Dato mi je devet osobina koje nisu date ni jednoj ženi nakon Merjeme, a.s. Tako mi Allaha, ja to ne govorim iz hvalisanja u odnosu na ostale žene: Džibril, a.s., je pokazao moj lik Muhammedu, s.a.v.s., i naredio mu da me oženi, Muhammed, s.a.v.s., je oženio samo mene kao djevicu i nije ni jednu drugu ženu tako oženio, Poslanik, s.a.v.s., je umro u mom naručju, ukopan je u mojoj kući, moju kuću su opkolili meleki, Džibril, a.s., bi dolazio Poslaniku, sa objavom dok sam ja bila sa Poslanikom u postelji, ja sam kćerka njegovog prvog halife Siddika, zbog mene su objavljeni ajeti koji govore o mojoj nevinosti, zbog čega su munafici bili upropašteni, stvorena sam čista i lijepa kod lijepog i obećan mi je oprost i plemenita nagrada.“ 

U drugim predajama se također spominju ove njene odlike: bila sam mu najdraža od svih ljudi, lično sam vidjela Džibrila, a.s., a nije ga niko drugi od njegovih žena vidio. 

Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom rekao: „O Aiša, evo Džibril, a.s., te je poselamio. Ona je tada odgovorila: -Neka je i na tebe selam i Allahova milost. Ti Poslaniče, vidiš ono što mi ne vidimo.“ 

Jednom prilikom kada su se muslimani vraćali iz nekog pohoda Aiša, r.a., je izgubila ogrlicu, te su se muslimani sa Poslanikom zadržali tražeći tu ogrlicu. Tu su osvanuli i zateklo ih je vrijeme sabah namaza a tu nije bilo vode. Tada je Allah, dž.š., objavio ajet u kojem se propisuje uzimanje tejemuma umjesto abdesta, tako je iz te prividne nelagodnosti proizišla velika olakšica za vjernike. Tada joj njen otac, kojem je bilo vrlo nezgodno da se kasni zbog njene ogrlice, reče: O kćeri moja, tako mi Allaha, ja nisam znao da si ti tako berićetli i blagoslovljeno čeljade. Zbog tvog kašnjenja muslimanima je propisana jedna velika olakšica i blagodat (tj. tejemum). 

Poslanik, s.a.v.s., je mnogo volio Aišu, r.a., i razumijevao je njen mentalitet. Tako je vrlo često bio u prilici da rješava njenu ljubomoru koju je izražavala prema drugim ženama. 

Interesantan je ovaj događaj. Jednom prilikom je Ebu Bekr, r.a., došao kod njih pa je čuo kako Aiša povišenim tonom raspravlja sa Poslanikom. On joj reče: -O kćeri, ne dolikuje tebi da dižeš glas na Poslanika! Tada se Poslanik, s.a.v.s., ispriječi između njih dvoje, te je zaštiti. Nakon što je Ebu Bekr, r.a., izašao, Poslanik, s.a.v.s., pokuša da je oraspoloži, te joj između ostalog reče: -Pa zar te maloprije nisam zaštitio od oca!? Nakon toga Ebu Bekr, r.a., se ponovo vrati, pa kada čude kako se njih dvoje smiju reče: -Dozvolite mi da učestvujem u vašem raspoloženju, kao što sam učestvovao u vašoj svađi.“ 

Aiša, r.a., je bila vrlo pobožna. Prenosi se da je postila Davudov, a.s., post. Bila je izuzetna darežljiva, tako da je u jednom danu znala podijeliti veliku svotu novca. 

Također je bila vrlo rječita, što potvrđuje ova Ahnefova izreka: „Slušao sam hutbe Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije a i drugih halifa poslije njih, ali nisam nikad čuo ljepšeg i više nadarenog govora, kao što sam čuo govor Aiše, r.a.“ 

U svom životu je doživjela veliko iskušenje kada su je munafici i ostali neprijatelji islama potvorili da je učinila blud, nakon čega je Allah, dž.š., objavio ajete iz sure En-Nur u kojima obznanjuje njenu nevinost. 

Također od teških momenata u njenom životu je bio njeno prisustvo u bici oko deve, kada je došlo do velike smutnje koju su ubacili Židovi i ostali neprijatelji islama, što je rezultiralo nesuglasicama među ashabima. U toku tog pohoda ona je, r.a., htjela da se vrati, međutim, prisutni su joj rekli da je bitno da ona dođe na to mjesto i da se obrati ljudima. Na veliku žalost tada je neplanski došlo do sukoba i krvoprolića. Ona se zbog tog pohoda iskreno kajala i to joj je teško palo. Da Allah bude zadovoljan sa svim ashabima. 

 Aiša, r.a., je umrla 17. ramazana 58. godine po Hidžri, nakon što je klanjala vitr-namaz i tada je imala blizu 70 godina. Dženazu joj je klanjao Ebu Hurejre, r.a.

 

Autor: Fuad Sedić