Najpoznatije proširenje je naravno bilo ono u vrijeme Poslanikove, a.s., mladosti. Pet godina prije Resulullahovog, a.s., poslanstva, Ka`bu je porušila poplava nakon pucanja brane Arema. Kurejšije su se uplašile, jer je gotovo prijetilo da se sruši Ka`ba, pa odlučiše da obnove gradnju, čuvajući njene temelje i njeno prvobitno mjesto. Odlučili su da je grade samo sa pošteno stečenim imetkom. Prenosi se kako je tadašnja građevina bila uzdignuta devet aršina od zemlje, još od vremena Ismaila, a.s. te nije imala krov, pa su neki lopovi ukrali sanduk s blagom koji se nalazio u njenoj unutrašnjosti. Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti, kao i temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., Ka`bu su stalno posjećivali svi prolaznici kroz Meku. Dešavalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadić zemlje ili kamenčić, kao simbol svetosti i berićeta.

Napravili su Arapi i plan za rekonstrukciju Ka`be. Odredili su koliko će koja plemena sakupiti kamena, i koji će dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno učestvuju u gradnji.

Prvo su porušili staru građevinu sve do temelja što ih je sagradio Ibrahim, a.s.

Doveli su graditelja, Rimljanina, zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok nisu došli do visine zida i mjesta gdje treba postaviti Crni kamen (ar. Hadžer-l-Esved). Svako pleme je smatralo sebe privilegiranim da taj častan posao učini neko od njih. Svađa među njima je potrajala četiri- pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog hrama u Svetoj zemlji. U svemu tome najtrezveniji je bio Ebu Umejje bin el-Mugire el-Mahzumijj, koji je dao prijedlog da prva osoba koja se pojavi na vratima harema Ka`be bude ona koja će donijeti presudu. 

Allah, dž.š., je htio da ta osoba bude Njegov poslanik, Muhamed, a.s., Kada su ga ugledali prisutni su povikali: "El-Emin, El-Emin (pouzdani i povjerljivi), zadovoljni smo da on donese presudu, to je Muhamed!"

Poslanik a.s, je predložio da donesu komad platna, spuste ga na zemlju i da on postavi Crni kamen, zatim da poglavari zavađenih plemena svi zajedno uzmu za ćoškove platna i da podignu Crni kamen do mjesta gdje će se postaviti. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kamen postavio svojom rukom. Ovo je bio mudar postupak koji je zadovoljio sve.

Tada je Kurejšima, kako bilježe historijski izvori, ponestalo čistog imetka za gradnju, pa sa sjeverozapadne strane izgradiše zid visok šest aršina, danas zvani Hatim-zid, ili Kameni zid. Vrata na tom zidu uzdigoše od zemlje, da ne može bilo ko ući, već samo onaj kome dozvole. Kad je gradnja Ka`be dostigla petnaest aršina, sagradili su strop oslonjen na šest stubova. Tom gradnjom Ka`ba je dobila svoj četvorougaoni oblik. Drugo značajno proširenje desilo se nakon Poslanikove, a.s. smrti u vrijeme Ibn Zubejra, r.a.

Buharija i Muslim bilježe hadis u kojem se kaže da je Allahov poslanik, a.s, jednom prilikom rekao: "Zar nisi primijetila da je tvoj narod Ka`bu, prilikom njenog obnavljanja, skratio u odnosu na Ibrahimove temelje?" Rekla sam: "Allahov poslaniče, zar je nećeš vratiti na temelje Ibrahimove?" On je rekao: "Da tvoj narod sve donedavno nije bio nevjernički, to bih učinio." U jednoj drugoj verziji stoji: "Da tvoj narod nije donedavno bio u džahilijetu (neznaboštvu)", ili je rekao: "nevjerstvu", utrošio bih riznicu Ka`be na Allahovom putu, spustio bih joj vrata niže prema zemlji, a Hadžer učinio sastavnim dijelom Ka`be (to je dio koji je, prema Ibrahimovoj gradnji, i bio dio Ka`be)" 

Ovaj hadis će navesti Ibn Zubejra, r.a., da pokuša sprovesti ovaj Poslanikov naum u stvarnost.

Naime, kada se Ibn Zubejr, r.a., pobunio protiv Emevija u Šamu i preuzeo vlast nad Mekom sagradio je  Ka`bu onako kako je rekao Božiji poslanik, a.s, a prema onom što mu je prenijela njegova tetka Aiša, r.a., majka pravovjernih. 

Nakon što je Ibn Zubejrov pokret bio ugušen od strane emevijskog vojskovođe Hadždžadža es-Sekefijja, ovaj je, sedamdeset treće godine po Hidžri, o promjenama koje je Ibn Zubejr, r.a., načinio na Ka`bi obavijestio halifu Abdulmelika bin Mervana. Halifa je, misleći da je to Ibn Zubejr, r.a., učinio po svom nahođenju, naredio da se Ka`ba vrati u pređašnje stanje. To je učinjeno tako što je srušen šamski zid Ka`be, a sama Ka`ba skraćena sa one strane na kojoj je Hadžer. Višak kamena je ostavljen u unutrašnjosti Ka`be, istočna vrata su podignuta, a zapadna potpuno zazidana. Tako je Ka`ba dobila današnji izgled.

Kada su kasnije čuli da je to Ibn Zubejr, r.a., učinio na osnovu kazivanja Aiše, r.a., majke pravovjernih, pokajali su se što su to učinili i zažalili što zgradu Ka`be nisu ostavili kakva je bila.

Ibn Kesir još dodaje i to kako je halifa Mehdi bin El-Mensur u svoje vrijeme tražio mišljenje Imama Malika bin Enesa o tome da Ka`bu vrati u stanje u kojem je bila kada ju je Ibn Zubejr obnovio, ali mu je on odgovorio: "Bojim se da se vladari ne poigravaju sa Ka`bom! " tj. da je svaki vladar ne bude preuređivao onako kako on želi. Tako je ona ostala onakva kakva je i danas.

Od tada je ona više puta obnavljana ali je njen oblik ostao isti. Zadnje proširenje desilo se ne tako davne 1996. kada su njen temelj i zidovi detaljno učvršćeni i sanirani na način da se u skorije vrijeme ne očekuju veći zahvati.

Kaba je imala dvoja vrata i prozor.

Izvorna Kaba iz vremena prije intervencije Kurejša imala je dvoja vrata, jedna za ulaz i druga za izlaz. Dugo vremena u prvim stoljećima nakon gradnje imala je i prozor na jednoj od strana. Današnja Kaba ima samo jedna vrata i nema prozora.

Bila je u bojama.

Navikli smo na to da je Kaba prekrivena crnim ogrtačem (kisvom) i kao takva je simbol islama. Taj jednostavni crni ogrtač je opjevan u brojnim ilahijama na našem prostoru, ali i širom muslimanskog svijeta. Međutim, ta tradicija je prema dostupnim izvorima počela u vrijeme dinastije Abasija, možda baš zato što je crna bila boja njihove zastave i simbol (vladajuće porodice). Prije toga Kaba je prekrivana plaštom u bojama, među kojima su bile zelena, crvena i bijela. To je zbunilo brojne gledaoce serije Omer, r.a i nekih drugih serija koje su ovih mjeseci prikazivane na našim televizijam a na kojima je Kaba bila prekrivena šarenom kisvom u više boja.

 

Autor:  Muhamed Jusić