Islam je vjera misli, razuma i znanja, a koji god je dokaz Allahov poslanik Muhammed, s. a. v. s., dao za svoje poslanstvo, bazirao ga je na razumu, promatranju i razmišljanju.

Kur’an posvećuje pažnju razmišljanju i pojašnjava da zapostavljanje razmišljanja na ovome svijetu biva uzrokom patnje na ahiretu. U tom smislu Kur’an navodi riječi koje će izreći oni koji su bili na krivom putu i koji se nisu koristili razumom da spoznaju Istinu i rade u skladu s njom: Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili![1]

Za izvor suživota u učenju islama ne nalazimo ništa mudrije od Allahovih, dž. š., riječi: Bog vam ne brani da činite dobro i budete pravični prema onima koji se nisu borili protiv vas zbog vjere i koji vas nisu protjerali iz vaših domova. Uistinu, Bog voli one koji su pravični. On vam zabranjuje da prijateljujete samo s onima koji su se borili protiv vas zbog vjere, koji su vas prognali iz vaših domova i koji su pomagali da budete prognani. I, oni koji ih uzmu za prijatelje počinili su nasilje.[2]

Ovo je kodeks suživota kojem je neprimjerena laž, bilo s koje strane, koji regulira odnose komšiluka. Naša ulema učila nas je da citirane Božije riječi treba razumijevati u duhu poruke: O muslimani, Uzvišeni Allah dozvoljava vam da pomoć, lijepu riječ i lijep postupak ukažete nekom ko se od vas razlikuje u vjeri a ne vrijeđa vas na bilo koji mogući način. Uzvišeni Allah vam zabranjuje da prijateljujete i komunicirate s onima koji se protiv vas bore zbog vjere, koji, ne samo što se time ne zadovoljavaju već vas iz domova vaših izgone pa se ne zadovoljavaju ni time što vas iz domova izgone, već se s vašim neprijateljima uzajamno pomažu da bi vas napadali i ponižavali vas. Naši alimi učili su nas da se lijepo lijepim vraća i da se ne može zulum raditi, a dobru nadati. U ovim ajetima ogleda se pravičnost islama, na što smo s pravom ponosni.

Senad Ćeman 

[1] El-Mulk, 10, prijevod je Korkutov.

[2] El-Mumtehine, 8–9, prijevod je Karamanov.