Istim povodom je gosp. Muhammed Eraki, predsjednik Organizacije za kulturu i islamske komunikacije u Iranu, o ovome velikom učenjaku napisao poruku koju objavljujemo. 

Živa i čista islamska kultura uvijek je tokom povijesti u svom okrilju odgajala i ljuskom društvu poklanjala velike intelektualne ličnosti. Jedan od tih velikama je i Hadže Nasiruddin Tusi (597.-672.) koji se ubraja u muslimanske velikane znanosti i misli. Hadže Nasiruddin Tusi bio je i u tradicionalnim i u racionalnim znanostima kompletno obrazovana ličnost u svoje doba. Na osnovu vlastitih kazivanja u traktatu "Sayr wa suluk" vidimo da je potekao iz ši'itske porodice iz Horosana, i svoju prvu naobrazbu stekao je u svom zavičaju, Horosanu. 

Iskrenost, pronicljivost, oštroumnost i pregalaštvo koje su krasile njegovu ličnost omogućile su mu da u kratkom vremenskom periodu ovlada naukama pređašnjih generacija, islamskim i grčkim znanostima, te da u isto vrijeme ovoj znanstvenoj baštini iz vlastitog pera podari i obogati je novim, autentičnim i originalnim djelima i naslovima. Više od 110 različitih naslova koja ubrajaju u njegove knjige, traktate, kompendijume, komentare, pisma i zabilješke koje se čuvaju u poznatim bibliotekama diljem svijeta na najbolji način svjedoče o enciklopedijskoj naobrazbi ovog iranskog i muslimanskog velikana misli. 

Sva Tusijeva djela i knjige koje je napisao u svom domenu su na svojstven način jedinstvena. Svoje etičko-filozofsko naučavanje obrazložio je u svom glasovitom djelu "Ahlaq-e Nasiri". U svom komentaru na Ibn Sinovo djelo "Išarat" branio je znanstveni opus Ibn Sinaa, a nova saznanja iz domena filozofije i logike obznanio je u drugom važnom filozofskom djelu "Esas al-Iqtibas". Pored toga, koristeći logički metod rasuđivanja i analogiju, načinio je vrijedno djelo iz ši'itske dogmatike i teologije pod naslovom "Tagrid al-I'tiqad". Ovo djelo kasnije je stoljećima plijenilo veliku pozornost islamologa cijelog svijeta. Hadže Nasiruddin Tusi je sa knjigom "Awsaf al-Ašraf" pojasnio svoje irfansko i mistično iskustvo, raspravljajući o pitanjima srodnim islamskom misticizmu, kao što su duhovni predvodnici i postaje duhovnog uspenuća ka Uzvišenom. U docnije doba, pišući vrijedna djela iz matematike i astronomije pokazao je svu raskošnu oštroumnost jednog sveopće obrazovanog čovjeka. 

S djelom "Oslobađanje Auklidovih principa", zatim s nekoliko drugih naslova iz matematike koje je objedinio u zbirku "Al-Mutawassitat" utemeljio je znanstvenu metodologiju izučavanja prirodnih znanosti istraživačima svoga vremena, i na veoma lucidan način otklonio tada aktuelne nejasnoće i nedorečenosti. Napadom Mongola pod vođstvom Hulagu hana na Iran i Irak, islamski svijet se našao u vrtlogu raznih razaranja u kome su mnogobrojni znanstvenici stradali ili bili prisiljeni da napuste vlastita ognjišta. Razboritost i odlučnost koje je Hadže Nasiruddin Tusi pokazao u ova teška vremena umnogome su pridonijela očuvanju kulturno-civilizacijskog naslijeđa muslimana i očuvanju niza uglednih znanstvenih ličnosti. Ustvari, hrabrost i osobenost ovog velikog muslimanskog učenjaka nagnalo je arogantne osvajače u inferiornost i kulturnu podređenost. Čeličnu volju i upornost Mongola koja je bila osobena po destruktivnim stremljenjima usmjerio je u pravcu izgradnje mnogobrojnih škola, biblioteka, te opservatorija u Muragi. Izgradnja pomenutog opservatorija i okupljanje takvih učenjaka poput Qutbuddina Širazija i Muhjuddina Magribija predstavljalo je veliki podvig. Međutim, ono što je važnije od toga bilo je sasvim novi način i metod koji su u svojim istraživanjima koristili Hadže Nasiruddin Tusi i njegovi suradnici. U principu, svi dotadašnji radovi na polju astronomije, opservacije, astrologije i matematike bili su pod velikim i izravnim utjecajem Batlomijusa. Nova naučna škola nastala u Munagi odbacila je ove stare uzore i ponudila novija i potpunija rješenja čiji je izravni produkt bio sastavljanje astronomskog kompendijuma pod naslovom "Zig-e Ilhani" - Ilhanidske tablice. Dostignuća znanstvene škole iz Murage docnije će umnogome pomoći Gijasuddinu Džamšidu Kašaniju u njegovom naumu da u Semerkandu izgradi astronomski opservatorij. Doista je čast i prestiž islamske kulture i civilizacije to da je u svom okrilju odgojila i čovječanstvu ponudila velikane poput Hadže Nasiruddina Tusija. Iskreno vjerujemo da ova živa, plodonosna i snažna kulturna tradicija sada, kao i u budućnosti može da odgoji i podari ljudskoj civilizacije učenjake poput Tusija. Radosni smo zbog činjenice da je UNESCO obilježavanjem obljetnice ovog velikog znanstvenika islama i Irana u 2002. godini učinio korak više ka promoviranju nauke, kulture, znanja, mira i prijateljstva u cijelom svijetu. 

 

Autor: Mahmud Muhammedi Eraki