Muftije, muderrisi, pjesnici i pisci

Rodonačelnik travničkih Muftića bio je njegov unuk, popularni travnički muftija hadži Muhammed efendija Šamić, koji leži u lijepom kamenom turbetu na Derventi iza Elči Ibrahim-pašine medrese. I dvojica njegovih sinova, Abdurrahim i Abdurrahman, bili su takođe travničke muftije, treći sin je bio muderris, a četvrti prepisivač rukopisa. Muftići su se uspješno bavili pisanom riječju, pa i poezijom. Ukopani su pored očevog turbeta, u kojem leži i njihova majka hadži Aiša. Riječ je o jednoj od najučenijih i najpoštovanijih travničkih porodica iz bogate prošlosti vezirskog grada na rijeci Lašvi.

Emrullah al-Bosnevi

Emrullah al-Bosnevi, travnički je alim i muderris iz druge polovine 17. i prve polovine 18. stoljeća. On je prvi upravnik i muderris Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku, koja je podignuta između 6. marta 1704. i kraja augusta 1705. godine. Vakufnama Elči Ibrahim-paše za njegove objekte, među kojima je Medresa i bogata biblioteka, sastavljena je 28. marta 1706. godine. Po izričitoj želji vakifa prvi muderris i upravitelj te medrese bio je Emrullah al-Bosnevi. Iz drugih izvora znamo da se on prezivao Šamzade ili Šamić, a da su se već njegovi praunuci prozvali Muftićima. Njegova dužnost bila je da drži predavanja u Medresi, a u džamiji vaz, i za tu uslugu dobijao je po 14 akči dnevno. Vakif je od muderrisa tražio da dobro poznaje tefsir, hadis i fikh, što ukazuje na to koji su predmeti bili izučavani u toj medresi. Naravno, u to treba uključiti i učenje Kur’ana ili kiraet. Eto nam i odgovora na pitanje koje je predmete u Elči Ibrahim-pašinoj medresi predavao Emrullah al-Bosnevi.

Emrullah je imao sina Emrullaha, a on sina hadži Muhammeda, najpoznatijeg od svih travničkih muftija i, svakako, predavača u istoj medresi. Emrullahov sin Emrullah (otac muftije hadži Muhammeda) ubilježen je kao vlasnik rukopisa Glose Bejdavijinom komentaru Kur’ana, autora Šejhzadea, koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, R-438. Ovaj rukopis potječe iz Travnika, odakle ga je u Sarajevo donio Sarajlija Muhammed Hajrić Homarija, znameniti travnički kadija, a kasnije ga ustupio Muhammed efendiji Bakiju Džini, čiji su ga nasljednici, s još mnogo rukopisa, uvakufili za Gazijinu biblioteku. Homarija se družio s Emrullahovim praunucima, travničkim muftijama i pjesnicima.

Šejh hadži Muhammed ef. Šamić Bošnjak

Šejh hadži Muhammed efendija ibn Emrullah efendi Šamić (Šamzade) al-Bosnevi, travnički muftija, rodonačelnik travničkih Muftića, živio je u Travniku u 18. stoljeću. On je unuk prvog upravitelja i muderrisa Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku. Oslovljavan je kao hadži Muhammed, šejh Muhammed, Muhammed Bošnjak, Muhammed Čelebi, a sve to govori o njegovoj učenosti i ugledu koji je u Travniku i u cijeloj Bosni uživao. Nemamo podataka o tome kako, kada i gdje se obrazovao, ali njegov položaj muftije i zvanje muderrisa ponajbolje travničke medrese, Elči Ibrahim-pašine, daje nam za pravo da vjerujemo kako je početno obrazovanje stekao u Travniku, a više i visoko u Istanbulu. I njegov otac Emrullah, a naročito djed istog imena spadali su u red uleme. Hadži Muhammed efendija je bio jedan od najcjenjenijih alima i travničkih muftija u njegovoj povijesti. Zahvalni Travničani su mu na Derventi, pored Plavih voda, podigli turbe kada je on 1780. godine preselio na ahiret. Turbe ima pravougaoni oblik sa šest masivnih kamenih stupova povezanih lukovima, natkriveno je kubbetom od pletene žice. Liči Defterdarijinom turbetu kod Jeni džamije, pa se pretpostavlja da ih je gradio isti nepoznati majstor. Nad muftijinim mezarom i danas se nalaze dva kamena nišana sa santračem. Uzglavni nišan završava se precizno klesanim turbanom, a s obje strane nišana isklesan je stihovani tarih na turskom jeziku. U istom turbetu je i muftijina žena Aiša hanuma, čiji je mezar također omeđen santračem. Nišani su ženski, a s jedne strane uzglavnog nišana uklesan je stihovani tarih na turskom jeziku pjesnika Saida, Aišinog i muftijinog sina, veoma lijepim dželli-nesh pismom. Na vrhu i na dnu nišana upisana je godina njenog preseljenja na ahiret, 1196. (1781/82). godina. Aiša je, dakle, umrla nepune dvije godine nakon muža Muhammeda efendije.

Iz tariha saznajemo da je obavila hadž i da je bila “odraz svjetla milosti, izvor opće dobrote”.

Njegovi su sinovi: Said Abdurrahim ef. Muftić, muftija, muderris i pisac značajnog Komentara Oporuci Nu’mana ibn Sabita Ebu Hanife; Esad Abdurrahman efendija Muftić, muftija, munla i pjesnik koji je svom ocu Muhammedu efendiji spjevao posmrtni tarih, hadži Salih efendija, muderris; i Muhammed efendija, kaligraf i prepisivač rukopisa. Na položaju travničkog muftije naslijedili su ga sinovi, prvo Abdurrahim, pa onda Abdurrahman. Evo jednog dijela spomenutog tariha s nišana Muhammeda efendije, travničkog muftije, koji se i danas nalazi u turbetu na Derventi u Travniku:

Izvor vrlina, popularni učenjak, pobožni muftija. 

Bijaše prvak u idžtihadu i rješavanju pravnih pitanja. 

Taj časni čovjek dugi niz godina bio je prvak u izdavanju fetvi. 

Čiste vanjštine i moralnih osobina kojem se svak pokoravao, 

plemenit i odlučan, more dobrote, Muhammedovih osobina, 

milostiva i čista srca, počašćen dobrotom Gospodara,

imenjak ponosa svijeta, najučeniji čovjek, 

dobar drug i poštovana ličnost, kojem ne bijaše ravnog. 

Za njegova službovanja cvjetala je ustanova Šeri’ata...

 

Muhammed efedija, travnički muftija, bavio se i poezijom, a to su, uspješno, radili i njegovi sinovi. U Medžmu‘i Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, R-2763, na listu L. 61b nalazi se jedna didaktička pjesma na turskom jeziku od 12 stihova pod nazivom Li-t-talibi-l-evlad, čiji je autor “Muhammed efendija, muftija Broda” (Bosnabrod, Travnik). Kako je autor Medžmu‘e, Muhammed Said Homarizade (Hajrić) bio travnički kadija u isto vrijeme kad su na položaju travničkog muftije bili Muhammed efendijini sinovi, on je od njih mogao prepisati ovu očevu im pjesmu. Kao što smo vidjeli, Homarija je posjedovao i druge rukopise koji su pripadali članovima ove alimske porodice. Vjerujemo da ovo nisu i jedini stihovi Muhammeda efendije Travničanina i da bi kopanje po rukopisima izbacilo na površinu još koji stih ovog učenog muftije.

Muftija je bio veliki znalac šerijatskog prava, a njegove fetve veoma cijenjene. Brojne su fetve na marginama naših rukopisa, a one su i sastavni dio zbornika fetvi naših pravnika, koje se pripisuju travničkom muftiji Muhammedu efendiji, hadži Muhammedu efendiji ili šejhu Muhammedu efendiji, kako se najčešće imenuje. Da spomenemo samo Zbornik fetvi Ibrahima Muniba Pruščaka, prusačkog i livanjskog muftije i Fatawa madžmu‘asi Mustafe Ćišića, mostarskog i blagajskog muftije. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se zbornik fetvi (R-6445) Al-džami al-vadžiz (aw) al-fatawa al-Bazzaziyya, autora Hafizuddina Muhammeda ibn Muhammeda ibn Šihaba al-Kadirija al-Hanefija ibn Bazzazija (u. 1424.) čiji je vlasnik bio šejh Muhammed, muftija u Travniku. Na taj način smo saznali i za zbornik fetvi koji je njemu bio na raspolaganju kod donošenja sopstvenih fetvi. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu čuva se još rukopisa čiji je vlasnik bio travnički muftija šejh hadži Muhammed efendija. Jedan od njih je komentar djelu Al-Maqsid, autora Mas‘uda ibn Omera at-Taftazanija, R-2587. Drugi njegov rukopis predstavljao je zbirku hadisa o životu Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., čiji je autor Abu al-Fadl al-Jahsubi as-Sabti, R-256.

Muftić Abdurrahim ef. – Said

Abdurrahim ef. Muftić Said, muftija, muderris, živio je u Travniku u 18. stoljeću. Sin je cijenjenog travničkog muftije Muhammeda efendije (umro 1780.), koji je ukopan u turbetu na Derventi u Travniku, i brat Abdurrahmana efendije – Esada, pjesnika, travničkog muftije i beogradskog munle. Said Abdurrahim ef. je, svakako, učio u Travniku pred ocem i drugim muderrisima u Elči Ibrahim-pašinoj medresi, a ne zna se da li je na školovanje odlazio u Istanbul. Nakon završenog školovanja bio je muderris u Travniku, vjerovatno u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u čijoj je biblioteci i pronađen rukopis njegovog djela. Na položaju muftije naslijedio je oca Muhammeda efendiju 1780. godine. Napisao je na arapskom Komentar Oporuci Nu’mana ibn Sabita Ebu Hanife, u kojoj je izloženo četrnaest karakteristika sunnijskog učenja o islamskom vjerovanju. Djelo je završeno 1780. godine, a ispisano je na 256 stranica srednje veličine. Ovo djelo koje se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (R-2914) predstavlja autograf pisca, a pisano je lijepim i razgovijetnim nesh-pismom, što pokazuje da je Abdurrahim ef. Muftić bio izvrstan kaligraf. Prve dvije stranice uokvirene su sa po dvije tanje crvene linije, a ostale po jednom. Na početku rukopisa kaligrafski, krupnije, ispisana je bismilla, papir je bijel, glat, a povez polukožni, na prvom listu nalazi se pečat i potpis vlasnika rukopisa, njegovog oca šejha Muhammeda, bivšeg travničkog muftije. Prepisao je i tri traktata 1777. godine za svoju biblioteku: ‘Ilm al-fara‘id, kraće djelo o nasljednom pravu autora Muhammeda ibn Alija ibn Ebu Taliba, na arapskom jeziku, ta’lik-pismom; Al-Fara‘id as-Siradžijja, djelo o nasljednom pravu od Muhammeda ibn Muhammeda ibn Abdurrešida as-Sadžavendija, na arapskom jeziku, nasta’lik-pismom. Treći rukopis predstavlja nedovršene Muftićeve Tablice za obračun ostavštine koje je započeo pisati nakon što je, pred ocem Muhammedom efendijom proučio djelo Al-Fara‘id as-Siradžijja. Na listu 87a ovog rukopisa, naš prepisivač je zapisao: “Ukrasio ga je (rukopis) privrženik njegove vječite dobrote Said Abdurrahim Bosnevi, prozvan kod prijatelja Muftizade, Allah mu povećao poputninu u najvišim džennetima”. Ovaj rukopisni kodeks pohranjen je u OZ HAZU u Zagrebu, br. 1493/1-3.

Kao travnički muftija Abdurrahim je izdavao i fetve. Na marginama rukopisa br. 508 Orijentalne zbirke Arhiva Hercegovine u Mostaru nalaze se brojne fetve bosanskih muftija, među njima i fetve muftije Abdurrahima iz Travnika. Mislimo da je riječ o Abdurrahimu Muftiću jer do danas nismo naišli na nekog drugog travničkog muftiju s ovim imenom.

Muftić je, osim akaida i fikha, dobro poznavao i tefsir, jer ga porede s poznatim mufessirom Razijem. A da je bio ljubitelj i hadisa, dokaz je rukopis zbirke hadisa o životu Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., Aš-Šifa’ bi ta’rif huquq al-Mustafa, autora Abu al-Fadla al-Yahsubija as-Sabtija, čiji je on bio vlasnik. Danas se ovaj rukopis nalazi u Gazijinoj biblioteci u Sarajevu, R-483. Drugi rukopis istoga djela nalazio se kod njegovog oca hadži Muhammeda efendije, a danas se i on čuva u Gazijinoj biblioteci, R-256.

Bavio se i poezijom, a majci Aiši spjevao je tarih povodom smrti koji se i danas nalazi na njenom nišanu.

Abdurrahim ef. Muftić umro je u Travniku 1789. godine i ukopan kraj očeva i majčina turbeta i bratova mezara na Derventi. Mezar je omeđen santračem s dva klesana nišana od krečnjaka, od kojih je uzglavni sa lijepo klesanim turbanom, visok nešto više od jednog metra. Na uzglavnom nišanu i danas stoji tarih urađen lijepim nesh-pismom, ukoso, sa sve četiri strane, na turskom jeziku, pjesnika Ridvana:

Ponos muderrisa, potomak muftijin,

Kojem su najsavršeniji pozavidjeli,

Gospodin mulla Said Abdurrahim, učenjak,

Koji s lahkoćom rješava razna pitanja,

I u čemu je prednjačio nad svojim savremenicima. 

(...)

Pogledaš li njegove izvanredne sastave,

Možeš ga porediti sa Razijem.

Nemoguće je opisati riznicu njegova pera,

I nabrojiti sve njegove vrline.

Muftić Abdurrahman ef. Esad

Abdurrahman ef. Muftić Esad, pjesnik, munla i muftija, živio u Travniku u 18. stoljeću. O njemu nemamo mnogo podataka, znamo da je bio derviš, pjesnik, munla i muftija. Kao naib travničkog kadije spominje se 1789. i 1790. godine. Za travničkog muftiju imenovan je 1790/91. godine, naslijedivši na tom položaju brata Abdurrahima. Činjenica da je bio na položaju travničkog muftije i beogradskog munle, kako stoji na njegovom nišanu, govori da je bio učen čovjek, da je poznavao šerijatsko pravo i da je izdavao fetve. Sin je Muhammeda efendije, popularnog travničkog muftije, koji je umro u Travniku 1780. godine, a kome je on, Esad, spjevao posmrtni tarih. Brat je Abdurrahima Muftića – Saida, uglednog travničkog muderrisa i pisca jednog djela iz akaida.

Vjeruje se da je i on, kao travnički muftija, predavao u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u tom gradu.

Esad efendija je 1791/92. godine spjevao i jedan tarih koji se nalazio na kamenoj ploči iznad ulaza u Ibrahim-dedetovo turbe u Docu kod Travnika. Tarih je nastao povodom obnove turbeta po hadži Salih-paši, bosanskom veziru koji je stolovao u Travniku u dva navrata, 1789-90. i 1792. godine, kada je i popravio ovo turbe. Esad Abdurrahman je umro u Travniku 1799/1800. godine i ukopan je u mezarju na Derventi, pored turbeta u kome su mu ukopani roditelji, kraj mezara brata Saida Abdurrahima. Nad njegovim mezarom su lijepi kameni nišani s ulemanskim turbanom, a mezar je ograđen santračem od masivnih kamenih ploča. Nišani braće Muftića su slični i nalaze se jedan pored drugoga. Na njegovom nišanu je zapis: “Umrli i (Božijem) oprostu potrebni bivši beogradski mulla derviš Abdurrahman efendi Muftizade. Za njegovu dušu Fatiha. Godina 1214 (1799/1800).”

Ako ono “derviš” ne znači ime nego pripadnost tarikatu, onda nam se otkriva još jedna pojedinost iz njegovog života, pripadnost svijetu tesavvufa. Možda je bio derviš svoga oca koji se ponekad imenuje kao šejh Muhammed efendi.

Među brojnim turskim, perzijskim i našim pjesnicima u Medžmu‘i, koja se čuva u Gazijinoj biblioteci u Sarajevu (R-3478) nalaze se i stihovi ovog pjesnika, a potpisan je kao Travnikli Muftizade Esad Abdurrahman efendi.

Konačno, treba razmotriti mogućnost da li je Esad efendija Muftić autor zbirke fetvi nazvane Fatawa Esad efendi koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, R-486. Dobrača navodi da je ova zbirka različita od svih do sada poznatih zbirki fetvi sličnog naziva, a pošto je prijepis ovog djela nastao baš u vrijeme kada je Esad efendija bio travnički muftija, a i neki drugi detalji ukazuju na travničko porijeklo ovog rukopisa, moglo bi se zaključiti da je ovo njegovo djelo. Dodatna istraživanja to mogu potvrditi ili demantirati. Mi, za sada, samo ukazujemo na tu mogućnost.

Hadži Salih ibn hadži Muhammed efendi al-Bosnevi

U Travniku je živio u drugoj polovini 18. stoljeća muderris hadži Salih ibn hadži Muhammed al-Bosnevi Muftizade (Muftić). U pitanju je treći sin cijenjenog travničkog muftije Muhammeda efendije Šamića Bošnjaka, rodonačelnika travničkih Muftića. Ždralović ga označava kao muftiju i muderrisa, što je porodična crta travničkih Muftića, ali mi mislimo da se ono muftija odnosi na njegovog oca hadži Muhammeda.

Hadži Salih efendija se školovao u Travniku i Istanbulu, gdje je započeo ispisivati svoju Medžmu‘u. Na početku rukopisa iz gramatike Šarh al-Kafiya, od nepoznatog autora, koji se nalazi u Gazijinoj biblioteci u Sarajevu (R-2918) postoji bilješka u kojoj stoji da je ovaj rukopis dobio na poklon Salih ibn al-hadžddž Muhammed Muftizade od svoga učenika, potomka sultanskog glavnog ljekara kadi-askera. Ovo nam govori da je hadži Salih efendija Muftić, po okočanju školovanja, bio carigradski muderris.

O njegovom boravku u Istanbulu imamo i jedan konkretan datum. Naime, on je 1756/57. godine, prepisao djelo Šarh al-Kafiya, autora ‘Isamuddina al-Isfara‘inija (u. 1544.), iz sintakse arapskog jezika. Iz bilješke na prvom listu još se razumije da je on taj rukopis prepisao u medresi Sufi hafiz Isma‘il efendi al-Qunawi. Da li je to medresa koju je hadži Salih efendija pohađao ili u njoj predavao, ne možemo ustanoviti. Ovaj rukopis sačinjen je u prvom dijelu nash, a u drugom nasta’lik pismom, na 504 stranice srednje veličine. Tekst je pisan crnom, a naslovi i linije koje označavaju komentirani tekst crvenom linijom. Na dvije prve stranice tekst je uokviren dvjema crvenim i jednom crnom linijom. Na prvih nekoliko listova postoje bilješke u vezi sa sadržajem djela. Papir je prljavo-bijel, a koričenje kartonsko, sa kožnim hrbatom i klapnom. Rukopis se čuva u Gazijinoj biblioteci (R-1658), a vlasnik mu je također bio travnički kadija Muhammed Said ef. Hajrić Homarija.

Vjerujemo da je, po povratku u Bosnu, predavao i u nekoj travničkoj medresi, najprije u Elči Ibrahim-pašinoj, u kojoj su predavali i njegov otac i braća. Uostalom, ovaj rukopis je u Gazijinu biblioteku i dospio iz Elči Ibrahim-pašine biblioteke iz Travnika, odakle su stigli i ostali rukopisi Muftića. U Gazijinoj biblioteci postoji još rukopisa koji su bili njegovo vlasništvo, pa tako i rukopis prvog sveska Glose Bejdavijinu komentaru Kur’ana, autora Ibrahima ibn Muhammeda al-Isfarainija, R-673. Ovaj je rukopis kasnije bio kod Muhammeda Seida Hajrića, sarajevskog i travničkog kadije, te kod Muhammeda Šakira efendije Muidovića, sarajevskog muftije. Pored njihovih potpisa, tu su i otisci njihovih pečata. Evo još jedne potvrde da se Hajrić družio sa sinovima travničkog muftije hadži Muhammeda efendije Bošnjaka.

Hadži Salih efendija Muftić je ispisivao jednu Medžmu‘u raznorodnog sadržaja, na arapskom i turskom jeziku, u Istanbulu i u Travniku. Rukopis Muftićeve Medžmu‘e čuva se u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu, br. 70. Studioznijim proučavanjem sadržaja ove bilježnice moglo bi se doći do novih podataka o autoru Medžmu‘e, ali i o Travniku i kulturnoj klimi u tom gradu od prije dva stoljeća.

Muhammed ibn Muhammed Šamić (Muftić)

Muhammed ibn Muhammed Čelebi Šamizade rođen je u Travniku oko 1730. godine. Četvrti je sin učenog travničkog muftije hadži Muhammeda efendije Šamića. Bez sumnje je i on bio učen poput oca i braće. Nedostaju podaci o njegovom školovanju i profesiji. Vjerujemo da je i on predavao u nekoj od travničkih medresa, ponajprije u Elči Ibrahim-pašinoj. Znamo, međutim, da se Muhammed-efendija bavio kaligrafijom i prepisivanjem rukopisa. Gazi Husrev-begova biblioteka posjeduje najmanje dva rukopisa pisana njegovom rukom.

Prvi rukopis predstavlja kodeks od tri kraća djela na turskom jeziku: Namazlik, kratki priručnik o namazu od nepoznatog autora, Šara’it al-islam, kratki ilmihal o islamskim i imanskim šartima od nepoznatog autora i Džawahir al-islam, kratki ilmihal u obliku pitanja i odgovora od nepoznatog autora. Ovaj kodeks munla Muhammed ibn Muhammed Čelebi Šamizade prepisao je 1753. godine, vjerovatno još dok je pohađao Medresu. Rukopis je sačinjen krupnim nash-pismom, ponegdje vokaliziranim, na 86 stranica manjeg formata. Tekst je pisan crnom, a naslovi crvenom tintom. Papir je žućkast, deblji, a povez kožni, na hrbatu oštećen. Rukopis se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, R-7680.

Drugi rukopis predstavlja djelo o hanefijskom fikhu An-nutaf min al-fiqh (Kitab an-nutaf al-hisan), autora Alija ibn Husejna ibn Muhammeda as-Sogdija, na arapskom jeziku. Ovaj rukopis Muhammed efendija dovršio je lijepim nash-pismom, 24. decembra 1762. godine, a sastoji se od 508 stranica srednje veličine. Tekst je pisan crnom, a istaknute riječi u prvoj polovini rukopisa podvučene su crvenom linijom. Papir je bijel, deblji, a povez poluplatneni, noviji. Rukopis se čuva u Gazijinoj biblioteci, R-3290.

Muhammed efendija je po svoj prilici umro 1800. godine i ukopan kraj očeva turbeta i dva brata, nad čijim se mezarom i danas nalazi tarih iz te godine. Doduše, na tom nišanu ne piše više ništa osim Muhammed efendija, pa se ne može biti sigurno da li je to njegov kabur. Blizina ukopa i sličnost nišana iz te porodične nekropole u mezarju na Derventi u Travniku ukazuju da bi to bili upravo njegovi nišani i njegov mezar.

Muhammed Enes ef. Muftić

Muhammed Enes ef. Muftizade, alim, autor jedne Medžmu‘e, živio je u Travniku u 19. stoljeću. Potomak je, vjerujemo, travničkog muftije Muhammeda (u. 1780), po kome su njegovi potomci prozvani Muftićima. Ne znamo čime se Muhammed Enes bavio, ali imamo jednu njegovu sačuvanu Medžmu‘u koja se nalazi u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, Ms 374. Iz bilješke na 62. listu zaključujemo da je on autor ove zbirke. Muftićeva Medžmu‘a sadrži poeziju na turskom, arapskom, perzijskom i bosanskom jeziku, mnogo drugih književnih i kulturoloških sadržaja, mudrih izreka, recepata, poslovica, tariha vezanih za određene ličnosti ili događaje. Uz brojne turske pjesnike ima tu i stihova naših pjesnika: Kaimije, Mailije, Džudije, Mostarije, Hilmije Travničanina i drugih. Posebno treba istaknuti slijedeće sadržaje: Tarih za džamiju travničkog kadije i muftije, pjesnika, Muhammeda efendije Džudija Čohadžića, iz pera hadži Hasana efendije, imama bosanskog valije Mehmed-paše Muhsinovića, kada je postao sarajevski mulla (ovo je jedini do sada poznati podatak o tome da je Muhammed efendija Čohadžić podigao ili iz temelja obnovio jednu džamiju). Kasida Džudije Čohadžića posvećena bosanskom valiji Silahdaru Abdullah-paši iz 1781. godine; Kasida s tarihom o osvojenju Aleksinca iz 1875. godine koju je spjevao Muftizade Emin Sahib efendi (očito srodnik autora Medžmu‘e); Duvanjski arzuhal na bosanskom jeziku; Vjersko-didaktički spjev Abdija Jusuf-bega Čengića, na bosanskom jeziku. Vidimo da u Muftićevoj Medžmu‘i ima dosta sadržaja vezanih upravo za Travnik.

Rukopis Muftićeva autografa zauzima 156 stranica srednjeg formata, pisan nasta’lik-pismom, dvostupačno i čeverostupačno, crnom tintom. Papir je bijel, bez poveza.

 

(Rukopisi Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu: R-2763, R-3478, R-2914, R-2918, R-673, R-256, R-438, R-483; Hamdija Kreševljaković i Derviš M. Korkut: Travnik u prošlosti, Travnik 1961, str. 92, 109. i 142; Kasim Dobrača: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begoive biblioteke u Sarajevu, Sarajevo 1963., sv. 1, str. 174, 181, 297, 449; Isti: Katalog GHB, Sarajevo 1979., sv. 2, str. 166-167, 784-785; Zejnil Fajić: Katalog GHB, Sarajevo 1991, svezak III, str. 5; Dr. Hazim Šabanović: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo 1973, str. 641; Hivzija Hasandedić: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine Mostar, Mostar 1977, str. 53; Mehmed Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1977, knjiga II, str. 394-400 i str. 500; Salih Trako: Ibrahim Munib Akhisari i njegov Pravni zbornik, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo 1980, sv. 28-29, str. 233; Hajrudin Ćurić: Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918., Sarajevo 1983., str. 94; Muhamed Ždralović: Prepisivači djela u arabičkim rukopisima , Sarajevo 1988, knj. I, str. 148. i str. 228, knj. II, str. 189, 209, 346; Zejnil Fajić: Abdurahim Muftić, novo ime u književnosti BiH muslimana na orijentalnim jezicima, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo 1990. knj. 15-16, str. 237-242; Fehim Nametak-Salih Trako: Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bošnjačkog instituta, Cirih 1997, str. 273-274. i 360-361; Fehim Nametak: Katalog GHB, London-Sarajevo 1998, sv. 4, str. 347. i 363; Mustafa Jahić: Katalog GHB, London-Sarajevo 1999., sv. 6, str. 369, 392; Osman Lavić: Katalog GHB, London-Sarajevo 2002., sv. 10, str. 209-219, 258; Ismet Bušatlić: Blagajski muftija Mustafa Ćišić i njegov kodeks Fatawa madžmu‘asi, Anali GHB, Sarajevo 2005., str. 98; Ahmed Mehmedović: Leksikon naše uleme, rukopis)



Autor: Ahmed Mehmedović