Tendencije razvoda braka u FBiH od 1996. do 2007. godine

Međutim, ponekad među bračnim drugovima dolazi do takvih poremećaja bračnih odnosa koji dovode u pitanje sam opstanak bračne zajednice. Uzročnici takvih poremećaja jesu brojni i različiti i mogu potjecati od samih bračnih drugova ili djelovati izvana na njihove odnose.

Pod razvodom braka podrazumijeva se “krajnji zakonski raspad braka, tj. ono odvajanje muža i žene koje stranama daje pravo da ponovo stupe u brak po građanskim, vjerskim i/ili drugim odredbama, sukladno zakonima svake zemlje”.[1]

Razvod braka može se definisati i kao “način prestanka punovažnog braka za života bračnih drugova iz uzroka i na način predviđen zakonom”.[2] U ovoj definiciji mogu se prepoznati četiri važne činjenice. Prvo, moguć je razvod samo pravno valjanog braka, odn. onog braka pri čijem sklapanju nije postojala neka od bračnih smetnji. Drugo, uzroci razvoda javljaju se nakon zaključenja braka. Treće, razvod braka moguć je samo u slučaju postojanja zakonom predviđenih uzroka ili razloga. I četvrto, razvod braka vrši se pred nadležnim organom u propisanom postupku.

Premda brak spada u intimnu sferu čovjekovog života, on istovremeno predstavlja i društvenu instituciju. Sklapanje braka i razvod braka ostavljaju iza sebe određene posljedice koje društvo ne može ostaviti nereguliranim. U Bosni i Hercegovini reguliranje ustanove braka i porodice u nadležnosti je entitetskih zakonodavnih tijela. Otuda je razvod braka u Federaciji Bosne i Hercegovine reguliran Porodičnim zakonom koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine 2005. godine. Ovaj zakon normira jedinstven razlog zbog kojeg se može zahtijevati razvod braka, a to je teška i trajna poremećenost bračnih odnosa (čl. 41). Razvod braka mogu zahtijevati bračni drugovi tužbom ili zahtjevom za sporazumni razvod braka (čl. 42). Zakon je postavio važno ograničenje prava muža da tužbom zahtijeva razvod braka. Radi se o situaciji kada je njegova supruga trudna, odn. dok njihovo dijete ne navrši tri godine života (čl. 43). Prihvatanje zahtjeva za sporazumnim razvodom braka uvjetovano je: a) protokom šest mjeseci od dana sklapanja braka i b) postojanjem sporazuma bračnih partnera o ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja kontakata djeteta s roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera (čl. 44/1). Zahtjev za sporazumnim razvodom braka bit će odbijen ako sporazum koji se tiče djeteta nije u njegovom interesu (čl. 44/2).

Razvod braka spada među veoma značajne društvene probleme. Tendencija porasta broja razvedenih brakova uočljiva je u svjetskim razmjerama. Smatra se da ova pojava zakonomjerno prati ekonomski razvoj, urbanizaciju i veliku pokretljivost stanovništva. Promjena uvjeta života, navika, shvatanja i želja ljudi neminovno utječe i na odnose u braku i porodici. Naglašavanje individualnosti, ličnih prava i sloboda dovodi i do promjene stavova naspram braka i odnosa u njemu.[3]

Libertad Gonzalez i Tarja K. Viitanen istraživale su efekte koje su reforme porodičnog zakonodavstva u evropskim zemljama u drugoj polovini 20. stoljeća, usmjerene u pravcu “lakšeg razvoda braka”, imale na stope divorcijaliteta. Došli su do rezultata koji govore o tome da su ove reforme bile praćene značajnim povećanjem stopa divorcijaliteta.[4]

Predmet i ciljevi istraživanja

Predmet našeg istraživanja jeste kretanje broja razvedenih brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine i kantonima Federacije u periodu od 1996. do 2007. godine.

Cilj ovog istraživanja ogleda se u uočavanju tendencija razvoda braka u Federaciji Bosne i Hercegovine u naznačenom periodu, u smislu rasta ili smanjenja broja razvoda. 

Parcijalni ciljevi istraživanja su slijedeći:

ustanoviti da li kretanje broja razvoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ima tendenciju rasta ili smanjivanja;

ustanoviti da li je došlo do porasta broja razvedenih brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine u posmatranom periodu u odnosu na 1991. godinu;

ustanoviti u kojem procentu razvodi brakova supružnika bošnjačke nacionalnosti učestvuju u ukupnom broju razvedenih brakova;

ustanoviti udio razvedenih mješovitih brakova u ukupnom broju razvedenih brakova;

ustanoviti da li do razvoda mješovitih brakova dolazi češće u odnosu na razvode etnički i religijski homogenih brakova;

ustanoviti kretanje broja razvoda u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine;

ustanoviti u kojoj starosnoj dobi bračnih drugova najčešće dolazi do razvoda braka;

ustanoviti u kojem intervalu trajanja braka najčešće dolazi do razvoda braka;

ustanoviti udio razvedenih brakova sa djecom u ukupnom broju razvedenih brakova;

ustanoviti kojim subjektima bivaju povjerena djeca iz razvedenih brakova.

Metode rada

Istraživanjem smo obuhvatili statističke podatke o razvedenim brakovima u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1996. do 2007. godine. Smatrali smo da je ovaj period od 12 godina dovoljno dug da se u njemu uoče određene tendencije kada je riječ o pojavi razvoda braka. Radi uočavanja promjena, kada se radi o kretanju broja razvoda u ovom poslijeratnom periodu, vršili smo usporedbe sa statističkim podacima iz 1991. godine.

Izvori kojima smo se služili u prikupljanju podataka jesu statistički bilteni, godišjaci i publikacije Federalnog zavoda za statistiku u Sarajevu. Prema tome, riječ je o ex post facto istraživanju.

U demografiji razvoda braka postoje tri različite mjere kojima se označava stopa divorcijaliteta (stopa razvoda braka). Mi smo se opredijelili za onu koja je korištena u statističkim biltenima Federalnog zavoda za statistiku, a to je broj razvedenih na 1000 sklopljenih brakova u određenoj godini. Pored toga, izračunavali smo i prosjeke za periode od nekoliko godina.

Podaci koje smo preuzeli iz statističkih biltena, godišnjaka i publikacija opisani su deskriptivnom statistikom. Prilikom interpretacije rezultata koristili smo se tabelarnim i grafičkim prikazima rezultata.

Razvedeni brakovi u Federaciji Bosne i Hercegovine

Tabela 1. sadrži podatke o broju sklopljenih i razvedenih brakova u periodu 1996-2007. godine. Podaci se odnose na cijeli teritorij Federacije BiH.[5]

Tabela 1. Broj sklopljenih i razvedenih brakova 

u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu 1996.-2007. godine.

Na osnovu priloženih podataka u tabeli 1. možemo zaključiti da je u periodu od 1996. do 2007. godine došlo do relativnog porasta broja razvedenih brakova, tj. porasta u odnosu na broj sklopljenih brakova u ovom periodu. Naime, 1996. godine zabilježeno je 25,7 razvoda na 1000 sklopljenih brakova, a 2007. godine 69,6 razvoda na 1000 sklopljenih brakova (vidi grafikon 1.).

Međutim, tendencija rasta broja razvoda od 1996. do 2007. godine nije izražena pravolinijski. Naime, broj razvoda kontinuirano raste od 1996. godine, kada on iznosi 25,7 razvoda na 1000 sklopljenih brakova, do 2002. godine, kada on iznosi 110,5 razvoda na 1000 sklopljenih brakova. Potom, broj razvoda opada 2003. godine, kada on iznosi 89,6, i 2004. godine, kada iznosi 62,6 na 1000 sklopljenih brakova. 2005. i 2006. godine prisutna je tendencija porasta broja razvedenih brakova (70,9, odn. 71,7 razvoda na 1000 sklopljenih brakova). Godine 2007. broj razvoda blago opada u odnosu na prethodnu godinu (69,6 na 1000 sklopljenih brakova).

Grafikon 1. Tendencija rasta broja razvoda u Federaciji BiH u periodu od 1996. do 2007. godine

Načinili smo usporedbu navedenih podataka s onima iz 1991. godine. U ovoj predratnoj godini zabilježena su 44,3 razvoda na 1000 sklopljenih brakova na prostoru današnje Federacije Bosne i Hercegovine, odn. 56,9 razvoda na 1000 zaključenih brakova na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine.[6] Prosječan broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova u periodu od 1996. do 2007. godine iznosio je 75,7. Jasno je da je u posmatranom periodu (1996-2007) došlo do porasta broja razvoda u odnosu na 1991. godinu. Jedino je 1996. godine zabilježen manji broj razvoda (25,7) u odnosu na 1991. godinu, dok je u svim ostalim godinama registrovan veći broj razvoda.

Razvedeni brakovi supružnika bošnjačke nacionalnosti 

u Federaciji Bosne i Hercegovine

Kretanje apsolutnog i relativnog broja razvedenih brakova u kojima su oba supružnika bošnjačke nacionalnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1998. do 2007. godine jeste slijedeće: 889 razvoda (78,9 na 1000 sklopljenih brakova) 1998. godine, 846 razvoda (77,8 na 1000 sklopljenih brakova) 1999. godine, 899 razvoda (82,6 na 1000 sklopljenih brakova) 2000. godine, 1004 razvoda (100,8 na 1000 sklopljenih brakova) 2001. godine, 1082 razvoda (106,2 razvoda na 1000 sklopljenih brakova) 2002. godine, 924 razvoda (89,7 na 1000 sklopljenih brakova) 2003. godine, 663 razvoda (61,2 na 1000 sklopljenih brakova) 2004. godine, 743 razvoda (69,2 na 1000 sklopljenih brakova) 2005. godine, 723 razvoda (69,3 na 1000 sklopljenih brakova) i 808 razvoda (67,6 na 1000 sklopljenih brakova) 2007. godine.[7]

Prvo što možemo zaključiti nakon usporedbe navedenih podataka i onih koje smo naveli u prethodnom poglavlju ovog rada jeste da od ukupnog broja razvoda braka u Federaciji Bosne i Hercegovine, u periodu od 1998. do 2007. godine, 76,5% otpada na razvode između supružnika bošnjačke nacionalnosti. Otuda i stope divorcijaliteta koje se odnose na razvode supružnika Bošnjaka veoma malo odstupaju od stopa divorcijaliteta koje se odnose na ukupan broj razvoda. To odstupanje 1998. godine iznosi svega 1 razvod na 1000 sklopljenih brakova, a 2007. godine svega 2 razvoda (vidi grafikon 2.).

Grafikon 2. Odnos broja razvoda na 1000 sklopljenih brakova supružnika bošnjačke nacionalnosti u odnosu na ukupan broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1998. do 2007. godine

Nažalost, nismo uspjeli doći do podataka o broju sklopljenih i razvedenih brakova prema nacionalnoj pripadnosti bračnih drugova za 1991., 1996. i 1997. godinu. Stoga smo usporedili podatke koji se odnose na period od 1998. do 2007. godine. Ustanovili smo da prosječan broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova u Federaciji BiH, u naznačenom periodu, iznosi 82,3, dok prosječan broj razvoda brakova supružnika bošnjačke etničke pripadnosti u istom periodu iznosi 80,33. Ranije smo spomenuli da su 1991. godine na prostoru koji danas zauzima Federacija Bosne i Hercegovine zabilježena 44,3 razvoda na 1000 sklopljenih brakova. Dakle, u periodu 1998.-2007. godine povećan je broj razvoda u odnosu na predratnu 1991. godinu, i to za 38 razvoda na 1000 sklopljenih brakova.

S obzirom na veoma malo odstupanje broja razvoda kod Bošnjaka u periodu 1998.-2007. godine u odnosu na ukupan broj razvoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, gotovo sa sigurnošću možemo tvrditi da je i kod Bošnjaka u naznačenom periodu prisutno povećanje broja razvoda u odnosu na 1991. godinu. Ovu tvrdnju ne možemo potkrijepiti konkretnim podatkom, budući da nismo mogli doći do informacija o broju razvoda kod Bošnjaka 1991. godine.

Razvedeni mješoviti brakovi

Prema podacima kojima raspolažemo[8], od 1998. do 2007. godine gotovo kontinuirano se smanjuje broj sklopljenih mješovitih brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine u odnosu na 1991. godinu, kada u Republici Bosni i Hercegovini, od ukupnog broja sklopljenih brakova, 10,6% otpada na mješovite brakove. Tako je procenat od 6,9% mješovitih brakova, koliko je zaključeno 1998. godine, u Federaciji sveden na 4,9% 2007. godine (vidi grafikon 3.).

Grafikon 3. Ukupan broj sklopljenih brakova i zaključeni mješoviti brakovi 

u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1998. do 2007. godine

U ukupnom broju razvoda u periodu 1996.-2006. godine u znatnijem procentu učestvuju i razvodi brakova supružnika različite etničke, odn. religijske pripadnosti. Taj se procenat kreće od 9,6% od ukupnog broja razvoda u Federaciji BiH 2003. godine do 12,4% 1996. i 1999. godine.

Nas ovdje posebno interesira da li do razvoda mješovitih brakova dolazi češće nego kod etnički, odn. religijski homogenih brakova. Na ovo pitanje možemo odgovoriti samo ukoliko usporedimo podatke o procentima razvedenih mješovitih brakova s postocima razvedenih etnički homogenih brakova. Podatke navodimo u tabeli 2.

Tabela 2. Procenat razvedenih mješovitih i etnički homogenih brakova 

u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1998. do 2006. godine

Iz priloženih podataka da se zaključiti da do razvoda mješovitih brakova dolazi gotovo dvostruko češće nego do razvoda homogenih brakova, što govori da ovi brakovi imaju jedan razarajući činilac više u odnosu na homogene, a radi se o razlici u religijskoj, odn. nacionalnoj pripadnosti. Godine 2004., 2005. i 2006. procenat razvedenih mješovitih brakova jeste dva i više puta veći od procenta razvedenih homogenih brakova.

Razvedeni brakovi po kantonima

U Unsko-sanskom kantonu u periodu od 1996. do 2007. godine došlo je do povećanja broja razvoda (od 11,6 do 88,4 razvoda na 1000 sklopljenih brakova). Najveći broj razvoda zabilježen je 2002. godine (137,3 na 1000 sklopljenih brakova).[9] Prosječan broj razvoda u Unsko-sanskom kantonu u posmatranom periodu veći je od prosječnog broja razvoda u Federaciji Bosne i Hercegovine u istom periodu i iznosi 94,21 razvedenih na 1000 sklopljenih brakova. On je za 49,91 razvod veći od broja razvoda na 1000 zaključenih brakova na prostoru Federaciji Bosne i Hercegovine 1991. godine.

U Posavskom kantonu također je došlo do povećanja broja razvedenih brakova u posmatranom periodu: 1996. godine registrovano je 29, 2001. godine 201,5, a 2007. godine 89,7 razvoda na 1000 sklopljenih brakova.[10] Prosječan broj razvoda u ovom kantonu za period 1996.-2007. godine iznosi čak 153,04, što je za 77,34 više u odnosu na prosječan broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine u istom periodu, odn. to je 108,74 razvoda više u odnosu na broj razvoda zabilježen na prostoru Federacije Bosne i Hercegovne 1991. godine.

U Tuzlanskom kantonu, nakon izraženog kolebanja stope divorcijaliteta u periodu 1996.-2002. godine, od 2003. do 2007. godine uočavamo kontinuirano smanjivanje ove stope. Godine 2007. ona je bila niža u odnosu na broj razvoda na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine 1991. godine i iznosila je 30,1 razvod na 1000 zaključenih brakova.[11] Međutim, kada izračunamo prosječan broj razvoda u Tuzlanskom kantonu za period 1996.-2007. godine, a koji iznosi 96,26 na 1000 sklopljenih brakova, dolazimo do zaključka da je on veći u odnosu na federalni prosjek u istom periodu od 75,7 razvoda na 1000 sklopljenih brakova, odn. dobijamo stopu divorcijaliteta na prostoru današnje Federacije 1991. godine od 44,3 razvoda na 1000 sklopljenih brakova.

U Zeničko-dobojskom kantonu u periodu od 1996. do 2007. godine dolazilo je do povremenog rasta i smanjenja broja razvedenih brakova. Godine 1996. taj broj iznosio je 21 razvod na 1000 sklopljenih brakova, a 2007. godine 43,4 razvoda na 1000 sklopljenih brakova. Najveći broj razvoda zabilježen je, kao i u Unsko-sanskom i Tuzlanskom kantonu, 2002. godine, kada je iznosio 100,2 razvoda na 1000 sklopljenih brakova.[12] Prosječan broj razvoda u Zeničko-dobojskom kantonu u posmatranom periodu iznosio je 69,74 na 1000 osnovanih bračnih zajednica, što je za 25,44 razvoda više u odnosu na prosječan broj razvoda na prostoru Federacije BiH 1991. godine.

U Bosansko-podrinjskom kantonu zabilježeno je 1996. godine 41,8 razvedenih na 1000 sklopljenih brakova. Potom, u periodu do 2007. godine, dolazi do povremenog povećavanja i smanjivanja broja razvoda, da bi, na koncu, 2007. bila zabilježena svega 6,2 razvoda na 1000 sklopljenih brakova.[13] Međutim, prosječan broj razvoda u ovom kantonu u periodu od 1996. do 2007. godine bio je dosta visok i iznosio je 90,36 na 1000 sklopljenih brakova. On je dvostruko veći u odnosu na prosječan broj razvoda na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine izračunat za 1991. godinu. U odnosu na prosječan broj razvoda u Federaciji Bosne i Hercegovine za period 1996.-2007. veći je za 14,66.

U Srednjobosanskom kantonu prosječan broj razvoda u periodu od 1996. do 2007. godine iznosio je 48,42 na 1000 sklopljenih brakova, što je za 27,28 razvoda manje u odnosu na federalni prosjek za isti period, odn. 4,12 razvoda više u odnosu na 1991. godinu.[14]

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu prosječan broj razvoda u periodu od 1996. do 2007. godine iznosi 32,06 na 1000 sklopljenih brakova. On je za 43,64 razvoda manji u odnosu na prosječan broj razvoda u Federaciji Bosne i Hercegovine u istom periodu, odn. za 12,24 razvoda manji u odnosu na broj razvoda na prostoru današnje Federacije zabilježen 1991. godine.[15]

Interesantan je podatak da u Zapadnohercegovačkom kantonu u periodu od 1996. do 2001. godine nije razveden niti jedan brak.[16] Prosječan broj razvoda u ovom kantonu za period 1996-2007. iznosi 17,6 na 1000 sklopljenih brakova, te je znantno niži u odnosu na federalni prosjek u istom periodu (za 58,1 razvod na 1000 sklopljenih brakova), odn. broj razvoda zabilježen 1991. godine (za 26,7 razvoda na 1000 sklopljenih brakova).

U Kantonu Sarajevo, kao i u većini drugih kantona, uočavamo tendenciju rasta broja razvedenih brakova. Naime, dok se 1996., 1997. i 1998. broj razvoda kretao oko 30 na 1000 sklopljenih brakova, on se 2006. popeo na 94,3 razvoda na 1000 zaključenih brakova. Istina, on je 2007. godine spao na 25,7 razvoda na 1000 sklopljenih brakova, ali nam ovo kratkoročno smanjenje broja razvoda ne daje osnova da osporavamo tendenciju rasta.[17] Prosječan broj razvoda u Kantonu Sarajevo za period 1996.-2007. godine (67,74 na 1000 sklopljenih brakova) veći je za 23,44 razvoda u odnosu na zabilježen broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine 1991. godine. Istina, on je nešto manji u odnosu na prosječan broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1996. do 2007. (75,7).

U Kantonu 10 također primjećujemo tendenciju povećanja broja razvedenih brakova. Godine 1996. i 1998. stopa divorcijaliteta bila je nulta, 1998. zabilježena su svega 2,5 razvoda na 1000 sklopljenih brakova, da bi se 2007. godine taj broj popeo na 43,32 razvoda na 1000 sklopljenih brakova.[18] Ipak, u poređenju s federalnim prosjekom za period 1996.-2007., Kanton 10 ima mali prosječan broj razvedenih brakova (25,17 na 1000 sklopljenih). On je manji i od broja razvoda na prostoru Federacije BiH 1991. godine (za 19,13 razvoda na 1000 sklopljenih brakova).

Razvedeni brakovi prema starosti muža i žene 

i prosječno trajanje razvedenih brakova

Na osnovu statističkih podataka o broju razvoda braka u korelaciji sa starosnom dobi razvedenih bračnih drugova[19], može se zaključiti da se i muškarci i žene najčešće razvode u starosnoj dobi od 40. do 49. godine života. Iza ove slijedi starosna dob od 30. do 34. godine života, s obzirom na učestalost razvoda braka kod muškaraca, odn. starosna dob od 25. do 29. godine života, s obzirom na učestalost razvoda braka kod žena.

Prosječno trajanje svih razvedenih brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 2003. do 2006. godine kreće se od 9 do 9,9 godina.[20]

Razvedeni brakovi prema trajanju braka

U periodu od 1996. do 1998. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine raskinuto je najviše bračnih zajednica koje su trajale od 5 do 9 godina (101 razvod u 1996, 312 u 1997. i 283 u 1998. godini). Od 1999. do 2006. godine razvodi su najučestaliji kod brakova čije je trajanje od 1 do 4 godine (305 razvoda u 1999, 306 u 2000, 364 u 2001, 395 u 2002, 352 u 2003, 310 u 2004, 313 u 2005 i 316 u 2006. godini). Istraživanje uzroka ovih razvoda dalo bi dodatne informacije o razlozima zbog kojih u ovom početnom stadiju bračne zajednice najčešće dolazi do takvih situacija i neslaganja među bračnim partnerima koja dovode do raskida braka. Psiholozi upravo ove početne godine smatraju tzv. kriznim godinama za brak u kojima bračni drugovi, živeći zajedno, upoznaju narav i prirodu jedno drugog. Ukoliko u ovom početnom stadiju braka supružnici ne uspiju međusobnu ljubav i naklonost potvrditi kroz svakodnevni život, uskladiti međusobne potrebe i želje, prilagoditi se jedno drugome, normalno je da će jedno od njih dvoje ili oboje dovesti u pitanje opstanak bračne zajednice kojom nisu zadovoljni i u kojoj se ne osjećaju ugodno.

Imajući u vidu tendenciju rasta broja razvoda u našem društvu, kao i činjenicu da do razvoda dolazi najčešće, kao što smo naveli, u intervalu od 1. do 4. godine braka, dakle kod mlađih bračnih parova, smatramo da bi Islamska zajednica u BiH trebala preduzeti aktivnosti na osnivanju vlastitih porodičnih savjetovališta, čija bi se djelatnost, po našem mišljenju, trebala fokusirati upravo na ovu rizičnu skupinu.

Razvodi brakova s djecom

I domaće i međunarodno pravo obavezuju državu, odn. njene ovlaštene organe i institucije da osiguraju zaštitu porodice i djeteta. U čl. 2 osnovnih odredbi Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da se uređenje odnosa u porodici zasniva, između ostalog, i na “obavezi države da osigura zaštitu porodice i djeteta”. Konvencija o pravima djeteta[21], koja ima snagu ustavnih odredaba na osnovu Aneksa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, normira pravo djeteta kojem je privremeno ili trajno uskraćena roditeljska sredina, ili koje zbog svoje dobrobiti ne može u njoj ostati, zatim pravo na posebnu zaštitu i pomoć države. Takva zaštita može uključivati, prema tekstu Konvencije, smještaj kod hranitelja, kafalu prema islamskom pravu, usvajanje ili, po potrebi, smještaj u odgovarajuće ustanove za brigu o djeci (čl. 20).

I pored obaveze koju ima država da osigura potrebne mjere zaštite djeteta, neosporno, najznačajniji vid zaštite jeste onaj koji se ostvaruje o okviru porodice. Roditelji su ti koji su najpozvaniji da štite svoje dijete, da se brinu o njegovom podizanju i odgoju. S obzirom na prirodnu vezu između roditelja i djece, od njih se očekuje da će na najbolji način štititi svoje potomstvo i stvarati uvjete za njihovo pravilno podizanje i vaspitanje.[22] Roditeljska ljubav i požrtvovanost prema djetetu ne može biti zamijenjena istinski bilo kojim drugim oblikom zaštite, a miran i stabilan roditeljski dom nekom drugom sredinom za življenje.

Stoga se, kada govorimo o problemu razvoda braka, neminovno postavlja pitanje implikacija koje on ima na razvoj djeteta, njegovo odrastanje, podizanje i vaspitanje. Premda se u nekim udžbenicima porodičnog prava navodi da je razvod braka u kojem su teško poremećeni odnosi između bračnih drugova bolje rješenje i za samo dijete, jer u tom slučaju neće biti izloženo stalnim svađama i sukobljavanjima svojih roditelja, niti će biti svjedok uvreda i ponižavanja koje jedan roditelj trpi od drugoga, činjenica je da on nanosi bol djetetu i stavlja ga u izrazito nepovoljnu životnu situaciju da faktički odrasta uz jednog ili, u pojedinim slučajevima, bez ijednog roditelja. Naime, u većini slučajeva, prilikom razvoda braka dijete se povjerava jednom od roditelja, uglavnom majci. Podizanje i odgoj djeteta težak je i odgovoran zadatak za oba roditelja, a kamoli za jednoga. Majka nije u stanju nakon razvoda učiniti za svoje dijete onoliko koliko je to mogla prije razvoda, a otac, najčešće, ne pruža onu pažnju djetetu koju je pružao prije razvoda. Dakako da to ostavlja posljedice na djecu i njihov razvoj.[23]

Istraživanja iz oblasti socijalnog rada pokazuju da se u praksi sve više susreću djeca i mladi koji pokazuju određene teškoće koje se mogu povezati s razvodom njihovih roditelja, pa čak i odrasle osobe za koje se može pretpostaviti da je razvod na njih ostavio dugotrajne posljedice. Ranije se smatralo da razvod braka predstavlja stresan događaj za djecu koji, ipak, ne ostavlja trajne posljedice, jer ga ona s vremenom prihvataju. Većina djece uspješno se prilagođava na ovu promjenu u svom i životu svojih roditelja i odrasta u zdrave ličnosti. Međutim, dio djece doživljava emotivne teškoće, a posljedice razvoda prate ih i u odrasloj dobi. Novija istraživanja pokazuju da učinci razvoda mogu biti dugotrajni i traumatski. Trauma je ovdje određena kao stanje hroničnog stresa. Djeca mogu djelovati kao da nemaju poteškoća, ali s odrastanjem i stupanjem u socijalne odnose ona odražavaju osjećanja koja su povezana s razvodom roditelja.[24]

O ovim saznanjima morali bi povesti računa roditelji koji zbog bračnih nesuglasica posežu za razvodom braka, kao i državni, odn. društveni organi koji su ovlašteni da rješavaju sporove između članova porodice i pružaju pomoć i zaštitu pravima i interesima djeteta, a to su, prema Zakonu, Centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, sud i osoba ovlaštena za posredovanje u bračnim sporovima.

Nažalost, podaci o razvodima brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu 1996.-2006. godine govore o tome da se, u velikom procentu, radi o brakovima s djecom (vidi grafikon 4.). Od 1996. do 2004. godine riječ je o preko 50% razvoda s djecom, 2005. godine riječ je o 47,72% razvoda, a 2006. godine o 39,12% razvoda.[25]

U svom vrijednom istraživanju pod naslovom Razvojne tendencije naše porodice s posebnim osvrtom na sudsku brakorazvodnu praksu (1973.)[26] dr. Alija Silajdžić ustanovio je da je u Bosni i Hercegovini prisutan trend povećanja broja razvoda brakova s djecom. Na osnovu istraživanja brakorazvodnih spisa u devet okružnih sudova (Banja Luka, Bihać, Brčko, Doboj, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Travnik, Tuzla) on je došao do rezultata da je 1946. godine procenat razvedenih brakova s djecom bio 32,4%, 1953. godine on je iznosio 34,8%, a 1963. godine 45,3%. Iz podataka koje smo naveli za period 1996.-2005. vidljivo je da je trend povećanja broja razvedenih brakova s djecom nastavljen. Upadaju u oči podaci da među razvedenim brakovima u posmatranom periodu ima i onih s troje, četvero, pa čak i petero i više djece. Ovdje ističemo podatke o 58 razvedenih brakova s troje djece, 2002. godine; 10 razvedenih brakova sa četvero djece, 2000. godine; i 6 razvedenih brakova s petero i više djece, također 2000. godine. Ukupan broj djece iz razvedenih brakova u naznačenom periodu bio je 12892.[27]

Grafikon 4. Udio razvedenih brakova s djecom u odnosu na ukupan broj razvoda 

u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1996. do 2006. godine

Kojim subjektima bivaju povjerena djeca iz razvedenih brakova

Prema odredbama Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, supružnici koji se razvode mogu se dogovoriti o ostvarivanju roditeljskog staranja nad djetetom. Sporazum se može postići u postupku posredovanja (arbitraže) koji je obavezan preduvjet pokretanja postupka za razvod braka, i to za one bračne drugove koji imaju djecu (čl. 44/1, čl. 45/1). Posredovanje obavljaju fizička i pravna lica ovlaštena od federalnog ministra rada i socijalne politike (čl. 45/2). Sporazum obuhvata slijedeća pitanja: s kim će maloljetno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje živjeti nakon razvoda braka, održavanje odnosa s roditeljem s kojim neće živjeti; izdržavanje djeteta i druge sadržaje roditeljskog staranja (čl. 50/1). Ukoliko bračni drugovi ne uspiju postići sporazum, odn. ako postignuti sporazum ne odgovara interesima djeteta, organ starateljstva, na zahtjev ovlaštenog lica za posredovanje, ili po službenoj dužnosti, odlučuje o ovim pitanjima (čl. 50/2).

Istražujući podatke o razvedenim brakovima, s obzirom na subjekte kojima djeca iz tih brakova bivaju dodijeljena na izdržavanje, u periodu 1996.-2006. godine, dolazimo do zaključka da ona bivaju povjerena slijedećim subjektima: a) majci, b) ocu, c) ocu i majci, d) drugim licima i e) ustanovama za brigu o djeci.

U daleko najvećem broju slučajeva djeca bivaju povjerena majci. Navest ćemo podatke samo za tri godine: 1996. godine u 78,05% slučajeva razvoda brakova s djecom, ona su dodijeljena majci, 2001. godine u 76,33% slučajeva, a 2006. godine u 75,89% slučajeva.[28] U manjem broju slučajeva razvoda brakova sa djecom, ona bivaju dodijeljena ocu: 1996. godine u 17,56% slučajeva, 2001. godine u 19,05% slučajeva, a 2006. godine u 18,36% slučajeva.[29] U određenom, malom, broju slučajeva, djeca bivaju dodijeljena majci i ocu: 1996. godine u 3,9% slučajeva, 2001. godine u 3,92% slučajeva, a 2006. godine u 4,11% slučajeva razvoda.[30] U veoma malom broju slučajeva razvoda djeca bivaju povjerena drugim licima ili ustanovi za brigu o djeci. Tako npr. 1996. godine nije bilo takvih slučajeva, 2001. godine bilo je 0,7% takvih slučajeva, a 2006. godine 1,1% slučajeva.[31]

Zaključci

Obradom i analizom prikupljenih statističkih podataka o razvedenim brakovima u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1996. do 2007. godine došli smo do slijedećih zaključaka:

1. u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1996. do 2007. godine prisutna je tendencija blagog porasta broja razvedenih brakova;
2. u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu od 1996. do 2007. godine došlo je do porasta broja razvedenih brakova u odnosu na 1991. godinu;
3. od ukupnog broja razvedenih brakova u Federaciji Bosne i Hercegovine, u periodu od 1998. do 2007. godine, 76,5% otpada na razvode između supružnika bošnjačke nacionalnosti. Otuda i stope divorcijaliteta koje se odnose na razvode supružnika Bošnjaka veoma malo odstupaju od stopa divorcijaliteta koje se odnose na ukupan broj razvoda;
4. u ukupnom broju razvoda u periodu 1996.-2006. godine u znatnijem procentu učestvuju i razvodi brakova supružnika različite etničke, odn. religijske pripadnosti. Taj se procenat kreće od 9,6% od ukupnog broja razvoda u Federaciji BiH 2003. godine do 12,4% 1996. i 1999. godine;
5. do razvoda mješovitih brakova dolazi gotovo dvostruko češće nego do razvoda etnički, odn. religijski homogenih brakova;
6. slijedeći kantoni imaju prosječan broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova u periodu 1996.-2007. godina veći u odnosu na federalni prosjek u istom periodu: Unsko-sanski (94,21), Posavski (153,04), Tuzlanski (96,26) i Bosansko-podrinjski (90,36);
7. slijedeći kantoni imaju prosječan broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova u periodu 1996.-2007. godina manji u odnosu na federalni prosjek u istom periodu: Zeničko-dobojski (69,74), Srednjobosanski (48,42), Hercegovačko-neretvanski (32,06), Zapadnohercegovački (17,6), Kanton Sarajevo (67,74) i Kanton 10 (25,17);
8. slijedeći kantoni imaju prosječan broj razvoda na 1000 sklopljenih brakova u periodu 1996.-2007. godina veći u odnosu na broj razvoda na 1000 brakova na prostoru Federacije BiH 1991. godine: Unsko-sanski (94,21), Posavski (153,04), Tuzlanski (96,26), Zeničko-dobojski (69,74), Bosansko-podrinjski (90,36), Srednjobosanski (48,42) i Kanton Sarajevo (67,74);
9. kantoni s prosječnim brojem razvoda na 1000 sklopljenih brakova u periodu 1996.-2007. manjim u odnosu na broj razvoda na 1000 brakova na prostoru Federacije BiH 1991. godine jesu: Hercegovačko-neretvanski (32,06), Zapadnohercegovački (17,6) i Kanton 10 (25,17). Ovo su ujedno kantoni s najmanjim brojem razvoda u Federaciji BiH;
10. do razvoda braka najčešće dolazi u starosnoj dobi od 40. do 49. godine života;
11. do razvoda braka najčešće dolazi u intervalu od 1. do 4. godine braka;
12. razvedeni brakovi s djecom učestvuju u velikom procentu u odnosu na ukupan broj razvedenih brakova. Od 1996. do 2004. godine riječ je o preko 50% razvoda sa djecom, 2005. godine riječ je o 47,72% razvoda, a 2006. 39,12% razvoda;
13. djeca iz razvedenih brakova bivaju povjerena slijedećim subjektima na staranje: majci, ocu, majci i ocu zajedno, drugim licima i ustanovama za brigu o djeci. U tri četvrtine brakorazvodnih slučajeva djeca bivaju povjerena majci.

Autor: Nedim Begović

* Skraćena verzija referata podnesenog na Devetoj redovnoj sjednici Vijeća za fetve Islamske zajednice u BiH u Sarajevu 13. zu-l-ka‘dea 1429./ 11. novembra 2008. godine.

[1] Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2007, str. 61.

[2] Nerimana Traljić i Suzana Bubić, Porodično pravo, magistrat, Sarajevo, 2001., str. 72.

[3] Ibid, str. 71-72.

[4] Libertad Gonzalez i Tarja K. Viitanen, The Effect of Divorce Laws on Divorce Rates in Europe, oktobar 2006. (dostupno na: http://ideas.repec.org/p/iza/izadps/dp2023.html).

[5] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, maj 2008., str. 125-127; Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama, Sarajevo, 2008., str. 15. 

[6] Stanovništvo: procjena sredinom godine i prirodno kretanje, http://www.fzs.ba/Dem/Vital/VitalnaBos.htm, 7.11.2008; Statistički godišnjak/ljetopis 1993-1998, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juni 1998., str. 38-39.

[7] Demografska statistika 1998, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, maj 2000., str. 83, 107; Demografska statistika 1999, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juli 2000., str. 37, 46; Demografska statistika 2000, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juni 2001., str. 55, 63; Demografska statistika 2001, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, avgust, 2002., str. 48, 57; Demografska statistika 2002, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juni 2003., str. 48, 57; Demografska statistika 2003, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juni 2004., str. 48, 57; Demografska statistika 2004, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juni 2005., str. 48, 57; Demografska statistika 2005, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juni 2006., str. 50, 55; Demografska statistika 2006, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juli 2007., str. 50, 55; Demografska statistika 2007, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, juni 2008., str. 50, 55.

[8] Ibid, str. 120.

[9] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 128-130; Unsko-sanski kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 10.

[10] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 131-133; Kanton posavski u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 8.

[11] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 134-136; Tuzlanski kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 11.

[12] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 137-139; Zeničko-dobojski kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 10.

[13] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 140-142; Bosansko-podrinjski kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 8.

[14] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 143-145; Srednjobosanski kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 10.

[15] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 146-148; Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 10.

[16] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 149-151; Zapadnohercegovački kanton u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 8.

[17] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 152-154; Kanton Sarajevo u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 11.

[18] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 155-157; Kanton 10 u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2008., str. 10.

[19] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 125-127.

[20] Ibid, str. 159.

[21] Konvencija je usvojena 20. novembra 1989. godine, a stupila na snagu 2. septembra 1990. godine. Od svih međunarodnih dokumenata ova konvencija u oblasti roditeljskog prava ima najveći značaj, pošto normira niz dječijih prava, ali i obavezu država potpisnica na njihovo poštovanje (N. Traljić, S. Bubić, nav. dj., str. 97).

[22] Ibid.

[23] A. Silajdžić, nav. dj., Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 166.

[24] Vidi: T. Prekodravac i M. Smerić Pecigoš, “Izobrazba iz obiteljske medijacije – prva iskustva u Hrvatskoj”, Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 2005, 12 (2), 377-383; B. Franz Sladović, “Obilježja obiteljske medijacije”, Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 2005., 12(2), 301-318 (dostupno na: http://www.dpp.hr/hr/modus2.php?kateg=3).

[25] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 160.

[26] Alija Silajdžić, Razvojne tendencije naše porodice s posebnim osvrtom na sudsku brakorazvodnu praksu, Svjetlost, Sarajevo, 1973.

[27] Za određeni, manji, broj razvoda ne postoje statistički podaci o broju djece iz ovih brakova.

[28] Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996-2006, str. 163-164.

[29] Ibid.

[30] Ibid.

[31] Ibid.