To čini shodno izazovima koji ga prate u različitim životnim okolnostima i u bremenitim vremenima u kojima je egzistirao na specifičnim geografskim prostorima. U nastojanju da pronikne u tajne života i bogatstvo njegovih manifestacija, sagledavao je čovjek ajete iz knjige Božijeg stvaranja, rasvjetljavao nebeska i zemaljska prostranstva, iščitavao Riječi Božije, ponirao u slojevite dubine svojih nutrina...

I dok je ljudski um bilježio značajne pomake, stalno pomjerajući granice spoznaje u nastojanju da pronikne u tajne svjetova što se nižu jedan uz drugi, dio svjetova ostajao je na jednakoj udaljenosti, i blizak i dalek čovjeku, što ga u svojoj dubokoj intimi izrađa ili mu darovan biva.

Kur'anska kazivanja u svojoj slojevitosti i univerzalnosti potiču ljudski genij na dosezanja holističke slike Univerzuma, prepune bogatstva podudarnog sa čovjekovim cjeloživotnim potrebama koje će biti zadovoljene  u optimalnoj esencijalnoj i egzistencijalnoj mjeri.

Kur'anski tekst se nadaje kao ogledalo ili istinska percepcija realnog životnog ambijenta koji čovjek živi ili će ga doživjeti. Među kur'anskim temama koje prate Božije glasonoše tokom vremena ističe se i tematika snova, koja je inherentna čovjekovoj životnoj putanji na različitim nivoima i stadijima. Od sna do zbilje sina Ademovog tanahna je perda što omeđava različite svjetove date čovjeku na uvid, kao išaret i znamenje. Ta perda spaja zbrkane životne zbilje vremena Jusufovog[1], a.s., simboličnog puta na kome se međuljudski odnosi i sudbine prepoznaju u zvijezdama, rodnim poljima, biljkama i životinjama, što s čovjekom životni milje dijele, ali mu i usud šapuću.

San pravovjernog Ibrahima[2], a.s., izraz je više komunikacije s Gospodarom svjetova i Njegovim časnim stvorenjima, kada se snovima postiže jedna od dimenzija poslanstva.

Znakovito je da je Muhammed, hvale najdostojniji, neka je na njega Allahov mir i spas, svoju poslaničku slutnju počeo jedriti na snovima, onima što su u praskozorje istinom sijali. Muhammed, s.a.v.s, snovima će odškrinuti vrata koja će ga dovesti do kontiniurane komunikacije s Uzvišenim Stvoriteljem, snovima istinitog nagovještavanja budućnosti, jasnih snova čije se poruke obistinjavaju.[3] Naš Miljenik, s.a.v.s, u nastojanju da nas uvede u cjeloživotno okrilje naklonosti Svemilosnoga potiče nas mubareći saznanju „Radosne vijesti su od Allaha“.[4]

I java i san, pa i život i smrt, na svoj način su zapitanost nosili; da li se napokon budimo ili smo se još dubljim snovima predali? Pa i za one što njegove stope ljubiše i žeđ s vrela gasiše će se kazati: Oni su u snu, ali nemoj da te plaše! Naprotiv, Rumi će svjedočiti da su sanjari kao olovke u Božijoj ruci, što ispisuju svoju Levhi-mahfusku tajnu![5]

Prijatelji Božiji su snili, i snagom sna su nam javu usmjeravali, ponekad, naizgled, i tragičnim stazama? A, kada se ru'ja izbistri, preostaje izvjesnost Božanske naklonosti, svemilosti i blagodarja. Snoviđenja nam se nadaju kao ćuprije što vremena i prostore nadilaze, kao srčike koje prethode i iz kojih se ishodi stvarnost, kao još jedan izdanak našeg malehnog znanja na kome nam Njemu hvalu vrijedi neprestance činiti!

Nisu li, i te'vili snova[6] što nam ih prosvijetljeni nude zahvaćanja onih unutarnjih, konačnijih i stvarnijih značenja što ih dokučuju oni čija je pronicljivost mnogo šira od one običnih ljudi kojima je podaren samo djelimičan uvid u tajne Božanskog stvaranja, pa i nadolazećih stranica svakidašnjeg života? I, kao što što dobro u svim varijacijama valja učiniti dominantnim i saznanjem obasjavati tmine, tako i ljepotu snova valja učiniti govorljivom blagodati, zarad ibreta, i poticaja na putevima što ih jučerašnji snovi današnjom izvjesnošću čine.

 

II

Pjesnički iskazi, koji su se stoljećima kitili Bosnom,[7] mogu se prikazati koristeći se podjelom snova koju je uspostavio Allahov Poslanik[8], s.a.v.s., u jednom dužem predanju koje bilježi Muslim: Postoje tri vrste snova (ru'ja): istiniti snovi pod kojima se podrazumijeva radosna vijest od Allaha, dž.š., snovi kojima šejtan nastoji rastužiti i ražalostiti čovjeka i snovi koje izaziva sam čovjek.[9]

I čovjek zemlje Bosne kreće se putanjom koja je obilježena snima, onima što ga približavaju istini od Boga darovanoj i onim svakodnevnim. I ma u kom blagodarju se one manifestirale, očitovanja su Dobrohotnog Stvoritelja što nam javom, ali i snom, ispunjava silazeća obećanja: Oni koji budu slijedili svjetlice moje ni straha ni tuge neće osjetiti. Ako nas tek sjećanje posluži pa se izvorištu vratiti mognemo, osjetit ćemo tanahnu nit što nas blisko veže za iskon, ali i pređe što se nebeskim svodom šeću, a eho im grudima našim odjekuje ili se u njima presijava, čak i ogleda! Kao da nam blage nebeske rose upite prinose: što sve u polusnu  leži,  pri osvitu znanja našeg praiskonskog.

Snovi su kosmička prašina u koju bi trebalo povjerenja imati, jer dolaze odozgo, iz zaštićenih svodova, što svjetove iz sna na javu izvode. Snagom sanja valja nam zaploviti bezobaljem kako bismo osjetili blaženi cjelov što nas uvodi u perivoje svjetlosnih sanovanja. Valja sanjaru obući bijele odore snene, uz blage i lijepe snove što obuzeše duše čiste sanjama čvrstim, u obilju svetom, što bismo rado da hiljadu i jednu noć traje. A on bi išaretom da bude, što plamtećim blještavilom razgoni magle, otvara vrata bajna i vodi u dvore od biljura.

Ima slovo tajnu, pa o sebi šuti, zagonetni su mu snovi, tajanstveni puti. Da se jednom popeti do Levhe i Kalema se latiti, kako bi se uhvatile dubine! Za pjesnika je neupitno: pod kubetom Tvojim posvuda čovjek plete svoje snove. I sve sniva tvrdijem sanskom, al' Višnji Stvoritelj svijeta ne sniva, i svaku tajnu na nebu i zemlji znade.

Snovi su note nebeske simfonije što nam se bliži, i nazad vraća, što nam munjama šapte daleka sanovanja. Ali, i bude oni nemarno snatrenje, one zagubljene što, ni sunca ni mjeseca, na obzorju ne opažaju! Koprene im valja munjama sažditi, e ne bi li im se svjetlice ukazale, kako bi providjeli, i suncu se i mjesecu u zvjezdanom obilju na sedždi pridružili.

Tek onima što visoko se uspnu, vječnog sjećanja akord kroz duše bruji. I koliko puta kroz beskrajne snove duša bludi u nečujnom letu k Onome što zna šta nam duše sanju. Čak i jahalice duše u snu ostaju bez sedla, valja ih umiriti, i užitku privesti zadovoljne oživjelim snima i dženetli utočištem.

Bosanskohercegovačke poete će, i snove i oblake, udomiti u svakidašnji milje[10], tamo gdje je svijet tijesan i život nesan. Tamo gdje svako svoj danak snije, gdje se i san bije, pa se krije u skrovit krug samotnjih usanjenja. Podsjećanja na predivni život što proteče kao slatki san blijede u trenu koji je lišen svega, osim snova.

Pjesnici naglašavaju: valja se spremati za snove, sanke ali i nesanice, iznova se umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose. I biti nam opreznim valja, jer, možda su to samo snovi, koje snijem koliko smijem, jer valja paziti šta se bunca i u snu!

Svi se sele svojim snovima, koje neki zagube, a nekima utihnu u prsima, ništeći im jave i nedosanjane sne. Na koncu, nikome ruža sreće u sne ne procvjeta!

Malehni su snovi naši naspram onih što ih snivaju visovi zemlje ove, što i na kijamu padaju ničice, u prašku bi da se zdrobe pred licem Stvoritelja Veličajnog. Al' prkosno se uzdižu k beskrajnom plavetnilu vječne slobode, idući u zagrljaj bojama zastave domovine koju snivamo. I dok tragamo za beskrajnim snima, što prhte iz svježeg gorskog daha, valja nam buditi pređašnje sne i svaku poru zemlje ove zasaditi istinom!

I narod se proživio, iza sna budi i pomilja iz bašče poput ljubica i šeboja, miriše na cvijeće dok gleda leptira u letu, slobodu snatri bez kami i voda što se ruše u svoje ponore!

U njedrima gorja, šume snene, nova nam gnijezda svijaju i svijetle perspektive snuju. Bosonogi mališani razbudili dremovne uspavanke. Taman bi im majke sne u stas utkale, a nesanke vode pronijele.

Obale snene jedna drugoj mašu, ljuljaju rijeku modru, neprebolnu, i široku i duboku – a spasonosnu! Je li to vrbe saginju glave niz rijeke snene? Kolaju li šume kroz lisnate snove nabreklih sudbina?

Riječi u tihoj koloni sanjivo čekaju redu svoju, drhte pred bjelinom na ulazu u stih.

I hajvančad će zarositi sni dok im se željni snovi kandžama ne istrgnu u smrtnom vapaju. Mirisno cvijeće tvrdim sankom sniva, dok ne ruhnu travke u naše snove, donoseći zlatno lišće. U zagrljaju mirisnog cvijeća zar svoje gnijezdo ne dosanjasmo?

I dok sve plovi ka ušću, za izvorom tragajući, sanjar se pita da li snom ili maštom, varljivom javom ili trošnim snima se kreće.[11]

Valja iz dubokog sna po cvijeću srdžbe i prasku sna obasjanim putem dalekoj rijeci i pristaništu doći, s mukom se uspinjati na putu kroz ruke zla i nevidljivog sna.

Sevdahli snovi su najintenzivnije utkani u stoljetnu potku Bosne. Njih nam prenose priređivači antologija i svojevrsnih zbornika lirske poezije Alija Isaković, Fehim Nametak, Minka Memija, Munib Maglajlić, Muhamed Huković, Ivan Lovrenović, Nusret Omerika, Sait Orahovac i drugi.

Kakve li to ašik-srce snove snije? Ono što se s njima besjedi o voljenom što hitro stiže u htijenju da se i u snove uvuče. Ponajprije, voljeni odagnaju sanje, ne daju ni spiti ni sniti, pa i dah se za život grabi! A kada ih već san obuzme u đul-bašči, krišom se uvijaju u pramenje sneno, svijaju ruke u nježnom zagrljaju, miskom ih mame staze vječnoga raja. Da li se dovoljo često sniju, svi u cvijetu, uz poj slavuja, u čežnji što ponire u sne?! Hoće li je probuditi momče mlado, mila mati ili zebnja ašiklija prikazana i u stihovima:

Sinoć sam sanak usnila,

gdje bije jelen košutu,

zlatnijem rogom po srcu.[12]

Kao što nas je povijesni hod kušao prelascima plahovitih voda, što su pročišćavajuće njegovale dobre Bošnjane, tako su i tegobni snovi[13] bili ukaz na nove neizvjesnosti ili su vodili spasonosnim putevima!

Snivali su se i zamršeni snovi, na čijim krilima bi puhao vjetar s planine i odnio alem sa džamije, i dragome divan kabanicu... Drugi su snovi fesiće mutnim vodama nosili, navještavajući krvava bojna polja, i biserje u krilo prosuto, kao suze ašikli insana, i na četvero sat bi se salomio – to će naša srca popucati rastajući se jedno od drugoga.

San usnila Hasanaginica:                                                                                                                              puhnu vihor s visoke planine,                                                                                                                        i odnese alem sa džamije,                                                                                                                     Hasan-agi divan kabanicu,                                                                                                                      svekrvi joj bijeli čember s glave.[14]                                                                                                                   

U mitomanskom okolišu[15] nužno će se pojaviti i pozlaćeni sokolovi od Stanbola, oslikavajući tihu zebnju pred nadolazećim vremenima vlastite nesigurnosti i bratske nemoći. Iskonska žudnja za izgubljenim rajskim blaženstvom, svilom i kadifom u svemu što se ikad snilo, šta je na umu bilo, jer sada iznova valja, u zlatnom klasju nedogleda, sviti gnijezdo novo. Zato, u hladnim špiljama naših snova tragamo za azilom mira, dok u našim odajama nataloženi snovi zrenu.

Usnuli će se kontinuirano zapitkivati: dolazi li glasnik Božiji da u prašku umota snove, istim kamenom da sve prekrije, da nas snom zaputi k bratskim kapijama što u smrt vode? Iz naših dubokih sanja zov nas mami dalekoj rijeci, Božanskom utočištu svemilosti što obala nema.

 

III

San je, prema poetskom iskazu generacija poeta što su ga riječju nastojali iskazati kao svoje ili narodno blago zemlje Bosne, i komunikacija i dio društvenog prostora, i duboko kulturna pojava, jer je on interpretacija čovjekova odnosa s okolinom.

Bogati pjesnički genij bosanskog pjesničkog stvaralaštva govori o omeđenosti sna, njegovim granicama, presjecima sa stvarnošću, o životu kao snu, o snovima kao poruci viših sila, ali i snu kao reakciji koja proističe iz okruženja bića koje sanja. Za ilustraciju povezanosti sna sa sferom bivanja kao izvorom života, spoja jave i sna na bremenitom tlu Bosne, mogu poslužiti Sidranovi stihovi:

Sanjam, majko. Sanjam, majko, kao pjevam,                                                                                               a ti me pitaš, u mom snu: šta to činiš sinko?

O čemu u snu, pjevaš, sine?

Pjevam, majko, kako sam imao kuću.                                                                                                           A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.

Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.                                                                                          A sada ni glasa, ni jezika nemam.

Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,                                                                                             o kući koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.[16]

I dok se propituju značenja snova bliska svakodnevnom životu, koji ih neupitno inspirira, susreću se i sa snoviđenjima vjernika, kao preostali dio vjerovjesništva, pa i mogućnosti da se u snovima susretne Resul, s.a.v.s., i svjetovi uzvišeni što snove uzdižu nad javom nagovještavajući zbilje u njihovoj primordijalnoj naravi.

Zapažene su dvije razine fenomena sna:[17] kompozicija koja asocira na strukturu sna, te otkrivanje smislova i značenja koja su snovi imali za čovjeka uopće. Snovi pružaju sliku o čovjeku, njegovom skrivenom svijetu, unutarnjem psihičkom stanju, istinskoj biti. Istovremeno, snovi su rekonstrukcija stanja i stvari koje su prethodile sadašnjem trenutku, ili su aluzija nadolazećem u vezi s izazovnom životnom zbiljom koju živi čovjek ovdašnjeg podneblja. Sanjarenja podrazumijevaju išaret, opomenu, upozorenje, ali i radosnu vijest, poticaj na ono što treba činiti, odnosno ne činiti.

Poeziju koja je nastajala stoljećima na tlu Bosne prkosne od sna, od vremena bogumila koje nastoji Mak približiti, preko osmanskog do savremenog doba, karakterizira dobri duh Bošnjana, koji je dodatno oplemenjen božanskim istinama i potaknut plemenitošću poslaničke tradicije. Svojim osnovnim karakteristikama vezanim za pjesničku formu i tematiku, uz rijetke izuzetke, i poetski izraz koji donosi slike snova koje sniva čovjek Bosne može se svrstati u autentične iskaze književnosti islamskog kulturno-civilizacijskog kruga.

Autor: Seid Eminović

Glasnik br. 5-6, 2015

 

[1] Snovi Jusufa, a.s., najzastupljenije su kur’ansko kazivanje o snovima općenito. Svakako, oni su najčešće spominjani u islamskoj literaturi koja obrađuje tematiku snova i poslužili su kao izražena osnova teorije snova u islamu općenito. Muhamed Bekr Ismail će na Jusufovim, a.s., snovima razviti svoju teoriju snova: snovi, koji su istiniti, odnosno podesni za tumačenje, dijele se prema jednom drugom kriteriju na tri vrste:

  1. Snovi koji obraduju i razvesele čovjeka, kao što je slučaj sa snom vladarevog peharnika u kur'anskom pripovijedanju o Jusufu, a.s. Naime, on je u snu vidio da cijedi grožđe, pa mu je to Jusuf, a.s., protumačio i rekao da će vladara pojiti vinom.
  2. Snovi koji rastužuju čovjeka, kao što je slučaj sa sa snom pekara u kur'anskom pripovijedanju o Jusufu, a.s. Naime, on je u snu vidio da na glavi nosi hljeb koji ptice kljuju, pa mu je to Jusuf, a.s., protumačio i rekao da će mu ptice kljuvati glavu.
  3. Snovi koji sami po sebi ne ukazuju ni na radost ni na tugu, nego nagovještaj jednoga ili drugoga dolazi do izražaja tek nakon njihovog tumačenja. U ovom slučaju je potrebno da poznaje ono što će ga zaštiti od zla koje nagovještavaju takvi snovi, odnosno ono što će mu mudrošću i dobrom organizacijom obezbijediti korist na koju ukazuju. Takav je slučaj s vladarom koji je u snu vidio sedam mršavih krava koje jede sedam debelih, te sedam suhih klasova pomiješanih sa sedam zelenih. Ovakvi snovi su dvojni, jer sadrže elemente koji ukazuju na radost i veselje s jedne te žalost i tugu s druge strane. (Bekr Ismail, Tumač snova, str. 11)

[2] I mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kada on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: „O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?“- „O oče moj“, reče, „onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.“ (Es-Saffat, 101-102.) Muhamed Asad ističe, komentirajući navedene ajete: „Moralno značenje Ibrahimovog snoviđenja sastojalo se u iskušenju njegove spremnosti da žrtvuje, po onome što je on mislio da je Božija zapovijed, sve što mu je najdraže u životu.“ (Asad, Poruka Kur'ana, 687.)

[3] Prenosi se od Aiše, r.a., majke pravovjernih, da je rekla: Prvo s čim je počela Objava Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., bilo je u vidu istinitog sna. Sve što bi vidio u tom snu dolazilo bi poput svijetle zore... (el-Buhari)

Objava je Božijem Poslaniku, s.a.v.s, šest mjeseci dolazila putem istinitih snoviđenja i time se objašnjavaju i potvrđuju njegove, s.a.v.s., riječi: Snoviđenje vjernika je istinito i ono predstavlja jedan od četrdeset i šest dijelova vjerovjesništva. U tom smislu interesantno je kazati da je poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., trajalo dvadeset i tri godine i to iznosi četrdeset i šest perioda od po šest mjeseci a, kako rekosmo, upravo jedan toliki period on je primao objavu putem istinitih snoviđenja. (Nablusi, Tumač snova, str. 5.) 

[4] Za primjer radosne vijesti koja se snom nagovještava Poslaniku, a.s., najčešće se navodi 27. ajet, sure El-Feth: Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete doista u Mesdžidi-haram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u snu je vidio kako ulazi u Mekku i čini tavaf oko Kabe. Svoj san je ispričao ashabima još dok su bili u Medini. Kada su krenuli ka Mekki u godini Hudejbijje, niko od prisutnih nije sumnjao da se ispunjenje ovog sna neće desiti baš te godine. Pošto se sve završilo kako se završilo, sporazum je podrazumijevao da se te godine moraju vratiti te da će im tek naredne godine biti dozvoljeno da uđu u Mekku, u dušama pojedinih ashaba pojavilo se ogorčenje. Tako je Omer, r.a., o tome pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Zar nam nisi rekao da ćemo doći do Kabe i tavaf oko nje činiti? Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Ja sam to uistinu rekao, a jesam li ti rekao da će to biti baš ove godine? Omer, r.a., reče: Nisi, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada mu potvrdi: Ti ćeš uistinu biti kod Kabe i tavaf oko nje činiti. (Ibn Kesir, Tefsir, 1274-1275.)

[5] Rumi, Dželaludin, Mesnevija I, str. 48.                                                                                                                                             Slično razumijevanje donosi i Asad, tumačeći ajet: Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one koje je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog, To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju. (Ez-Zumer, 42.) Asad će istaći Razijev komentar: „Ovaj odlomak se alegorički povezuje s prethodnim - svjetlo upute se uspoređuje sa životom, čovjekovo lutanje sa smrću ili, ako nije trajno sa snom, koji sliči na smrt, a iza kojeg slijedi buđenje. Međutim, pored ovog, ovdje imamo podsjećanje - u skladu sa sljedećim odlomcima - na Božiju svemoć, a posebno na Njegovu isključivu moć da stvara i uskraćuje život. Što se tiče glagola jetveffa, on primarno znači: 'On oduzima (nešto) potpuno'; pošto je smrt karakterizirana iskrsnućem svih životnih pobuda ('duše') iz nekada živoga tijela, takoreći, njihovim 'potpunim oduzimanjem', ovaj oblik glagola je slikovito upotrebljavan, od pamtivijeka, u smislu 'uzrokovanja smrti', i (u svom neprelaznom obliku) 'umiranje' ili (kao imenica) 'smrt'; primjena koje se drži Kur'an. Tradicionalno, uspoređivanje sna sa smrću posljedica je činjenice da u oba slučaja tijelo izgleda lišeno svijesti, djelimično i privremeno u prvom slučaju, a potpuno i trajno u drugom...“ (Asad, ibid, 710)

 

[6] Sintagma te'wilu-l-ahadis znači, doslovno, kazivanje ili vijest (ehadis). Većina mufessira pretpostavlja da se ovo odnosi na Jusufovu buduću sposobnost tumačenja snova. Međutim, Razi ističe da, u ovom kontekstu, izraz hadis (čija je množina ehadis) može biti sinonim za hadis (nešto što se iznova javlja tj. „neki događaj“ ili „neko zbivanje“). Ovo je, po mom mišljenju, mnogo uvjerljivije nego puko pozivanje tumačenju snova, tim prije što se te'wil u Kur'anu koristi  (npr. u 3:7, 10:39 ili 18:78) u smislu „konačnog značenja“, „unutarnjeg značenja“ ili „stvarnog značenja“ nekog zbivanja ili iskaza ili stvari, za razliku od njegovog vanjskog, prima facio, izgleda. Upotreba čestice min (od) ispred riječi te'wil naznačava da je apsolutno znanje o onome što neka stvar ili događaj implicira samo kod Boga (Samo Bog zna njezino konačno značenje) i da je čak i Božijim odabranicima, vjerovjesnicima, iako je njihova pronicljivost mnogo šira od one običnih ljudi, podaren samo djelimičan uvid u tajne Božijeg stvaranja                         (Asad, ibid, 229).

[7] Snovi su zastupljeni u narodnom blagu, prenesenom putem junačkih pjesama, balada, sevdalinki; prisutni su u poeziji na orijentalnim jezicima ali su česti i u pjesničkom ostvarenju proteklog stoljeća, posebno u poeziji: Bašagića, Ćatića, Dizdara, Latića, Sarajlića, Hajdarevića, Sidrana, Ključanina i drugih.

[8] Mnogi hadisi Poslanika, a.s, govore o snovima i njihovim vrstama. Iz tog razloga imam Buhari izdvojio je posebno poglavlje, koje je naslovio „Poglavlje o tumačenju snova”. On u ovom poglavlju navodi 99 hadisa i deset izreka ashaba i tabiina u vezi sa snovima. Navodimo nekoliko hadisa: - Od poslanstva su ostale samo radosne vijesti. „Šta su to radosne vijesti?“, upitaše. “Lijepi snovi“, reče Poslanik, s.a.v.s.

„Ru'ja (istinski san) je od Allaha, a običan san (el-hulum) je od šejtana.“

„Lijep san za hajirli insane predstavlja jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva.“

„Ako neko od vas usnije san koji mu je drag, neka zna da je taj san od Allaha, neka zahvali Allahu za taj san i neka ga ispriča. A ako usnije san koji mu nije drag, neka zna da je to od šejtana, neka zatraži utočište kod Allaha, dž.š., i neka svoj san nikome ne priča. Na taj način šejtan mu sigurno neće nauditi.“ (Kurdić, Snovi i njihova značenja, str. 5-6)

Više o snovima i njihovoj utemeljenosti i korištenju u islamskoj tradiciji vidjeti u djelu dr. Safeta Kuduzovića Čudesni svijet snova.

[9] Pod snoviđenjima (ru'ja) podrazumijeva se ono što čovjek, bio musliman ili ne, vidi u snu te razaznaje njegove prizore kojih se i nakon buđenja jasno sjeća pa ih pripovijeda onome koji tumačiti zna, tako da se i njemu čini kao da ih sam sluša i posmatra. (Bekr Ismail, Ibid, str.10-11) Ru'ja se u Kur'anu spominju na sedam mjesta u surama Junus, Jusuf, El-Isra, Es-Saffat i El-Feth. Izraz ru'ja Muftić prevodi kao: san, snoviđenja, vizija; snovi, sanje. (Muftić, Rječnik, 502)

[10] Pod snovima (ahlam) podrazumijevaju se slike, osobe i vizije, koje čovjek dok spava vidi ili glasovi, jasni ili nejasni, koje čuje, pa se probudi, te nešto od toga zaboravi, a nečega se prisjeća, s tim da u sjećanju ostane samo mali dio.

Suština je u tome da su snoviđenja (ru'ja) od Allaha, dž.š., a da su snovi (ahlam) od šejtana. Snoviđenja su od Allaha, dž.š., radosna vijest ili opomena i upozorenje, a podrazumijevaju sadržaj koji Allah, dž.š., iz Svoje milosti prema njemu, spušta na čovjekovo srce, s ciljem da ga ima u vidu, a u vezi s nečim što ga je zadesilo ili će ga zadesiti. Zato čovjek skoro ništa ne zaboravlja od svojih snoviđenja

Pod snovima (ahlam) se, pak, podrazumijeva ono što šejtan izazove i pokrene u čovjekovoj mašti i uobrazilji, kako bi ga rastužio, prevario i obmanuo, vjeru mu nejasnom učinio i od činjenja onoga u čemu je dobro i ovoga i onoga svijeta odvratio. Snovi su, dakle, čisto zlo, imajući u vidu da od šejtana, kao što je poznato, nikada ne dolazi nikakvo dobro.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Snoviđenja su od Allaha, a snovi od šejtana.“ (Bekr Ismail, ibid, str. 9) Snovi se u Kur'anu spominju na četiri mjesta, u surama Jusuf, El-Isra i Et-Tur.

Izraz ahlam Muftić u svom Rječniku prevodi kao: san, sanja, sanjarija; sanjati, usniti (Muftić, ibid, 326)

Kur'an za snove još koristi izraz menam, upotrebljavajući ga na četiri mjesta, u surama Es-Saffat, El-Anfal, Er-Rum i Et-Tur.

Izraz menam Muftić u svom Rječniku prevodi kao: san, snoviđenje (Muftić, ibid, 1550)

 

 

[11] Kao primjer tumačenja značenja različitih vrsta snova može poslužiti citat iz djela Muhameda Bekr Ismaila: „Snovi se prema značenju dijele na tri skupine:

  1. Revelacioni snovi koji su jasni poput jutarnje zore i koji se i na javi obistinjavaju u potpunosti. To su najveličanstveniji i najugodniji snovi. I Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije spuštanja objave imao je snove koji su mu bili jasni poput jutarnje zore i koji su nagovještavali njegovo poslanstvo. El-Buhari bilježi, a h. Aiša prenosi, da su istiniti snovi prvi vid objavljivanja Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., te da je svaki san koji je imao bio jasan poput jutarnje zore. Ne postoji ništa što bi onemogućavalo vjerniku da usnije san te da mu se poslije u potpunosti obistini na javi, jer su to, kao što stoji u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji smo ranije spomenuli, snovi koji nagovještavaju radosnu vijest.
  2. Snovi koji očigledno i jasno ukazuju na tumačenje i razumijevanje njihovog sadržaja tako da tumač, pod uvjetom da poznaje stanje i okolnosti u kojima se nalaze date osobe, ne nailazi ninakave poteškoće u njihovom tumačenju, kao, npr., kada pobožan i česti čovjek usnije da ezani. U tom slučaju, tumačenje bi bilo da će čovjek posjetiti Allahovu, dž.š., kuću, odnosno da će obaviti hadž, imajući u vidu sljedeći kur'anski ajet: I oglasi (ve eizzin) ljudima hadž! (El-Hadždž, 27). S druge strane, kada grješnik usnije da uči ezan, tumačenje bi bilo da je on kradljivac, te da zaslužuje kaznu odsijecanja ruke, imajući u vidu sljedeći kur'anski ajet: I poslije jedan glasnik stade vikati (summe ezzene mu'ezzinun): „O karavano, vi ste, doista, kradljivci!“
  3. Snovi simboličkog ili alegorijskog značenja koji postaju jasni i mogu se protumačiti tek nakon temeljitog razmatranja. Takav je san koji je imao Jusuf, a.s., zatim san koji je u kur'anskom kazivanju o Jusufu, a.s., imao vladar i svi drugi snovi koji simbolički ukazuju na njima slične. U ovom slučaju tumač mora poznavati osnove tumačenja snova te biti dobro upućen u analogno zaključivanje.“ (ibid, str. 12-13.)

U vezi s tumačenjem snova ukazuje se na oprezan odnos prema tome: „Kada usnijete ružan san, bolje da ga nikome ne pripovijedate, jer se u tome slučaju, ako Bog da, možda neće ispuniti. Ako, pak usnijete lijep san, ispripovijedajte ga samo onome ko vas voli i ko vam želi dobro ili učenjaku koji je poznat po tumačenju snova i koji ispunjava sve za to predviđene uvjete, jer će se on potruditi da vam ga protumači na najbolji mogući način i tako da će vam koristiti, a ne štetu nanijeti.“

Snovi se obistinjavaju onako kako budu protumačeni i zato neka ih svako ispripovijeda samo onome koji poznaje tumačenje snova i koji to čini na zadovoljavajući način, prihvatljivom metodom. (ibid, str.25.)

 

[12] Omerika, Nusret, Kad izvoru se vratiš , str. 149

[13] Zbrkani snovi (adgasu-l-ahlam) jesu snovi i vizije za koje se ne vezuju nikakva pravila i koji nemaju nikave veze s bilo čime, niti se mogu podvesti pod razumno i racionalno. Čovjek ih vidi u snu, pa se probudi uznemiren i uplašen, jer najviše sliče šejtanovim došaptavanjima i duševnim tegobama koje čovjek doživljava na javi. Zbrkani snovi (adgasu-l-ahlam) najčešće su rezultat nekih teških i uznemirujućih misli, duševnih poremećaja i oboljenja, konzumiranja neke hrane pred spavanje ili refleksija onoga što čovjek vidi na javi. (Bekr Ismail, ibid, str. 10)

[14] Omerika, Nusret, ibid, str. 68.

[15] Za uvid u druge teorije o snovima i vrste tumačenja značenja snova koje nisu bliske bosanskom, a posebno islamskom miljeu, može se vidjeti na: http://studenti.rs/skripte/filozofija/snovi-i-njihovo-tumačenje

[16] Sidran, Abdulah: Sarajevski tabut ( pjesma Mora), str. 5.

[17] Tumačenje snova kod Bošnjaka utemeljuje se na hadiskoj tradiciji koju prate u posljednje dvije decenije i knjige čija je tematika bazirana na tumačenju snova: Veliki tumač snova od Ibn Sirina, Tumač snova od en-Nablusija, Snovi i njihova značenja  autora Šefika Kurdića, Tumač snova od Bekr Ismaila i Čudesni svijet snova autora Safeta Kuduzovića.