Ipak, u cijeloj regiji postoji, u najmanju ruku, jedan cilj, a to je da sve države jugoistočne Evrope vide svoju budućnost u Evropskoj uniji. Kako će se proces transformacije dalje odvijati i što Evropa treba očekivati od novih članica i aspiranata na članstvo, uveliko će odrediti dolazeće generacije.

Kako bi više saznala o razvojnim trendovima i perspektivama u pojedinim društvima, zaklada Friedrich Ebert (FES), inicirala je provedbu reprezentativnih empirijskih studija o mladima u zemljama regije. Ta istraživanja trebaju pružiti aktuelne informacije o željama, očekivanjima, interesima, stavovoma i društvenom ponašanju mladih kako bi se na osnovu tih istraživanja izveli zaključci o razvojnim trendovima u tim društvima. Predložak za ta istraživanja bile su velike empirijske Shellove studije mladih, koje se u Njemačkoj redovito provode od 1953. godine, u razmacima od tri do četiri godine, a koje su se pokazale pouzdanim seizmografom za srednjoročne razvojne perspektive. U Albaniji i na Kosovu Fes-ove su studije mladih dovršene, u ostalim zemljama regije priprema se njihova provedba. Sva istraživanja su tako koncipirana da se njihovi rezultati mogu uspoređivati.

U ovom radu mi ćemo se osvrnuti na probleme s kojima se danas mladi najčešće susreću u BiH, a i u široj regiji. Naime, trećina stanovništva na tom prostoru je mlađa od 30 godina i poznaje samo postsocijalističku prijelaznu fazu, koju je 1990-ih godina, obilježavala velika nestabilnost i nesigurnost. Ne samo zato što je od neovisnosti do 1995. godine trajao rat nego je promjena sistema dovela do povećanja društvenih razlika, nove nejednakosti šansi i osobito velike ekonomske nesigurnosti. Restrukturiranje privrede i sveobuhvatna privatizacija pratila je tvrdokorna nezaposlenost i sve veća socijalna marginalizacija. Tek je u godinama relativno visokih stopa rasta između 2000. i 2008, tendecijski došlo do normalizacije stanja. Od 2008, Bosna i Herecegovina a i šira regija dospjela je u vrtlog međunarodne finansijske krize, koja je prisutna i danas.

 

Mladi u savremenom društvu

Društveni i znanstveni interes za mlade, kao specifičnu društvenu grupu, zasniva se na više komplementarnih razloga. Temeljni interes suvremenih društava jest adekvatna društvena integracija mladih za što treba osigurati odgovarajuće društvene uvjete.1 Pritom se mogu prepoznati dva kontradiktorna očekivanja od njih: s jedne strane da budu jedan od jamaca društvene stabilnosti, usvajanjem dominantnih vrijednosti i obrazaca ponašanja u danom društvu, a sa druge strane su očekivanja da mladi, zahvaljujući njihovim pretpostavljenim inovativnim i kreativnim potencijalima, budu nositelji sve bržih i otuda sve nužnijih društvenih promjena. Takva očekivanja u osnovi su pristupa mladima i kao društvenom resursu i kao društvenom problemu, odnosno društvenoj skupini u problemima i izvoru problema.2  U razvijenim dijelovima svijeta sama činjenica višedesetljenog demografskog trenda starenja stanovništva, promovira mlade u sve važniji društveni resurs. Postojeće globalne i lokalne tendencije i procesi stimuliraju društvene znanosti da izučavaju niz fenomena i procesa povezanih s mladima koji pridonose razumijevanju sadašnjeg i projekcijama budućeg društvenog razvoja. Ujedno su mladi, zbog specifičnosti svojih značajki, onaj segment populacije koji predstavlja jedan od najosjetljivijih seizmografa društvenih promjena. Istodobno, mladi su društvena grupa, koju obilježava unutarnja socijalna raslojenost sukladna raslojenosti društva u kojem žive. Takvo intrageneracijsko diferenciranje posljedica je različitih situacijskih, socijalnih i kulturnih okolnosti u kojima se mladi socijaliziraju i preuzimaju trajne društvene uloge.

Mladost je tranzicijsko razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi, pa je univerzalno obilježje mladih srazmjerno niska životna dob. Statistički je kao donja granica mladosti najčešće određena 15. godina života, dok gornja granica varira zaustavljajući se najčešće na 24, a ponekad na 29. ili 34. godini života. U istraživanjima je prisutna tendencija proširenja granica mladosti prema ranijoj životnoj dobi zbog ranijeg ulaska u pubertet, a prema kasnijoj dobi zbog sve kasnijeg stupanja u tzv., svijet odraslih. Potonja tendencija prepoznata je kao ''produžena mladost'', koju karektrizira sve duže institucionalizirano obrazovanje, otežano i neadekvatno zapošljavanje, usporeno socioekonomsko osamostaljivanje, odlaganje zasnivanja vlastite porodice i slabo uključivanje u javne poslove, odnosno društveno odlučivanje. U današnjem svijetu, koji se sve brže mijenja, prelazak mladih u svijet odraslih postaje još dugotrajniji i nezvjesniji proces.3 

Savremene generacije  mladih sazrijevaju u znatno rizičnijim uvjetima obilježenim procesima i posljedicama globalizacije, rastom zahtjeva za profesionalnom mobilnošću i fleksibilnošću te razvojem informacijsko-komunikacijeske tehnologije.4  Postmodernizacijski procesi, koji uključuju slabljenje tradicionalnih obiteljskih i drugih osobnih veza, odnosa, kao i uvriježenih načina međugeneracijskog prenošenja vrijednosti i obrazaca ponašanja, transformiraju i razgrađuju poznate oblike socijalne reprodukcije, što prisiljava mlade na nesigurnije i tegobnije traganje za identitetom i individualnim strategijama društvene integracije.5                                         

Rizici koji otežavaju adekvatnu društvenu integraciju mladih, još su brojniji i izaženiji u tranzicijskim društvima, i u usporedbi s ranijim socijalističkim razdobljem, i u odnosu na razvijenija i stabilnija demokratska društva. Odrastanje u postsocijalističkim društvima opterećeno je, naime, dvostrukom tranzicijom, jer mladi prolaze kroz iniverzalno životno razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslost u društvima, koja se istodobno temeljito transformiraju. Socijalizacija tih mladih odvija se faktički u nestabilnim uvjetima, jer se institucije, procesi i društvene norme, koje su usmjeravale prelazak u svijet odraslih, i same manje ili više radikalno mijenjaju. Dosadašnje analize pokazale su kako su mladi u tranzicijskim zemljama, a i kod nas u BiH, suočeni s nizom procesa, koji otežavaju njihovu adekvatnu integraciju u svijet odraslih, kao što su: porast socijalnih razlika i nejednakosti obrazovnih šansi, zaoštravanje kompeticije na tržištu rada, uz rast nezaposlenosti i prekomjernog rada, porast kriminala i različitih oblika ponašanja, pad kvaliteta zdravstvene zaštite, urušavanje nekadašnjih te sporo instaliranje drukčijih društvenih vrijednosti. Pri tome međugeneracijska transmisija vrijednosti slabi, a socioekonomska važnost obiteljskih resursa jača.6 

Problemi s kojima su suočeni mladi i u razvijenim i u bivšim socijalističkim zemljama podjednako pogađaju mlade u BiH. No, tome treba dodati i bosanskohercegovačke specifičnosti. Prvo, početkom 1992., u BiH, je bio rat, čije su ekonomske i političke posljedice dugoročno utjecale na smjer i tempo društvenog razvoja. Drugo, društvena transformacija rezultirala je razmjerno lošijim rezultatima nego u većini postsocijalističkih zemalja. Treće, loše provedene privatizacije i restrukturiranja privrednih subjekata. Ulazak u razdoblje demokratske konsolidacije i dugogodišnji proces pripreme BiH, za ulazak u Europsku uniju.

Od 2008, u BiH, se iz razvijenog dijela svijeta prelijeva finansijska kriza koja, udružena sa zetečenim strukturnim manjakavostima, pridonosi stalnom pogoršavanju ekonomske situacije. Stoga se može reći da je današnja generacija mladih odrastala u društvu obilježenom ratnim traumama i skromnim privrednim razvojem, a da sazrijeva u okolnostima privrednog nazadovanja i velike osobne neizvjesnosti i nesigurnosti. Aktuelna nepovoljna razvojna kretanja predstavljaju iskustvo koje bosanskohercegovačka omladina dijeli sa svojim vršnjacima iz niza evropskih zemalja, što zacijelo pridonosi širenju osjećaja tjeskobe i besperspektivnosti. Među mladima su jasno prepoznate modernistički i tradicionalistički orijentirane skupine, pri čemu većina teži mirnom porodičnom životu, visokom životnom standardu, stabilnoj profesionalnoj karijeri i hedonističkim oblicima opuštanja. Razdoblje tranzicije mladima je donijelo više novih rizika i nesigurnosti nego što je otvorilo nove i šire perspektive. Mladi su na takvu situaciju odgovorili dodatnim povlačenjem u privatnost i distanciranjem od društvenih i političkih poslova. Unatoč korjenitoj promjeni društvenog i političkog poretka, mladi su se, uz rijetke iznimke, pokazali uveliko slični starijim generacijama, sugerirajući da se međugeneracijska transmisija vrijednosti u BiH odvija bez značajnijih prekida.

 

Problemi mladih

Problemi mladih u BiH se danas uglavnom ogledaju kroz nezaposlenost. A iz tog problema, kasnije izrastaju i mnogi drugi i teži problemi, kao što su narkomanija, kriminal prostiucija itd. No, obzirom da je danas u BiH trend da je sve dozvoljeno i sve prolazi pod plaštom ljudskih prava7 ili pod plaštom demokratije i slobode, tako i ovi problemi postaju meta prepričavanja, nadmudrivanja, iskorištavanja i ostaju uglavnom neriješeni, do daljnjeg. Jedno od obilježja mladih ljudi jeste zabava i mladi će uvijek naći sredstva i način da se zabave, pa ako ne može na legalan i ispravan način, on će to učiniti na nelagalan način, naravno što nije nikakvo opravdanje.

            Problem mladih o kojima svi danas pričaju, su uglavnom samo još jedna od zapadnjačkih zabluda u kojima Zapad, umjesto da rješava probleme, okreće ljude jedne protiv drugih, dijeli ih na različite interesne skupine, koje traže svoja prava. Problemi mladih su problemi i starih, i obrnuto, i nikada se nijedan problem ne može riješiti bez udružene snage mladih i starih.

Nova studija je pokazala da pet puta više srednjoškolaca i studenata ima problema s tjeskobom i drugim mentalnim poteškoćama, nego njihovi vršnjaci, koji su bili predmet iste studije 1930-ih.

Ispitivanje koje se temeljilo na popularnom psihološkom upitniku, koje se koristi još od 1938. god., potvrdilo je ono što psihološki savjetnici u američkim školama sumnjaju već duže vrijeme, da se sve više mladih bori sa stresom u školi i životu općenito.

''Sve je više tjeskobnih i depresivnih mladih. No, ostaje pitanje, što ćemo mi sad učiniti u vezi s tim?'', kaže voditelj istraživanja, prof. psihologije Jean Twenge, sa San Diego State University.

Stručnjaci pretpostavljaju da je tome doprinijela popularna kultura, koja daje preveliki značaj vanjskim pokazateljima, bogatstvu, izgledu, statusu.

Znanstvenici s pet sveučilišta analizirali su odgovore 77.576 srednjoškolaca i studenata, koji su od 1938, do 2007, ispunjavali poznati test Minnesota Multiphasic Personality Inventory ili MMPI.8

Sveukupno je u prosjeku pet puta više mladih iz 2007, prešlo prag tolerancije u jednoj ili više kategorija mentalnog zdravlja u usporedbi s onima, koji su imali zabrinjavajuće rezultate 1938. godine.

U pojedinim kategorijama učestalost problematičnih rezultata, još je učestaliji - šestorostruki porast zabilježen u dvije kategorije.

  • ''Hipomania'', mjera tjeskobe i nerealističkog optimizma (od 5% među mladima 1938. god. do 31% kod onih iz 2007).
  • Depresija ( s 1% porasla je na 6%.).

Prof. Twenge smatra, da ove brojke ni ne pokazuju sve one koji pate od mentalnih poremećaja, jer mnogi mladi uzimaju antidepresive i druge psihoterapeutske lijekove, koji pomažu u ublažavanju simptoma.

Studija je pokazala i porast ''psihopatskih devijacija'', što je u blažoj formi povezano s psihopatskim ponašanjem, a definira se kao neslaganje s autoritetima i uvjerenje da se pravila ne odnose i na njih. Postotak mladih u ovoj kategoriji porastao je sa 5% 1938. na 24% 2007.

Niz studija je već uočilo faktore rizika poput sve većeg interesa za stjecanjem bogatstva, čak 77% brucoša na Sveučilištu LA 2008, smatralo je, da je ''vrlo bitno'' ili ''ključno'' steći bogatstvo.

Stručnjaci smatraju da su ovako visoka očekivanja recept za razočarenje. Dodali su da i neki dobronamjerni roditelji pretjeranom zaštitom doprinose mentalnoj nestabilnosti svoje djece ostavljajući ih bez dovoljno vještina potrebnih da bi se nosili s životnom realnosti.

''Ako nemate ove vještine, sasvim je normalno da osjećate tjeskobu'', rekla je dr. Elizabeth Alderman, spcijalistkinja za adolescentnu medicinu na Montefiore Medical Center u New York Cityju, koja se nada da će ova studija probuditi ovu vrstu roditelja.

 

Osnovni indikatori o mladima u BiH

Osnovni pokazatelji i statistike o položaju mladih u BiH prema različitim relevantnim istraživanjima i analizama:

Opći podaci:

  • Mladi = osobe između 15 i 30 godina (23% populacije u BiH)

163.000 srednjoškolaca, 100.000 studenata

Mladi (18-30) - 649.359 osoba ili 21,5% glasačkog tijela

Zaposlenost:

  • 473 na biroima za zapošljavanje
  • 45% mladih nezaposleno a svaka treća nezaposlena osoba ima ispod 30 godina
  • Jedan od glavna tri razloga za odlazak mladih (preko 100.000 otišlo nakon Dejtonskog sporazuma, 73% želi napustiti BiH)
  • Stopa nezaposlenosti kod mladih 2,5 puta je veća nego kod grupe od 25 do 49 god.
  • Nezaposlenost mladih - ključni faktor za njihovo rizično ponašanje u društvu
  • 55% mladih nezaintersirano je za pokretanje biznisa, još 30% je obeshrabreno

 

Obrazovanje:

  • 80% mladih nezadovoljno obrazovnim sistemom
  • 68% osoba od 20 do 24 godine, koji imaju završenu srednju školu
  • 78% stopa upisa u srednju školu
  • 36% stopa upisa na fakultet (jedan od najnižih stopa u Evropi)
  • 27% studenata koji odustaju od studija
  • 66% mladi koriste internet (najgori procenat u Evropi)
  • predzadnji u Evropi po reformi visokog obrazovanja
  • 0,61% – broj objavljenih radova u referentnim publikacijama na 100.000 stanovnika (1,91%, 1990. godine)
  • 0,1% GDP-a za naučno istraživački rad (EU 3%)

 

Slobodno vrijeme:

  • 78% mladih slobodno vrijeme provodi u kafićima
  • 33% mladih konzumira cigarete
  • 49% mladih konzumira alkohol
  • 45% redovno se bavi sportom
  • 66% mladih u BiH koristi internet (najniži procenat u Evropi)
  • 33% mladih nije putovalo izvan BiH a 40% ne posjeduje pasoš

 

Koliko su mladi aktivni u društvu?

  • 48,8% mladih glasa (19% od svih glasača bili su mladi)
  • 6% mladih su članovi političke stranke
  • 7% mladih su parlamentaraci
  • 1% mladih misli da može utjecati na politička zbivanja
  • 78% mladih nije zainteresirano za politiku
  • oko 250 je omladinskih organizacija a 5% mladih je član neke omladinske organizacije, 8,9% mladih učestvuje u aktivnostima nevladinih organizacija
  • 99% mladih nije učestvovalo u diskusiji o godišnjem budžetu lokalne zajednice
  • 97% mladih nije kontaktiralo nijednog političara u prošloj godini
  • 96% mladih nije protestovalo u prošloj godini
  • 95% mladih nije sudjelovalo u diskusiji na internetu o bilo kojoj političkoj temi u prošloj godini
  • 89% mladih nije sudjelovalo na bilo kojem događaju o društveno-političkoj temi u prošloj godini
  • 83% mladih nije potpisalo nijednu peticiju prošle godine9

 

Mladi su danas nestabilne ličnosti i sve više traže pomoć kod stručnjaka (terapeuta)

Finansijske brige, posao i nedostatak sna glavni su razlozi zašto je sve više mladih pod ogromnim stresom i izgubljeno. Također, sve veći broj njih problem rješava uz pomoć stručnjaka, odnosno terapeuta. Istraživanje, u kojem je učestvovalo 2000 ljudi, sprovela je britanska medijska kompanija Entertainmet One. To istraživanje je pokazalo kako su mladi danas pod velikim pritiskom, većim nego ikad, zbog čega se sve više okreću alkoholu, cigaretama i drogama. Kao najčešći razlog za brigu i stres navode se financijski problemi (39%), a slijede problemi na poslu (28%), nedostatak sna (24%) i ljubavni problemi (19%). Nedostatak vremena, svađe sa partnerom i briga oko zdravlja slijede ih u stopu.

''Mladi se danas žele što prije osamostaliti, ali to često nisu u mogućnosti, ne mogu naći posao ili nisu zadovoljni onim koji imaju, a sve više njih muče i ljubavni problemi'', prenosi Daily Mail. Poznato je da se nivo stresa može kontrolirati uključivanjem tehnika opuštanja u svakodnevnu rutinu, naprimjer; vježbanjem, jogom ili nekom drugom aktivnosti. Ipak, istraživanje je ustanovilo kako se 23% ispitanika sa stresom nosi tako da se okrenu alkoholu, 10% cigaretama, a 8% drogama.

Muškarci se bolje nose sa stresom metodama poput relaksacije i spavanja, dok su žene sklonije depresiji i lijekovima.

Izvori stresa kod mladih:

  1. Problem financijske prirode
  2. Posao
  3. Premalo sna
  4. Problemi u vezi
  5. Nedostatak vremena
  6. Mišljenje o svom tijelu
  7. Svađe sa partnerom
  8. Zdravstvene brige
  9. Porodične obaveze
  10. Svađe s prijateljima
  11. Loša komunikacija

Ovaj pokazatelj, koji je jako prisutan i kod mladih u BiH, svijetu ukazuje ili stvara tužnu hroniku, koja se naziva crna epidemija, koja nas neumoljivo upozorava da se u Bosni i Hercegovini stvara jedna posve nova generacija potencijalnih mladih samoubica, koji smrt vide kao jedino rješenje svih problema. Crna statistika u BiH je neumoljiva. Prema podacima iz oba entiteta, u protekloj 2012. godini samoubistvo je izvršilo ukupno 485 građana ove zemlje - 234 u Federaciji BiH i 251 u RS. U prvom kvartalu ove godine, zabilježena su 153 samoubistva - 59 u FBiH a 94 u RS. Ono što u ovim statistikama bar donekle ohrabruje jeste činjenica da najmanji postotak zabilježenih samoubistava otpada na populaciju mlađu od 18 godina, dok su najčešće potencijalne samoubice u dobi od preko 50 godina. Nažalost, to ne mijenja crnu evidenciju koja alarmantno upozorava da broj suicidalnih slučajeva konstantno raste. Zbog toga je neophodno preventivno djelovati.

 

Mladima u BiH je vjerski identitet važniji od nacionalnog i građanskog

Najveći broj mladih u BiH se najviše ponosi svojim vjerskim identiteom, pa tek onda nacionalnim i građanskim. Najviše mladih u BiH se ponosi vjerskim identitetom, dok se najviše starijih od 30 godina ponosi etničkim identitetom. 90,6% mladih ponosi se svojim vjerskim identitetom kao i 92,7% starijih od 30 godina.

S druge strane, skoro 94% starijih od 30 godina i 88% mladih ponose se svojim etničkim identitetom. Mladi i stari građani BiH su podjednako najmanje ponosni na svoj građanski identitet pa je tako oko 73% mladih i blizu 74% starijih od 30 godina ponosno na svoj građanski identitet.

Isto istraživanje, koje je provedeno u cilju analiziranja glavnih ekonomskih, političkih i društvenih kretanja u zemlji, pokazalo je da se blizu polovina mladih Bosanaca i Hercegovaca osjeća letragičnima i nezadovoljnim životom u BiH. Tačnije, 39,6% mladih bh. građana od 18 do 30 godina starosti te 53,6% građana iznad 30 godina starosti su letargični. Isto tako, 11,2% mladih u BiH između 18 i 30 godina starosti i 8,8% iznad 30 godina starosti osjeća se ljutima i nervoznim.

S druge strane, optimističnim i sretnim se osjeća tek svaki deseti mladi garađanin Bosne i Herecegovine. Naime, prema novim istraživanjima provedenim u maju 2103. god. o životnim uslovima u BiH, optimistično je 7,2% mladih i samo 3,5% starijih od 30 godina. Sretnim se osjeća samo 1,85 mladih te 0,8% starijih od 30 godina starosti.

Prema ovome istraživanju, više od polovice mladih osoba i jedna trećina starijih želi napustiti BiH (52,1% mladih želi napustiti BiH, dok isto to želi uraditi 31,2% starijih od 30 godina).

Vrlo je mali broj mladih u BiH koji se žele uključiti u politički i javni život u zemlji kako bi riješili probleme s kojima se društvo i država suočavaju. Isto istraživanje je također pokazalo da su za većinu mladih u BiH, bez obzira na vjeru i naciju, najveći problemi korupcija, ekonomija i politika, a najmanji vjerski i etnički odnosi s drugim narodima. Većina mladih od 18 do 30 godina starosti (oko 70%) smatra da je njihov najveći problem korupcija u zemlji, a isto to misli i većina starijih od 30 godina (74%). Isto tako, 56,9% mladih misli da je najveći problem u zemlji ekonomija, isto mišljenje dijeli i 59,7 starijih od 30 godina. Za 49% mladih politika je najveći problem u BiH, a isto mišljenje ima i 51% osoba starijih od 30 godina.

S druge strane, 11,6% mladih između 18 i 30 godina te 9,4% starijih od 30 godina starosti smatra da su etničke i vjerske veze najveći problem u zemlji. Također, 7,9% mladih smatra da je mantalitet najveći problem u BiH, isto to misli i 5,5% starijih od 30 godina.

Spomenuto istraživanje je provela agencija ''Prism Research'' u periodu od 7. do 22. maja 2013. godine. Istraživanje je provedeno metodom intervjua i slučajnog odabira na uzorku od 1.500 osoba starijih od 18 godina iz cijele BiH.

 

Mladi i njihova prava

Ovu temu treba spominjati i kao ukaz na kršenje zakona i povelja koji reguliraju pitanje mladih. Alarmantno je kada vlasti krše zakone, a očekuju poslušnost od građana. Sve što je vezano za mlade, općenito, vlasti ne smatraju ozbiljnim, pa tako ni zakone o mladima, što pokazuju ne provodeći ih. Evropska socijalna povelja, temeljni dokument Vijeća Evrope o socijalnim pravima, koji je BiH, ratificirala još 2008 godine, mrtvo je slovo na papiru u BiH. Od člana 1 - prava na rad, preko odredbi o pravima mladih na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu, do pravične plaće, stručnog usavršavanja i dr.

Dugoročno nezaposleni mladi postaju siromašni, a siromaštvo je glavni uzrok njihove pasivnosti i društvene isključenosti. Uzrokovana pasivnost mladih dovodi do toga da naše društvo dobiva dugoročno neupotrebljive generacije, koje neće moći zasnovati porodice, koji se neće posvećivati cjeloživotnom učenju i konstantnom usavršavanju.

O ovome se mora govoriti i zbog činjenice da nezaposlenost mladih neminovno odvodi društvo u propast, u svakom pogledu, a kraj joj se ne nazire. Kakva je sudbina namijenjena društvu u kojem mladi nisu nosioci promjena, u kojem ne privređuju, u kojem se ne obrazuju, u kojem ne rađaju? Namjenjena mu je staračka sudbina bića koje vehne.

 

Religioznost mladih

Religioznost je značajan modifikator strukture vrijednosti i složen predikator širokog spektra znanja. U vremenu u kojem živimo odnos između mladih i religije postaje sve aktuelnija tema. Pitanje koje se samo po sebi nameće jeste zašto baš mladi?

U ovom periodu mladi se distanciraju od roditeljskog autoriteta i pokušavaju izgraditi vlastiti identitet te postići samoaktualizaciju od čega je neodvojiva religiozna dimenzija.

Ljudsko biće je biće potreba11, premda nastoji zadovoljiti osnovne tjelesne potrebe, negdje u njegovoj dubini ječi potreba za ispunjenjem one druge, mnogo bitnije, duhovne ''gladi''. Potreba za religijskim odgojem proističe i iz tog što promiče moralno-etičku dimenziju, koja će biti sposobna duhovno i spoznajno usmjeriti mladog čovjeka. Moralni odgoj, kojeg promiče religijski odgoj, oblikuje u odgojeniku specifične moralne sposobnosti, koje se ogledaju u raspoznavanju, ispravnoj prosudbi, kreativnom programiranju moralnog dobra, sposobnosti koja predstavlja razvijenu i zrelu svijest kao odgojenika.

Islamsko obrazovanje, zbog svoje povezanosti sa svetošću, bavi se cijelim bićem muškarca i žene, što znači da mu nije cilj samo unapređivanje i obučavanje svijesti, već čitavog bića jedne osobe. S obzirom da je znanje imalo svoje uporištre u Kur'anu, ono se nikad nije odvajalo od svetosti. Da bi se mogla postići obuka cijelog bića učenika (terbijeh), učitelj nije samo onaj ko je u službi prenošenja znanja (mallim), već je on i murrebi, učitelj duše i ličnosti. Prenosilac znanja mora kod sebe posjedovati odgovarajuće moralne i duhovne kvalitete. Posjedivanje i prenošenje znanja bez prisustva ovih kvaliteta smatralo se opasnim.

Perzijski pjesnik Sena'i, osobe koje posjeduju znanje bez moralnih i duhovnih vrlina, naziva lopovima: ''Ako lopov dođe s lampom, on će biti u stanju da pokrade vaše dragocjenosti.''12 

Krajem osamdesetih godina 20. stoljeća, formirala se jedna nova teorija religioznosti, koja je oslonjena na čovjekov kognitivni razvoj, ali i na kvalitet religijskog odgoja, koji se manifestira u odnosu prema sebi i okolini te prema transcedentnom. Na ovaj način se postiže uvid u jedan proces dvostrukog sazrijevanja - na jednoj strani opće domenzije čovjekove osobe i na drugoj strani dimenzija njegove religioznosti. Dvije su poznate teorije religioznog razvoja R. Goldmana i J. Flowera. Prilično je popularna Flowlerova teorija religioznosti iz tog razloga što ova teorija ne ostaje samo na djetinjstvu, već nas strukturalno vodi kroz cijeli čovjekov život.

S druge strane, značajna je i zato što Flower, drži da je religioznost pomoćnica i podupirateljica zdravog čovjeka, prema odgovornoj, otvorenoj, integriranoj i ostvarenoj osobi. Vjera je u ovom periodu povezana sa stvaranjem vlastitog identiteta u sljedećem smislu – Bog mi pomaže da postanem svoj, da budem prepoznatljiv kao ''ja''.13

Mladi ljudi traže i imaju potrebu za religioznošću, koja je bliska emotivnosti, traže uvažavanje pozitivnog odnosa prema ljudskoj osobi, traže sposobnost suočavanja s novim pitanjima životnog smisla, traže jasnu opredijeljenost prema pitanjima socijalne pravde i vrlo su oštri i prema najprikrivenijim pokušajima opravdanja ili žmirenju pred nastojanjima da se dehumanizira situacija ili društvo opravda. U pogledu zahtjeva za tolerantnošću, u susretu sa drukčijim, mladi prave jasnu razliku između rezignacije i tolerancije, koja se ne odriče vlastite istine, koja ne traži odricanje od vlastitog usmjerenja, već, štaviše, nudi razlog za svoju pojačanu angažiranost.

Mnoga istraživanja ukazuju da u religioznom izražavanju mladih sve više mjesta zauzimaju religiozni pluralizam, sinkretizam i subjektivizam. Mladi odbacuju religioznost, koja je svedena na kulturnu baštinu, ne prihvataju vjeru svedenu na strogo ponavljanje religioznih ponašanja, oni imaju potrebu za religioznošću koja je sposobna izraziti iskustvo vjere i u novim kulturnim oblicima, jednostavno imaju potrebu za religioznom porukom, koja bi se mogla integrirati u itinerarij samoostvarenja, temeljnog imperativa kod mladih.

Ako je samoostvarenje, kao tvrdi psiholog, humanist Maslow14, krajnja i jedinstvena vrednota, kao daleki cilj, kojem teže svi ljudi, onda mladi s pravom imaju potrebu za novom religijskom porukom, za živom religijskom porukom, koja će svojim religioznim sadržajima moći promicati osobni rast i dozrijevanje u vjeri. Da bismo potpunije sagledali potrebu za religioznošću, smatramo da nije nepotrebno ponoviti više puta da ova potreba egzistira u psihološkoj punini osobe. Relevantna sociološka istraživanja ukazuju da se danas religioznost mladih nalazi na razmeđu između distanciranja od institucionalnih oblika religioznosti i traženja novih oblika u različitim religijskim pokretima, poput New Age, kako se danas naziva taj globalni pokret, koji bi želio zahvatiti čitav svijet svojim idejama, pa tako i svojom religioznošću, koja je u biti sinkretistička.

New Age je klasičan i do kraja doveden slučaj vjerovanja bez pripadanja, to je više neki ''štimung'', ''klima'', ''ozračje'', ''novi senzibilitet'', ''neoblikovano stanje'', a ''manje završeni i dobro zaokruženi sustav učenja''.15

Kad je riječ o mladima, sociolozi ističu da podmukla bolest od koje boluju nije droga, sida, razne smrtne opasnosti, nego indeferentnost, njihovo zatvaranje u sebe i isključivo zadovoljavanje vlastitih želja i potreba - ne računajući na onoga drugog.16

Polet mladalačkog duha moguće je ostvariti uz obnovljeni duhovni poticaj. Buđenje interesa za obnavljanje duhovnog u našem vremenu dolazi iz duboke potrebe za autentičnošću, za religioznom i duhovnom dimenzijom čovjeka, za njegovim nutarnjim svijetom i slobodom, koju konzumističke i druge ponude savremenog doba nisu uspjele ispuniti.

 

Zaljkučak:

Ovaj rad tendencijski potvrđuje nalaze niza empirijskih istraživanja iz protekla dva desetljeća. Analiziranjem se pokazuje da dolazeće generacije na sve veću nesigurnost u svome društveno-ekonomskom okruženju, reagiraju povlačenjem u privatnost, snažnijom orijentacijom na obitelj kao i suzdržanošću prema društvenom i političkom angažmanu. Isto tako se potvrđuje da mladi u savremenom društvu žive u vremenu globalne svjetske krize i suočavaju se s nizom problema kroz koje mladi danas prolaze.

Slaba transformacija zemlje i sporo provođenje reformi su doprinijeli da mladi u BiH zapadaju u jednu krizu s kojom se mladi danas suočavaju, što potvrđuju statistike koje su provođene u svijetu i kod nas.

S druge strane vidimo da mladi žele emigrirati u druge evropske zemlje kako bi na taj način riješili osnovne probleme s kojima se susreću. Današnji mladi u pravilu žive sa svojim roditeljima u malim obiteljima i većina ih se nadaju i očekuju da svoje materijalne i nematerijalne želje ostvare pomoću sigurnog radnog mjesta i zadovoljavajućeg dohotka. U takvom stavu prisutna je pozitivna socijalna energija. No, ako se zemlja ne bude razvijala, na način da se ostvare te legitimne i elementarne želje, mnogo toga se može dogoditi. Oni koji imaju političku odgovornost trebali bi učiniti sve da spriječe da iz generacije krize, koja je spremna na integraciju, nastane razočarana generacija – poručuju to mladi koji predstavljaju jedan od najosjetljivijih seizmografa društvenih promjena.

Mladima je na Zapadu religija zlo, dok je kod nas u BiH, mladima vjerski identitet važniji os nacionalnog.17

Polet mladalačkog duha moguće je ostvariti uz obnovljeni duhovni poticaj.18

Buđenje interesa za obnavljanje duhovnog u našem vremenu, a što zasigurno nemaju mladi na Zapadu, dolazi iz duboke potrebe za autentičnošću, za religioznom i duhovnom dimenzijom čovjeka, za njegovim unutarnjim svijetom i slobodom, koju konzumističke i druge ponude savremnog svijeta nisu uspjele ispuniti.

Religijski odgoj može mladima pomoći tako što će Univerzalnu Poruku predstaviti mladima kao utočište, kao pomoć da lakše pronađu i daju smisao svom životu. Čovjek je pozvan da nadvisi sebe, da nadiđe sebe, da stremi vječnome i da tako čini smislenom svoju egzistenciju.

U današnjem, sekulariziranom svijetu, postalo je teško čitati i vidjeti uporišta za transcedenciju u profanim stvarima. Islamska tradicija je uvijek vrednovala ta iskustva, po kojima čovjek lakše vidi transcedentnu dimenziju.

Danas, kada se nalazimo na vrhuncu tehnološkog napretka, sve češće susrećemo mlade koji se pitaju o smislu života.

Pitanje smisla života je općeljudsko pitanje, prema tome u ovom kontekstu i vjersko, jer je ''nakalemljeno'' na čovjekovu duhovnu dimenziju. Čovjek je u apsolutnoj potrebi za religijom danas, bez koje je on samo ljudsko biće. Jedino kroz sudjelovanje u tradiciji, to jest u božanskom otkrivenom načinu življenja, mišljenja i bivanja, čovjek istinski postaje čovjekom i biva sposobnim otkriti smisao u životu.19

Religijski odgoj u svom fino iznijansiranom tkanju može pomoći mladoj osobi u ostvarivanju smisla. A univerzalna poruka danas mladima je, da dostojanstvo čovjeka i njegova slobodna izgradnja predstavljaju se, posebno danas, kao vrijednosti, koje treba ostvariti po svaku cijenu.

Autor: Abdulaziz Hodović 

Glasnik, br. 1-2, 2014

1 Furlong, Guidikova, 2001; Younisis i drugi, 2002.

2 Schizzerotto, Gasperoni, 2001.

3 Fahmy, 2006; France, 2007.

4 Beck, 1992; Roche, Tucker, 1997; Miles, 2000; Mortimer, larson, 2002; Fahmy, 2006.

5 Fourlong, Cartmel, 1997; Larson, 2002; Ruddick, 2003; France, 2007.

6 Wallace, Kovatcheva, 1998; Ule i dr., 2000; Roberts, 2003.

7 http://www.medzlis.info/multimedia/hutbe/551-problemi-mladih-hutba.html

8Rezultati objavljeni u Clinical Psihology Review.

9 http://www.idi.hr/images/stories/publikacije/mladi_uvk.pdf

 

11 Prema Maslowljevoj teoriji svako motivaciono ponašanje predstavlja kanal kroz koji se izražavaju i zadovoljavaju brojne potrebe. U dinamici ispunjenja želja, za koje Maslow smatra da su urođene, vlada određena pravilnost i red. Maslow je motive organizirao u pet osnovnih grupa: 1. Fiziološke potrebe, 2. Potrebe za sigurnošću, 3. Potrebe za pripadanje i ljubavlju, 4. Potrebe za poštovanjem, 5. Potrebe za samoaktualizacijom (Fulgosi, 1987: 247).

12 (Nasr, 1994:119).

13 (Čorić, 1998:113).

14 Abraham Harold Maslow rođen je u New Yorku 1908., godine. Mimo očeve volje odlučio je upisati filozofiju, a kasnije se opredjelio za psihologiju. Svojim profesorskim i istraživačkim radom cijelog je života, na raznim američkim sveučilištima, blisko povezan uz psihološki smjer, koji je poznat pod imenom ''treća psihološka sila'' ili humanistička psihologija. Umro je 1970. godine.

15 (Mandarić, 1999: 40).

16 (Mandarić, 1999: 43).

17 http://www.rijaset.ba/images/stories/muallimovifiajlovi/muallim54/intervju%20-%20adnan%20silajdzic.pdf

 

18 Annemarie Schimel; Odgonetanje Božijih znakova. Fenomenološki pristup islamu, (poglavlje: ''Kako pristupati islamu?''), Sarajevo, 2001

19 (Nasr, 1995: 134).