Uzvišeni Allah objavio je Kur’an kao opomenu svim svjetovima i objasnio Pravi put: Reci: „Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi“ (Kur’an, 12:108).[1] Također, Uzvišeni je rekao: U Knjizi Mi nismo ništa izostavili (Kur’an, 6:38). Onaj ko bude razmišljao i tragao za spoznajom u Allahovoj knjizi pronaći će sve ono čemu se nada i što želi.

Kada je poznati njemački filozof Emanuel Kant želio da kritizira čisti um, postavio je sebi tri pitanja:

  • Šta mogu da znam?
  • Šta treba da činim?
  • Čemu mogu da se nadam?

Svoju filozofiju temeljio je na ovim pitanjima. Čak se suočio sa mnogim kritikama kako filozofija, koju je propagirao, nije zasnovana na čvrstim referencama i jasnim osnovama.

Na putu ka spoznaji čiste vjere mi muslimani moramo sebi, također, postaviti tri pitanja, s tom razlikom što mi krećemo sa čvrstim i jakim temeljima, a to su Allahova knjiga i uputa Njegovog Poslanika, s. a. v. s.:

  • Kako u našim srcima imānučvrstiti? O tome smo učili od našeg poslanika Ibrahima, a. s.; tako što ćemo razmišljati o Božijem stvaranju i Njegovoj svemoći.
  • Kako bi trebalo da djelujemo na ovom svijetu? Tako što ćemo se pridržavati bogobojaznosti – O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati (…)(Kur’an 3:102), te okititi se lijepim ahlakom – Jer ti si, zaista, najljepše ćudi! (Kur’an, 68:4).
  • Kako ćemo stići do uspjeha na ovom i spasa na budućem svijetu?Uzvišeni Allah kaže: Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! (Kur’an, 2:201); I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici! (Kur’an, 9:105).

Naispravniji put za muslimane jeste da se pridržavaju časnog Kur’ana. U njemu se nalazi i njihov spas. On je izvor koji je zaštićen od bilo kakvih propusta i grešaka. On je Pravi put na kojem počivaju i ovosvjetske i onosvjetske stvari. Uzvišeni Allah započeo ga je riječima: Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali (Kur’an, 2:2).

Prema tome, čistu vjeru spoznat će onaj koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran (Kur’an, 25:62 ).

S arapskog preveo Mohamed-Suleyman Tadefi

Zašto ne razmišljate?

 

Allah, dž. š., podario nam je jednu veliku blagodat.[2] To je blagodat razmišljanja, pomoću koje čovjek može da shvati sve ono što mu je nejasno i popravi svoj odnos prema Allahu uzvišenom i uputi Njegovog Poslanika, s. a. v. s. No, iznenađuje to što neki ljudi zanemaruju ʽaql (razmišljanje) i ne koriste ga za utvrđivanje Istine i korigovanje vlastitog pravca u vjerovanju. Najčudnije od svega jeste što su oni visokoobrazovani ljudi, koji ne znaju da su znanje i razmišljanje međusobno povezani. Oni veliku prednost pridaju duši, miješajući nauku s prohtjevima i samozadovoljstvom. Tako oni u svojim izjavama kritikuju i učene i neuke.

Fokus ove grupe ljudi bio je na učenjacima ummeta, pri čemu su iskazivali nepovjerenje spram njihovih čistih namjera i zavist zbog njihovog doprinosa i dostignuća, a sami nisu stigli ni do stepena učenika njihovih učenika. Zaboravljaju na brige ummeta kao i na postupke onih koji su pokrali dobra ummeta, rasparčali ga i koji otvoreno iskazuju neprijateljstvo prema njemu. To su oni protiv kojih su ustali svi ljudi i države iz uvjerenja da su ekstremi i zločinci. To su oni koji kleveću učenjake, a s druge strane hvale grešnike. Oni su ti koji su rastrgali zajednicu muslimana naređujući joj da bude odane njima i da hvali svoje neprijatelje.

O vi koji ste ustali protiv učenjaka ummeta i koji ste podržali neprijatelje din-i islama, racionalno prosuđujte, oslobodite se prohtjeva, podržite braću svoju i iznađite šezdeset opravdanja za njih! Ako to ne možete, onda ušutite! Doista, musliman je muslimanu brat, ne čini mu nasilje i ne izdaje ga!

Jedan od velikana ummeta, Ibrahim ibn Edhem čuo je jednom prilikom čovjeka kako kleveće jednog muslimana, pa ga je upitao: „Jesi li se borio protiv Perzijanaca?“, a ovaj mu odgovori: „Nisam!“. Potom ga ponovo upita: „Jesi li se borio protiv Bizantinaca?“, a ovaj čovjek mu odgovori: „Nisam!“. Na kraju mu reče: „Od ljudi poput tebe siguran je Allahov neprijatelj, ali tvoj brat nije!“

S arapskog preveo Mohamed-Suleyman Tadefi

 

 

Poruka dobrim ljudima

 

Kuvajtski narod poznat je kao „narod dobrote i darežljivosti“.[3] Također, Kuvajt je prepoznat kao „humanitarni centar svijeta“, a njegov emir šejh Sabah Al Ahmed Al Sabah proglašen je za “humanitarnog lidera“. Mi se ponosimo time i dičimo se tim činjenicama.

Ko god posjeti siromašne zemlje Afrike i Azije naći će na svakom koraku tragove dobrote i darežljivosti koje je kuvajtski narod ostavio. Nema zemlje niti doline u Africi do koje nije došla pomoć Kuvajta i na koju se nije izlilo obilje Allahove blagodati. Nema nikog ko je bio u teškoj situaciji a da ne hvali ovu darežljivu zemlju.

Moja poruka dobrim ljudima, upućena pojedincima, nacionalnim i zvaničnim institucijama jeste da povedu brigu o svojim uposlenicima, kojima treba ukazati veliku pažnju i lijepo se ophoditi prema njima. Oni rade u našim domaćinstvima i institucijama, objeduju i žive s nama. Svakodnevno ih susrećemo a da ih nikada ne upitamo kako su oni i njihove porodice. Naši novčani prilozi vrte se u njihovoj blizini, a do njih nikada ne stigne nijedan fening. Neko od njih odvojen je od svoje porodice koja se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, a mi ne znamo u kakvom je halu. Nekome od njih rodi se kćerka, koju ne vidi do dana njene udaje, zato što je 14 godina odvojen od svoje porodice uslijed manjka materijalnih sredstava.

Dobri čovječe, zar ćemo biti poput onoga koji će više pažnje posvetiti nekom drugom, a zapostaviti onoga koji je u njegovoj blizini? Posvetimo pažnju onima koji su u našoj blizini, jer ogroman je sevap pomoći njima i podijeliti im sadaku. Nastojmo saznati kako se osjećaju i interesujmo se za njihovo stanje. Neka naši prilozi, brižnost i samilost prema njima budu uvijek na prvom mjestu. Za to ćemo biti, ako Bog da, nagrađeni! Molim Allaha, dž. š., da primi naša dobra djela!

S arapskog preveo Mohamed-Suleyman Tadefi

 

 

O usponu i napretku

 

Izgradnja velikog Kineskog zida počela je 221. godine p. n. e., a završena je 1449. godine.[4] Njegova dužina bila je preko 5000 km. Razlog za njegovu izgradnju bila je zaštita Kine od najezde Mongola. Kinezi su čvrsto vjerovali u njegovu neprobojnost. Međutim, u prvom stoljeću nakon završetka izgradnje, Mongoli su probili zid i napravili pustoš u zemlji. Ova situacija ostavila je Kineze zabezeknutim. Istragom su utvrdili da su Mongoli prošli kroz kapije tako što su podmitili stražare. Ovdje su Kinezi izvukli važnu pouku, da prije izgradnje zida treba izgraditi čovjeka!

U vremenu u kojem živimo, neke zemlje fokusirale su se na izgradnju čovjeka kao ličnosti kroz interaktivnost predvođenu znanjem i spoznajom te striktno i vjerno pridržavanje zakona i propisa. Izgradnja jake države, naprednog i odanog naroda temelji se na svemu navedenom.

Neki ljudi vjeruju da su uspon i napredak mogući samo pomoću novca i materijalnih resursa. Međutim, razuman čovjek, koji želi unaprijediti svoju domovinu, ima važnu ulogu u uspostavi napretka. Nažalost, svi gledamo u naše materijalno bogatstvo i ubjeđujemo se, ponekad, da uspon i napredak možemo kupiti, bez truda. Novac ima svoj limit pa će nestati, a materijalno bogatstvo može dobiti alternativu pa prestaje biti važno… pa ostaje samo jaka volja heroja, muškaraca i žena, da se trude za ostvarivanje napretka i prenose ga s generacije na generaciju.

Čovjek posjeduje veliki kapacitet, koji je u njeg usadio uzvišeni Allah, a koristi tek 6% tog kapaciteta. Stoga, neke su zemlje to bogatstvo prepoznale, očuvale ga i koristile na najbolji mogući način, tako da su pretekle suparnike i priključile se onim zemljama koje su bile ispred njih.

U vremenu političkih, ekonomskih pa i društvenih turbulencija, nama trebaju pregaoci koje krasi junačka pronicljivost, lavovska snaga i etičnost. Takvih, Allahu hvala, ima mnogo u Kuvajtu, ali im nedostaju odluke i izvršavanje istih, nakon oslanjanja na Allaha. Jer, s izazovima i teškoćama mogu se suočiti samo oni koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, dž. š., i koji će iskreno i predano raditi!

S arapskog preveo: Mohamed-Suleyman Tadefi

 

 

[1] Tekst je objavljen u rubrici „Pogledi“ na internet-stranici Centra 17. septembra 2018. godine.

[2] Tekst je objavljen u rubrici „Pogledi“ na internet-stranici Centra 12. oktobra 2018. godine.

[3] Tekst je objavljen u rubrici „Pogledi“ na internet-stranici Centra 19. oktobra 2018. godine.

[4] Tekst je objavljen u rubrici „Pogledi“ na internet-stranici Centra 25. januara 2019. godine.