Hvala Allahu, dž.š., da je nama danas mnogo lakše putovati nego što je to nekada bilo. Bez obzira na to kojim prevoznim sredstvom putujemo ipak je putovanje jedan vid patnje i opterećenja, samim tim da čovjek nije u svojoj kući i svome rahatluku, već je izložen iskušenju i opterećenju. To potvrđuje hadis Ebu Hurejre, r.a., koji prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Putovanje je dio kazne. Ono sprečava putnika od njegove hrane, pića i spavanja, pa kada neko od vas obavi posao zbog kojeg je putovao neka se požuri vratiti svojoj porodici.“ (Malik, Buhari i Muslim) 

Putovanje bez društva 

Ono što želim ukazati ovom prilikom jeste to da nije preporučivo putovati sam, ako za to nema velike potrebe. Učenjaci takav čin smatraju pokuđenim/mekruhom, a dokaz za to im je ovaj hadis:

Abdullah ibn Omer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada bi ljudi znali o samoći ono što ja znam ne bi nikada čovjek putovao noću sam.“ (Buharija)  

Ovo upozorenje je u cilju zaštite onoga ko bi putovao sam iz bojazni za njega od šejtanskih nasrtaja, zastrašivanja i vesvesa, s obzirom da se šejtani više aktiviraju noću, nego danju. Isto tako i od opasnosti i neugodnosti u putu, osobito noću. Tu se krije i mudrost zabrane da djeca borave van kuće u predakšamsko vrijeme, zbog mnoštva šejtana u tom vremenu. (Umdetul-kari od Ajnija) 

I kroz druge hadise Poslanik, s.a.v.s., podstiče na džematsko/zajedničko putovanje. Kada je vjernik u skupini/džematu onda je manje podložan šejtanskom djelovanju i nasrtanju. To potvrđuje i naredna predaja: 

Seid ibn Mesejjeb je govorio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Šejtan se usmjerava (svojim spletkama) na jednog, a i na dvojicu, ali kada budu trojica onda ih ne uznemirava.“ (Malik)

U ovom hadisu imamo odgojno upozorenje na opasnosti i nelagode u koje može zapasti onaj koji putuje sam. Pokuđenost takvog putovanja se krije u tome da čovjek može sam doživjeti neke nelagodnosti i situacije u koje ne bi zapao da je imao društvo. Može se razboliti, može mu pozliti, može i umirati a da nema ko da mu pomogne. Svakako da bi se dvojica saputnika bolje snašli u pružanju pomoći ili opremanju preminulog nego jedan čovjek. Zbog toga Poslanik, s.a.v.s., podstiče da na putu budu bar trojica i da sebi odaberu emira. 

Ova pokuđenost putovanja osobe bez društva je posebno usmjerena na noćno putovanje, još se nikad ne zna šta noć donosi i šta u sebi skriva. Također je u hadisu spomenut konjanik, jer se njegova jahalica (konj ili deva) noću lakše može uplašiti nečega, pa zbaciti svoga jahača, nego što bi to bilo danju. Ako je tako sa konjanikom onda je za pješaka još veća opasnost od napada zvijeri ili razbojnika ili neprijatelja. 

El-Munavi –rahimehullah- u komentaru ovog hadisa kaže da se ovo odnosi i na muškarca i na ženu. (Fejdul-Kadir)  

Svakako treba imati u vidu razliku u putovanju nekada i sada, kada se putovalo po napuštenim, pustinjskim i nenaseljenim mjestima. Danas se situacija mnogo izmijenila, tako da su komunikacije česte i olakšane. Možda bi naši vrijedni lovci, ribolovci, sakupljači ljekovitog bilja, gljivari, planinari, alpinisti, ljubitelji prirode i razni avanturisti trebali imati u vidu ove hadise, da ne idu sami i ne zalaze u zapuštena mjesta. 

Noćivanje sam u kući gdje nema nikoga 

Kao što nije preporučivo putovati sam zbog svega što smo već spomenuli, u nekim predajama, koje su slabije od prethodnih, se spominje i zabrana noćivanja sam u kući gdje nema nikoga. 

Abullah ibn Omer, r.a., kaže: „Zabranio je Poslanik, s.a.v.s., samoću, da čovjek noćiva sam ili da putuje sam.“ (Ahmed) 

Drugi hadis koji govori o ovoj temi glasi: 

Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada bi ljudi znali o samoći ono što ja znam ne bi nikada čovjek putovao noću sam, niti bi spavao u kući sam.“ 

Abdullah ibn Omer, r.a., priča da je neki čovjek došao Omeru ibn Hattabu i ispričao mu kako je prolazio pored nekih mezarja. Tada mu se pričinilo da su iz kabura izašli dvojica ljudi, te da je jedan drugoga udario macolom po glavi, pa je nestao u zemlji, a onda se pojavio na drugom mjestu. Taj čovjek je posijedio od straha. Omer, r.a., je na to rekao: „Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., zabranio da čovjek putuje sam ili da konači sam u kući.“ (Taberani sa slabim senedom) 

Poznati ashab Ebu Sealebete El-Hušeni, r.a., prenosi način, kako su ashabi spavali na putovanju, pa kaže: „Kada bi se ashabi ulogorili na nekom mjestu da konače, razišli bi se po proplancima i dolinama (udaljivši se jedni od drugih), pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ta vaša raštrkanost  i udaljenost vam je od šejtana. Nakon toga, kada god bi se ashabi spremali za konačište, približili bi se jedni drugima, tako, da ih je ko htio pokriti nekim platnom, mogao bi.“ (Ebu Davud) 

Da nas Allah sačuva i zaštiti od svakog belaja i iskušenja i na putu i kod kuće, nas naše porodice, prijatelje i sve iskrene vjernike. 

 

 

Autor: Fuad Sedić